Poslovni broj: 7 P-291/2022-11

1

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Općinski sud u V. po sucu toga suda Z. M. , u pravnoj stvari prvotužitelja Ž. Ž. OIB: …iz V. i drugotužitelja S. C. OIB: … iz K., protiv tuženika R. H. OIB: …, zastupana po Državnom odvjetništvu, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, 12. siječnja 2023.

 

r i j e š i o j e

 

I              Odbacuje se tužba kao nedopuštena. 

 

II              Tužitelji su dužni tuženoj solidarno naknaditi trošak parničnog postupka

              u iznosu od 99,54€/750,00 kuna , u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              1.Tužitelji Ž. Ž.  iz V. i S. C. iz P. podnijeli su ovome sudu 19. srpnja 2022. tužbu protiv R. H. , radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama.

 

              2. U tužbi i podnescima tužitelji navode da su izvanknjižni vlasnici nekretnina i to prvotužitelj Ž. Ž. čkbr. 6280/7 Šuma u Vrbaku sa 2554 m2 a drugotužitelj S. C. na čkbr. 6280/6 k.o. Pitomača na  kojim nekretninama je kao vlasnik upisana tužena R. H. koje nekretnine se vode kao javno vodno dobro-pod upravljanjem "H. v. ".

             

              3. Tužitelji navode  da je prvotužitelj Ž. Ž. predmetnu nekretninu stekao kupnjom temeljem ugovora od 10. travnja 2008. od tadašnjeg izvanknjižnog vlasnika J. B. , a drugotužitelj nasljeđivanjem od bake Irene Igrić, te posjed tužitelja računajući posjed njihovih prednika, traje   preko 70 godina, a svojim trajanjem i kvalitetom predstavlja osnov za stjecanje prava vlasništva.

 

              4. Prvotužitelj Ž. Ž. na predmetnoj je nekretnini izgradio i kuću za odmor, za koju je dobio i Rješenje o  izvedenom stanju, klasa: UP/I-944-16/13-01/11458 od 22. Kolovoza 2016., a čitav je pojas obale na dijelu Drave proglašen građevinskim zemljištem, te je tužiteljevu objektu dodijeljen i kućni broj „1C“, Rješenjem, klasa:015-08/16-02/7 od 14. studenog 2016., Područnog ureda za katastar.

 

              5. Predmetne nekretnine upisane su kao javno vodno dobro temeljem odredbe čl. 61. Zakona o vodama (NN 107/95, 150/05,153/09) iako se R. H. i H. V. nikada nisu nalazile u posjedu predmetnih nekretnina, a upis nekretnina kao  javnog dobra nije odgovarao stanju u naravi, obzirom da predmetne nekretnine nisu nikada bile u naravi javno dobro, temeljem čega postoji mogućnost stjecanja prava vlasništva dosjelošću na predmetnim nekretninama u korist fizičkih osoba.

 

              6. Tužitelji navode da u zemljopisnom smislu pojas obale uzvodno i nizvodno uz rijeku Dravu ima isti status, odnosno koriste ga fizičke osobe i s obzirom na različite upise u zemljišnu knjigu, pojedine fizičke osobe ishodile su upis prava vlasništva na svoje ime, što tužiteljima nije moguće zbog neosnovanog upisa javnog vodnog dobra.  Smatraju da se predmetne nekretnine ne nalaze  u sustavu javnog vodnog dobra, već su vodno dobro i kao takve trebaju biti upisane zajedno s pravom prvokupa na koji bi se način postigla jednakost u postupanju , obzirom da se svi posjednici na predmetnom obalnom području nalaze u istoj situaciji.

 

              7. Predmetne nekretnine nisu nikad bile u funkciji javnog dobra, te se na istima moglo steći pravo vlasništva dosjelošću, a proglašene su vodnim dobrom Odlukom o vanjskoj granici  uređenog inundacijskog pojasa uz desnu  i lijevu obale Drave ( Klasa: 034-01/02-01/84, Urbroj: 527-1-2/14-02-2 od 30.  prosinca 2002.) i tek su tada stekle karakter vodnog dobra u svrhu inundacijskog pojasa.

 

              8. Tužitelji u postupku žele dokazati da  predmetne nekretnine nikada nisu imale obilježje javnog dobra na način da bi bile u uporabi svih, da je postojao javni interes za njezinim raspolaganjem i  iskorištavanjem,  kao i da nikada nije bila pod upravom osobe javnog prava, a što su sve uvjeti da bi neka stvar mogla imati karakter javnog dobra.

             

              9. Svoje stajalište tužitelji potkrjepljuju i odlukom Županijskog suda u V. broj Gž-174/2018-2 od 17. siječnja 2019.  a u kojoj se navodi sljedeće: " Međutim, tužiteljica u žalbi pravilno ističe da za utvrđenje da li neka nekretnina ima status  javnog dobra u općoj uporabi nije odlučan upis u zemljišnoj knjizi, već  je odlučno to, da li se ta nekretnina doista i koristi kao javno dobro u općoj uporabi. Ukoliko se neka nekretnina ne koristi kao javno dobro u općoj uporabi, tada ona nema taj status bez obzira na činjenicu da li je u zemljišnoj knjizi upisano da ta nekretnina predstavlja javno dobro u općoj uporabi."

 

              10. Stoga tužitelji smatraju da su predmetne nekretnine temeljem dosjelosti postale njihovo vlasništvo i prije nego što su postale vodno dobro, obzirom da istu koriste više od 70 godina, a predmetna nekretnina se nije koristila kao javno dobro u općoj uporabi, te je protekom roka dospjelosti postala vlasništvo tužitelja na što nema utjecaja činjenica da je u zemljišnoj  knjizi upis javnog dobra po inerciji zamijenjen upisom  javnog vodnog dobra, kada se već tada radilo o izvanknjižnom privatnom vlasništvu fizičkih osoba na kojem je bilo moguće izvršiti samo upis naznake " vodnog dobra" i prava prvokupa.

 

              11. Stoga tužitelji predlažu tužbeni zahtjev prihvatiti u cijelosti kao osnovan.

 

              12.  U odgovoru na tužbu  tužena R. H. protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, ističe kako su predmetne nekretnine javno vodno dobro koje je po svojoj naravi neotuđivo  i u vlasništvu R. H.

 

              13. Tužena smatra, da se na nekretnini inundacijskog pojasa primjenjuju odredbe Zakona o vodama, te se status javnog vodnog dobra ne stječe uknjižbom već ispunjenjem pretpostavki predviđenih Zakonom.

 

              14. Zakonom o vodama/95, sve nekretnine vodnog dobra koje su tada bile opće dobro , postale su javno vodno dobro kao javno dobro u općoj uporabi i u vlasništvu R. H. te su neotuđive iz vlasništva R. H.   Stoga, javno vodno dobro ne postaje javno vodno dobro u vlasništvu R. H. uknjižbom u zemljišnoj knjizi, nego je to postalo po sili Zakona i to temeljem zakona o vodama/1995 kao i sada važećem Zakonu o vodama ( NN 66/19, 84/21).

 

              15. Tužena navodi da se nekretnine nalaze u neposrednoj blizini vodotoka rijeke Drave, te su i prije uknjižbe javnog vodnog dobra, kao vlasništvo R. H. bile u sastavu tzv. društvenog vlasništva.  Tužitelji nisu mogli  dosjelošću postati vlasnici nekretnina  iz navedenih razloga, a osim toga, i prema čl. 12. Zakona o vodama, javno vodno dobro je neotuđivo i na javno vodnom dobru, druga osoba ne može steći pravo vlasništva  niti drugo stvarno pravo, osim prava služnosti i prava građenja  a pravni poslovi sklopljeni protivno tim odredbama su ništetni.

 

              16. Stoga tužena smatra neosnovanim tvrdnje tužitelja da se radi o građevinskom zemljištu, te na rješenje o  izvedenom stanju na čkbr. 6280/8, a objekt na  koji se odnosi rješenje, izrađen je nakon uknjižbe javnog vodnog dobra na predmetnim nekretninama.  Stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

              17. Među strankama nije sporno da su predmetne nekretnine i to čkbr. 6280/7 šuma u Vrbaku sa 2554 m2 i čkbr. 6280/6 šuma u Vrbaku sa 3286 m2, upisane u zk. ul. br. 10089 k.o. Pitomača, upisane kao vlasništvo R. H. – javno vodno dobro- pod upravljanjem "H. v. ", a što je vidljivo i iz zk. izvatka.

 

              18. Sud je našao relevantnim utvrditi mogu li predmetne nekretnine biti predmet spora odnosno zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva građana, obzirom na njihov status javnog vodnog dobra , odnosno riješiti pitanje dopuštenosti tužbe u ovoj pravnoj stvari.

 

              19. Radi utvrđivanja relevantnih činjenica izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige ( str. 9-11), izvadak iz zemljišne knjige- povijesni prikaz ( str. 12-15), prijepis posjedovnog lista ( str. 16-17) ispis digitalne ortofotokarte ( str. 18-19), ugovor o kupoprodaji nekretnina ( str. 20-21), prijepis posjedovnog lista ( str. 22), izvod iz katastarskog operata ( str. 23), izjava J. B. ( str. 24-25),  rješenje o izvedenom stanju ( str. 26-30), rješenje o određivanju kućnog broja ( str. 31), izjava II tužitelja ( st. 32-33), prijepis posjedovnih listova ( str. 34-36) ispis iz Arcoda ( str. 37), rješenje Ministarstva  ( str. 39-39), izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz ( str. 40), prijepis posjedovnog lista ( str. 41),  ispis iz preglednika ( str. 42), zahtjev za mirno rješenje spora ( str. 43),  izvadak iz zemljišne knjige ( str. 44), presuda i rješenje Županijskog suda ( str. 45-46), stručni članak ( str. 47-64) odgovor državnog odvjetništva tužiteljima (str. 71-72),  odluka državne uprave za vode od 30. 12. 2002. ( str. 83-85), dopis Ministarstva ( str. 89-90). 

 

              20. Tužba u ovoj pravnoj stvari nije dopuštena.

 

              21.  Za odlučivanje relevantne su odredbe Zakona o vodama (NN 66/19), te Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96).

 

              21. 1. Zakon o vodama u čl. 9. Određuje da vodno dobro između ostalog čine i katastarske čestice koje obuhvaćaju i uređeno i neuređeno inundacijsko područje, a ne diobu katastarskih čestica nekretnina vodnog dobra ne primjenjuju se propisi o prostornom uređenju  koji su u suprotnosti s odredbama ovog Zakona.

 

              21. 2. Ovaj članak vodno dobro definira kao dobro  od interesa za R. H. i koje ima njenu osobitu zaštitu, a koristi se na način i pod uvjetima propisanim Zakonom.

 

              21. 3. Čl. 11. Zakona o vodama  regulira utvrđenje pripadnosti vodnom dobru  na način da u st. 1.  određuje, da Ministarstvo rješenjem utvrđuje pripadnost zemljišta iz čl. 9. ovog Zakona vodnom dobru na zahtjev H. v.

 

              21. 4. Temeljem odredbe st. 2. Čl. 11., u slučaju dvojbe ili spora, je li neka katastarska čestica vodnoga dobra  po sili Zakona postala javno vodno dobro na temelju čl. 12.  st. 1. – 6. ovoga Zakona, Ministarstvo o tome donosi rješenje na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

 

              21. 5. Čl. 12. Zakona o vodama  regulira javno vodno dobro te određuje da javno vodno dobro čine katastarske čestice iz čl. 9. ovog Zakona koje su do dana stupanja na snagu Zakona o vodama ( NN 107/95) bile temeljem Zakona ili temeljem bilo koje druge pravne osnove  opće dobro, javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, javno dobro-vode, općenarodna imovina, opće dobro i sl., državno vlasništvo, vlasništvo jedinice lokalne samouprave, društveno vlasništvo bez obzira tko je bio nositelj prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja, odnosno koje su u zemljišnoj knjizi bile upisane kao: javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, javno dobro- vode, općenarodna imovina, opće dobro i sl., državno vlasništvo, vlasništvo jedinice lokalne samouprave, društveno vlasništvo  s naznakom ili bez naznake nositelja prava korištenja upravljanja ili raspolaganja.

 

              21. 6. Nadalje, čl.  12.  određuje da je javno vodno dobro - javno dobro u općoj uporabi i u vlasništvu R. H. , kao takvo je neotuđivo, te na njemu druga osoba ne može steći pravo vlasništva niti  drugo stvarno pravo osim prava služnosti i prava građenja u skladu sa Zakonom o vodama, a pravni poslovi sklopljeni suprotno tome su ništetni.

 

              21. 7.  U čl. 13. navodi se kako katastarskim česticama može prestati status vodnog dobra kada trajno prestane postojati prirodne značajke koje ih određuju vodnim dobrom, a što rješenjem utvrđuje Ministarstvo na zahtjev stranke, a uz prethodno mišljenje Hrvatskih voda.

 

        22.  Iz navedenih odredbi Zakona o vodama zaključuje se kako su vodno dobro nekretnine koje su posebnim zakonom proglašene kao dobro od interesa za R. H. i imaju njenu posebnu zaštitu, no sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ako nisu opće dobro, sposobna su biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava. Dakle vodno dobro su zemljišnoknjižne čestice u vlasničkopravnom režimu koje mogu biti vlasništvo bilo koje pravne ili fizičke osobe.

 

         23.  S druge strane, javno vodno dobro u cijelosti je podvrgnuto posebnom stvarnopravnom režimu. Otuđenje ili prijenos prava vlasništva kod javnog vodnog dobra nije moguć. Izrijekom je isključena mogućnost stjecanja prava vlasništva dosjelošću ili na bilo koji drugi način, te nema mogućnosti stjecanja posjeda drugih osoba. Moguće je jedino zasnivanje prava služnosti i prava građenja kao  ograničenih stvarnih prava, ali samo uz uvjete i u postupku propisanom u Zakonu o vodama.

 

              24. U čl. 35. s.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, određeno je da su javna dobra u općoj uporabi stvari u vlasništvu R. H. , a koje su namijenjene za uporabu svih i svatko se može služiti njima na način koji je radi te namijene odredilo tijelo ili ustanova kojoj su te stvari dane na upravljanje. Posebno je zakonsko određenje da se na javna dobra u općoj uporabi na odgovarajući način primjenjuju pravila koja vrijede za opća dobra.

 

          25.   Javno dobro u općoj uporabi, odnosno u konkretnom slučaju javno vodno dobro, isključeno je iz pravnog prometa zbog odredbi o ništetnosti pravnih poslova kojima se raspolaže tim nekretninama i zabranom stjecanja prava vlasništva dosjelošću, pa faktički uživa pravni status gotovo jednak onom koje ima res exta commercium, te kao takvo nije sposobno biti predmet spora u ovoj pravnoj stvari za utvrđenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

 

          26.    Stoga, tužba  kojom se traži utvrđenje prava vlasništva na stvari kojoj se vlasništvo fizičkih i pravnih osoba ( izuzev RH) ne može steći, nije dopuštena.

 

           27. Također se u ovoj pravnoj stvari postavilo pitanje opravdanosti utvrđenja predmetnih nekretnina javnim vodnim dobrom, te da li isto predstavlja prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari kako to tvrde tužitelji pozivajući se na utvrđenje suda u odluci Županijskog suda posl.br. Gž-174/2018-2 od 17. siječnja 2019.

 

           28. U pojedinim predmetima gdje se spor vodi o  nekretnini koja je u zemljišnim knjigama upisana kao javno dobro, sud bi mogao utvrđivati da li se ista i koristi kao javno dobro, samo ako postupak ukidanja statusa javnog dobra nije propisan posebnim zakonom, što ovdje nije slučaj.

 

          29.    Osnovni princip da se promjena i ukidanje statusa  općeg dobra može izvršiti samo u istom postupku i na isti način kako se i određuje i ustanovljava određeno opće dobro. Kod ostalih općih dobara, odnosno javnih površina i nerazvrstanih cesta, radi se o specifičnom slučaju kada takav postupak nije normiran.

 

         30. No u slučaju javnog vodnog dobra, Zakon o vodama u čl. 11., određuje da će u slučaju dvojbe ili spora, je li neka katastarska čestica vodnoga dobra  po sili Zakona postala javno vodno dobro na temelju čl. 12.  st. 1. – 6. ovoga Zakona, Ministarstvo o tome donosi rješenje na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

 

           31. Dakle, posebnim zakonom je određen postupak preispitivanja opravdanosti statusa javnog vodnog dobra, te sud o tome ne može odlučivati kao o prethodnom pitanju, niti isto predstavlja prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari, već pitanje dopuštenosti tužbe.

 

           32. U prilog ovakvom shvaćanju govori i rješenje Ministarstva od 27. studenog 2015., koje je priloženo uz tužbu (str. 38-39), a u kojem je na zahtjev stranke utvrđen prestanak statusa javnog vodnog dobra, na čestici koja se nalazi u blizini predmetne.

 

              33. Slijedom iznijetog riješeno je kao u izreci.

 

              34. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 156. ZPP-a.

 

              34. 1. Obzirom da su troškovi nastali krivnjom tužitelja, sud je opravdane i nužne troškove tuženika našao trošak odgovora na tužbu u iznosu od  99,50€/750,00 kuna,  te je riješeno kao u izreci.

             

U Virovitici 12. siječnja 2023.

 

Sudac:

 

Z. M.

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud.

 

Dostaviti:

1. Prvotužitelj Ž. Ž. iz V.
2. Drugotužitelj S.C. iz K.

3. ODO