1

Poslovni broj: Gž-1677/2022-2

 

Poslovni broj: Gž-1677/2022-2

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Damira Ronića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja-protutuženika I. A. iz M., OIB..., zastupanog po punomoćnici M. M., odvjetnici u Z., i S. A. iz M., OIB..., zastupane po punomoćniku D. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženika-protutužitelja  K. J. B. iz M., OIB..., zastupanog po punomoćniku D. Č., odvjetniku u P., uz  sudjelovanje umješača na strani tuženika B. Š. iz P., OIB..., zastupanog po punomoćnicima V. Š., odvjetniku u P. i  A. Z., odvjetniku u P. i C. o. d.d., Z., OIB..., radi utvrđenja, isplate i naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola od 24. listopada 2022. broj P-933/2012-207, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2023.,

 

presudio je

 

I. Žalba tuženika-protutužitelja u cijelosti se uvažava te se prvostupanjska presuda  Općinskog suda u Puli-Pola od 24. listopada 2022. broj P-933/2012-207 preinačuje te se sudi:

Odbijaju se tužitelji-protutuženici I. A. i S. A. s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Utvrđuje se da se dio tuženikove zgrade koja je izgrađena na k.č.br. 1167/16, zk.ul.br. 4077 k.o. M., nalazi na nekretnini tužitelja označenoj kao k.č.br. 1167/17 k.o. M. i to sve u dužini i površini kako je prikazano na skici izmjere od 9. kolovoza 2013. sačinjenoj od strane sudskog vještaka dr.sc. B. B. označeno žutom bojom te točkama B-C-F-G, koja skica je sastavni dio ove presude.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima isplati novčanu rentu za uzurpirani dio nekretnine tužitelja označene kao k.č.br. 1167/17 k.o. M. i to 1.320,00 EUR/9.945,60 kn (slovima: tisuću tristo dvadeset eura/devet tisuća devetsto četrdeset pet kuna i šezdeset lipa)[1] sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. kolovoza 2009. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. rujna 2009. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. listopada 2009. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. studenoga 2009. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. prosinca 2009. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. siječnja 2010. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. ožujka 2010. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. svibnja 2010. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. lipnja 2010. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. kolovoza 2010. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. rujna 2010. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. listopada 2010. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. studenoga 2010. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. prosinca 2010. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. siječnja 2011. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. veljače 2011. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. ožujka 2011. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. travnja 2011. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. svibnja 2011. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. lipnja 2011. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. srpnja 2011. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. rujna 2011. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. studenoga 2011. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. prosinca 2011. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. siječnja 2012. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. veljače 2012. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. ožujka 2012. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. studenoga 2014. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. prosinca 2014. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. siječnja 2015. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. veljače 2015. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. ožujka 2015. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. travnja 2015. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. svibnja 2015. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. srpnja 2015. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. kolovoza 2015. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. rujna 2015. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. listopada 2015. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. studenoga 2015. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. prosinca 2015. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. veljače 2016. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. ožujka 2016. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. lipnja 2016. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. kolovoza 2016. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. rujna 2016. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. listopada 2016. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. studenoga 2016. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. prosinca 2016. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. siječnja 2017. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. veljače 2017. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. ožujka 2017. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. travnja 2017. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. lipnja 2017. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. srpnja 2017. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. rujna 2017. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. listopada 2017. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. siječnja 2018. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. veljače 2018. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. ožujka 2018. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. travnja 2018. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. lipnja 2018. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. srpnja 2018. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. kolovoza 2018. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. rujna 2018. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. listopada 2018. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. studenoga 2018. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. prosinca 2018. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. veljače 2019. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. travnja 2019. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. svibnja 2019. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. lipnja 2019. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. srpnja 2019. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. kolovoza 2019. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. rujna 2019. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. listopada 2019. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. studenoga 2019. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. prosinca 2019. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. siječnja 2020. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. ožujka 2020. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. travnja 2020. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. svibnja 2020. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. lipnja 2020. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. srpnja 2020. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. kolovoza 2020. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. rujna 2020. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. listopada 2020. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. studenoga 2020. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. prosinca 2020. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. siječnja 2021. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. veljače 2021. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. ožujka 2021. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. travnja 2021. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. lipnja 2021. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. kolovoza 2021. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. rujna 2021. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. listopada 2021. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. studenoga 2021. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. prosinca 2021. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. siječnja 2022. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

 

II. Utvrđuje se da je međa između nekretnina označenih kao k.č.br. 1167/17 k.o. M. (suvlasništvo tužitelja) i k.č.br. 1167/16 k.o. M. (vlasništvo tuženika), utvrđena na način da se ista proteže crvenom linijom koja spaja točke broj 36 i 37, prikazanom u skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka mjerničke struke T. V., od 24. travnja 2017., koja je sastavni dio izreke ove presude.

 

III. Tužitelji-protutuženici I. A. i S. A. dužni su tuženiku- protutužitelju K. J. B. naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 27.822,02 EUR/209.625,00 kn (slovima: dvadeset sedam tisuća osamsto dvadeset i dva eura i dva centa/dvjesto devet tisuća šesto dvadeset pet kuna) sa zakonskom zateznom koja teče od 12. siječnja 2023. kao dana presuđenja pa do isplate u roku 15 dana.

 

IV. Tužitelji-protutuženici I. A. i S. A. dužni su umješaču na strani tuženika-protutužitelja B. Š. naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.622,40 EUR/72.500,00 kn (slovima: devet tisuća šesto dvadeset dva eura i četrdeset centi/sedamdeset dvije tisuće petsto kuna) u roku 15 dana.

 

V. U preostalom a nepobijanom dijelu kojim je djelomično odbijen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika (točka II. prvostupanjske presude) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da se dio tuženikove zgrade koja je izgrađena na k.č.br. 1167/16, zk.ul.br. 4077 k.o. M., nalazi na nekretnini tužitelja označenoj kao k.č.br. 1167/17 k.o. M. i to sve u dužini i površini kako je prikazano na skici izmjere od 9. kolovoza 2013. sačinjenoj od strane sudskog vještaka dr.sc. B. B. označeno žutom bojom te točkama B-C-F-G, koja skica je sastavni dio ove presude. Istom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljima isplati novčanu rentu za uzurpirani dio nekretnine tužitelja označene kao k.č.br. 1167/17 k.o. M. i to 9.945,60 kn/1.320,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. kolovoza 2009. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. rujna 2009. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. listopada 2009. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. studenoga 2009. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. prosinca 2009. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. siječnja 2010. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. ožujka 2010. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. svibnja 2010. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. lipnja 2010. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. kolovoza 2010. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. rujna 2010. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. listopada 2010. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. studenoga 2010. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. prosinca 2010. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. siječnja 2011. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. veljače 2011. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. ožujka 2011. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. travnja 2011. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. svibnja 2011. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. lipnja 2011. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. srpnja 2011. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. rujna 2011. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. studenoga 2011. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. prosinca 2011. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. siječnja 2012. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. veljače 2012. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. ožujka 2012. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. studenoga 2014. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. prosinca 2014. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. siječnja 2015. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. veljače 2015. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. ožujka 2015. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. travnja 2015. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. svibnja 2015. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. srpnja 2015. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. kolovoza 2015. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. rujna 2015. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. listopada 2015. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. studenoga 2015. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. prosinca 2015. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. ožujka 2016. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. lipnja 2016. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. kolovoza 2016. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. rujna 2016. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. listopada 2016. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. studenoga 2016. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. prosinca 2016. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. siječnja 2017. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. veljače 2017. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. ožujka 2017. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. travnja 2017. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. svibnja 2017. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. lipnja 2017. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. srpnja 2017. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. kolovoza 2017. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. rujna 2017. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. listopada 2017. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. siječnja 2018. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. veljače 2018. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. ožujka 2018. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. travnja 2018. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. lipnja 2018. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. srpnja 2018. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. kolovoza 2018. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. rujna 2018. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. listopada 2018. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. studenoga 2018. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. prosinca 2018. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. veljače 2019. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. travnja 2019. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. svibnja 2019. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. lipnja 2019. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. srpnja 2019. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. kolovoza 2019. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. rujna 2019. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. listopada 2019. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. studenoga 2019. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. prosinca 2019. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. siječnja 2020. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. ožujka 2020. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. travnja 2020. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. svibnja 2020. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. lipnja 2020. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. srpnja 2020. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. kolovoza 2020. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. rujna 2020. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. listopada 2020. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. studenoga 2020. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. prosinca 2020. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. siječnja 2021. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. veljače 2021. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. ožujka 2021. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. travnja 2021. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. lipnja 2021. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. kolovoza 2021. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. rujna 2021. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. listopada 2021. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. studenoga 2021. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. prosinca 2021. do isplate, 

- na iznos od 82,88 kn/11,00 EUR od 1. siječnja 2022. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta  koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza  2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje  prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.  Istom presudom odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu u iznosu od 182.054,40 sa zakonskom zateznom kamatom na iznose i za razdoblje kako je navedeno u izreci presude. Također prvostupanjskom presudom u cijelosti su odbijeni protutužbeni zahtjevi tuženika i to da se utvrdi da je međa između njegove nekretnine čkbr.1167/16 k.o. M. i nekretnine tužitelja čkbr.1167/17 k.o. M. utvrđena između točaka 36 i 37 skice lica mjesta, zatim da se naloži tužiteljima da tuženiku po tržnoj cijeni od 266.000,00 kn prodaju svoju nekretninu čkbr.1167/17 k.o. M. te sa zahtjevom da se utvrdi da je tuženik građenjem stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine u suvlasništvu tužitelja označenu kao čkbr.1167/17 k.o. M. i to u dijelu koji je na skici sudskog vještaka B. B. od 9. kolovoza 2013. prikazan i označen žutom bojom i slovima C-B-G-F-C površine 11,24 m². Također prvostupanjskom presudom presuđeno je da svaka stranka i umješač snosi svoje troškove postupka.

 

2. Protiv prvostupanjske presude u zakonskom roku žali se tuženik-protutužitelj zbog svih razloga navedenih u odredbi članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH, 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud njegovu žalbu uvaži, pobijanu presudu preinači na način da tužitelje odbije s tužbenim zahtjevom te da usvoji protutužbeni zahtjev tuženika za uređenje međe ili da ukine prvostupanjsku presudu u svim pobijanim točkama i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3. Protiv prvostupanjske presude u zakonskom roku žali se i umješač na strani tuženika B. Š. i to po oba svoja punomoćnika također zbog svih razloga navedenih u odredbi članka 353. ZPP-a. Predlaže da drugostupanjski sud njegovu žalbu uvaži, a pobijanu presudu preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a usvoji protutužbeni zahtjev tuženika u dijelu kojim tuženik traži da se uredi međa između nekretnina stranaka.

 

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

5. Žalba tuženika-protutužitelja je u cijelosti osnovana.

 

6. Tuženik-protutužitelj u svojoj žalbi iznosi žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka i to iz članka 354. stavak 2. točka 6. i točka 11. ZPP-a. Ispitujući prvostupanjsku presudu u odnosu na iznesene bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Naime, po ocjeni ovog suda prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka prvostupanjske presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a u presudi su izneseni razlozi o odlučnim činjenicama koji razlozi nisu niti nejasni, a niti proturječni, a niti postoji proturječnost između onoga što je o sadržaju isprava i dokaza izneseno u prvostupanjskoj presudi i samih tih isprava i dokaza. Da li je pri tome prvostupanjski sud utvrdio upravo one odlučne činjenice koje je trebao utvrditi ne može se smatrati žalbenim razlogom bitne povrede odredaba parničnog postupka već bi to predstavljao eventualno žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Također prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, a kako to navodi tuženik-protutužitelj u svojoj žalbi. Prvostupanjski sud nije svojim nezakonitim postupanjem, a posebno propuštanjem dostave onemogućio tuženika-protutužitelja da raspravlja pred sudom jer on je tijekom postupka uredno pozivan na rasprave, a prvostupanjski sud je izveo i dokaze koje je tuženik-protutužitelj predlagao tijekom postupka, a na koji način ih je cijenio ne može predstavljati žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a kako to neosnovano smatra tuženik-protutužitelj u svojoj žalbi. Također ovaj sud je prvostupanjsku presudu u odnosu na eventualno počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka ispitivao i u odnosu na one bitne povrede na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a te je na taj način utvrdio da prvostupanjski sud tijekom postupka nije počinio niti jednu od takvih bitnih povreda tako da prvostupanjska presuda nije opterećena bitnom povredom.

 

7. Međutim, u pravu je tuženik-protutužitelj  kada smatra da prvostupanjski sud tijekom postupka nije pravilno utvrdio činjenično stanje te da nije zbog toga pravilno primijenio materijalno pravo. Međutim, kako se odlučne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava i dokaza koji su provedeni tijekom postupka i nalaze se u spisu nije bilo potrebe, uvažavanjem žalbe tuženika-protutužitelja, ukidati prvostupanjsku presudu, već je istu bilo moguće preinačiti temeljem odredbe članka 373.a stavak 1. ZPP-a.

 

8. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da među parničnim strankama nije sporno da su tužitelji suvlasnici k.č.br. 1167/17, oranica površine 161 m2, upisana u zk.ul.br. 4077 k.o. M., svaki u ½ dijela, a da je tuženik vlasnik susjedne k.č.br. 1167/16, zgrada za privremeni boravak, dvorište, površine 170 m2, upisana u zk.ul.br. 4907 k.o. M., da su tužitelji ishodili Građevinsku dozvolu za izgradnju zgrade na svojoj k.č.br. 1167/17 k.o. M. klasa: UP/I-361-03/08-01/1366, Urbroj: 2168/1-18-06/12-10-10 20. prosinca 2010., a da su s izgradnjom zgrade započeli tek 2022. na temelju Rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole koje je izdala Općina M., Upravni odjel za prostorno planiranje i zaštitu okoliša Klasa: UP/I-361-03/19-01/000218, Urbroj: 2168/02-03/010-20-007 od 16. rujna 2020. Također prvostupanjski sud je utvrdio da u odnosu na tužbene zahtjeve tužitelja-protutuženika, među strankama je sporno gdje se nalazi međa između k.č.br. 1167/16 i k.č.br. 1167/17, obje k.o. M., zatim visina mjesečne rente odnosno zakupnine za zahvaćeni dio zemljišta, te osnovanost prigovora zastare u vezi sa zahtjevom za plaćanje novčane rente.

 

9. Također prvostupanjski sud je utvrdio iz povijesnog stanja zk.ul.br. 2803 k.o. M. da su predmetne k.č.br. 1167/16 i k.č.br. 1167/17 nastale na temelju prijavnog lista DGU-Područnog ureda za katastar Pazin, Ispostava Pula Klasa: 932-07/00-01/1054 od 20. lipnja 2000., a upis u zemljišne knjige izvršen je pod Z-3489/2000 od 24. srpnja 2000. Tužiteljica S. A. je 2/4760 dijela k.č.br. 1167/8 oranica sa 130 m2, k.č.br. 1167/9 oranica sa 158 m2, k.č.br. 1167/10 oranica sa 168 m2, k.č.br. 1167/11 oranica sa 166 m2, k.č.br. 1167/12 oranica sa 169 m2, k.č.br. 1167/13 oranica sa  269 m2, k.č.br. 1167/14 oranica sa 221 m2, k.č.br. 1167/15 oranica sa 205 m2 i  k.č.br. 1167/16 oranica sa 170 m2, sve upisane u zk.ul.br. 2803 k.o. M. stekla na  temelju Ugovora o darovanju nekretnina od 5. studenoga 2008., koji upis je izvršen  pod Z-13941/08 od 10. studenoga 2008. Preostale udjele tužiteljica je stekla na  temelju Tabularne isprave od 4. ožujka 2009. koji upis je izvršen pod Z-2196/2009 na  temelju prijedloga od 9. ožujka 2009. i to 199/4760 dijela s imena H. R. te  200/4760 dijela s imena K. Ž.. Tužitelj I. A. je svoje suvlasničke  udjele također stekao na temelju Tabularne isprave od 4. ožujka 2009. pod Z-2196/2009 i to 199/4760 dijela s imena H. R., a 200/4760 dijela s imena K. Ž., dok je 398/4760 dijela stekao na temelju Tabularne isprave s dozvolom uknjižbe od 5. ožujka 2009. upisane pod Z-2482/2009 na temelju prijedloga od 16.  ožujka 2009. s imena T. Č.. Iz popisa plombi proizlazi da je S. A. prve prijedloge za uknjižbu podnosila 6. svibnja 2005. i 21. rujna 2005. Tuženik je svoj suvlasnički udio na ovim česticama od 400/4760 dijela stekao na temelju Kupoprodajnog ugovora od 5. listopada 2002., Aneksa kupoprodajnog ugovora od 13. ožujka 2006. i Rješenja Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-940- 01/06-01/4659 od 21. veljače 2007. s imena Z. K., a upis je izvršen 23. studenoga 2007. pod Z-19618/2007. Uknjižba vlasništva u korist tuženika kao samovlasnika na k.č.br. 1167/16 oranica sa 170 m2, upisana u zk.ul.br. 4907 k.o. M. izvršena je 30. kolovoza 2010. pod Z-11383/2010 na temelju Sporazuma o razvrgnuću suvlasništva od 25. kolovoza 2010. Pod Z-7852/2011 dana 18. srpnja 2011. je na temelju Prijavnog lista DGU-Područnog ureda za katastar, Ispostava Pula-Pola Klasa: 932-06/11-02/171 od 19. svibnja 2011. i pravomoćnog Rješenja DGU - Područnog ureda za katastar, Ispostava Pula-Pola., broj UP/I-932-07/11-02/354 od 27. lipnja 2011. i nacrta promijenjena kultura kod k.č.br. 1167/16 s oranica u zgrada za privremeni boravak, dvorište. Iz Kupoprodajnog ugovora sklopljenoga 5. listopada 2002. između Z. K. kao prodavatelja i tuženika kao kupca utvrđeno je da je predmet prodaje bio  suvlasnički udio od 400/4760 dijela k.č.br. 1167/5, k.č.br. 1167/8, k.č.br. 1167/9,  k.č.br. 1167/10, k.č.br. 1167/11, k.č.br. 1167/12, k.č.br. 1167/13, k.č.br. 1167/14,  k.č.br. 1167/15, k.č.br. 1167/16, k.č.br. 1167/17, k.č.br. 1167/18 i k.č.br. 1167/19, sve  upisane u zk.ul.br. 2803 k.o. M. za cijenu od 9.000,00 EUR-a u kunskoj  protuvrijednosti na dan isplate. Člankom IV. utvrđeno je da u posjed predmetnih  nekretnina kupac stupa odmah po zaključenju ugovora, dok su člankom V. ugovorne  strane utvrdile da je u naravi predmet kupoprodaje suvlasnički dio puta k.č.br. 1167/5  te k.č.br. 1167/16 u cijelosti. Istom ugovornom odredbom određeno je da je navedena parcela u posjedu kupca, ali kako nije provedeno razvrgnuće suvlasničke zajednice to su svi vlasnici novoformiranih parcela uknjiženi kao suvlasnici na svim parcelama. Člankom VI. je prodavatelj ovlastio kupca da na temelju ugovora može zatražiti od nadležnih ministarstava Republike Hrvatske suglasnost za stjecanje i upis prava vlasništva stranca na nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske koje su predmet tog ugovora. Iz Tabularne isprave koju su kao sudionici sastavili H. R., K. Z.,  S. A. i I. A., a koja je ovjerena kod javnog bilježnika M. P. Č. pod poslovnim brojem OU-99/2009-1 4. ožujka 2009., utvrđeno je da su u članku 2. sudionici konstatirali da su tijekom 2005. međusobno zaključili kupoprodajne ugovore, cilj kojih je bio da H. R. i K. Z. prodaju svoje  suvlasničke udjele nekretnina u k.o. M. kupcima S. A. i I. A.. Taj su cilj sudionici i postigli u posjedovnom smislu i smislu isplate ugovorene kupoprodajne cijene, dok je radi nedovoljne pripreme ugovora u  zaključenim ugovorima predmet prodaje bio nedovoljno opisan, odnosno u tim se  ugovorima nisu obuhvatili svi suvlasnički udjeli prodavatelja na nekretninama u k.o.  M.. Sudionici su se suglasili da je prilikom zaključenja prethodno navedenih ugovora prodavateljima H. R. i K. Z. bila isplaćena kupoprodajna cijena koja se odnosila na sve njihove suvlasničke udjele na nekretninama u k.o. M., a što su obje potvrdile u punomoćima izdanim za ovaj pravni posao. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik 3. kolovoza 2010. izdao Specijalnu punomoć tužiteljici S. A. kojom je kao suvlasnik nekretnina k.č.br. 1167/8, k.č.br. 1167/9, k.č.br. 1167/10, k.č.br. 1167/11, k.č.br. 1167/12, k.č.br. 1167/13, k.č.br. 1167/14, k.č.br. 1167/15, k.č.br. 1167/16, k.č.br. 1167/17, k.č.br. 1167/18 i k.č.br. 1167/19, sve k.o. M., ovlašćuje za zastupanje u postupku zaključenja i zemljišnoknjižne provedbe sporazuma o razvrgnuću suvlasničke zajednice na predmetnim nekretninama i sporazuma po kojemu će mu pripasti u samovlasništvo k.č.br. 1167/16 k.o. M. te provesti sve potrebne radnje u cilju zemljišnoknjižne provedbe zaključenog sporazuma o razvrgnuću suvlasništva. Također iz obavijesti geodete B. Š. upućene tužiteljima 10. veljače 2011. proizlazi da su tužitelji obaviješteni kako je tuženik kod tog ureda naručio izradu geodetskog elaborata te su pozvani odazvati se pozivu da im se omogući uvid u elaborat te da ga potpišu. U obavijesti je navedeno da je tuženik na svojoj k.č.br. 1167/16 izgradio kuću te se elaboratom ne mijenja ni oblik niti površina katastarske čestice tužitelja. Geodet je naveo da su za predmetnu parcelu snimili šire područje te su u skladu sa Zakonom o geodetskoj izmjeri, a prema službenim podacima ureda za katastar, točno odredili međe, pa će se u slučaju neodazivanja pozivu u roku od 15 dana od primitka obavijesti smatrati da se slažu s načinjenim poslom kojega je geodet obavio savjesno i odgovorno. Uz obavijest je priložena potvrda o primitku pošiljke za tužitelja I. A..

 

10. Radi utvrđenja međe između k.č.br. 1167/16 i k.č.br. 1167/17, obje k.o. M.,  izveden je dokaz uviđajem i mjerničkim vještačenjem. Uviđajem dana 9. srpnja 2013. utvrđeno je da je nekretnina tuženika k.č.br. 1167/16 k.o. M. omeđena prema nekretnini tužitelja k.č.br. 1167/17 u cijeloj  dužini, ogradnim zidom i gabaritom zgrade. Na južnoj strani je prema k.č.br. 1167/41 omeđena ogradnim zidom, a prema k.č.br. 1167/18 betonskim rubnikom visine 10 cm, dok na zapadnoj strani graniči s javnom prometnicom. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mjerničke struke dr.sc. B. B. od 23. kolovoza 2013., sačinjenog na temelju provedene geodetske  izmjere predmetnih nekretnina, utvrđeno je da posjedovno stanje predmetnih k.č.br. 1167/17, površine 161 m2, i k.č.br. 1167/16, površine 170 m2, ne odgovara poziciji  katastarskih čestica prema kopiji katastarskog plana. Zgrada sagrađena na nekretnini tuženika, k.č.br. 1167/16, izgrađena je dijelom na nekretnini tužitelja, k.č.br. 1167/17,  a ukupna površina spornog dijela zgrade i pripadajućeg dvorišta iznosi 11 m2. Sporni  dio je vještak na skici izmjere označio žutom bojom te točkama B-C-F-G. Saslušan na ročištu 26. svibnja 2015. sudski vještak dr.sc. B. B. je očitujući se na primjedbe tuženika iskazao da je katastarski plan podloga za izradu prostornih planova pa tako i DPU-a. U konačnici se katastarski plan i DPU moraju uskladiti. Primjerice, ako je DPU-om predviđena građevinska parcela koja obuhvaća više katastarskih čestica, one se objedinjavaju u jednu jedinstvenu građevinsku parcelu. DPU je usklađen s katastarskim planom, jer u protivnom ne bi bila izdana građevinska dozvola. To znači da građevna čestica 130 mora odgovarati katastarskoj čestici k.č.br. 1167/16, kako i piše u građevinskoj dozvoli. Korištenjem GPS sustava može doći do razlike koja je minimalna, od 4 do 5 cm u položaju parcele, odnosno objekta, a nikako ne može doći do razlike kao u konkretnom slučaju. Vještak je koristio podatke iz katastra, jer se oni koriste i za GPS tehnologiju. Nema objašnjenje koji je razlog da je u konkretnom slučaju došlo do ovakve razlike u prikazu pozicije parcele. Podaci iz katastra ne mogu biti uzrok tome, jer su mogli koristili samo iste podatke iz katastra. Prilikom iskolčenja građevine geodet mora prikazati gdje će određeni objekt prema projektu odnosno građevinskoj dozvoli biti smješten u prostoru. Skica izmjere na listu 197 sudskog spisa je službeni izvod iz katastra. U njoj stoji napomena da su pobliže navedene oleate (međne točke) poništene, jer je prilikom kontrole tehničke ispravnosti konstatirano da je snimljena unutarnja strana  zida, a prikazana druga. Ne vidi se koliki je taj pomak. Vještak je u posjedu skice izmjere od 10. veljače 2011. iz koje proizlazi širina tuženikove parcele od 11,46  metara, koju je i vještak utvrdio, s obzirom da treba zbrojiti širine od 10,74 i 0,72. Tu skicu izmjere je radio B. Š.. Promjena međnih točaka utječe na promjenu katastarskog plana. Međa na starom planu ne odražava pravo stanje, oblik i veličinu katastarske čestice na terenu, jer je taj plan stare austrijske izmjere rađen prije gotovo 150 godina, 1870. ili 1880., metodama koje su tada bile u uporabi. Na upit kako objašnjava da na izvodu iz katastarskog plana koji je priložen u spis od 9. travnja 2015. postoji kosina u nastavku međe k.č.br. 1167/16 prema k.č.br 1167/17, a to nije prikazao u svojoj skici izmjere, vještak je odgovorio da je u izvodu iz  katastarskog plana koji je sačinjen na temelju stare katastarske izmjere to karikirano. Na kopiji plana od 9. travnja 2015. sačinjenoj prema novoj katastarskoj izmjeri ta međa prikazana je pravocrtno, bez kosine. Ta nova izmjera je neslužbena, ali služi za  tehničko održavanje katastra. U skici nije prikazao tu kosinu, jer nije mjerodavan  samo katastarski plan stare izmjere, već i drugi podaci iz katastra, kao što su katastarski plan nove izmjere, skica izmjere, površine prema katastarskom operatu i slično. Stari katastarski plan u tom dijelu ne prikazuje stvarni oblik čestice, jer se događa da katastarski plan ne podržava stvarno stanje na stanje na terenu. Prilikom iskolčenja građevina koristi se stara izmjera, ali i sve što je prethodno naveo. S obzirom na primjedbe koje je tuženik iznosio na nalaz i mišljenje vještaka obnovljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku mjerničke struke T. V. iz društva V. d.o.o. koji je izradio nalaz i mišljenje 27. travnja 2017. Vještak je, kako je tuženik predlagao a sud naložio, izvršio premjeravanje izvedenog  stanja postojećih ograda bloka parcela koje su nastale parcelacijom po arhivskom elaboratu broj 1222R od 1999. Po tom elaboratu je vidljivo da su parcele u naravi po kulturi oranica, obilježene međnim oznakama (betonski stupić), a matična parcela je sa svoje sjeveroistočne, jugoistočne i jugozapadne strane ograđena suhozidom. Za međne oznake određene su koordinate u državnom koordinatnom sistemu (HDKS). U vrijeme izrade nalaza i mišljenja su parcele u naravi većim dijelom bile izgrađene, a k.č.br. 1167/5 je asfaltirana ulica. U naravi nema vidljivih međnih oznaka i starih suhozida, odnosno parcele su većim dijelom definirane betonskim zidovima, rubovima zgrada i rubom ulice. Premjeravanje postojećih ogradnih zidova i razgraničenja izvršeno je u istom državnom koordinatnom sistemu (HDKS). Usporedbom podataka iz arhivskog elaborata i premjeravanja vidljivo je da su položajno parcele ograđene u skladu s arhivskim podacima (granica tolerancije 10-15 centimetara), a izvedeno stanje na predmetnoj k.č.br. 1167/16 je pomaknuto. Prema podacima iz arhivskih elaborata broj 1222R, 1543R, kopije katastarskog plana, izvoda iz posjedovnog lista vidljivo je da je zgrada sagrađena na k.č.br. 1167/16 na granici s k.č.br. 1167/17. Međutim, premjeravanjem po vještaku utvrđeno je da je zgrada dijelom sagrađena na k.č.br. 1167/16 i dijelom u širini od 80 centimetara na k.č.br. 1167/17. Mišljenja je da postoji nesklad između stanja u naravi i stanja evidentiranog u katastarskom operatu, glede evidentiranja položaja zgrade. Vještak je izradio skicu lica mjesta s prikazom položaja parcela evidentiranih u katastarskom operatu (crna linija) i položaja izvedenog stanja (crvena linija). Prvostupanjski sud u cijelosti je prihvatio nalaze i mišljenja mjerničkih vještaka, jer su u bitnome međusobno suglasni te valjano obrazloženi. Naime, upravo na prijedlog i traženje tuženika je obnovljeno vještačenje po drugom mjerničkom vještaku kome je povjeren zadatak da premjeri sve parcele koje su, kao i predmetne, nastale parcelacijom 1999. te da se očituje gdje je međa. I to obnovljeno vještačenje po vještaku T. V. iz društva V. d.o.o. je potvrdilo prvo vještačenje i zaključak vještaka dr.sc. B. B. da je dio tuženikove zgrade koja je većim dijelom izgrađena na k.č.br. 1167/16 izgrađena na nekretnini tužitelja k.č.br. 1167/17. Tuženik i umješač na strani tuženika svojim prigovorima nisu uspjeli osporiti stručnost navedenih nalaza i mišljenja. Irelevantno je pozivanje umješača na skicu izmjere od 30. lipnja 2017. iz geodetskog elaborata izrađenog od strane trgovačkog društva G. B. d.o.o. na  temelju koje je izvršen upis poslovne zgrade V. A., sina tužitelja, i kojim je utvrđena međa između k.č.br. 1167/18 i k.č.br. 1167/19, obje k.o. M., budući da ove nekretnine nisu predmetne pa nije niti predmet ovog postupka je li tim elaboratom mijenjana pozicija ove međe i koji je tome eventualno razlog. Posljedično tome, bespredmetno je i pogrešno sada površinu nekretnine tužitelja k.č.br. 1167/17 dovoditi u vezu i zbrajati s površinom njoj susjedne nekretnine u vlasništvu sina tužitelja k.č.br. 1167/18 k.o. M. (kao posljedice u međuvremenu uređene međe s njoj susjednom k.č.br. 1167/19) te na temelju toga izvoditi zaključke o međi između predmetnih k.č.br. 1167/16 i k.č.br. 1167/17 k.o. M., kada su zaključci oba vještaka koji su vještačili u ovom predmetu bili jasni i nedvosmisleni. Nalazi i mišljenja mjerničkih vještaka dr.sc. B. B. i T. V. su u potpunosti usklađeni u vezi sa dužinom predmetnih parcela koja po oba nalaza i  mišljenja iznosi 15,40 metara. Razlika postoji u pogledu širine kojom je tuženik prilikom izgradnje prešao na nekretninu tužitelja. Po nalazu i mišljenju vještaka dr.sc. B. B. ona s jedne strane iznosi 0,73 metra, a s druge 0,74 metra, dok po nalazu i mišljenju vještaka T. V. iznosi 0,80 metara. Sudski vještak dr.sc. B. B. je izračunao da sporna površina iznosi 11 m2. Po nalazu i mišljenju vještaka T. V. ona bi iznosila 12,32 m2. Međutim, budući da su tužitelji tužbeni zahtjev postavili po nalazu i mišljenju vještaka dr.sc. B. B., dakle zahtijevajući rentu za manju površinu od one koja bi im pripala po nalazu i mišljenju T. V., sud je ocijenio da nema potrebe saslušavati vještaka T. V. na navedenu okolnost. Isto vrijedi i za deklaratorni zahtjev za utvrđenje u kojem je dijelu zgrada tuženika izgrađena na nekretnini tužitelja, u kojem su se tužitelji pozvali na nalaz i mišljenje dr.sc. B. B., budući da je površina iz toga nalaza i mišljenja manja od one utvrđene vještačenjem po vještaku T. V. pa je svakako tuženikova zgrada izgrađena na nekretnini tužitelja barem u onoj površini koja proizlazi iz nalaza i mišljenja dr.sc. B. B., a sud sudi u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. Na temelju provedenih mjerničkih vještačenja utvrđeno je, i posljedično tome  prihvaćen je tužbeni zahtjev, da se dio tuženikove zgrade koja je izgrađena na k.č.br.  1167/16 k.o. M., nalazi na nekretnini tužitelja označenoj kao k.č.br. 1167/17 k.o.  M., u širini i površini kako je prikazano na skici izmjere od 9. kolovoza 2013.  sačinjenoj od strane sudskog vještaka dr.sc. B. B. i označeno žutom  bojom te točkama B-C-F-G. Istovremeno je na temelju istih dokaza odbijen  protutužbeni zahtjev za utvrđenje da je međa između nekretnina označenih kao k.č.br. 1167/17 k.o. M. (suvlasništvo tužitelja-protutuženika) i k.č.br. 1167/16 k.o. M. (vlasništvo tuženika-protutužitelja) „utvrđena“ na način da se proteže crvenom linijom koja spaja točke broj 36 i 37, prikazane u skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka mjerničke struke T. V. od 24. travnja 2017., jer to ne proizlazi iz izvedenih dokaza. S obzirom na utvrđeno mjerničkim vještačenjem, na predmetni pravni odnos valja primijeniti odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima o prekoračenju međe građenjem.

 

11. Prema članku  155. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15.; dalje: ZOV) ako je građenjem zgrade prekoračena međa i zahvaćen dio susjednog zemljišta uz među, vlasnik susjednog zemljišta ima pravo zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja. Stavkom 2. propisano je da dok ne bude potpuno provedena uspostava prijašnjega stanja, uzima se da je vlasniku zgrade do opoziva dana stvarna služnost imati dio svoje zgrade na susjednom zemljištu. Stavkom 3. propisano je da vlasnik zemljišta na kojem se nalazi dio tuđe zgrade ima pravo na naknadu u obliku novčane rente, a u visini zakupnine za zahvaćeno zemljište, koju je svagdašnji vlasnik zgrade dužan plaćati svagdašnjem vlasniku opterećenoga zemljišta sve dok postoji dio zgrade na tom zemljištu; time se ne dira u pravo na naknadu pretrpljene štete. Prema stavku 4. vlasnik zemljišta na kojem je izgrađen dio tuđe zgrade ima pravo zahtijevati da vlasnik zgrade otkupi cijelo njegovo zemljište po tržišnoj cijeni; to može zahtijevati i vlasnik zgrade koji je bio pošteni graditelj, ako je vlasnik zemljišta zahtijevao uspostavu prijašnjega stanja, a ta nije moguća bez znatnije štete za ostali dio zgrade ili nerazmjerno velikih troškova. Aktivno legitimiran za podnošenje zahtjeva je vlasnik zemljišta. Tužitelji su prema zemljišnoknjižnom izvatku 2008. i 2009. stjecali samo suvlasništvo na nekretninama na tom području, dok iz Tabularne isprave od 4. ožujka 2009. proizlazi da su Ugovor o kupoprodaji sastavili 2005., ali je isti bio manjkav. To potvrđuju i upisi plombi na temelju prijedloga S. A. koji datiraju iz 2005. Iz suglasnih iskaza stranaka sud zaključuje da, iako su bile upisane kao suvlasnici i tek su 2010. rješavale svoje međusobne odnose Sporazumom o razvrgnuću suvlasništva, isti su točno znali koju parcelu od onih formiranih parcelacijom iz 1999. (provedenom 2000.) kupuju. Budući da se vlasništvo na temelju pravnog posla stječe uknjižbom (članak 119. stavak 1. ZOV-a), sud ocjenjuje da tužiteljici S. A. novčana renta pripada od 9. ožujka 2009., a tužitelju I. A. od 16. ožujka 2009., kada su uknjiženi kao suvlasnici posljednjih suvlasničkih dijelova na ovom području, a faktično su time stekli vlasništvo na točno određenim parcelama pa između ostaloga i na predmetnoj k.č.br. 1167/17 k.o. M.. Pasivno legitimiran je tuženik kao vlasnik zgrade koja je dijelom izgrađena na tuđem zemljištu, a vlasnicima zemljišta predmetna renta pripada od dana izgradnje zgrade. Prema članku 152. stavku 5. ZOV-a, kao općoj odredbi kojom je uređeno građenje na tuđem zemljištu, zgrada je izgrađena kad je dovedena u takvo stanje da ju je moguće rabiti za svrhu kojoj takve zgrade redovito služe. Tuženik je kao  suvlasnik upisan tek 23. studenoga 2007., a kao samovlasnik svoje parcele 30.  kolovoza 2010. Međutim, budući da i iz Kupoprodajnog ugovora od 5. listopada 2002.  proizlazi da je upis suvlasništva očito bio samo formalan, a stranke su točno znale što je čije vlasništvo, sud zaključuje da je on pasivno legitimiran od stjecanja suvlasništva 23. studenoga 2007. Ovakav zaključak potkrepljuje i činjenica da je sam tuženik iskazao da je zgradu na svojoj nekretnini do roh-bau faze izgradio još 2006. O vremenu gradnje zgrade svjedoči i račun obrta M. G. od 16. prosinca 2006., vlasnika M. B., te nalog za isplatu iz kojega proizlazi da je račun plaćen 9. prosinca 2006. Međutim, iz priloženih fotografija dostavljenih uz podnesak tuženika od 5. lipnja 2015. sud zaključuje da je tuženik krajem 2006. započeo s izgradnjom što znači da te godine kuća najvjerojatnije nije bila dovršena na način da se može koristiti pa je prihvatljiv iskaz tužitelja da je izgrađena 2007. Tuženiku je građevna dozvola izdana 14. srpnja 2009., a iz Završnog izvješća nadzornog inženjera S.C. P. od 2. listopada 2010. proizlazi da su radovi na zgradi započeli 6. kolovoza 2009., a završili 2. prosinca 2010. Međutim, iz svih ostalih isprava pa i iskaza samog tuženika proizlazi da je ovaj podatak netočan odnosno da je zgrada građena ranije. Glede navoda iz tuženikove građevinske dozvole da se radi o neizgrađenoj i uređenoj građevinskoj parceli, iz nalaza i mišljenja vještaka M. G. iz siječnja 2017. utvrđeno je da je od tadašnjeg Ureda državne uprave Istarske županije - Odsjek za prostorno uređenje i gradnju Pula dobila pojašnjenje da se u obrazloženjima građevne dozvole navodi namjena prema važećoj prostorno planskoj dokumentaciji i zakonu na osnovu kojeg je dobivena građevna dozvola. Iz navedenoga sud zaključuje da se iz sadržaja predmetne građevne dozvole ne može zaključivati o izgrađenosti tuženikove nekretnine u vrijeme izdavanja dozvole, a niti  se zaključak o tome može izvoditi iz Završnog izvješća nadzornog inženjera. S time u vezi valja napomenuti da je Ugovor između tuženika i tvrtke S.C.P. d.o.o. P. o vršenju stručnog nadzora nad radovima izgradnje turističkog smještajnog objekta u M., P. k.č.br. 1167/16 k.o. M., građevinska parcela broj 130 sklopljen još 10. kolovoza 2006., što znači da su već tada započeli radovi. Iz svega navedenoga sud zaključuje da bi tuženik s obzirom na to od kada je uknjižen kao vlasnik nekretnine i kada je zgradu najkasnije izgradio  bio dužan tužiteljima plaćati rentu najranije od 1. siječnja 2008.

 

12. Među strankama je bila sporna visina zakupnine za predmetno zemljište pa je na tu okolnost izveden dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku M. G.. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 16. siječnja 2017. utvrđeno je da jedinična cijena zakupnine neizgrađenog građevinskog zemljišta na predmetnom području  iznosi 12,00 EUR/m2 godišnje ili 1,00 EURO/m2 mjesečno. Vještak je nalaz i mišljenje dao na temelju usporednih podataka pribavljenih za područje Općine Medulin i Grada  Pule. U dopuni nalaza i mišljenja od 13. svibnja 2022. vještakinja se očitovala da je istražila tržište radi pribave podataka o zakupu građevinskog zemljišta. Za  područje Medulina, na kojem se nalazi predmetno zemljište, kontaktirala je Općinu Medulin i dobila informaciju da za zakup građevinskog zemljišta nema podataka, osim podataka za zakup javnih površina bez utvrđene površine zemljišta. Daljnjim istraživanjem za područje Grada Pule s internetske stranice pribavljen je Ugovor o zakupu neizgrađenog građevinskog zemljišta iz prosinca 2017. prema kojem godišnja zakupnina iznosi 10 EUR/m2 s ugovorenim rokom od deset godina. Vještak  je kontaktirao Istarsku županiju, Odjel za analizu tržišta nekretnina i dobio podatak da  osim prikazanih podataka na stranici MGIPU i bazi podataka e-Nekretnine drugih  podataka o zakupu zemljišta nemaju, a koji podaci su neusporedivi s predmetnim  zemljištem. Vještak je kontaktirao i nekoliko agencija od kojih je samo usmenim putem dobio informaciju da se zakup zemljišta ugovara na dulje razdoblje i da se za zakup građevinskog zemljišta godišnja zakupnina kreće oko 10 EUR/m2 godišnje. Na  temelju prikupljenih informacija i podataka vještak je utvrdio da nije došlo do promjene jedinične cijene zakupnine neizgrađenog građevinskog zemljišta utvrđene u dopuni nalaza i mišljenja iz siječnja 2017. u iznosu od Jc = 12,00 EUR/m2 godišnje. Zaključno vještak navodi da visina zakupnine za razdoblje od 1. veljače 2006. do 31. siječnja 2017. za dio nekretnine tužitelja k.č.br. 1167/17 k.o. Medulin u površini od 11,00 m2 za svaki pojedini mjesec iznosi 11,00 EUR-a mjesečno. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka M. G. u pogledu visine rente odnosno zakupnine za predmetno zemljište, jer je vještak obrazložio kako je došao do podataka o visini zakupnine. Vještačenjem utvrđeni iznos zakupnine od 1,00 EURO/m2 mjesečno za zahvaćenu površinu od ukupno 11 m2 iznosi 82,88 kn mjesečno po stalnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan EURO koji je propisan Odlukom o objavi uvođenja EURA kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 85/22.). Obveza dvojnog iskazivanja novčanog iskaza vrijednosti proizlazi iz članka  43. stavka 1. i članka 48. Zakona o uvođenju EUR-a kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.). Budući da je vještak zakupninu računao u eurima, to je i sud prilikom utvrđivanja kunskog iznosa pošao od utvrđene zakupnine u eurima koju je pomnožio s prethodno navedenim fiksnim tečajem.

 

13. Povodom zahtjeva za isplatu rente, tuženik-protutužitelj i umješač na strani  tuženika istaknuli su i prigovor zastare. Budući da utužena renta predstavlja  povremenu tražbinu, pojedini obroci rente zastarijevaju u trogodišnjem roku  propisanom člankom 226. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj  35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje: ZOO). Temeljna obveza nije  zastarjela, jer s time u vezi valja na odgovarajući način primijeniti odredbu članka  251. stavak 4. ZVDSP-a prema kojemu obveza iz stvarnog tereta ne zastarijeva. Dospijeće rente je utuženo s prvim u pojedinom mjesecu te je taj zahtjev, po ocjeni suda,  osnovan, jer je tuženik dužan početkom mjeseca isplatiti rentu za tekući mjesec.  Tužitelji su tužbu podnijeli 6. lipnja 2012. te su njome zahtijevali isplatu rente za  razdoblje počevši od 1. veljače 2006. do zaključno 1. svibnja 2012., slijedom čega su  zastarjele sve tražbine od utuženja pa do zaključno tražbine dospjele 1. lipnja 2009.  Veći dio te tražbine je ionako neosnovan zbog nedostatka aktivne legitimacije i  promašene pasivne legitimacije za to razdoblje te činjenice da ni zgrada još nije bila  izgrađena. Zahtjev za naredno razdoblje, počevši od 1. lipnja 2012. do zaključno  listopada 2017., tužitelji su postavili 19. listopada 2017., kada su bile zastarjele sve  tražbine dospjele u razdoblju od 1. lipnja 2012. do zaključno 1. listopada 2014.  Nadalje, zahtjev za naredno razdoblje postavljen je u podnesku tužitelja od 7. prosinca 2020., kada su utužene tražbine rente dospjele do zaključno 1. studenoga 2020., slijedom čega su zastarjele tražbine s dospijećem 1. studenoga 2017. i 1. prosinca 2017. Zahtjev za slijedeće razdoblje postavljen je na ročištu od 24. siječnja 2022. Slijedom navedenoga, osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu rente za razdoblje od 1. srpnja 2009. do 1. svibnja 2012., od 1. studenoga 2014. do 1. listopada 2017. te od 1. siječnja 2018. do 1. siječnja 2022. u iznosu od po 82,88 kn mjesečno, što ukupno iznosi 9.945,60 kn ili 1.320,00 EUR-a (11,00 EUR-a x 120 mjeseci). U preostalom dijelu koji se odnosi na isplatu rente s dospijećem od 1. veljače 2006. do 1. lipnja 2009., od 1. lipnja 2012. do 1. listopada 2014. te od 1. studenoga 2017. do 1. prosinca 2017. u iznosu od 1.000,00 kn mjesečno, a za ostale mjesece utuženog razdoblja na razliku između dosuđenog iznosa (92,88 kn mjesečno) i ukupno utuženog iznosa koji iznosi 917,22 kn mjesečno, a što ukupno iznosi 182.054,40 kn, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan.

 

14. U odnosu na protutužbeni zahtjev protutužitelja prvostupanjski sud je utvrdio da je on postavio tri eventualno kumulirana protutužbena zahtjeva. Prvim protutužbenim zahtjevom zahtijeva utvrditi da se međa između k.č.br. 1167/17 i k.č.br. 1167/16, obje k.o. M., proteže crvenom linijom koja spaja točke 36 i 37, kako je prikazana u skici lica mjesta sudskog vještaka T. V. iz društva V. d.o.o. od 24. travnja 2017. S obzirom da je prethodno obrazloženo da je  vještačenjima provedenim u tijeku ovog postupka utvrđeno da navedena crvena linija ne predstavlja među između naznačenih nekretnina, već je međa jasno određena u katastru i prikazana u nalazima i mišljenjima sudskih vještaka, a tuženik je svojom izgradnjom tu među prekoračio, njegov protutužbeni zahtjev glede međe prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan.

 

15. Drugim eventualno kumuliranim protutužbenim zahtjevom protutužitelj je zahtijevao da se naloži tužiteljima prodati mu po tržišnoj cijeni od 266.000,00 kn k.č.br.  1167/17 k.o. M., odnosno sklopiti s njim kupoprodajni ugovor sa sadržajem kako je naveden u tužbenom zahtjevu. Prema prethodno citiranom stavku 4. članka 155. ZOV-a vlasnik zgrade može zahtijevati da otkupi cijelo zemljište vlasnika zemljišta, ako je vlasnik zemljišta zahtijevao uspostavu prijašnjega stanja koja nije moguća bez znatnije štete za ostali dio zgrade ili nerazmjerno velikih troškova. U tom slučaju protutužbenim zahtjevom vlasnika zgrade zahtijeva se izdavanje tabularne  isprave za uknjižbu prava vlasništva na zemljištu uz obvezu tuženika na isplatu određenog iznosa na ime tržišne cijene. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ne predviđa da presuda u takvoj parnici nadomješta ugovor pa je već radi navedenoga ovaj zahtjev neosnovan. Međutim, budući da su vlasnici zemljišta najprije povukli tužbu sa zahtjevom za uspostavu prijašnjega stanja rušenjem zgrade, a nakon protivljenja tuženika su se tužbenog zahtjeva odrekli, to više ne postoje niti pretpostavke da tuženik, kao vlasnik zgrade, otkupi zemljište tužitelja, s obzirom na to da ne postoji više zahtjev za uspostavu prijašnjega stanja, već je isti djelomičnom presudom na temelju odricanja pravomoćno odbijen. Zbog navedenog razloga odbijen je drugi, eventualno  kumulirani protutužbeni zahtjev tuženika za otkup zemljišta.

 

16. Trećim eventualno kumuliranim protutužbenim zahtjevom protutužitelj je  zahtijevao da se utvrdi kako je građenjem stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine u suvlasništvu tužitelja prikazanom u nalazu i mišljenju vještaka mjernične struke T. V. iz društva V. d.o.o. od 24. travnja 2017. duljine 8,70 metara i širine 0,80 metara odnosno u nalazu i mišljenju vještaka dr.sc. B. B. od 9. kolovoza 2013. prikazan i označen žutom bojom i slovima C-B-G-F-C, širine 0,73 metra, duljine 15,40 metara, površine 11,24 m2. Međutim, odredbe o stjecanju vlasništva građenjem na tuđem zemljištu su neprimjenjive u ovoj pravnoj stvari jer se ne radi o izgradnji čitave zgrade na tuđem zemljištu, već samo dijela zgrade uslijed prekoračenja međe. Tuženik je zgradu većim dijelom izgradio na svojem zemljištu pa je ona dio njegova zemljišta, a manjim dijelom na susjednom zemljištu u suvlasništvu tužitelja. Dio zgrade koji je izgrađen na zemljištu tužitelja nije samostalna stvar, nego je bitni dio cijele zgrade. Za takve pravne situacije Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predviđene su posebne odredbe u članku 155. koji uređuje prekoračenje međe građenjem, kao posebnog slučaja građenja na tuđem zemljištu, te nema mjesta primjeni općih odredbi o građenju na tuđem zemljištu. Iz navedenog razloga je i ovaj treći eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan. Ovako utvrđeno činjenično stanje, međutim, ovaj sud ne može prihvatiti kao niti primjenu materijalnog prava koje je proizašlo iz tako utvrđenog činjeničnog stanja ali odlučne činjenice je moguće utvrditi na temelju isprava i dokaza koji se nalazi u spisu.

 

17. Prvostupanjski sud je pravilno detektirao u svojoj presudi da je između stranaka sporno gdje se nalazi međa između njihovih nekretnina i da je to prethodno pitanje za primjenu odredbi članka 155. ZOV-a. Međutim, prilikom utvrđivanja tog prethodnog pitanja gdje se nalazi međa između njihovih nekretnina prvostupanjski sud je to prethodno pitanje utvrđivao isključivo na temelju pogrešnih činjenica o tome kojim pravcem ide međa između katastarskih čestica te je tijekom cijelog postupka provodio nekoliko vještačenja isključivo na okolnost linije međe u katastru, a između nekretnina stranaka. Među predstavlja zamišljena linija do koje se proteže vlasnikova pravna vlast na nekretnini. Međom se označava do kuda u prostoru doseže vlasnikova pravna vlast glede nekretnine, a međa također predstavlja liniju odnosno crtu, granicu, zamišljeni pravac koji razdvaja dvije susjedne nekretnine s time da u geodetskom smislu međa predstavlja crtu na katastarskom planu koja razdvaja dvije katastarske čestice. S obzirom da se odredba zakona o prekoračenju međe građenjem nalazi u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za utvrđenje tog prethodnog pitanja odlučna je definicija međe u skladu sa tim zakonom tj. zamišljena linija koja označava do kuda u prostoru seže vlasnikova pravna vlast glede nekretnine, a koja zamišljena linija ne mora uvijek biti i nije identična crti na katastarskom planu koja razdvaja dvije katastarske čestice. Zbog toga je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud radi utvrđenja prethodnog pitanja trebao utvrđivati činjenice odlučne za utvrđenje do kuda seže vlasništvo predmetnih stranaka u odnosu na njihove nekretnine.

 

18. Iz isprava koje se nalaze u spisu i provedenih dokaza proizlazi da je tuženik-protutužitelj svoju nekretninu koja je označena kao čkbr.1167/16 k.o. Medulin kupio 2002. dok su tužitelji-protutuženici svoju nekretninu označenu kao čkbr. 1167/17 k.o. M. kupili 2007. Također na temelju iskaza tuženika-protutužitelja kao i na temelju priloženih računa o plaćenim radovima za izgradnju kuće proizlazi da je tuženik-protutužitelj svoju kuću do roh-bau nivoa izgradio 2006., dakle, u vrijeme kada tužitelji- protutuženici još nisu niti kupili svoju nekretninu. Također iz iskaza tužitelja-protutuženika proizlazi da su oni vidjeli kada je tuženik-protutužitelj gradio svoju kuću, a također da su vidjeli i oznake koje je postavio geodeta i da su vjerovali da je ta oznaka dobro postavljena. Također iz njihovih iskaza proizlazi da su takvo stanje smatrali pravilnim sve do 2012. kada ih je geodeta obavijestio da je dio kuće tuženika-protutužitelja na njihovoj nekretnini. Također na temelju izvedenih dokaza proizlazi da su tužitelji-protutuženici svoju nekretninu kupili od osobe po prezimenu R. dok je tuženik-protutužitelj svoju nekretninu kupio od osobe po prezimenu K. odnosno da su svoje nekretnine kupovali od različitih prednika, a da prilikom kupnje svoje nekretnine tužitelji-protutuženici od strane prodavatelja nisu bili upoznati s činjenicom da bi njihova nekretnina trebala biti veća, nego što izgleda u stvarnosti odnosno da je na dijelu njihove nekretnine tuženik-protutužitelj izgradio dio svoje kuće. Iz navedenog proizlazi da su i tužitelji-protutuženici isto kao i tuženik-protutužitelj svoje nekretnine stekli pravnim poslom i upisali vlasništvo u zemljišnim knjigama. U postupku je nesporno utvrđeno da položaj predmetnih nekretnina u katastarskom operatu u odnosu na stvarno stanje tih nekretnina nije identično, a što proizlazi iz nekoliko vještačenja koji su provedeni tijekom ovog postupka. Kako je u postupku nesporno utvrđeno da površina nekretnine i njihov položaj na terenu ne odgovara površini koja je navedena u pravnom poslu između tužitelja-protutuženika i njihovog prednika, ali da su tužitelji-protutuženici od svog prednika kupili nekretninu u obliku kako je na terenu bila ograđena zidom kuće tuženika-protutužitelja i označena oznakama koje je ostavio geodeta time su oni kupili onu ograđenu površinu koja im je pokazana od strane prodavatelja, a ne i onu koju je eventualno zauzeo tuženik. Također 2010. tužitelji-protutuženici su osobno i kao punomoćnici tuženika-protutužitelja s ostalim suvlasnicima zaključili sporazum o razvrgnuću i tom prilikom na sebe i tuženika-protutužitelja u vlasništvo prenijeli upravo one nekretninu kako su one bile ograđene na terenu bez obzira na njezin izgled i podatke u katastarskom operatu. Zbog toga po ocjeni ovoga suda tužitelji-protutuženici nisu pravnim poslom stekli svoju nekretninu kako ona izgleda u granicama iz katastarskog operata već kako je ona na terenu bila ograđena zidom kuće tuženika-protutužitelja i označena oznakama koje je stavio geodeta. Pravni stav sukladan pravnom stavu ovog suda iznio je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 11. siječnja 2017. broj U-III-878/2016. Prema odredbi članka 73. stavak 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99. i 29/02.) nadležno sudbeno ili upravno tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravna osoba s javnim ovlastima obvezni su poštivati pravna stajališta Ustavnog suda izražena u odluci Ustavnog suda. Prema tome, i ovaj sud je dužan poštivati pravno stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u naprijed navedenoj odluci. Zbog toga ovaj sud smatra da tužitelji-protutuženici nisu pravnim poslom stekli cijelu čkbr. 1167/17 k.o. M. u granicama koje ona ima u katastarskom operatu, već u onim granicama kako ona izgleda na terenu.

 

19. Također ovaj sud smatra da je između parničnih stranaka zaključen sporazum o međi i to upravo na način da međa prolazi između točaka 36 i 37 skice lica mjesta T. V. od 24. travnja 2017. Prema odredbi članka 103. ZOV-a međa se može obnoviti ili ispraviti prema sporazumu susjeda čija je međa u pitanju. Takav sporazum ne mora biti zaključen isključivo u izvanparničnom postupku kod suda već ga stranke odnosno vlasnici nekretnine mogu zaključiti i izvan suda. Volja za sklapanje takvog sporazuma o međi može se temeljem odredbe članka 249. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.; dalje: ZOO) izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave. Iz činjenica koje proizlaze na temelju izvedenih dokaza može se zaključiti da su tužitelji-protutuženici prilikom kupnje svoje nekretnine vidjeli da je nekretnina tuženika-protutužitelja ograđeno zidom njegove kuće i da postoje oznake koju je ostavio geodeta odnosno da su im bili vidljive međašne oznake. Također, iz njihovih iskaza proizlazi da su oni takvo stanje na terenu poštivali sve do 2012. smatrajući da je to međa između njihovih nekretnina, a svoj stav o tome promijenili su tek kada ih je mjernik upoznao da dio zgrade tuženika-protutužitelja se nalazi na njihovoj nekretnini. Takvim postavljanjem zida kuće tuženika-protutužitelja na međi između njihovih nekretnina te priznavanjem međašnih znakova koje je stavio geodeta kao međašnih oznaka između njihovih nekretnina, po ocjeni ovoga suda, međa je uređena sporazumno između parničnih stranaka i zid kuće tuženika-protutužitelja, koji razdvaja njihove nekretnine, označava dokle se u prostoru proteže njihova pravna vlast u odnosu na predmetne nekretnine i predstavlja među koju su parnične stranke sporazumno uredile. Takav pravni stav zauzela je već i sudska praksa kao naprimjer u predmetu Županijskog suda u Puli broj Gž-1498/2014 te Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1550/2005 zbog čega se radi o ustaljenoj i stabilnoj sudskoj praksi.

 

20. Dakle, na temelju naprijed navedenog, po ocjeni ovoga suda, proizlazi da tuženik- protutužitelj gradnjom svoje kuće nije prekoračio među građenjem već je gradio isključivo na svojoj nekretnini zbog čega ne dolazi do primjene odredba članka 155. ZOV-a tako da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je upravo primjenom tog zakonskog propisa usvojio tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika. Također na temelju činjenica koje se mogu utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza proizlazi da je između parničnih stranaka zaključen sporazum o međi upravo točkama 36 i 37 skice lica mjesta mjerničkog vještaka T. V. od 24. travnja 2017. zbog čega je protutužbeni zahtjev protutužitelja u cijelosti osnovan. Kako je protutužitelj svoj protutužbeni zahtjev podnio temeljem odredbe članka 188. stavak 2. ZPP-a, koji propisuje da tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan, prihvaćanjem prvog protutužbenog zahtjeva protutužitelja u smislu naprijed citiranog zakonskog propisa o ostalim eventualno kumuliranim zahtjevima ovaj sud više nije bio dužan odlučivati iako se prilikom donošenja ove drugostupanjske odluke preinaka prvostupanjske presude trebala odnositi na sva tri zahtjeva.

 

21. Iz naprijed navedenih razloga valjalo je u cijelosti uvažiti žalbu tuženika- protutužitelja i temeljem odredbe članka 373.a ZPP-a prvostupanjsku presudu preinačiti na način da je tužbeni zahtjev tužitelj-protutuženika odbijen u cijelosti dok je protutužbeni zahtjev protutužitelja-protutuženika usvojen u cijelosti.

 

22. Kako je ovakvom presudom u potpunosti izmijenjen uspjeh stranaka u parnici valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku i tuženiku-protutužitelju dosuditi u cijelosti parnični trošak temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a. Visinu parničnog troška ovaj sud je utvrdio sukladno troškovniku punomoćnika tuženika- protutužitelja koji je po ocjeni ovoga suda u potpunosti sastavljen sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje: Tarifa) i to kako u pogledu visine zatraženog troška za svaku pojedinu radnju, tako i u odnosu na odredbu članka 155. ZPP-a da se u troškove postupka priznaju samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje postupka. Na temelju naprijed navedenog ovaj sud je tuženiku-protutužitelju dosudio troškove parničnog postupka u iznosu od 27.822,02 EUR/209.625,00 kn.

 

23. Također temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a valjalo je umješaču na strani tuženika-protutužitelja B. Š. dosuditi parnični trošak u iznosu od 9.622,40 EUR/72.500,00 kn. Visinu troškova umješača ovaj sud je utvrdio na temelju troškovnika njegovog punomoćnika s time da umješaču u troškove postupka nije priznat trošak sastava podneska od 1. srpnja 2015. i 15. lipnja 2021. jer po ocjeni ovoga suda ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Također ovaj sud je priznao umješaču troškove zastupanja samo po jednom punomoćniku jer tužitelji- protutuženici nisu dužni umješaču plaćati parnične troškove za više od jednog punomoćnika odvjetnika tako da će troškove drugog punomoćnika odvjetnika snositi sam umješač.

 

24. Radi naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

 

Koprivnica, 12. siječnja 2023.