- 1 -              Revd 2078/2022-2

Broj: Revd 2078/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. N. sina I., OIB …, iz T., kojeg zastupaju punomoćnici A. K. Č. i I. N. odvjetnice u T., protiv tuženika G. T., OIB …, T., kojeg zastupa punomoćnik B. V., odvjetnica u T., radi zaštite prava služnosti, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-504/2021-2 od 19. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-2638/2019-28 od 21. travnja 2021., u sjednici održanoj 11. siječnja 2023.,

r i j e š i o   j e:

              Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika G. T..

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-504/2021-2 od 19. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne Službe u Trogiru poslovni broj P- 2638/2019-28 od 21. travnja 2021.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja četiri pitanja, koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu koja glase:

              "1. Je li kod donošenja odluke o nalaganju uknjižbe prava služnosti na teret poslužne nekretnine, u korist povlasne nekretnine, zemljišno knjižna oznaka poslužne nekretnine mora biti identična zemljišnoknjižnoj oznaci poslužne nekretnine na koju sud utvrđuje postojanje prava služnosti u korist povlasne nekretnine, odnosno je li odluka u kojoj oznake poslužne nekretnine kod odluke o utvrđenju i odluke u kojoj se nalaže uknjižba služnosti nisu identične provediva u zemljišnoj knjizi kako bi se utvrđeno pravo steklo upisom u zemljišnoj knjizi po pravilima ZZK-a?

              2. Je li sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 154. st. 1. kada je propustio utvrditi da se radi o preinaci tužbe iz čl. 190. st. 2. ZPP, pogrešno smatrajući da nije riječ o preinaci, već da je uređen tužbeni zahtjev, a kod činjenične situacija da je tužitelj izmijenio identitet predmeta spora?

              3. Je li sud postupio suprotno čl. 8. ZPP kada nije dao jasne i valjane razloge zašto prihvaća ili ne prihvaća iskaze tužitelja i svjedoka, za pojedine iskaze navodeći da "nije točna ili nije odlučna tvrdnja svjedoka", posebice s obzirom da je sud sve svjedoke saslušavao pokazujući im slike iz vještva od 19.10.2016.g. sa očevida lica mjesta iz 2015.g., prije izrade druge dopune i nalaza i mišljenja vještaka T. Č. dip. ing. ged. od 20.1.2021.g. na kojem sud temelji svoju sudsku odluku? 4. Je li sud počinio bitnu povredu odredaba Zakona o parničnom postupku kada pri odluci o parničnom trošku nije primijenio odredbe čl. 193. u vezi s odredbama čl. 154. st. 2. i 158. st. 1.?"

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, prema odredbi čl. 387. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije. U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP (st. 3. čl.

387. ZPP).

4. Prvopostavljenim pitanjem, tuženik ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a postojanje koje povrede se procjenjuje u okolnostima svakog konkretnog slučaja. Stoga, tako postavljeno pitanje nije dovoljno općenito da bi odgovor mogao biti primjenjiv u većem broju slučajeva.

5. Nadalje, odgovori na drugo i treće postavljeno pitanje ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja.

6. Konačno, četvrtopostavljenim pitanjem tuženik problematizira pravilnu primjenu odredaba materijalnog prava prilikom odlučivanja o troškovima parničnoga postupka te tako postavljenim pitanjem zapravo sugerira revizijskom sudu ocijeniti je li u predmetnoj parnici prema okolnostima konkretnog slučaja pravilno odlučeno o troškovima postupka.

7. Slijedom navedenoga, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. riješeno kao u izreci.

Zagreb, 11. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina