- 1 -              Rev 699/2022-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 699/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u B., protiv tuženika R. M. iz K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetniku K., radi objave ispravka informacije, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-988/2020-2 od 27. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn-27/2020-4 od 18. lipnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

Revizija se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda Varaždinu, poslovni broj Gž-988/2020-2 od 27. svibnja 2021. odbijena je tužiteljeva žalba i potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn-27/2020-4 od 18. lipnja 2020., kojom je, u točki I. izreke, odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "I. Nalaže se tuženiku M. R., OIB: …, glavnom uredniku portala D.h., iz K., …, da bez naknade objavi ispravak netočne informacije objavljene … 2020. godine na portalu D.h., na način da se u prvom izdanju tog portala a nakon primitka ove presude, bez promjena i dopuna objavi pisani ispravak netočnih informacija koji glasi:

Objavljena zajednička fotografija predsjednika uprave B. H. K. i A. B. iz B., …, objavljena ispred naslova "Direktor B. …", kao i drugi navodi iz teksta te objave u kojima se govori o navedenim masonskih vezama između H. K.,Glavnog državnog odvjetnika D. J. i oftamologa dr. N. G., te navodnom reketarenju H. K. od strane nekih medija, neistinito ilustrirajući pogrešno sugeriraju da je i A. B. mason i u nekoj povezanosti s masonskom organizacijom tako da navodi u naslovu, podnaslovu i tekstu objave, nemaju nikakve veze sa A. B., niti su oni posljedica bilo kakovih njegovih aktivnosti.

II. Nalaže se tužitelju da plati tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.950,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude 18. lipnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate, sve to u roku od 3 dana."

 

Ujedno je u točki II. izreke drugostupanjske presude tužitelju naloženo nadoknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 3.950,00 kn sa zatraženim zateznim kamatama.

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju (pogrešno nazvanu prijedlog za dopuštenje revizije) je podnio tužitelj pobijajući je suštinski zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ukazujući na sporno procesno odnosno materijalno pravno pitanje koje smatra važnim za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

3. Tuženik na reviziju nije odgovorio.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Prije svega valja reći da prema mjerodavnoj odredbi čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu koji se vodi, između ostalog, u povodu tužbi radi objave ispravka informacije. Stoga je ovaj sud reviziju tužitelja cijenio kao reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP te ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 391. st. 2. ZPP).

 

6.1. Neosnovano tužitelj u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, u smislu da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a što drugostupanjski sud nije sankcionirao pobijanom presudom, budući da obje nižestupanjske presude sadrže razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, posebice u dijelu u kojem sudovi utvrđuju da je tužitelj nije podnio prijedlog za ispravak informacije podoban za objavu, u situaciji kada je utvrđeno da je tužitelj tražio da se objavi ispravak koji je smisleno i sadržajno odlučujuće različit od onog što tužbom traži da se objavi (prvenstveno da objavljena fotografija predstavlja fotomontažu, što ne odgovara istini jer je fotografija stvarna i snimljena na svečanosti otvaranja nove tvornice B. u K. kojoj je tužitelj nazočio, o čemu je tuženi izvijestio tužitelja, a što je tužitelj tijekom postupka učinio nespornim), dok tužitelj nije dokazao da bi tražio ispravak informacije koji se može objaviti bez ispravaka, promjena ili dopuna, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječje, baš kao što o odlučnim razlozima nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i iskaza danih pred sudom i samih tih isprava odnosno iskaza, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju se opisno ukazuje u reviziji.

 

6.2. Nadalje, drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude, ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja i za iste dao valjane razloge, to nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. ZPP. Pri tom se tužitelju posebno ukazuje na sadržaj obrazloženja pobijane presude u kojoj je taj sud jasno obrazložio pravilnost primjene pravila o teretu dokazivanja prilikom utvrđivanja je li uz tužbu koja je poslana elektronskom poštom tužitelj dostavio, između ostaloga i sporni zahtjev za objavu ispravka informacije koji je prethodno dostavio tuženiku.

 

6.3. U vezi pak navoda kojima tužitelj, u okviru ovog žalbenog razloga, ističe da je uz tužbu dostavio sudu dokaz da je tuženiku podnesen podoban zahtjev za ispravak, valja reći da navedeni prigovor revizijski sud ne može uzeti u razmatranje jer se zapravo radi o osporavanju utvrđenog činjeničnog stanja, a prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7. I materijalno pravo je prilikom donošenja presude pravilno primijenjeno.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku kao glavnom uredniku portala D.h. da bez naknade objavi ispravak netočne informacije objavljene … 2020. na tom portalu na način pobliže opisan u izreci pobijane presude.

 

9. Donesena presuda temelji se na odredbi čl. 48. st. 1. Zakona o medijima ("Narodne novine", broj 59/04, 84/11 I 81/13, dalje: ZM) u skladu s kojom je rasprava o tužbi o objavi ispravka ograničena na raspravljanje i dokazivanje činjenica u pogledu tuženikove dužnosti objave ispravka, a prema st. 2. istog članka tuženiku je kao razlog neobjavljivanja dopušteno dokazivati točnost činjenice iz objavljene informacije, osim ako je spornom informacijom povrijeđeno pravo na privatnost, zaštićeno na način utvrđen zakonom ili ako se sporna informacija poziva na činjenice obuhvaćene amnestijom, sudskom rehabilitacijom ili revizijom presude, o čemu ovdje nije riječ. Tuženik je upravo dokazivao postojanje razloga zbog kojih mu je dopušteno da ne objavi traženi ispravak.

 

10. I prema stavu ovog suda, tužbeni zahtjev protiv glavnog urednika radi objave ispravka informacije mora biti suštinski podudaran tekstu zahtjeva za ispravak kojeg je tužitelj uputio glavnom uredniku jer u protivnom izostaje mogućnost provjere jesu li ostvareni razlozi zbog kojih glavni urednik nije bio dužan objaviti ispravak. Budući da je u ovom postupku utvrđeno da tužbeni zahtjev u sporu radi objave ispravka informacije nije (smisleno i sadržajno) u bitnom istovjetan s tekstom zahtjeva za ispravak kojeg je tužitelj uputio glavnom uredniku, tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

11. Zbog navedenog ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 11. siječnja 2023.