1

Poslovni broj: 26 Gž-1725/2022-2

 

 

Poslovni broj: 26 Gž-1725/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, Sanje Bađun kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. H., OIB:..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko upravni odjel, protiv tuženika J. T., OIB:... iz Z. , sada na adresi u Z., tuženika E. T., OIB:... iz Z., tuženika K. T., OIB:... iz Z. i mlljt. tuženice M. T., OIB:..., iz Z., zastupane po majci F. T., OIB:..., time da tuženike zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u Z., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tuženika J. T., E. T., K. T. i mlljt. M. T. izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3087/2018-25 od 2. rujna 2022., u sjednici vijeća 12. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 2. rujna 2022. broj P-3087/2018-25.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

 

"I. Ugovor o darovanju i zasnivanju prava stanovanja sklopljen 13. lipnja 2016. između 1. tuženika J. T., OlB:..., iz Z., sada na adresi Z., kao darodavatelja i 2. tuženika E. T., OIB:..., iz Z., 3. tuženika K. T., OIB:..., iz Z. i 4. tuženice M. T., OIB:..., iz Z., kao obdarenika, kojim 1. tuženik daruje obdarenicima 2., 3. i 4. tuženicima 1/2 dijela vlasništva nekretnine upisane u zk.ul. 9421 k.o. G. i to zkč.br. 3042/41 livada u Dol. D. površine 92 čhv; 1/2 dijela nekretnine upisane u zk.ul. 9420 k.o. G. i to zkč.br. 3042/246 oranica u B. ulici površine 2 čhv, te 1/2 dijela nekretnine upisane u zk.ul. 10370 k.o. G. i to zkč.br. 3042/218 kuća i dvorište u Z., površine 77 čhv. gubi učinak prema tužitelju R. H., OIB:... u dijelu potrebnom za namirenje dospjele tražbine tužitelja R. H., OlB:..., i to u iznosu od 173.956,16 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 134.992,25 kn teku od 9. veljače 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II. 2. tuženik E. T., OIB:... iz Z., 3. tuženik K. T., OIB:..., iz Z. i 4. Tuženica mldb M. T., OIB:... iz Z., dužni su dopustiti da tužitelj R. H., OIB:... namiri svoje dospjelo potraživanje u iznosu od 173.956,16 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 134.992,25 kn teku od 9. veljače 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, prodajom 3/6 dijela nekretnine upisane u zk. ul. 9421 k.o. G. i to zkč.br. 3042/41 livada u Dol. D. površine 92 čhv; 3/6 dijela nekretnine upisane u zk.ul. 9420 k.o. G. i to zkč.br. 3042/246 oranica u B. ulici površine 2 čhv, te 3/6 dijela nekretnine upisane u zk.ul. 10370 k.o. G. i to zkč.br. 3042/218 kuća i dvorište u Z., površine 77 čhv.

 

III. Nalaže se 1. tuženiku J. T., OIB:..., iz Z., sada na adresi Z., 2. tuženiku E. T., OIB:..., iz Z., 3. tuženiku K. T., OIB:..., iz Z. i 4. tuženici mldb. M. T., OIB:..., iz Z., naknaditi tužitelju R. H., OIB:..., parnični trošak u iznosu od 14.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 2. rujna 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobijaju tuženici navodeći da žalbu izjavljuju iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92, 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08, 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), te predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužiteljice.

 

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana.

 

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da ugovor o darovanju i zasnivanju prava stanovanja sklopljen 13. lipnja 2016. između tuženika J. T. kao darovatelja i tuženika E. T., K. T. i mlljt. M. T. kao obdarenika, a kojim J. T. daruje ostalim tuženicima (svojoj djeci) E., K. i mlljt. M. T. ½ dijela nekretnina upisanih u zk.ul. 9421, 9420 i 10370 k.o. G., gube pravni učinak prema tužiteljici u dijelu potrebnom za namirenje tražbine u iznosu od 173.956,16 kn sa zateznom kamatom na iznos od 134.992,25 kn od 9. veljače 2017. do isplate (toč. I. izreke) i zahtjev da su tuženici E. T., K. T. i mlljt. M. T. dužni trpjeti namirenje navedenog iznosa prodajom darovanog suvlasničkog dijela navedenih nekretnina (toč. II. izreke).

 

6. Ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

 

- da je 13. lipnja 2016. između J. T. i F. T. kao darovatelja i tuženika E. T., K. T. i mlljt. M. T. kao obdarenika sklopljen ugovor o darovanju kojim je tuženik J. T. darovao ostalim tuženicima (svojoj djeci) na jednake dijelove ½ dijela nekretnina upisanih u zk.ul. 9421, 9420 i 10370 k.o. G.;

 

- da iz opomene Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave D. od 6. ožujka 2015. proizlazi da je na dan 4. ožujak 2015. utvrđen ukupan dug poreznog dužnika J. T. u iznosu od 803.247,03 kn, od čega se 354.853,84 kn odnosi na glavnicu, a 448.393,19 kn na kamate, te da je isto tijelo rješenjem od 9. veljače 2017. utvrdilo da porezni dug dužnika J. T. na dan 9. veljače 2017. iznosi 173.956,16 kn, od čega se na glavnicu odnosi 134.992,25 kn, a na kamate 38.963,91 kn, time da iz obrazloženja rješenja proizlazi da se navedeni iznos odnosi na dugovanje s osnova - poreza i prireza za dohodak po godišnjim poreznim prijavama temeljem rješenja od 17. kolovoza 1995., 6. lipnja 2012. i 26. travnja 2013., s osnova poreza na tvrtku temeljem godišnjeg obračuna za 2016., članarine TZ po godišnjem obračunu za 2012., 2014. i 2015., paušalnih iznosa za doprinos Komori G. Z. za razdoblje od 2011. do 2016., doprinosa za zdravstveno osiguranje i zaštitu na radu i za mirovinsko osiguranje temeljem godišnjih obračuna za razdoblje od 2011. do 2015., doprinosa za zapošljavanje po godišnjem obračunu za 2014. i 2015., te troškova prisilne naplate;

 

- da iz iskaza tuženika E. T. proizlazi da je ugovor o darovanju sklopljen jer je uredio kat kuće pa je želio da mu roditelji "prepišu vlasništvo", dok iz iskaza F. T., supruge i majke tuženika, proizlazi da je ugovor sklopljen jer je sin E. imao tešku prometnu nesreću, što potvrđuje i tuženik J. T. navodeći da je E. T. uložio u nekretninu novčana sredstva koja je dobio s osnova naknade štete pa je zajedno sa suprugom F. T. odlučio darovati nekretnine djeci;

 

- da iz iskaza tuženika J. T. proizlazi da nema nekretnine niti pokretnine veće vrijednosti i da nije zaposlen, te da nije imao saznanja o dugovanju prema tužiteljici jer nije primio opomenu od 6. ožujka 2015.

 

7. Pozivajući se na čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., u daljnjem tekstu: ZOO) koji propisuje da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kada je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, dok se prema stavku 2. smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, te utvrdivši da je tražbina tužiteljice dospjela prije no što je sklopljen ugovor o darovanju jer iz obrazloženja rješenja Ministarstva financija od 9. veljače 2017. proizlazi da se radi o potraživanju prema tuženiku J. T. iz opomene od 6. ožujka 2015., koje je on djelomično podmirio pa je rješenjem od 9. veljače 2017. utvrđena preostala obveza koja nije podmirena, što znači da je tražbina tužiteljice dospjela do trenutka besplatnog raspolaganja tuženika J. T. u korist svoje djece, te primjenjujući na besplatno raspolaganje čl. 67. st. 3. ZOO-a i isključujući primjenu čl. 70. ZOO-a prvostupanjski sud zaključuje da su ispunjene pretpostavke za pobijanje dužnikove pravne radnje.

 

8. U žalbi tuženici navode da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio kada je dospjela tražbina radi čijeg namirenja tužiteljica pobija ugovor o darovanju. To iz razloga što se tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i činjenični navodi iz tužbe, pozivaju na pravomoćni upravni akt - rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave D. od 9. veljače 2017., a što znači da je potraživanje tužiteljice nastalo i dospjelo najranije 9. veljače 2017. kada je rješenje doneseno. Iz navedenog proizlazi pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je tražbina tužiteljice dospjela ranije, što sud vezuje uz opomenu od 6. ožujka 2015. koja nije dostavljena tuženicima i za koju nije utvrđeno da je u vezi potraživanja radi kojeg tužiteljica zahtijeva pobijanje dužnikove pravne radnje. Ukazuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3270/2014-2 i Rev-872/2015-5 u kojima je izraženo stajalište da se ne može pobijati dužnikova pravna radnja, npr. darovni ugovor, koji je sklopljen prije no što je dospjela tražbina vjerovnika. S tim u vezi osporava i daljnje utvrđenje suda da je dug iz rješenja od 9. veljače 2017. obuhvaćen opomenom od 6. ožujka 2015.

 

9. Ispitivanjem pobijane presude u okviru žalbenih navoda tuženika kojima presudu pobijaju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ali sadržajno kao niti po zakonskom određenju ne navode o kojoj se bitnoj povredi radi, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

10. Prema općem pravilu iz čl. 66. ZOO-a svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kada je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika (st. 1.), a smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (st. 2.).

 

11. Žalbeni navodi tuženika svode se na tvrdnju da u trenutku sklapanja ugovora o darovanju nije dospjela tražbina tužiteljice, odnosno da je tražbina tužiteljice dospjela donošenjem rješenja od 9. veljače 2017. Navedenim rješenjem je utvrđeno da tuženik J. T. na ime poreznog duga na dan 9. veljače 2017. duguje iznos od 173.956,16 kn i to glavnicu od 134.992,25 kn i kamate od 38.963,91 kn.

 

11.1. Ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da se dug koji je obuhvaćen rješenjem od 9. veljače 2017. odnosi na dugovanje za koje je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Z., Ispostava D. izdalo tuženiku J. T. opomenu od 6. ožujka 2015. Da se dugovanje iz rješenja od 9. veljače 2017. odnosi na dug koji je obuhvaćen opomenom od 6. ožujka 2015. moguće je utvrditi jednostavnom usporedbom navedenih brojeva zaduženja (poziv na broj) koji su identični kako u rješenju tako i opomeni, a to potvrđuje i sadržaj obrazloženja rješenja od 9. veljače 2017. iz kojeg nedvojbeno proizlazi da se dugovanje s osnova poreza, prireza, doprinosa i članarina odnosi na razdoblje koje je prethodilo izdavanju opomene od 6. ožujka 2015.

 

11.2. Međutim, za ispunjenje pretpostavke iz čl. 66. st. 1. ZOO-a bitno je da je tražbina vjerovnika (tužiteljice) dospjela u trenutku podnošenja tužbe za pobijanje pravnih radnji, iz čega slijedi da nije relevantno je li tražbina vjerovnika bila dospjela u vrijeme poduzimanja pravne radnje dužnika. Da dospjelost tražbine vjerovnika treba postojati u trenutku podnošenja tužbe za pobijanje dužnikove pravne radnje, a ne u trenutku poduzimanje pravne radnje, izneseno je pravno stajalište u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. ožujka 2021. broj Rev-4928/2019, a u vezi navedenog pravnog pitanja Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela od 24. svibnja 2021. broj Su-IV-16/2021-11 zauzeo pravno shvaćanje koje glasi:

 

„Dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu, kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika (članak 66. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima – „NN“ br. 35/05, 41/08, 125/11,78/15 i 29/18), mora postojati u trenutku podnošenja tužbe.“

12. Dakle, po ocjeni ovoga suda u konkretnom slučaju nije pravno relevantno je li tražbina tužiteljice bila dospjela u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju i zasnivanju prava stanovanja od 13. lipnja 2016., nego je relevantno je li tražbina tužiteljice dospjela u vrijeme podnošenja tužbe 13. lipnja 2018.

 

12.1. Kako tuženici ne spore da je tražbina tužiteljice dospjela u vrijeme podnošenja tužbe, obzirom i sami navode da je tražbina tužiteljice dospjela kada je doneseno rješenje od 9. veljače 2017., to je nedvojbeno ispunjena zakonska pretpostavka iz čl. 66. st. 1. ZOO-a.

 

13. Pravilno je i daljnje utvrđenje prvostupanjskog suda da je ispunjena pretpostavka iz čl. 66. st. 2. ZOO-a prema kojoj se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, obzirom iz pribavljene materijalne dokumentacije, kao i iskaza tuženika J. T. proizlazi da nema druge imovine iz koje bi tužiteljica mogla namiriti tražbinu, a isto utvrđenje tuženici ne osporavaju niti u žalbi.

 

14. Uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju radi o besplatnom raspolaganju dužnika J. T. za koje postoji neoboriva zakonska predmnijeva da je dužnik znao da raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, a je li to znanje dužnika trećoj osobi u čiju korist je raspolaganje učinjeno (ostalim tuženicima) bilo poznato ili moglo biti poznato uopće nije od relevantnog značenja u smislu čl. 67. st. 3. ZOO-a, te da je tužba podnesena u propisanom roku iz čl. 71. st. 1. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

15. Predmetom darovanja između tuženika su nekretnine upisane u zk. ul. 9420 i 10370 k.o. G. kao izvanknjižno vlasništvo, što je evidentno iz ugovora o darovanju u kojem je to konstatirano, kao i iz stanja upisa u zemljišnoj knjizi. To znači da tužiteljica prema trenutnom stanju, kada tuženici E. T., K. T. i mlljt. M. T. nisu upisani u zemljišnoj knjizi, a nije upisan niti J. T., ne mogu ostvariti namirenje prodajom tih nekretnina u ovršnom postupku. Međutim, tužiteljica u postupku prisilnog namirenja ima mogućnost podnijeti ispravu koja je podobna za upis ovršenikova prava te je sud u tom slučaju dužan po službenoj dužnosti naložiti u zemljišnoj knjizi upis prava vlasništva ovršenika, kako to propisuje čl. 82. st. 2. i 3. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22.), što znači da tužiteljica pod tim uvjetom može ostvariti namirenje temeljem presude. Kako se potpuni učinak i svrha pravne zaštite iz tužbe za pobijanje dužnikove pravne radnje ostvaruje upravo kondemnatornim zahtjevom na trpljenje namirenja tražbine prodajom nekretnina, to je po ocjeni ovoga suda pravilno usvojen tužbeni zahtjev za utvrđenje da ugovor o darovanju gubi pravni učinak u dijelu koji je potreban za namirenje tužiteljice, ali i za trpljenje namirenja na svim nekretninama koje su predmetom ugovora o darovanju.

 

16. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

 

17. Tuženici u žalbi sadržajno ne pobijaju odluku o troškovima postupka, pa ispitivanjem odluke u tom dijelu po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da je donesena pravilnom primjenom materijalnog prava.

 

18. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio toč. I. i II. izreke i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a toč. III. izreke prvostupanjske presude.

 

U Varaždinu 12. siječnja 2023.

 

    Predsjednik vijeća

                                                                                                                    Milko Sambolek v.r.