Poslovni broj Kž-532/2022-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-532/2022-4

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I.H., OIB: ... i opt. S.R., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03-odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 – dalje u tekstu KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 18. svibnja 2022. poslovni broj K-179/2015-170, u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2023.,

              p r e s u d i o    j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) oslobođeni su optužbe opt. I.H. i opt. S.R. da bi djelom opisanim u izreci prvostupanjske presude počinili kazneno prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 ošt. I.M. je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnijela je opt. S.R. po branitelju M.V., odvjetniku iz R., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 Županijsko državno odvjetništvo u O. razgledalo je spis predmeta.

5. Žalba nije osnovana.

6. Državni odvjetnik u uvodu žalbe navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. i st. 3. ZKP/08, navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud oslobodio optužbe opt. I.H. i opt. S.R. jer da nije dokazan "bitan element predmetnog kaznenog djela... postupanje s ciljem da ostvare protupravnu imovinsku korist za opt. S.R.", a u razlozima pobijane presude (odlomak 11.) naveo da je nesporno kako je I.M. na račun trgovačkog društva P. d.o.o. uplatio 52.644,00 kune, što je "vidljivo" iz materijalne dokumentacije, a da je taj iznos novca "otišao" radi podmirenja računa Erste Card Club d.d. Z., dok se "citira" (odlomak 8.) iskaz svjedokinje S.K. koja u iskazu navodi "ne samo da je novac, čim je sjeo na račun, otišao na plaćanje Diners i American kartica, već je iskazala da je novac otišao za njene (S.R.) dugove", ali da ovaj potonji dio iskaza svjedokinje S.K. prvostupanjski sud "ne objašnjava". Takvi žalbeni navodi državnog odvjetnika ne predstavljaju bitne povrede odredaba kaznenog postupka koji u uvodu žalbe navodi državni odvjetnik, već prigovor pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će i nastavno biti riječi. Ispitujući pobijanu presudu u tome dijelu shodno čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od drugih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Državni odvjetnik se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio. Žalbom državni odvjetnik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza. Međutim, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu. Obrana opt. I.H. koji poriče počinjenje kaznenog djela za koje se tereti, navodeći u obrani da ne poznaje opt. S.R. i da s imenovanom optuženicom nije bio u bilo kakvim poslovnim odnosima. Za ukazati je da se opt. S.R. sudi u odsutnosti, te je samo branitelj optuženice "osporio krivnju" opt. S.R.. Na temelju iskaza svjedoka I.M. prvostupanjski sud je utvrdio da je on (svjedok M.), kao upravitelj Javne ustanove Nacionalni park Risnjak, bio nazvan telefonom od osobe koja se predstavila kao dr. T.C. iz Ministarstva kulture i da u dogovoru s tadašnjim ministrom B.B. treba uplatiti iznos od 42.800,00 kuna plus PDV na žiro račun trgovačkog društva P. d.o.o. sa svrhom uplate "analiza poslovanja NP Risnjak za 2007., 2008. i 2009. godinu", te ne sumnjajući u takve navode izvršio navedenu uplatu u iznosu od 52.644,00 kune i dokaz o uplati putem telefaksa poslao na broj faksa koji je dobio. Nakon te uplate da je razgovarao sa Z.Š. državnim tajnikom u Ministarstvu kulture koji mu je predočio da to nije istina i da je zbog toga ministar B.B. "bacao papire". Nakon nekog vremena da ga je nazvao suprug opt. S.R., predočio da je optuženica "u zatvoru", te je od njega (svjedoka M.) tražio da posvjedoči da ne poznaje opt. S.R., što je bila istina, te da u iskazu navede da se radilo o pozajmici što je odbio. Da je tek naknadno saznao za ime opt. I.H., da je optuženika prvi put čuo na raspravi, te iako ima problema sa sluhom, da je po govoru odnosno glasu opt. I.H. zaključio da je to osoba koja se kritične zgode predstavila kao dr. T.C.. Na temelju iskaza svjedokinje S.K. prvostupanjski sud je utvrdio da je novčani iznos od 52.644,00 kune koji je na ime žiro račun trgovačkog društva P. d.o.o. uplatio I.M. "čim je sjeo na račun iskorišten za plaćanje računa Diners ili American" kartice. Uvidom u izvadak o stanju prometa po žiro računu trgovačkog društva P. d.o.o. prvostupanjski sud je utvrdio da je pod brojem izvatka 034 utvrđena uplata izvršena od I.M. trgovačkom društvu P. d.o.o. u iznosu od 52.644,00 kune, a pod brojem izvatka 036 da je sav taj uplaćeni iznos uplaćen radi podmirenja računa Erste Card Club d.d. Z., koji je imao potraživanje prema trgovačkom društvu P. d.o.o., a ne radi namirenja potraživanja prema opt. S.R., kao fizičkoj osobi. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da je navedenom uplatom novčanog iznosa koji je trgovačkom društvu P. d.o.o. uplatio I.M., a koji novac je potom iskorišten radi plaćanja dugovanja trgovačkog društva P. d.o.o. prema trgovačkom društvu Erste Card Club d.d. Z., pribavljena protupravna imovinska korist za trgovačko društvo P. d.o.o.. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda kao potpuna i pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7.1. Kraj takvog stanja stvari pravilno zaključuje prvostupanjski sud da nije dokazano da bi opt. I.H. i opt. S.R. u dogovoru, u namjeri da opt. S.R. pribave protupravnu imovinsku korist, opt. I.H. nazvao telefonom I.M., predstavljajući se kao dr. T.C. iz Ministarstva kulture, te neistinito predočio da prema dogovoru s ministrom B.B. treba uplatiti na žiro račun trgovačkog društva P. d.o.o. iznos od 52.644,00 kune, i dokaz o uplati poslati na broj telefaksa koji mu je tom prilikom priopćen, sa svrhom uplate analiza poslovanja NP Risnjak u kojoj je svjedok I.M. bio upravitelj, na koji način je svjedok I.M. doveden u zabludu, te je ne sumnjajući u istinitost tih navoda izvršio navedenu uplatu, a trgovačkom društvu P. d.o.o. u kojem je opt. S.R. bila direktorica, koji novac je trgovačko društvo P. d.o.o. iskoristilo da bi plaćanja dugovanja tog trgovačkog društva prema trgovačkom društvu Erste Card Club d.d. Z. jer je na taj način pribavljena protupravna imovinska korist za trgovačko društvo P. d.o.o., a ne za opt. S.R., kao fizičku osobu. Stoga je pravilno prvostupanjski sud opt. I.H. i opt. S.R. oslobodio optužbe za kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 jer nije dokazano da bi počinili to kazneno djelo (čl. 453. t. 3. ZKP/08). Pri tome pravilno prvostupanjski sud navodi da bi se u radnjama opt. I.H. i opt. S.R. stjecala sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. KZ/97, ali da iako sud nije vezan pravnom kvalifikacijom kaznenog djela iz optužnice državnog odvjetnika, nije mogao suditi, bez takve izmjene optužnice po državnom odvjetniku, za ovo potonje kazneno djelo jer bi takva izmjena pravne kvalifikacije bila na štetu optuženika, čime bi optužnica bila prekoračena.

8. Slijedom navedenog žalba državnog odvjetnika nije osnovana, tako da je na temelju čl. 482. KZ/11 valjalo žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 12. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća

Damir Krahulec, v.r.