Poslovni broj:  UsI-750/22-10

 

 

 

 

      REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik  6 i 8

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman te Slobodanki Gorsensky, zapisničarki u upravnom sporu tužitelja Z. P. iz B.H., D., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Z., radi primitka u državljanstvo, dana 12. siječnja 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-224-02/17-01/6548, URBROJ: 511-01-203-19-14 od 18. studenoga 2019.

 

             

Obrazloženje

 

1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-224-02/17-01/6548, URBROJ: 511-01-203-19-14 od 18. studenoga 2019., odbio zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo.

2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako je tijelo pogrešno ocijenio njegovu namjeru opredjeljenja hrvatskoj nacionalnosti. Napominje kako poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj te da ostaje kod svoje izjave koju je dao 18. prosinca 2017., gdje je naveo da se oduvijek osjećao kao Hrvat. Navodi da je od rođenja odgajan u duhu pripadnosti hrvatskom narodu, da je katoličke vjeroispovijesti da je u braku sa Hrvaticom. Smatra da ispunjava sve uvjete za stjecanje hrvatskog državljanstva. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kao je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Ističe kako je tužitelj na temelju priložene dokumentacije imao brojne mogućnosti nacionalnog izjašnjavanja tijekom života kao i da se u tim prilikama izjašnjavao kao Jugoslaven. Napominje da je tužitelj prilikom uvođenja u vojnu evidenciju 1985. godine i prilikom popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991. godine bio punoljetna osoba koja je mogla vlastitim očitovanjem svoje volje samostalno izražavati svoju pripadnost hrvatskom narodu. Navodi da se tužitelj kao Hrvat izjasnio tek 2017. godine u izvadcima iz matice rođenih i vjenčanih, neposredno prije podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva. Ističe kako krsni list ne može biti dokaz pripadnosti stranke hrvatskom narodu već da može upućivati na vjersku pripadnost, jer se istim potvrđuje krštenje. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. U odnosu na navode tuženika tužitelj se očitovao podneskom zaprimljenim na ovome sudu 9. studenoga 2022. U istome u bitnome ponavlja navode iznesene u tužbi.

5. Izvršen je uvid u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika te su uzete u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Primjenjujući materijalno pravo na izloženo činjenično stanje, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.

6. Odredbom članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj: 53/91., 28/92., 113/93., 130/11. i 110/15.) propisano je da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona, a da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.

7. Odredbom članka 8. stavka 1. točke 5. navedenog Zakona propisano je da prirođenjem hrvatsko državljanstvo može steći stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako udovoljava među ostalim i pretpostavci da se iz njegovog ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj i da prihvaća hrvatsku kulturu.

8. Zahtjev tužitelja za stjecanje hrvatskog državljanstva razmatran je u smislu odredbe članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu. U obrazloženju tuženik je naveo kako je tužitelj kao dokaze o svojoj nacionalnoj pripadnosti hrvatskom narodu priložio izvod iz matične knjige rođenih izdan u M. 2. veljače 2017. i izvod iz matične knjige vjenčanih izdan u D. 20. siječnja 2017., u kojima je u rubrici "Nacionalnost" upisan podatak Hrvat. Iste dokaze je ocijenio kao isprave koje su izdane neposredno prije podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva, Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u B.L. 19. svibnja 2017. Tuženik je također ocijenio da niti preslika zapisnika o prijavi namjere za stupanje u brak od 18. siječnja 2017., u kojem je u rubrici "zanimanje-zaposlen-a" upisan podatak "hrvatska", nije i ne može se smatrati dokazom tužiteljevog izjašnjavanja pripadnosti hrvatskom narodu, jer je podatak upisan u rubriku koja za to nije predviđena, a i dostavljeni obrazac zapisnika ne sadrži rubriku narodnosti.

9. Nadalje tuženik je u provedenom postupku utvrdio da je tužitelj imao mogućnost ranije se u pravnom prometu izjasniti kao pripadnih hrvatskog naroda, ali da isti to nije učinio. Prema potvrdi Federalnog zavoda za statistiku Bosne i Hercegovine prilikom provođenja propisa stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991., tužitelj se nacionalno izjasnio kao Jugoslaven, kao i prilikom uvođenja u vojnu evidenciju.

10. Prema pravnom shvaćanju Visokog upravnog suda izraženom u nizu presuda (Us-1387/09., Us-13005/2009., Us-9015/09.), pripadnost hrvatskom narodu je subjektivna kategorija koju je potrebno potkrijepiti dokazima, ispravama kojima će biti jasno označena i vidljiva opredijeljenost za pripadnost hrvatskom narodu tijekom života, dakle potrebno je da se svijest o nacionalnoj pripadnosti objektivizira i iskazuje određenim ponašanjem osobe koja se deklarira kao pripadnik hrvatskog naroda u pravnom prometu, osobito navođenjem hrvatske narodnosti u pojedinim ispravama.

11. S obzirom na navedeno prema ocjeni ovoga suda postoji osnova za zaključak da se u konkretnoj situaciji ne radi o osobi koja je pripadnost hrvatskom narodu izražavala kroz duže vremensko razdoblje, jer veću dokaznu vrijednost imaju isprave koje datiraju iz vremena znatno prije podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva, nego isprave novijeg datuma, odnosno isprave koje su izdane neposredno prije podnošenja zahtjeva.

12. Budući da članak 16. stavak 1. Zakona, omogućuje pripadniku hrvatskog naroda stjecanje hrvatskog državljanstva pod povoljnijim uvjetima, izjašnjavanje tužitelja o njegovoj nacionalnoj pripadnosti mora biti kontinuirano, isključivo i jasno, odnosno ne smije biti dvojbeno kao što u konkretnom slučaju upućuju isprave kojima tužitelj dokazuje svoju pripadnost hrvatskom narodu.

13. Stoga je pravilan zaključak tuženika kako se tužitelj tijekom svog života imao mogućnost ranije u pravnom prometu izjasniti kao pripadnik hrvatskog naroda, koju nije izrazio u pruženim prilikama, kao što je to bilo prilikom provođenja popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991. godine i prilikom uvođenja u vojnu evidenciju gdje se izjasnio kao Jugoslaven. Međutim, kod osoba koje hrvatsko državljanstvo traže temeljem pripadnosti hrvatskom narodu, osnovano je za očekivati da tu pripadnost u tijeku svog života kontinuirano izražavaju u svim pruženim prilikama, što kod tužitelja nije slučaj.

14. Stoga prema ocjeni Suda, u konkretnom slučaju, tuženik je u obrazloženju osporavanoga rješenja naveo činjenice i razloge na temelju kojih je u upravnom postupku ocijenjeno zašto smatra da tužitelj nije ispunio uvjete za stjecanje hrvatskog državljanstva prema privilegiranim uvjetima iz članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu, a koje razloge prihvaća i ovaj sud.

15. Sud je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio bez provođenja rasprave u ovom predmetnom upravnom sporu (članak 36. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj 20/10., 143/12. i 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. dalje ZUS).

16. Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim.

17. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu, 12. siječnja 2023.

 

Sutkinja

Meri Dominis Herman, v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

 

 

 

1