Pristupanje sadržaju
1
Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Daruvaru
Daruvar, S. Radića br. 27
Poslovni broj REF. 20: P-864/2022-77
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u B. Stalna služba u D. po sutkinji toga suda D. G. J. kao sucu pojedincu u pravnoj stvari I. tužitelja Ž. S.-K. iz D., Trg dr. F. T. 5, OIB: … i II. tužitelja B. P. iz V., Z. 15, OIB: …, obje zastupane po Zajedničkom odvjetničkom uredu J. D. i dr., protiv tuženika R. H., OIB: …, zastupane po ODO B. Stalna služba u D., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane, zaključene glavne i javne rasprave dana 14. prosinca 2022. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 12. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
I Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, a koji glasi:
"Utvrđuje se da su tužitelji Ž. S. – K. iz D., Trg dr. F. T. 5, OIB: … i B. P. iz V., Z. 15, OIB: …, sukladno parcelacijskom elaboratu T.D. br. 21/16 od 16. svibnja 2016. godine stalnog sudskog vještaka V. Š., dipl. ing. geodezije, svaki u ½ dijela, vlasnici dijela nekretnine upisane u z.k.ul. br. 262 k.o. B. i to kčbr. 189/11 šuma B. sa 49 j i 704 čhv (284510 m2) i to novoformirane čestice broj 177 k.o. B. 15512 m2, pa je tuženik R. H. OIB: … dužna trpjeti upis promjena u državnoj geodetskoj upravi, Područni ured za katastar B., ispostava D. na katastarskoj čestici 189/11 – šuma B. sa 49 j i 704 čhv (284510 m2) k.o. B. sukladno parcelacijskom elaboratu T.D. br. 21/16 od 16. svibnja 2016. godine stalnog sudskog vještaka V. Š., dipl. ing. geodezije kao i upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na ime tužitelja."
II Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.827,31 eur / 28.836,91 kn, u roku od 15 dana.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška koji prelazi novčani iznos od 3.827,31 eur / 28.836,91 kn pa do ukupno potraživanih 4.131,33 eur / 31.127,54 kn kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljice Ž. S. – K. iz D. i B. P. iz V., obje zastupane po Zajedničkom odvjetničkom uredu B. D. i dr., podnijele su kod ovog suda dana 18. rujna 2015. godine tužbu protiv tuženika R. H. radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini.
2. U tužbi se navodi, da se u zemljišnim knjigama tuženik vodi upisan kao vlasnik nekretnina upisanih u z.k.ul. 262 k.o. B. i to kčbr. 189/11 – šuma B. sa 284510 m2. Dio te nekretnine u površini od oko 14000 m2 nalazi se u nesmetanom posjedu tužitelja i njihovih pravnih prednika još od 1969. godine kada ih je stekao otac tužitelja M. S. od poljoprivrednog prehrambenog kombinata D. u postupku arondacije zamjenom za svoje nekretnine u B. i to kčbr. 162/4, 164, 165/4, 167/4 i 168 k.o. B. koje nekretnine se sada nalaze u vlasništvu tuženika. Prilikom zamjene nekretnina ocu tužitelja je pripala nekretnina upisana u z.k.ul. br. 218 k.o. B. i to kčbr. 178 oranica u R. sa 14739 m2, no prilikom uvođenja u posjed, otac tužitelja je uveden u dio predmetne nekretnine. Nakon smrti M. S. predmetni dio nekretnine je naslijedila njegova supruga S. S., a nakon njezine smrti nekretninu su naslijedili tužitelji svaki u ½ dijela, zbog čega su tužiteljice stekle pravo vlasništva dosjelošću. Sadašnje stanje u zemljišnim knjigama nije usklađeno sa stvarnim stanje. Tužitelji su se prije podnošenja predmetne tužbe obratili tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, no tuženik je odbio njihov zahtjev. Tužitelji stoga predlažu da sud utvrdi, da su tužiteljice vlasnice dijela predmetne nekretnine i to u onom dijelu kako je pobliže naznačeno u izreci ove odluke, a koji zahtjev su iste određeno postavile nakon što je provedeno vještačenje po mjerničkom vještaku V. Š., a sve sukladno njegovom parcelacijskom elaboratu od 16. svibnja 2016. godine.
3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbenom zahtjevu tužiteljica. Ističe se da iz priloženog rješenja Komisije za arondacije na koje se pozivaju tužiteljice nije razvidno, da je naknada određena u dijelu kčbr. 189/11, naprotiv predmetna nekretnina je u naravi šuma i to uređeni, obilježeni i izmjereni šumski kompleks, uključen u osnovu gospodarenja Hrvatskih šuma pa se tuženik protivi bilo kakvom cijepanju tako uređenog kompleksa.
4. U ovom je predmetu povodom revizije tužiteljica Vrhovni sud R. H. rješenjem Rev 1208/18-2 od 13. rujna 2022. ukinuo je presudu Županijskog suda u R. broj Gž-1724/2017 od 01. veljače 2018. i presudu ovog suda broj P-225/17-55 od 29. lipnja 2017. te predmet vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje. Iz obrazloženja navedene odluke proizlazi, da je zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno te je dakle potrebno utvrditi jesu li se tužiteljice sa svojim prednicima nalazile u posjedu sporne nekretnine i prije 8. listopada 1991. te u vrijeme podnošenja predmetne tužbe i postoje li okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva koje je zauzeto u odluci E. suda za ljudska prava (T. protiv H., J. protiv H., R. i dr. protiv H. i G. protiv H.), odnosno potrebno je utvrditi, je li prednik tužiteljica istovremeno, kada je bio uveden u posjed predmetne nekretnine bio uveden i u posjed nekretnine koja je navedena u odluci komisije za arondaciju.
5. U ponovljenom postupku izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige neslužbene kopije (list 5-8), prijepis posjedovnog lista – neslužbene kopije (list 9-10), preslik kopije katastarskog plana (list 11), rješenje Komisije za arondaciju iz 1968. godine (list 12), preslik rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u D. O-462/12 od 31. svibnja 2012. godine (list 13), preslik zahtjeva za mirno rješenje spora uz očitovanje na isto (list 14-15), pročitao je iskaz svjedoka D. Z., R. G., te tužiteljica B. P. i Ž. S. K., svjedoka D. M. (list 28-29), iskaz vještaka (list 29), te nalaz mjerničkog vještaka V. Š. (list 32-41), kao i parcelacijski elaborat (list 53-78), te u povijesni zk. izvadak (list 120-122).
6. Temeljem provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljica osnovanim i kao takovog ga usvojio.
7. Među strankama nije bilo sporno da se na kčbr. 189/1 šuma B. površine 284510 m2, a upisane u z.k.ul. 262 k.o. B., vodi upisana kao samovlasnik tužena R. H.. Iz rješenja Komisije za arondaciju Skupštine općine D. od 08. travnja 1968. godine proizlazi, da je sada pok. S. M. iz B. dao određene svoje nekretnine na korištenje P. D. čime su iste postale općenarodna imovina i to kč. 162/4, kč. 165/4, 164, 167/4 i 168, a kao naknadu za isto je dobio zemljište i to kč. 189/7, 219/4, 218/1 i kč. 178, sve oranice. Poslije smrti M. S. istoga je naslijedila S. S., njegova supruga, a koju su potom naslijedile tužiteljice rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u D. broj O-462/12 od 31. svibnja 2012. godine svaka u ½ dijela u pogledu nekretnina. Vezano za predmetnu nekretninu održan je očevid na licu mjesta dana 18. veljače 2016. godine u prisutnosti mjerničkog vještaka V. Š., te su tom prilikom saslušani svjedoci D. Z., R. G., D. M. i tužiteljice. Prilikom očevida na licu mjesta utvrđeno je, da je sporni dio predmetne nekretnine šuma. Jedan od međaša u pogledu spornog dijela predmetne nekretnine je svjedok D. Z. koji pored spornog dijela nekretnine ima vlastitu šumu. Iz iskaza saslušanog svjedoka D. Z. proizlazi, da je pok. M. S. za svoje nekretnine u zamjenu dobio i sporni dio predmetne nekretnine, te je i stupio u njegov posjed 1968./69. godine. U to vrijeme kada je stupio u posjed spornog dijela predmetne nekretnine, taj dio je bio oranica izuzev jednog dijela koji predstavlja jarak, te je isti predmetnu nekretninu i radio kao oranicu, i obrađivao je do Domovinskog rata, a poslije je ona postepeno zakorovljena i prerasla u šumu. Nakon smrti M. S. tužiteljice su nastavile posjedovati predmetnu nekretninu tako što su koristile drva za ogrijev i obilazile šumu. Tužiteljicama i njihovu ocu nitko nije branio da koriste predmetnu nekretninu. Svjedokinja R. G. također je iskazala, da je predmetni dio nekretnine obitelj S. prvotno posjedovala kao oranicu, a kasnije je ta oranica prerasla u šumu. Poslije Domovinskog rata osobno je pomagala tužiteljicama kupiti ogrjevno drvo i nije joj poznato da bi im ikada itko branio da bilo što poduzimaju na spornom dijelu nekretnine. Same tužiteljice su izjavile da je njihov otac mijenjao dio svojih nekretnina sa tadašnjom Poljoprivrednom zadrugom D., te je u zamjenu dobio druge nekretnine među kojima je i ova predmetna, odnosno njezin dio, te je on i stupio u njezin posjed, a u to vrijeme isto je bila oranica. Predmetni dio nekretnine M. S. je posjedovao sve do svoje smrti, a nakon njegove smrti oranica je prerasla u šumu. Tužiteljice su po nasljeđivanju oca dolazile u šumu, prikupljale ogrjevno drvo i nikada im nitko nije branio da to čine. Iskazale su da je susjed u jednom dijelu predmetne nekretnine D. Z. Što se tiče kčbr. 178 (koja je bila obuhvaćena rješenjem Komisije za arondaciju Skupštine općine D. od 08. travnja 1968. godine), a koju je pok. M. S. dobio formalno u zamjenu za svoje nekretnine, tužiteljice su iskazale da istu nikada nisu obrađivali, već ju je obrađivala nekadašnja Veterinarska stanica. Slijedom navedenog se može zaključiti da M. S. nikada nije stupio u posjed kčbr. 178, što onda čini uvjerljivim iskaze tužiteljica i svjedoka D. Z., da je pok. M. S. u zamjenu za svoje nekretnine, stvarno na terenu dobio upravo sporni dio predmetne nekretnine, odnosno bio uveden u njegov posjed, dok dakle nikada nije bio uveden u posjed kčbr. 178. Što se tiče predmetne nekretnine (dio kčbr. 189/11 k.o. B., a koji je utužen predmetnom tužbom), iz iskaza tužiteljica proizlazi da su H. šume poduzimale radove, ali samo na rubnim dijelovima kčbr. 189/11 k.o. B., dok nisu ulazili u ovaj sporni dio predmetne nekretnine za koji tužiteljice tvrde da je u posjedu njihove obitelji još od 60-tih godina prošlog stoljeća.
8. Dakle, iz utvrđenog na licu mjesta i saslušanja već spomenutih svjedoka i tužiteljica, nedvojbeno je utvrđeno da se utuženi dio predmetne nekretnine nalazi u posjedu tužiteljica i njihovih prednika još od 60-tih godina prošlog stoljeća, a kada je njihov sada pok. otac M. S. mijenjao određene svoje nekretnine sa tadašnjim P. D. i u zamjenu dobio druge nekretnine, među kojima je faktično dobio i sporni dio predmetne nekretnine, jer je uveden u njegov posjed, dok kčbr. 178 nikada nije bila u stvarnom posjedu tužitelja. Obzirom je rješenje Komisije za arondaciju od 08. travnja 1968. godine stvarno bilo provedeno u odnosu na dio predmetne nekretnine koji je utužen u ovom predmetu, jer je tužitelj umjesto u posjed kčbr. 178, stvarno bio uveden u posjed utuženog dijela nekretnine, to se može smatrati da je prednik tužitelja bio zakonit, pošten i istinit posjednik utuženog dijela predmetne nekretnine, a nakon njega i njegovi slijednici, odnosno tužiteljice kao nasljednice. Što se tiče iskaza svjedoka D. M. isti je iskazao da su H. šume poduzimale radove na predmetnoj nekretnini u okviru oznaka koje su od strane istih postavljene, te da je 2013. godine vršeno obilježavanje doznaka stabala, a 2015. godine su i rušili, međutim nije utvrđeno, da bi ova obilježavanja, te rušenja stabala od strane H. šuma bila poduzeta upravo na ovom utuženom dijelu predmetne nekretnine, a što onda i odgovara iskazu saslušanih tužiteljica, da su H. šume poduzimale određene radnje na kčbr. 189/11 k.o. B., ali na njezinim rubnim dijelovima, dok ne i na utuženom spornom dijelu.
9. Stoga, imajući dakle u vidu sve naprijed utvrđeno, da se tužiteljice sa svojim pravnim prednicima kao kvalificirani posjednici nalaze u posjedu utuženog dijela predmetne nekretnine duže od 20 godina, za koji je sačinjen i parcelacijski elaborat po sudskom vještaku V. Š. od 16. svibnja 2016. godine T.D. br. 21/16, koji je potvrđen od strane Odjela za katastar nekretnina D. 30. svibnja 2016. godine u smislu da je izrađen u skladu sa geodetskim i katastarskim propisima i odgovara svrsi za koju je izrađen, te se može koristiti za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta, sud je ocijenio da su tužiteljice temeljem članka 159. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stekle pravo vlasništva. Naime, za nekretnine koje su do 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, u vrijem dosjelosti treba računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stranim pravima, nego na temelju drugih odredaba toga Zakona, kao i vrijeme nakon toga, a sve prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda R. H. koje je izraženo u više odluka (npr. broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev-3014/2019 od 12. svibnja 2020. i dr.), a koje pravno shvaćanje je sud donio na temelju shvaćanja E. suda za ljudska prava izraženog u predmetima (T. protiv H., J. protiv H., R. i dr. protiv H. i G. protiv H.).
10. Tužiteljice su uspjele u predmetnoj parnici, pa im je temeljem članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. Zakona o parničnom postupku tuženik dužan naknaditi parnični trošak kojega prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika čine nagrade: za sastav tužbe 1.000,00 kn, za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 1.000,00 kn, za zastupanje na pet raspravnih ročišta (02.11.2015, 18.02.2016., 04.07.2016., 12.04.2017., 29.05.2017.) sa 1.000,00 kn po ročištu, za zastupanje na raspravnom ročištu od 05.12.2022. 25% od potraživanog iznosa 1.500,00 kn što iznosi 375,00 kn budući je ročište po prijedlogu punomoćnika stranaka odgođeno radi eventualnog dogovora oko mirnog rješenja predmeta spora, dok za zastupanje na raspravi od 14.12.2022. punomoćnik tužiteljica ima pravo na nagradu u iznosu od 1.500,00 kn. Nagrada za sastav dva obrazložena podneska 1.000,00 kn po podnesku, za sastav podneska od 08. travnja 2016. i 24. travnja 2017. 250,00 kn po podnesku. Nagrada za sastav žalbe od 12.07.2017. iznosi 1.250,00 kn, a za sastav revizije od 05.04.2018. iznosi 1.500,00 kn. Na priznate nagrade punomoćniku tužiteljica pripada zatraženo uvećanje za 10% što iznosi 1.412,50 kn. PDV na priznate nagrade iznosi 3.884,37 kn. Troškovi vještačenja u ovom predmetu iznosili su 6.165,04 kn. Sudska pristojba na tužbu iznosi 500,00 kn, na privremenu mjeru 250,00 kn, a na presudu 500,00 kn. Sudska pristojba na žalbu iznosila je ukupno 1.000,00 kn te na reviziju 1.000,00 kn. Dakle, tuženik je dužan tužiteljicama naknaditi parnični trošak u iznosu od 28.836,91 kn.
U D., 12. siječnja 2023.
S U T K I N J A
D. G. J.
P O U K A : Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
- Zajednički odvjetnički ured B. D. i dr., Pisarnica u D.
- ODO B. Stalna služba u D.