Republika Hrvatska Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-16/2021-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Melite Avedić,
predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i Ivančice Cvitanović, članova vijeća,
uz sudjelovanje zapisničarke Blaženke Wolf, u kaznenom predmetu protiv optuženog
T. B., zbog kaznenog djela iz članka 315. stavak 1. i 4. Kaznenog
zakona ("Narodne novine", broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17.;
dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika
podnesenim protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: 40 K-271/2019-
27 od 29. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, preinačuje
prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom T. B., koji je prvostupanjskom presudom proglašen krivim zbog kaznenog djela iz
članka 315. stavak 4. KZ/11 na temelju članka 315. stavak 4. KZ/11, izriče kazna
zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

II. Uslijed odluke pod točkom I. preinačava se odluka o sigurnosnoj mjeri te se
na temelju članka 69. KZ/11 optuženom T. B. izriče sigurnosna mjera
obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja mjera može trajati do prestanka
izvršenja kazne zatvora.

III. Odbija se žalba optuženog T. B. kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: 40 K-
271/2019-27 od 29. rujna 2020. optuženi T. B. proglašen je krivim da bi
počinio kazneno djelo protiv javnog reda – napada na službenu osobu, opisano u
članku 315. stavak 1. u svezi stavka 4. Kaznenog zakona KZ/11 te je na temelju
članku 315. stavka 4. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Na

2 Poslovni broj: Kž-16/2021-7

temelju članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se
izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko okrivljeni u
roku kušnje od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 69. stavka 1. i 3. KZ/11 optuženom T. B.
je izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja ovisnosti o alkoholu, a koja mjera
na temelju članka 69. stavak 3. KZ/11 može trajati do proteka roka provjeravanja
primjene uvjetne osude, a najdulje 3 godine.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. točka 6.
Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.
- odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19 i
80/22.; dalje: ZKP/08) okrivljeni se obvezuje da na temelju troškova kaznenog
postupka plati trošak paušalnog iznosa od 500,00 kuna.

2. Žalbu je pravodobno podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku
zbog odluke o uvjetnoj osudi (članak 471. stavak 1. ZKP/08). Predlaže da Županijski
sud preinači pobijanu presudu na način da se optuženiku izrekne bezuvjetna kazna
zatvora.

2.1. Žalbu je pravodobno podnio i optuženik po branitelju D. A.,
odvjetniku u Osijeku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468.
stavka 1. točke 11. ZKP/08, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,
povrede kaznenog zakona i odluke o kazni i uvjetnoj osudi, dok iz sadržaja žalbe
proizlazi kako se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i
odluke o kazni. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati na
ponovno suđenje i odluku, podredno ukoliko utvrdi krivnju optuženika, da mu preinači
odluku o kazni odnosno uvjetnoj osudi.

3. Odgovor na žalbu je podnio optuženik po branitelju D. A.,
odvjetniku u Osijeku s prijedlogom da se odbije žalba tužitelja kao neosnovana, a
prihvati žalba optuženika u pogledu osuđujućeg dijela presude.

4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom
državom odvjetništvu u Sisku, koje ga je uz podnesak broj KŽ-DO-32/2021 vratilo na
nadležni postupak.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok žalba optuženika nije osnovana.

6. Iako optuženik navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog
postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08 isti žalbeni razlog posebno ne
obrazlaže, već iz sadržaja proizlazi kako se žali zbog pogrešno i nepotpuno
utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj smatra da je pogrešno utvrđeno činjenično
stanje jer je optuženik nakon događaja odbio alko-testiranje, a nije mu vađena krv
radi utvrđivanja koncentracije alkohola u krvi te se zbog toga ne može nedvojbeno
utvrditi svijest i namjera optuženika.

6.1. Nasuprot žalbenim navodima nije sporno da se optuženik sam doveo u
teško alkoholizirano stanje te je tempore criminis bio u znatno alkoholiziranom stanju
- teške alkoholne opijenosti i kod njega, sukladno nalazu vještaka, egzistira problem
s alkoholom, koji nadilazi normalnu ovisnost. S obzirom da stanje alkoholiziranosti
nije bitno obilježje predmetnog djela, laboratorijskom analizom krvi se ne bi utvrdile
nikakve nove odlučne činjenice koje bi ukazivale na drugačije psihičko stanje

3 Poslovni broj: Kž-16/2021-7

optuženika tempore criminis od toga da je prema nalazu vještaka bio bitno smanjeno ubrojiv uslijed alkoholiziranosti u koju se sam doveo.

7. Optuženikovo žaljenje i kajanje te uvjetna isprika je bespredmetna s
obzirom da se on ne smatra krivim i ne sjeća se događaja. S obzirom da ničim nije
dovedena u pitanje optuženikova svijest o djelu i oblik krivnje ovo vijeće ne nalazi da
bi došlo do povrede kaznenog zakona.

7.1. Stoga, suprotno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je
pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pobijana presuda u dostatnoj mjeri
jasna i razumljiva, a prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo razloge o
odlučnim činjenicama te brižljivo analizirao sve provedene dokaze, što prihvaća i ovo
Vijeće.

8. Državni odvjetnik se žali u odnosu na odluku o kazni te smatra da suprotno
navodima prvostupanjskom suda, izrečena uvjetna osuda ne predstavlja adekvatnu
kaznenopravnu sankciju izrečenu optuženiku za počinjeno kazneno djelo, imajući u
vidu prijašnji život optuženika, njegovu osuđivanost zbog kaznenog djela s obilježjem
nasilja, ali i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela u ovom kaznenom
predmetu. Smatra kako se izricanjem uvjetne osude optuženiku ne ostvaruje svrha
generalne prevencije i ne štiti u dovoljnoj mjeri integritet i sigurnost policijskih
službenika tijekom obavljanja redovnih poslova.

9. Nasuprot navodima državnog odvjetnika, optuženik smatra da je sud više
trebao cijeniti olakotne okolnosti koje su mogle utjecati na to da kazna bude blaža od
izrečene. Također smatra da mu ne treba cijeniti kao otegotno postupak u tijeku
nakon počinjenja djela.

10. Razmatrajući žalbene navode u odnosu na odluku o kazni Vijeće je
utvrdilo da je prvostupanjski sud pravilno naveo da je optuženiku prilikom izbora
sankcije cijenio stupanj krivnje, pogibeljnost kaznenog djela i svrhu kažnjavanja, ali i
pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, zatim ponašanje optuženika nakon
počinjenja kaznenog djela, jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra te prijašnji
život počinitelja i njegovu usklađenost sa zakonom. Od olakotnih okolnosti na strani
optuženika sud je cijenio da je optuženik neoženjen, otac maloljetnog djeteta,
nezaposlen, bez primanja i imovine, dok je kao otegote okolnosti cijenio njegovu
dosadašnju osuđivanost prema izvodu iz KE te da je bio bitno smanjeno ubrojiv
uslijed teške alkoholiziranosti u koju se sam doveo. Ovo vijeće primjećuje da sama
činjenica da je „optuženik neoženjen“ nije ni otegotna ni olakotna okolnost koju bi
trebalo uzeti u obzir pri odmjeravanju vrste i visine kazne.

10.1. No, prvostupanjski sud je pogrešno smatrao da se s izrečenom uvjetnom
osudom uz maksimalni rok kušnje od pet godina može postići svrhu kažnjavanja
predviđena zakonom u smislu specijalne i generalne prevencije te da će se optuženik
ubuduće kloniti ovakvog ponašanja.

10.2. Stoga ovo vijeće prihvaća žalbene navode državnog odvjetništva, dok je
žalba optuženika na izrečenu kaznu neosnovana. Za predmetno kazneno djelo iz
članka 315. stavak 1. i 4. KZ/11 predviđena je kazna zatvora od jedne do osam
godina te unatoč optuženikovu stanju bitno smanjene ubrojivosti nema mjesta
izricanju blaže kazne zatvora ispod zakonskog minimuma. Optuženik je nakon
počinjenja djela, pored prethodne osuđivanosti za kazneno djelo pomaganja u
razbojništvu iz članka 230. stavak 1. u vezi člankom 38. KZ/11 na uvjetnu osudu

4 Poslovni broj: Kž-16/2021-7

(2017.) u međuvremenu za vrijeme suđenja počinio novo istovrsno kazneno djelo
napada na službenu osobu iz članka 315. stavak 1. i 4. KZ/11 za koje je pravomoćno
osuđen (2021.) na kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci s tim da mu je
izrečena djelomična uvjetna osuda, prema kojoj izdržava bezuvjetni dio od deset
mjeseci zatvora, dok mu je kazna zatvora od osam mjesecu uvjetovana rokom kušnje
od tri godine. Navedenu osudu ovo Vijeće cijeni kao ponašanje počinitelja nakon
počinjenog djela u smislu članka 47. stavak 1. KZ/11.

10.3. Slijedom navedenoga prvostupanjski je sud precijenio olakotne okolnosti
i podcijenio značaj otegotnih okolnosti te stoga izrečena uvjetna kazna, po stavu
ovog drugostupanjskog suda, nije primjerena okolnostima počinjenog djela i takvom
se kaznom ne može ostvariti svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11.
10.4. Prihvaćajući žalbu državnog odvjetnika ovo Vijeće je smatralo kako se
samo osudom optuženika na bezuvjetnu kaznu zatvora može postići svrha opće i
posebne prevencije, pa je presudu preinačilo u odluci o kazni i optuženika za
predmetno kazneno djelo osudilo na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, jer
je samo tako izrečena kazna zatvora primjerena svim okolnostima počinjenog djela i
nastupjelim posljedicama. Također je i sigurnosnu mjeru trebalo uskladiti s izrečenom
kaznom zatvora te odrediti da ista traje za vrijeme izdržavanja kazne zatvora.
10.5. Vijeće je smatralo da će se izrečenom kaznom jasno izraziti društvena
osuda zbog počinjenog kaznenog djela te pozitivno utjecati na optuženika da shvati
štetnost svog djela i u zatvoru preispita svoje dosadašnje ponašanje, a i druge da se
ubuduće suzdrže izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela, te će se time postići svrha
kažnjavanja u pogledu opće i posebne prevencije i načelo individualizacije u
kažnjavanju.

11. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i
preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni i sigurnosnoj mjeri na temelju
članka 486. stavka 1. ZKP/08.

11.1. Kako optuženik žalbom nije doveo u sumnju ispravnost i zakonitost
pobijane presude, a ispitivanjem iste po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka

476. stavak 1 točka 1. i 2. ZKP/08, nisu nađene povrede materijalno pravne ili
procesno pravne prirode na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj
dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08, valjalo je žalbu optuženika odbiti kao
neosnovanu te u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku
presudu.

U Sisku 12. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća
Melita Avedić,v.r.