- 1 -              Revd 4323/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4323/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G., OIB ..., iz O., kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u M., protiv tuženika A. b. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. i P., odvjetnici u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1519/2023-3 od 5. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-164/2021 od 3. travnja 2023., u sjednici održanoj 11. siječnja 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

 

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih prava tuženika zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1519/2023-3 od 5. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog  suda u Metkoviću poslovni broj P-164/2021 od 3. travnja 2023.,

 

2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koje smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

 

„1. Protivi li se odredbi čl. 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) utvrđenje ništetnosti ugovorene valute kredita u CHF iz ugovora o kreditu prema kojoj je glavnica kredita vezana za tečaj švicarskog franka?

2. Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?

3. Je li tužba tužitelja Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača („Udruga P.“), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012. g. radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijekom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl.241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?

4. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope/ i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?

5. Smatra li se u slučaju smanjenja kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja usmjerenog na isplatu određenog iznosa novca, da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, a slijedom čega je sukladno čl.158.st.1. Zakona o parničnom postupku dužan tuženiku nadoknaditi parnične troškove?

 

odnosno

 

Smatra li se u slučaju smanjenja kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja usmjerenog na isplatu određenog iznosa novca, da je tužitelj samo djelomično uspio u sporu i to u preostalom dijelu nakon smanjenja tužbenog zahtjeva sukladno čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, slijedom čega tuženiku pripada pravo na razmjerni parnični trošak u pogledu smanjenog dijela tužbenog zahtjeva?

 

odnosno

 

Protivi li se čl.154.st.2. Zakona o parničnom postupku utvrđenje da potrošaču, u sporovima u kojima nastupa kao tužitelj, u cijelosti pripadaju troškovi parničnog postupka neovisno o tome što nije u cijelosti uspio u sporu?“

 

2.1. Tuženik podnosi prijedlog za dopuštenje revizije prema odredbi čl. 385. a st. 2. ZPP-a jer smatra da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima došlo do povrede prava na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, prava na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 13.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

4. Polazeći od odredbe čl. 385. a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

5. Osporena presuda je u odnosu na prvo, drugo, treće i četvrto pitanje utemeljena na pravnom shvaćanju koje je u skladu sa stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom revizijskog suda (izraženoj u odlukama Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019.). Stoga, prvo, drugo, treće i četvrto pitanje iz prijedloga tuženika nisu važna za odluku u konkretnom predmetu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer obzirom kako su formulirana i situaciji u ovom predmetu, Vrhovni sud Republike u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu, a niti smatrati da u svezi tih pitanja postoji neujednačena ili nesigurna praksa.

 

5.1. U petom pitanju predlagatelj osporava odluku o parničnom trošku u konkretnom predmetu, odnosno primjenu odredbi čl. 154. i čl. 158. ZPP-a. Postavljenim pitanjima izražava nezadovoljstvo odlukom o troškovima postupka. Stoga navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385. a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389. b st. 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci rješenja pod točkom I.

 

7. Zbog gore navedenog tuženik nije učinio niti vjerojatnim da bi postojale osobito teške povrede odredaba postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojih bi mu bilo povrijeđeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčeno pravo na pravično suđenje.

 

8. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385. a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389. a st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci pod točkom II. rješenja.

 

Zagreb, 11. siječnja 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Đuro Sessa, v.r.