Poslovni broj: UsI-798/2022-5

1

 

 

                                          Poslovni broj: UsI-798/2022-5

                 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja M. L. iz Z., OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., OIB: …, radi invalidske mirovine, 12. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/22-03/03514032411, URBROJ: 341-99-06/2-22-1165 od 28. veljače 2022.    

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/22-03/03514032411, URBROJ: 341-99-06/2-22-1165 od 28. veljače 2022., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: 141-02/20-03/03514032411, URBROJ: 341-25-06/2-20-53295 od 17. siječnja 2022.

 

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju, pripadniku borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, odbijen je zahtjev za priznanje na invalidsku mirovinu.

 

3.              Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija odluku tuženika u bitnome navodeći da je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje jer su prilikom donošenja rješenja izostavljeni pojedini detalji kao i da nije udovoljio zahtjevu da vijeće vještaka procijeni njegovo zdravstveno stanje. Nadalje navodi da je tuženiku podnio zahtjev za priznanje invalidske mirovine na temelju dvije osnove, i to one iz članka 142. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" br. 121/17., 98/19., 84/21.; dalje: ZOHBDR) kao i na temelju članka 61. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.). Osvrće se na dio rješenja u kojem je utvrđeno da nije ranjen, nego je od eksplozije granate povrijeđen te navodi da je doista ranjen krhotinama granate te je tom prigodom uslijed strašne eksplozije doživio oštećenje sluha zbog čega je skoro gluha osoba. Ističe kako je tuženik kontradiktoran kada citira uvjerenje Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Ljubuški gdje je navedeno da je on povrijeđen krhotinama granate u predjelu glave, vrata, luđa, zujanje u ušima, oštećenje sluha te da doživljava psihički šok jer on nije povrijeđen nego ranjen krhotinama granate, što implicira da je on ranjenik i da se mora cijeniti prema članku 142. stavku 1. ZOHBDR-a. Također navodi da je tuženik propustio navesti da se oštećenje sluha uslijed eksplozije granate smatra ranjavanjem. Predlaže sudu da poništi rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/22-03/03514032411, URBROJ: 341-99-06/2-22-1165 od 28. veljače 2022.

 

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pobijano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Prema uvjerenju Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Ljubuški, broj: 07/44-45/4-1036/21 od 23. studenog 2021. tužitelj je bio pripadnik HVO Vod TO-a kr.st Ljubuški od 18. rujna 1991. do 27. ožujka 1992. i HVO vp 1710 dp. Ljubuški od 28. ožujka 1992. do 20. siječnja 1996. te je obolio i povrijeđen krhotinama granate u predjelu glave, vrata, leđa zujanje u ušima, oštećenje sluha te da doživljava psihički šok, dana 1. kolovoza 1994. u mjestu Gola Brda – Stolac, pri obavljanju vojnih dužnosti na prvoj crti bojišnice „Gola Brda. Rješenjem nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini – Službe za branitelje iz Domovinskog rata Općine Ljubuški, broj: 09/1-41-1344/06 od 30. ožujka 2007., tužitelju je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V. grupe sa 70% vojnog invaliditeta, stalno, po osnovi ozljeđivanja i oboljenja. Budući da tužitelj nije ispunio uvjet za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu iz članka 142. ZOHBDR-a, prema kojem ovo pravo ostvaruju oni kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, tuženik navodi da je prvostupanjsko tijelo pravilno odbilo zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu. Smatra da je prvostupanjsko tijelo utvrdilo sve činjenice i okolnosti bitne za pravilno rješavanje upravne stvari kao i da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno, stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

 

5.              U skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) strankama je prije donošenja odluke dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, pa je tako odgovor na tužbu tuženika dostavljen tužitelju.

 

6.              Presuda u ovom sporu donosi se bez održavanja rasprave, sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 36. točke 4. ZUS-a jer se činjenice od kojih ovisi primjena prava mogu utvrditi iz dostavljene dokumentacije spisa, a stranke spora ne predlažu izvođenje daljnjih dokaza niti izričito zahtijevaju održavanje rasprave.

 

7.              Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

 

8.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

9.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja podnesenog 24. veljače 2020.

 

10.              Uvidom u prvostupanjsko rješenje utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev tužitelja s obzirom da nije osoba navedena u članku 142. ZOHDBR-a jer mu provedenim postupkom nije utvrđena invalidnost po osnovi ranjavanja ili zatočeništva niti mu je utvrđena invalidnost po osnovi „bolesti ili ozljede od I. do IV. skupine“.              

 

11.              Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja u bitnome prihvaćajući stajališta i obrazloženje prvostupanjskog tijela, koje ponavlja u odluci, navodeći i iznoseći sadržaj spisu priležeće dokumentacije predmetnog postupka, pozivom na odredbe članka 142. stavka 1. i 2. ZOHDBR-a. U odnosu na tužiteljeve prigovore tuženik je naveo da nema osnove za provođenje medicinskog vještačenja i donošenja ocjene o radnoj sposobnosti s obzirom da je u postupku utvrđeno da tužitelj nije osoba navedena u članku 142. ZOHBDR-a, kao i da rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu KLASA:UP/I 141-06/19-01/03514032411 URBROJ: 341-25-05/3-19-89607, broj spisa: 1170857 nije dokaz temeljem kojeg se ostvaruju uvjeti iz članka 142. ZOHBDR-a i kao takvo ne utječe na rješavanje ove upravne stvari. Ne nalazi osnova za usvajanje žalbe, pa je rješenje doneseno pozivom na odredbe članka 116. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09., 110/21.).

 

12.              U ovom predmetu nije sporno da je tužitelj hrvatski državljanin, pripadnik borbenog sektora i postrojbe Hrvatskog vijeća obrane u razdoblju od 18. rujna 1991. do 20. siječnja 1996.

 

13.              Sporan je prema navodima tužitelja zaključak tuženika da nije ratni vojni invalid Hrvatskog vijeća obrane po osnovi ranjavanja ili zatočeništva niti ratni vojni invalid od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede.

 

14.               Člankom 142. stavkom 1. ZOHBDR-a određeno je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

 

15.              Člankom 142. stavkom 2. ZOHBDR-a određeno je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.

 

16.              Iz navedenih odredbi proizlazi da pravo na invalidsku mirovinu po ovoj osnovi ostvaruju samo oni pripadnici borbenog sektora kojima je status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, odnosno status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, priznat pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela pa se postojanje navedenih činjenica u ovom postupku ne može utvrđivati medicinskim vještačenjem niti rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu KLASA:UP/I 141-06/19-01/03514032411 URBROJ: 341-25-05/3-19-89607 od 10. listopada 2019. kojim je tužitelju utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 70%.

 

17.              Uvidom u uvjerenje Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Ljubuški, broj: 07/44-45/4-1036/21 od 23. studenog 2021. utvrđeno je da je tužitelj bio pripadnik HVO Vod TO-a kr.st Ljubuški od 18. rujna 1991. do 27. ožujka 1992. i HVO vp 1710 dp. Ljubuški od 28. ožujka 1992. do 20. siječnja 1996. te je obolio i povrijeđen krhotinama granate u predjelu glave, vrata, leđa zujanje u ušima, oštećenje sluha te da doživljava psihički šok, dana 1. kolovoza 1994. u mjestu Gola Brda – Stolac, pri obavljanju vojnih dužnosti na prvoj crti bojišnice „Gola Brda. Iz navedenog proizlazi da tužitelju nije priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, već oboljenja i povrjeđivanja.

 

18.              Iz rješenja nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini Službe za branitelje iz Domovinskog rata Općine Ljubuški, broj: 09/1-41-1344/06 od 30. ožujka 2007. proizlazi da je tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V. grupe sa 70% vojnog invaliditeta, stalno, po osnovi ozljeđivanja i oboljenja, počevši od 1. prosinca 2006.

 

19.              Iz citiranih odredaba ZOHBDR-a proizlazi da je pretpostavka ostvarenja prava na invalidsku mirovinu u Republici Hrvatskog pravomoćno utvrđen od strane nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini status ratnog vojnog invalida HVO s osnova ranjavanja ili zatočeništva, odnosno određenog stupnja oštećenja (I. do IV.) uslijed bolesti ili ozljede, a u postupku koji je prethodio ovom sporu, navedene relevantne činjenice kod tužitelja nisu utvrđene. Ovo zato, jer iz dokaza koji prileže spisu, opisanih pod točkama 17. i 18. obrazloženja presude ne proizlazi da je tužitelj osoba iz članka 142. ZOHBDR-a, kao što to pravilno zaključuju upravna tijela, stoga mu ne pripada pravo na invalidsku mirovinu po osnovi navedenog članka. Primjenjujući citirane odredbe na konkretno u postupku utvrđeno činjenično stanje, prema ocjeni suda, upravna tijela imala su osnova odbiti zahtjev odnosno žalbu tužitelja.

 

20.              Stoga, analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje,  kao niti primjena  materijalnog prava, a u postupku nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

 

21.              Tužitelju je omogućeno sudjelovanje u postupku, iznošenje svih činjenica i okolnosti koje su od utjecaja na odluku, kao i očitovanje o navodima protivne strane, stoga nema povreda na koje ukazuje u tužbi. Rješenje ima sve propisane sastavne dijelove, a povrede odredaba koje se odnose na valjanost obrazloženja, nisu utvrđene.

 

22.              Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen je zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

 

23.              Slijedom navedenog, sud nije prihvatio osnovanima navode tužitelja, isti su takvi da ne mogu dovesti do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Pored navedenog radi se o ponovljenim navodima žalbe na koje se, na sudu prihvatljiv način, očitovao tuženik.

 

24.              U postupku nisu utvrđeni razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sukladno odredbi članka 31. stavka 2. ZUS-a, sud pazi po službenoj dužnosti.

 

25.              Na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 12. siječnja 2023.

Sutkinja:

Mirjana Harapin, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude (članak 66. ZUS-a).