Poslovni broj: 16 P-135/2019-42

                   

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu

   Trg pobjede 13, Slavonski Brod                                                       

    Poslovni broj: 16 P-135/2019-42

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Pavi Garić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M.B., OIB: …, iz S.B., zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD H. i p. iz S.B., protiv tužene P.b.Z. d.d., OIB:iz Z. zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD L. i p. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave 29. studenog 2022. u nazočnosti tužiteljice osobno uz punomoćnicu V.M., odvjetničku vježbenicu, i zamjenice punomoćnika I.B., odvjetničke vježbenice, nakon javne objave presude, 12. siječnja 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: … od 27. travnja 2007., sklopljenog između tuženika P.b.Z. d.d. Z., OIB: …, kao kreditora i tužitelja M.B. iz S.B., OIB: …, u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost 17.391,28 CHF po srednjem tečaju tuženika kao kreditora na dan korištenja kredita, a način otplate kredita jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja (članak 1. i članak 6. Ugovora o kreditu), te u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora (članak 4. Ugovora o kreditu).

 

              II. Nalaže se tuženiku P.b.Z. d.d. Z., OIB: …, isplatiti tužitelju M.B. iz S.B., OIB: …, na ime stečenog bez osnove po osnovi preplaćenih kamata iznos od 7.643,48 kn/ 1.014,46 eur[1] (slovima: sedamtisućačesto četrdesettrikuneičetrdesetosamlipa/ jednatisućačetrnaesteuraičetrdesetosamcenta), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

 

-63,51 kn (8,43 eur) od 1. rujna 2007. godine do isplate,

-61,88 kn (8,21 eur) od 1. listopada 2007. godine do isplate,

-61,28 kn (8,13 eur) od 1. studenog 2007. godine do isplate,

-61,64 kn (8,18 eur) od 1. prosinca 2007. godine do isplate,

-60,67 kn (8,05 eur) od 1. siječnja 2008. godine do isplate,

-61,18 kn (8,12 eur) od 1. veljače 2008. godine do isplate,

-143,53 kn (19,05 eur) od 1. ožujka 2008. godine do isplate,

-144,76 kn (19,21 eur) od 1. travnja 2008. godine do isplate,

-139,50 kn (18,51 eur) od 1. svibnja 2008. godine do isplate,

-137,36 kn (18,23 eur) od 1. lipnja 2008. godine do isplate,

-137,39 kn (18,23 eur) od 1. srpnja 2008. godine do isplate,

-133,64 kn (17,74 eur) od 1. kolovoza 2008. godine do isplate,

-132,45 kn (17,58 eur) od 1. rujna 2008. godine do isplate,

-132,68 kn (17,60 eur) od 1. listopada 2008. godine do isplate,

-143,49 kn (19,04 eur) od 1. studenog 2008. godine do isplate,

-133,95 kn (17,78 eur) od 1. prosinca 2008. godine do isplate,

-141,19 kn (18,74 eur) od 1. siječnja 2009. godine do isplate,

-140,96 kn (18,71 eur) od 1. veljače 2009. godine do isplate,

-140,03 kn (18,59 eur) od 1. ožujka 2009. godine do isplate,

-136,69 kn (18,14 eur) od 1. travnja 2009. godine do isplate,

-135,49 kn (17,98 eur) od 1. svibnja 2009. godine do isplate,

-131,68 kn (17,48 eur) od 1. lipnja 2009. godine do isplate,

-128,25 kn (17,02 eur) od 1. srpnja 2009. godine do isplate,

-127,09 kn (16,87 eur) od 1. kolovoza 2009. godine do isplate,

-126,61 kn (16,80 eur) od 1. rujna 2009. godine do isplate,

-124,90 kn (16,58 eur) od 1. listopada 2009. godine do isplate,

-122,32 kn (16,23 eur) od 1. studenog 2009. godine do isplate,

-122,50 kn (16,26 eur) od 1. prosinca 2009. godine do isplate,

-122,16 kn (16,21 eur) od 1. siječnja 2010. godine do isplate,

-122,50 kn (16,26 eur) od 1. veljače 2010. godine do isplate,

-120,27 kn (15,96 eur) od 1. ožujka 2010. godine do isplate,

-121,07 kn (16,07 eur) od 1. travnja 2010. godine do isplate,

-118,73 kn (15,76 eur) od 1. svibnja 2010. godine do isplate,

-118,01 kn (15,66 eur) od 1. lipnja 2010. godine do isplate,

-123,67 kn (16,41 eur) od 1. srpnja 2010. godine do isplate,

-120,13 kn (15,94 eur) od 1. kolovoza 2010. godine do isplate,

-122,32 kn (16,23 eur) od 1. rujna 2010. godine do isplate,

-118,89 kn (15,78 eur) od 1. listopada 2010. godine do isplate,

-114,04 kn (15,14 eur) od 1. studenog 2010. godine do isplate,

-117,23 kn (15,56 eur) od 1. prosinca 2010. godine do isplate

-121,41 kn (16,11 eur) od 1. siječnja 2011. godine do isplate,

-114,78 kn (15,23 eur) od 1. veljače 2011. godine do isplate,

-114,03 kn (15,13 eur) od 1. ožujka 2011. godine do isplate,

-109,69 kn (14,56 eur) od 1. travnja 2011. godine do isplate,

-107,65 kn (14,29 eur) od 1. svibnja 2011. godine do isplate,

-113,00 kn (15,00 eur) od 1. lipnja 2011. godine do isplate,

-110,99 kn (14,73 eur) od 1. srpnja 2011. godine do isplate,

-114,81 kn (15,24 eur) od 1. kolovoza 2011. godine do isplate,

-109,01 kn (14,47 eur) od 1. rujna 2011. godine do isplate,

-103,12 kn (13,69 eur) od 1. listopada 2011. godine do isplate,

-100,02 kn (13,27 eur) od 1. studenog 2011. godine do isplate,

-97,12 kn (12,89 eur) od 1. prosinca 2011. godine do isplate,

-95,80 kn (12,71 eur) od 1. siječnja 2012. godine do isplate,

-94,35 kn (12,52 eur) od 1. veljače 2012. godine do isplate,

-91,62 kn (12,16 eur) od 1. ožujka 2012. godine do isplate,

-87,95 kn (11,67 eur) od 1. travnja 2012. godine do isplate,

-85,49 kn (11,35 eur) od 1. svibnja 2012. godine do isplate,

-82,97 kn (11,01 eur) od 1. lipnja 2012. godine do isplate,

-79,46 kn (10,55 eur) od 1. srpnja 2012. godine do isplate,

-76,71 kn (10,18 eur) od 1. kolovoza 2012. godine do isplate,

-73,41 kn (9,74 eur) od 1. rujna 2012. godine do isplate,

-69,70 kn (9,25 eur) od 1. listopada 2012. godine do isplate,

-67,40 kn (8,95 eur) od 1. studenog 2012. godine do isplate,

-64,73 kn (8,59 eur) od 1. prosinca 2012. godine do isplate,

-61,47 kn (8,16 eur) od 1. siječnja 2013. godine do isplate,

-57,00 kn (7,57 eur) od 1. veljače 2013. godine do isplate,

-55,02 kn (7,30 eur) od 1. ožujka 2013. godine do isplate,

-51,82 kn (6,88 eur) od 1. travnja 2013. godine do isplate,

-48,18 kn (6,39 eur) od 1. svibnja 2013. godine do isplate,

-44,03 kn (5,84 eur) od 1. lipnja 2013. godine do isplate,

-40,79 kn (5,41 eur) od 1. srpnja 2013. godine do isplate,

-37,77 kn (5,01 eur) od 1. kolovoza 2013. godine do isplate,

-34,80 kn (4,62 eur) od 1. rujna 2013. godine do isplate,

-31,85 kn (4,23 eur) od 1. listopada 2013. godine do isplate,

-28,30 kn (3,76 eur) od 1. studenog 2013. godine do isplate,

-25,00 kn (3,32 eur) od 1. prosinca 2013. godine do isplate,

-21,56 kn (2,86 eur) od 1.siječnja 2014. godine do isplate

-18,21 kn (2,42 eur) od 1. veljače 2014. godine do isplate,

-14,67 kn (1,95 eur) od 1. ožujka 2014. godine do isplate,

-11,06 kn (1,47 eur) od 1. travnja 2014. godine do isplate,

-7,36 kn (0,98 eur) od 1. svibnja 2014. godine do isplate,

-3,73 kn (0,50 eur) od 1. lipnja 2014. godine do isplate,

 

              i to do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

              III. Nalaže se tuženiku P.b.Z. d.d. Z., OIB: … , isplatiti tužitelju M.B. iz S.B., OIB: …, na ime stečenog bez osnove po osnovi razlike u tečaju CHF iznos od 21.237,16 kn/ 2.818,66 eur (slovima: dvadesetjednatisuća dvjestotridesetsedamkunaišesnaestlipa/ dvijetisućeosamstoosamnaeseteurai šezdesetšestcenta), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

 

-4,71 kn (0,63 eur) od 1. veljače 2008. godine do isplate,

-19,64 kn (2,61 eur) od 1. ožujka 2008. godine do isplate,

-39,03 kn (5,18 eur) od 1. travnja 2008. godine do isplate,

-7,08 kn (0,94 eur) od 1. svibnja 2008. godine do isplate,

-0,04 kn (0,005 eur) od 1. lipnja 2008. godine do isplate,

-10,46 kn (1,39 eur) od 1. srpnja 2008. godine do isplate,

-3,14 kn (0,42 eur) od 1. listopada 2008. godine do isplate,

-105,54 kn (14,01 eur) od 1. studenog 2008. godine do isplate,

-36,48 kn (4,84 eur) od 1. prosinca 2008. godine do isplate,

-110,18 kn (14,62 eur) od 1. siječnja 2009. godine do isplate,

-121,45 kn (16,12 eur) od 1. veljače 2009. godine do isplate,

-126,39 kn (16,77 eur) od 1. ožujka 2009. godine do isplate,

-110,86 kn (14,71 eur) od 1. travnja 2009. godine do isplate,

-113,33 kn (15,04 eur) od 1. svibnja 2009. godine do isplate,

-93,11 kn (12,36 eur) od 1. lipnja 2009. godine do isplate,

-75,84 kn (10,07 eur) od 1. srpnja 2009. godine do isplate,

-79,71 kn (10,58 eur) od 1. kolovoza 2009. godine do isplate,

-89,65 kn (11,90 eur) od 1. rujna 2009. godine do isplate,

-88,54 kn (11,75 eur) od 1. listopada 2009. godine do isplate,

-79,05 kn (10,49 eur) od 1. studenog 2009. godine do isplate,

-96,81 kn (12,85 eur) od 1. prosinca 2009. godine do isplate,

-109,76 kn (14,57 eur) od 1. siječnja 2010. godine do isplate,

-130,60 kn (17,33 eur) od 1. veljače 2010. godine do isplate,

-125,17 kn (16,61 eur) od 1. ožujka 2010. godine do isplate,

-152,07 kn (20,18 eur) 1od 1. travnja 2010. godine do isplate,

-146,19 kn (19,40 eur) od 1. svibnja 2010. godine do isplate,

-158,74 kn (21,07 eur) od 1. lipnja 2010. godine do isplate,

-239,91 kn (31,84 eur) od 1. srpnja 2010. godine do isplate,

-222,51 kn (29,53 eur) od 1. kolovoza 2010. godine do isplate,

-269,45 kn (35,76 eur) od 1. rujna 2010. godine do isplate,

-254,36 kn (33,76 eur) od 1. listopada 2010. godine do isplate,

-222,40 kn (29,52 eur) od 1. studenog 2010. godine do isplate,

-284,21 kn (37,72 eur) od 1. prosinca 2010. godine do isplate

-361,17 kn (47,94 eur) od 1. siječnja 2011. godine do isplate,

-308,12 kn (40,89 eur) od 1. veljače 2011. godine do isplate,

-327,37 kn (43,45 eur) od 1. ožujka 2011. godine do isplate,

-301,51 kn (40,02 eur) od 1. travnja 2011. godine do isplate,

-305,40 kn (40,53 eur) od 1. svibnja 2011. godine do isplate,

-408,25 kn (54,18 eur) od 1. lipnja 2011. godine do isplate,

-415,17 kn (55,10 eur) od 1. srpnja 2011. godine do isplate,

-503,94 kn (66,88 eur) od 1. kolovoza 2011. godine do isplate,

-460,90 kn (61,17 eur) od 1. rujna 2011. godine do isplate,

-413,45 kn (54,87 eur) od 1. listopada 2011. godine do isplate,

-407,53 kn (54,09 eur) od 1. studenog 2011. godine do isplate,

-403,32 kn (53,53 eur) od 1. prosinca 2011. godine do isplate,

-424,17 kn (56,30 eur) od 1. siječnja 2012. godine do isplate,

-446,10 kn (59,21 eur) od 1. veljače 2012. godine do isplate,

-447,76 kn (59,43 eur) od 1. ožujka 2012. godine do isplate,

-433,05 kn (57,48 eur) od 1. travnja 2012. godine do isplate,

-440,33 kn (58,44 eur) od 1. svibnja 2012. godine do isplate,

-447,20 kn (59,35 eur) od 1. lipnja 2012. godine do isplate,

-436,29 kn (57,91 eur) od 1. srpnja 2012. godine do isplate,

-439,96 kn (58,39 eur) od 1. kolovoza 2012. godine do isplate,

-433,81 kn (57,58 eur) od 1. rujna 2012. godine do isplate,

-418,19 kn (55,50 eur) od 1. listopada 2012. godine do isplate,

-434,69 kn (57,69 eur) od 1. studenog 2012. godine do isplate,

-443,79 kn (58,90 eur) od 1. prosinca 2012. godine do isplate,

-440,61 kn (58,48 eur) od 1. siječnja 2013. godine do isplate,

-405,29 kn (53,79 eur) od 1. veljače 2013. godine do isplate,

-435,38 kn (57,78 eur) od 1. ožujka 2013. godine do isplate,

-436,83 kn (57,98 eur) od 1. travnja 2013. godine do isplate,

-424,18 kn (56,30 eur) od 1. svibnja 2013. godine do isplate,

-390,49 kn (51,83 eur) od 1. lipnja 2013. godine do isplate,

-389,59 kn (51,71 eur) od 1. srpnja 2013. godine do isplate,

-396,86 kn (52,67 eur) od 1. kolovoza 2013. godine do isplate,

-410,48 kn (54,48 eur) od 1. rujna 2013. godine do isplate,

-431,31 kn (57,24 eur) od 1. listopada 2013. godine do isplate,

-420,58 kn (55,82 eur) od 1. studenog 2013. godine do isplate,

-426,75 kn (56,64 eur) od 1. prosinca 2013. godine do isplate,

-433,80 kn (57,58 eur) od 1.siječnja 2014. godine do isplate

-440,44 kn (58,46 eur) od 1. veljače 2014. godine do isplate,

-449,80 kn (59,70 eur) od 1. ožujka 2014. godine do isplate,

-446,97 kn (59,32 eur) od 1. travnja 2014. godine do isplate,

-436,00 kn (57,87 eur) od 1. svibnja 2014. godine do isplate,

-434,19 kn (57,63 eur) od 1. lipnja 2014. godine do isplate,

 

              i to do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

              IV. Nalaže se tuženiku P.b.Z. d.d. Z., OIB: …, isplatiti tužitelju M.B. iz S.B., OIB: …, troškove parničnog postupka u iznosu od 16.894,00 kn/ 2.242,22 eur, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi zatezne kamatne koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sklopila Ugovor o kreditu s tuženikom, broj Ugovora: …, 27. travnja 2007. U članku 4. navedenog Ugovora, navedeno je kako redovna kamatna stopa iznosi 5,10% godišnje, te je navedeno da je ista promjenjiva, i obračunava se u CHF mjesečno. O navedenim člancima Ugovora nije se posebno pregovaralo, niti je postojala takva mogućnost, te se nisu utvrdili egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji bi utjecali na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamatne stope, odnosno kamatna stopa je mijenjana temeljem nepoštenih ugovornih odredbi glede jednostrane i netransparentne promjenjivosti redovne stope ugovorne kamate, o kojoj nije pojedinačno pregovarano. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015., kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018., broj: Pž-6632/2017, a u kojem parničnom postupku je ovdje tuženik bio jedan od tuženika, te je utvrđeno da je isti u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametri i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Gore navedena prvostupanjska presuda je u navedenom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda, poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, polovni broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015., kao i presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 14.- lipnja 2018, broj: Pž-6632/17. Tuženik je bez prethodnog obavještavanja tužiteljice jednostranom odlukom Uprave Banke mijenjao kamatnu stopu. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015. kao i presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 14. lipnja 2018. broj: Pž-6632/17, pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom tuženika, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi. Tužiteljica je oštećena za razliku između ugovorene rate i kamatne stope, te iznosa stvarno plaćene rate i kamatne stope, i to u kunskoj protuvrijednosti CHF prema danu plaćanja. Tužiteljica, kao korisnica kredita, ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom o promjenjivim kamatama, odnosno njihovim stopama (jednostrane odluke banke), kao ni svim drugim dokumentima i podacima bez kojih nije moguće utvrditi visinu iznosa koji mu banka mora vratiti, ali tu dokumentaciju zasigurno ima tužena banka, koja ju je u dokazne svrhe dijelom dostavila u spomenutim postupcima povodom kolektivne tužbe udruge "Potrošač". Radi se o podacima koje je tužena banka, prema sadržaju građanskopravnog odnosa, dužna dati tužiteljici, ali joj ih ne želi dati. Stoga tužiteljica u ovom slučaju ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što dođe do navedenih podataka i prije nego se provede odgovarajuće vještačenje, nakon čega će tužiteljica odrediti visinu novčane tražbine čiju isplatu traži ovom tužbom. Tužiteljici uz glavnicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje će se također odrediti naknadno nakon provedenog vještačenja i u roku koji odredi sud. Tužiteljica samo pretpostavlja da se radi o tražbini u iznosu ne manjem od 8.000,00 kn pa je u tom smislu i naznačena možebitna vrijednost predmeta spora. Zbog svega navedenog na ime stjecanja bez osnove, osnova razlike u iznosu plaćene kamate i inicijalno ugovorene kamate od 5,10% tužiteljica potražuje paušalan iznos od 8.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Prema Zakonu o zaštiti potrošača, banke su dužne upozoriti na sve moguće rizike ugovaranja određene valutne klauzule. S obzirom kako e i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,a  koju je 14. lipnja 2018. potvrdio Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/2017, presuđeno je kako je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franaka, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine", broj 97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to članku 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dakle, sud je utvrdio da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene pa prema tome ništetne, jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a, što proizlazi iz potvrde HNB-a od 7. lipnja 2013.), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Zbog svega navedenog na ime stjecanja bez osnove, s osnova razlike promjene valutne klauzule vezane uz švicarski franak, tužiteljica potražuje ukupan iznos od 20.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose.  Tužiteljica napominje da se u konkretnom slučaju radi o tužbi i tužbenom zahtjevu iz članka 186.b. Zakona o parničnom postupku, tako da je njezin zahtjev u ovom predmetu hipotetički postavljen, te će se isti urediti nakon što se u ovom predmetu utvrde činjenice o kojima zavisi visina tužbenog zahtjeva, u konkretnom slučaju nakon što se provede financijsko vještačenje. Tužiteljica zadržava pravo da nakon provedenog financijskog vještačenja uredi tužbeni zahtjev u pogledu same visine istog, tj. iznosa razlike između plaćene i ugovorene kamate po svakom pojedinom mjesečnom anuitetu/rati, te tijeka zakonskim zateznih kamata. Obzirom na sve navedeno, tužiteljica predlaže naslovnom suda nakon provedenog dokaznog postupka donijeti presudu.

 

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći, glede valutne klauzule, da osim što je izričito dopuštena i predviđena Zakonom o obveznim odnosima nije "nečija špekulacija" već se radi o politici monetarne vlasti te uvjetovanosti valutnom strukturom štednog depozita velike većine hrvatskih štediša. Nesporno je da ZOO u članku 22. i 26. izričito dopušta valutnu klauzulu kao i promjenjivu kamatnu stopu. Sadržaj Ugovora te postupanje tuženika u cijelosti je usuglašeno sa lex specialis – zakonima koji direktno i jasno reguliraju predmetni poslovno-pravni odnos banke i korisnika. Tuženik smatra da po članku 22. ZOO-a valutna klauzula je dopuštena i ona je zakonska odredba jedini smjer u kojem sud smije tu odredbu primjenjivati. Stoga tuženik navodi da je jasno kako za  primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova jer se radi o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli. Nadalje se u odgovoru na tužbu navodi da tužiteljica pogrešno tumači citiranu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, jer ista zaključuje da je temeljem te presude ustanovljena fiksna kamatna stopa, što iz iste ni na koji način ne proizlazi. Sud nije utvrdio da je nezakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nego je nepoštena odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu, čime bi po stavu suda bili povrijeđeni kolektivni interesi. Spornom presudom je utvrđeno da bi jednostranom primjenom kamatne stope bili povrijeđeni kolektivni interesi, međutim, nije utvrđeno da je povrijeđen konkretan individualni interes ili pravo bilo kojeg konkretnog potrošača budući da to očito ovisi o svakom pojedinom slučaju. Nadalje u odgovoru na tužbu se navodi da prema Zakonu o bankama i Zakonu o kreditnim institucijama ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena niti je neodrediva. Tim više što je gornja stopa ugovorne kamate bila određena najvišom visinom stope zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovorenoj kamatnoj stopi. Sama činjenica da i ZOO u članku 26. stavak 1. izričito dopušta i predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope jasno daje do znanja kako ugovaranje promjenjive kamatne stope nije i ne može biti "protivno prisilnim propisima i moralu društva", dakle, ne može biti ništetna. Štoviše, odredba članka 26. stavak 3. ZOO-a predviđa i mogućnost da stopa ugovorene kamate ne bude određena, u kojem se slučaju primjenjuje  zakonsko, a ne ugovorno rješenje. Dakle, po članku 26. stavak 3. ZOO očito je kako za valjanost ugovora stopa kamate uopće ne mora biti ugovorena jer Zakon sadrži rješenje za takav slučaj. Tužiteljica je izričito pristala na klauzulu o promjeni kamatne stope, a koje se promjene nisu događale jednostrano i proizvoljno već primjenom točno određenih kriterija predviđenih metodologijom tuženika pri čemu je tuženik kod svake promjene kamatne stope uredno tužiteljici slao o tome obavijesti i pripadajući otplatni plan. Tuženik navodi kao je pri zaključenju predmetnog Ugovora s tužiteljicom u potpunosti poštivao tada važeću zakonsku regulativu te je argumentacija tužiteljice koja pokušava svoj slučaj podvesti pod zakonske odredbe važećih u vrijeme podnošenja predmetne tužbe sudu, a ne u vrijeme zaključenja trajanja Ugovora o kreditu, očito pogrešan i promašen pri čemu tužiteljica implicira da bi prava volja ugovornih stranaka bilo ugovaranje fiksne kamatne stope, dok upravo suprotno proizlazi iz samih ugovornih odredbi. Svi elementi koji su utjecali i utječu na  cijenu kredita kao i na način promjene kamatne stope javno su dostupni, nisu proizvoljni elementi bilo koje banke. Tuženik smatra da nema protupravnosti u njegovom postupanju, kao i da promjenama kamatne stope tuženik nije povrijedio kolektivne interese potrošača niti bilo kakav individualni interes odnosno pravo tužiteljice. Glede prigovora zastare u odgovoru na tužbu se navodi da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih subjektivnih prava. Iz navedene odredbe jasno proizlazi da podnositelj kolektivne tužbe ne ostvaruje povrijeđeno subjektivno pravo potrošača pa ne može izazvati ni prekid zastare tog prava. Posebno se ističe kako niti tužba potrošača na utvrđenje ništenosti ugovora ili pojedine njegove odredbe ne prekida zastaru jer se takvom tužbom ne traži utvrđenje postojanja tražbine, njezinog osiguranje ili ostvarivanja po članku 241. ZOO-a. Zahtjev koji ističe podnositelj kolektivne tužbe nije identičan tužbenom zahtjevu vjerovnika iz konkretnog Ugovora o kreditu, pa podnošenjem kolektivne tužbe nije moglo doći do prekida zastare u ovom predmetnom postupku. Kako člankom 241. ZOO-a nije derogirana posebnim zakonom, očito je volja zakonodavca bila da se primjeni opća pravila obveznog prava, pa je u konkretnom slučaju nastupila zastara predmetnog potraživanja.

 

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu br. … od 27. travnja 2007., zatim je saslušan svjedok Ž.K., provedeno je financijsko vještačenje po vještaku F.T., te je saslušana tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja.

 

              4. Tužiteljica je podneskom od 23. ožujka 2022. precizirala tužbeni zahtjev, odnosno podneskom od 10. studenog 2022., kako je to pobliže opisano u izreci.

 

              5. Na temelju provedenog dokaznog postupka te na temelju analize i ocjene svakog dokazan posebno i svih dokaza skupa, sud je utvrdio da je precizirani zahtjev tužiteljice od 10. studenog 2022. u cijelosti osnovan.

             

              6. Nesporno je među parničnim strankama  da su stranke zaključile Ugovor o kreditu 27. travnja 2007. br. … na razdoblje od 84 mjeseca u iznosu od 17.391,28 CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita. Također je nesporno da je kamatna stopa promjenjiva, sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora.

 

              6.1. Sporno je među parničnim strankama da li su odredbe Ugovora o kreditu zaključenog 27. travnja 2007., a pobliže opisane u izreci, ništetne. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva.

 

              7. Tuženik je stavio prigovor zastare utuženog potraživanja.

 

8. Iz Nalaza financijskog vještaka F.T. utvrđeno je da je tužiteljica više platila iznos od 7.643,48 kn na ime otplate kredita u CHF u odnosu na iznos koji bi bio dužan platiti da nije bilo povećanja kamatne stope. Također iz Nalaza je utvrđeno da je tužitelj više platio iznos od 21.237,16 kn na ime otplate kredita u CHF kao razlike primjene valutne klauzule vezane uz CHF. Nalaz vještaka sud je prihvatio kao objektivan sukladno pravilima znanosti i vještine.

 

9. Iz iskaza svjedoka Ž.K. proizlazi da je zaposlen u P.b.Z. d.d. U vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu koji je predmet ovog postupka radio je u P.b.Z.. Ne poznaje tužiteljicu. Sa svjedokom tužiteljica nije nikada razgovarala o kreditu, odnosno on se toga ne sjeća. Svjedok misli da je Ugovor koji je zaključen s tužiteljicom njoj dovoljno pojašnjen i da je u Ugovoru navedeno da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi. U to vrijeme strankama, odnosno klijentima, je nuđen kredit u kunama, eurima i švicarskim francima. Zbog kamata, za klijente su bili najpovoljniji krediti u švicarskim francima. Koliko svjedok zna, Ugovor koji je predmet ovog postupka je ovjeren kod javnog bilježnika i tamo je napisano da su sve odredbe Ugovora o kreditu stranci pojašnjene. Svjedok navodi da je on prvi kontakt sa strankama u banci imao nakon što su stranke prethodno išle u autokuću zbog kupnje auta i u autokući im je pojašnjeno da mogu otići u neku od banaka, ponuđeno je više banaka, gdje mogu zaključiti ugovor o kreditu. Kad bi kod svjedoka došla stranka, to bi bilo kad je ugovor već uručen stranci i potpisano da se može ići kod javnog bilježnika na ovjeru. Svjedok navodi da u banci nisu sugerirali stranci da izabere zaključenje ugovora u kunama. Djelatnicima banke nije dozvoljeno sugerirati klijentu u kojoj valuti će zaključiti ugovor o kreditu. Svjedok ne zna da li je banka slala obavijesti klijentima prilikom promjene kamatne stope.

 

9.1. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je pri zaključenju Ugovora o kreditu s tuženikom novac koristila za kupnju osobnog vozila. Vozilo je koristila za svoje vlastite potrebe. Prvo su joj u autokući rekli da joj je najpovoljnije da zaključi ugovor o kreditu vezano za CHF, a isto su joj rekli i u banci. To joj je rečeno zbog toga što je najmanja kamata bila kod kredita vezanog za CHF. Nisu joj rekli u banci da zaključuje ugovor s promjenjivom kamatnom stopom. Ugovor je prije potpisivanja vidjela i pročitala. Vidjela je da se u kreditu govori o promjenjivoj kamatnoj stopi. Dobila je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu Otplatni plan, vidjela je koliko novca konačno treba vratiti. Prilikom zaključenja Ugovora o kreditu, bez obzira što se radilo o promjenjivoj kamatnoj stopi, nije znala na temelju kojih kriterija će se i kada kamatna stopa mijenjati. Kamatna stopa se mijenjala prilikom vraćanja kredita. Banka ju nije zvala da bi s njom razgovarala oko promjene kamatne stope. Tužiteljica je išla u banku kada je došlo do promjene kamatne stope jer joj se povećala rata kredita, oni su joj rekli u banci da je to tako, a rata kredita joj se gotovo udvostručila. Točno je da je povrat kredita bio vezan za tečaj CHF-a. Prilikom zaključenja Ugovora nisu joj rekli da je za nju povećan rizik time što Ugovor zaključuje vezan za CHF. U banci joj nisu rekli da je za nju povećan rizik jer zaključuje ugovor vezan za CHF zbog toga što HNB može utjecati na tečaj eura, a ne može utjecati na tečaj CHF-a. Nisu joj u banci rekli da je za nju posebno povećan rizik zbog toga što u Ugovoru istovremeno ugovara promjenjivu kamatnu stopu i veže kredit za valutu CHF. Prije ovog kredita tužiteljica navodi da nije imala kredit s promjenjivom kamatnom stopom. Ona je u biti u banci samo potpisala Ugovor o kreditu bez ikakvih dodatnih pitanja i objašnjenja. Isto je bilo i kod javnog bilježnika.

 

9.2. Iz iskaza svjedoka i tužiteljice utvrđeno je da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te da se kredit vraća u anuitetima prema tečaju na dan vraćanja. Dakle, tužiteljica nije znala kada i po kojim uvjetima će se mijenjati kamatna stopa, niti je znala koliko novca treba vratiti obzirom na vezanost za CHF.

 

10. Glede stavljenog prigovora zastare utuženog potraživanja u ovom postupku je utvrđeno da je tužba podnesena na sud 4. travnja 2019. te je u tijeku ovog postupka utvrđeno da je radi zaštite kolektivnih prava kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem: P-1401/12 vođen postupak po tužbi potrošač-Hrvatski savez udruge potrošača protiv Banaka i ovdje tužene te je presudom od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženik u periodu od listopada - rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita na način što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, sukladno jednostranoj odluci banke, a o kojoj da se nije pojedinačno pregovaralo, i ugovorom utvrdilo egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljeno na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, pa je tuženik postupao suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Ista presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Predmetna pravomoćna presuda obvezuje tuženika koji je u tom predmetu sudjelovao kao sutuženik za kredite sklopljene od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. Ovaj sud smatra da podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošača kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava i protiv, između ostalih banaka, i tužene, a koji se postupak vodio pod brojem P-1410/2012 prekinut je tijek zastare do pravomoćnost okončanja tog postupka pred Visokim trgovačkim sudom RH i donošenjem presude tog suda 13. lipnja 2014. poslovni broj Pž-7129/13. Postupak kod Trgovačkog suda u Zagrebu pokrenut je tužbom 25. siječnja 2019. što proizlazi iz Odluke Vrhovnog suda RH br Revt-249/15.

 

10.1. Dakle, kako je tužba podnesena 4. travnja 2019., a presuda Visokog trgovačkog suda donesena 13. lipnja 2014., to je nedvojbeno da zastara potraživanja tužitelja nije nastupila. Odlukom Visokog Trgovačkog suda RH zastara je počela teći iz početka, a vrijeme prije prekida ne uračunava se u tijek zastare. Kako je dakle tužba podnesena unutar roka od 5 godina, tražbina nije zastarjela po članku 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11.,78/11., 78/15., 29/18. – dalje ZOO).

 

10.2. Sukladno članku 502. stavak 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove i dr. organizacije koje su osnovane sukladno zakonu, koje se u sklopu svoje registrirane i propisno određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je tako ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužbu za zaštitu kolektivnih prava i interesa) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavlja određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanje teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. U smislu članka 502.c  ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe po članku 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeno ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa- "potrošač" u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

 

              10.3. Uvidom u Ugovor o kreditu br. … od 27. travnja 2007. vidljivo je da je isti zaključen između tuženika i tužitelja te da je iznos kredita 17.391,28 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Također, iz istog Ugovora je vidljivo da je redovna kamata 5,10% godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.  Nadalje, iz istog Ugovora je vidljivo da se kredit ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti. Također je vidljivo iz Ugovora da je rok otplate 84 mjeseca.

 

11. Iz iskaza tužitelja i financijskog vještaka je utvrđeno da se kamatna stopa kroz vrijeme trajanja kredita mijenjala.

 

12. Temeljem gore navedenog sud cijeni da su odredbe Ugovora o kreditu pobliže opisane u izreci, u dijelu kojim se anuiteti vežu uz valutu CHF i dijelu gdje je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na osnovu jednostrane odluke tuženika koji je sastavio tuženik o kojima se nije pregovaralo, niti je tužiteljica utjecala na iste, čime je tužiteljici suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju nije mogla objektivno sagledati u vrijeme zaključenja ugovora. Stoga su te odredbe nepoštene po članku 81. ZZP-a i članku 96. ZZP-a. Nepoštene odredbe ugovora su samim time i ništetne.

 

12.1. Po članku 4. i 322. ZOO-a sudionici u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza dužni su se pridržavati načela savjesnosti i poštenja, a ugovor sklopljen protivno Ustavu RH prisilnim propisima i moralu društva je ništetan. Stoga je odlučeno kao u izreci glede ništetnosti.

 

13. Po članku 323. stavak 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu po cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Imajući u vidu citiranu odredbu i utvrđenu ništetnost gore navedenih odredbi Ugovora o kreditu, tuženik je od tužiteljice naplatio više od onoga što je stvarno trebao naplatiti i taj joj iznos dužan vratiti s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od svakog pojedinog iznosa do isplate.

 

13.1. Za ocjenu valjanosti ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03, nastavno ZPP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007. do kada je taj zakon bio na snazi a potom od Zakon o zaštiti potrošača (NN 97/07, 125/07, nastavno ZZ/09), kada je isti stupio na snagu do 31. prosinca 2008.

 

14. Prema članku 84. ZZP/03 i prema članku 99. ZZP/09 određeno je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Materija o nepoštenim odredbama u trgovačkim ugovorima regulirana je Zakonom o zaštiti potrošača koji je u tom u smislu lex speialis dok se odredbe Zakona o obveznim odnosima koji ovu materiju također regulira primjenjuje supsidijarno. O odredbi prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s odlukom banke se nije pojedinačno pregovaralo. Ugovor o kreditu ne sadrži ni referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizira način utvrđivanja promjene kamatne stope jer donošenje odluke banke o promjeni kamate u skladu s tržišnim uvjetima se ne može smatrati preciznim načinom utvrđivanja promjene kamatne stope.

 

15. Prema članku 295. stavak 1. ZOO-a opći uvjet ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavlja) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva dok je stavkom 3. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta posebnim pogodbi, vrijede ove posljednje.

 

16. Dakle, ugovor o kreditu ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Sud cijeni da ugovorna odredba kojom se promjena ugovorene kamatne stope čini ovisnom o odluci banke, jeste jasna i uočljiva ali nije razumljiva jer je sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke a pri tome se ne navode kriteriji i mehanizmi promjene kamatne stope uslijed čega bi tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Ugovorna odredba o promjeni kamatne stope je bitna ugovorna odredba, a ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja – tuženika i sve to bez precizno određenih uvjeta, promjenjivosti referente stope za koje se veže promjena pa ista odredba na  taj način uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u ovom slučaju na štetu tužitelja, jer se kod takvih ugovaranja radi o situaciji da tuženik jednostrano određuje obvezuje koja se promjena ne može predvidjeti, a niti može konačno provjeriti pravilnost promjena jer za to nema pouzdanih kriterija.

 

17. Stoga je ovakovom ugovornom odredbom tuženik izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na ocjenu u konkretnom slučaju, a to je u suprotnosti sa člankom 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor zaključen kada su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Zakon o zaštiti potrošača, a ni Zakon o obveznim odnosima ne navode posebne kriterije za ocjenu je li neka ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja. Prema članku 4. ZOO-a propisano je da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela poštenja i savjesnosti. Poštovanje ovog načela znači postupati s povjerenjem prema osobi i interesima druge strane, međusobno se obavještavati o stanju pravnog posla i polagati račune, uvažavati interese obiju ugovornih strana glede tumačenja ugovora, razvijati međusobnu suradnju, suzdržavati se od dvoličnog i proturječnog ponašanja, njegovati otvorenost i iskrenost u vrijeme zasnivanja obvezno-pravnog odnosa, te pokazivati spremnost na potpuno i valjano ostvarenje i ispunjenje ugovorom preuzetih obveza. Riječ je o otvorenoj pravnoj normi koja samo načelno određuje na koji bi se način subjekti obveznog pravnog odnosa trebali ponašati, a pri tome je naglašena vjera odnosno povjerenje između ugovornih strana pa bi povjerenje trebalo biti ključ element načela savjesnosti i poštenja.

 

18. Uzimajući u obzir činjenicu da je kamata cijena, da je cijena kao što je navedeno bitni element ugovora o kreditu, te da mora biti određena odnosno odrediva, samim time odredba koju koristi tuženik, a na temelju koje cijenu određuje prema odluci banke (jednostranost) bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, protivna je načelu savjesnosti i poštenja.

 

19. Obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope, tuženik nije odredio referentnu stopu, da u vrijeme sklapanja ugovora nije bilo propisano, a ugovor u slučaju ugovaranja promjenjiva kamatne stope mora sadržavati element za koji se obveže promjene te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda trebala odrediti elemente za koje se veže promjena i način njihove promjene, no vodeći računa o svom interesu i koristeći činjenicu nepostojanja propisa koje mu takvo što nalaže, tuženik tužitelju kao potrošaču nameće ugovorne odredbe koje tužitelja stavljaju u neravnopravni položaj, a koje odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelju, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

 

              20. Odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. ističe se da "iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti i valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, da činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva ista promjenjiva elementa, čine tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražen u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna ni koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze o ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke dakle vjerovniku".

 

              21. Nadalje, niti odredba Ugovora o valutnoj klauzuli nije bila razumljiva pa je tuženik morao informirati potrošača o njoj. Stoga Visoki trgovački sud RH u svom obrazloženju gore navedenom izričito navodi da su banke znale za opisani rizik koji sa sobom nosi CHF kao valuta utočišta, a nisu na adekvatan način usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za CHF nerazumljiva, o tome obavijestili potrošača na način da svaki potrošač koji je vidio reklame dobije i razumljivo upozorenje kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže uz valutu CHF ili neće.

 

22. I Trgovački sud kao i Visoki trgovački sud RH ocjenjuju da u opisanim okolnostima nijedna od navedenih banaka nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupala obzirno, savjesno, moralno i pošteno te da je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu uz CHF došla do značajne neravnoteže u pravnima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

23. Također, prema članku 3. stavak 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako su u suprotnosti sa uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročili znatniju neravnotežu u pravima i obvezama strankama proizašlih iz ugovora. Po članku 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem  se potrošaču nude sve ili određene odredbe u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

 

24. Sukladno članku 1111. ZOO-a, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način pređe  u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema pravne osove u nekom pravnom poslu, po odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja odnosno naknada vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. U smislu članka 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecaja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

 

25. Obzirom da je ovaj sud utvrdio da su ugovorne odredbe ugovora o kreditu pobliže opisane u točki I izreke, zaključenog između stranaka ništetne, to sud nalazi da tužitelju pripada pravo da mu tuženi vrati što je temeljem takvih ništetnih odredbi naplatio i primio od tužitelja, cijeneći da je ništetnim odredbama tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove, sukladno članku 1111. ZOO-a.

 

26. Na okolnosti visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke F.T.

 

26.1. Kao bitno iz Nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno da postoji razlika između plaćene kamate u kunama unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope. Navedene razlike se očituju u razlici između plaćene kamate po svakom anuitetu po primijenjenom Otplatnom planu i kamate po svakom anuitetu po Ugovorenom otplatnom planu. Navedena razlika je nastala uslijed promijene kamatne stope od strane tuženika, a sukladno Planu otplate (u otplati). Promjene kamatnih stopa su bile slijedeće: 6,10% i 7,45%. Prva razlika u iznosu od 63,51 kn nastaje 31. kolovoza 2007. jer tuženik od 1. kolovoza 2007. mijenja kamatnu stopu sa 5,10% na 6,10 %. Ukupan iznos predmetne razlike u razdoblju od zaključenja Ugovora o kreditu do 31. svibnja 2014. je 7.643,48 kn. Nadalje, iz Nalaza vještaka je utvrđeno da je izračunao razliku na okolnost razlike u tečaju CHF. Navedena razlika se očituje u razlici zbog promjene tečaja CHF na dan otplate kredita u odnosu na tečaj CHF-a koji je bio na dan korištenja Ugovora o kreditu. Tužiteljica je na dan 31. svibnja 2014. više platila iznos 21.237,16 kn kao razliku tečaja u CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta u kunama naspram tečaja za CHF na dan korištenja Ugovora o kreditu. Do navedenog iznosa vještak je došao primjenjujući otplatu kredita na glavnicu u kunama na dan sklapanja Ugovora o kreditu u iznosu od 77.783,07 kn uz početnu ugovorenu kamatnu stopu 5,10% godišnje.

 

27. Stoga je sud glede glavne stvari odlučio kao u izreci, sukladno članku 1111. i  1115. ZOO-a.

 

28. Sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a odlučeno je o troškovima postupka. Tužiteljici je dosuđen parnični trošak u iznosu od 16.894,00 kn koji troškovi su osnovani i sukladni odvjetničkoj tarifi, a sastoje se od pristojbe na tužbu u iznosu 630,00 kn, pristojbe na presudu u iznosu od 639,00 kn, sastav tužbe 3. travnja 2019. u iznosu od 1.500,00 kn, pristup na ročište 7. rujna 2020. u iznosu od 750,00 kn, pristup na ročište 29. studenog 2022. u iznosu od 1.500,00 kn i ročište za objavu presude u iznosu od 750,00 kn, sastav podnesaka 24. lipnja 2020., 23. ožujka 2022., 7. travnja 2022. i 10. studenog 2022. 4x1.500,00 kn. PDV iznosi 2.625,00 kn.

 

29. Stoga je odlučeno kao u izreci.

 

 

Slavonski Brod, 12. siječnja 2023.

 

                                      Sudac

                                                                                                  Pavo Garić

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda na Županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.