- 1 -

Broj:Ppž-10047/2022

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog S.Š., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21), odlučujući o žalbi okrivljenog S.Š., podnijete protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj: 54. Pp-1532/2022-7 od 22. kolovoza 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog S.Š. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljeni S.Š. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) €[1] /226,04 kuna (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe), u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje             

1. Pobijanom presudom okrivljeni S.Š. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude te mu je na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna, a što je protuvrijednost od 132,72 eura i koji je upozoren da ako u roku od 90 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati u cijelosti plaćena. Istom presudom okrivljeni S.Š. dužan je naknaditi troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od   373,60 kuna, a što je protuvrijednost od 49,58 eura.

2. Okrivljeni S.Š. pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o izrečenoj kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe navodeći u bitnome da se ne slaže sa donesenom presudom i obrazloženjem, da se ne osjeća krivim, da nikada nije u svojoj kući nikoga zlostavljao ili vrijeđao, da njegova kćer K.P. i D.P. nisu plaćali troškove režija, koje on nije dužan snositi i koji se neodgovorno ponašaju, da je bio prisiljen isključiti struju jer nisu plaćali režije, niti je ista u 35 godina plaćala režije ili troškove, da nije u redu da je nakon svega protiv okrivljenika podnesen optužni prijedlog, da je ponašanje njegovog djeteta bolno, da sa svojom mirovinom uzdržava suprugu i malodobnu kćer od 15. godina koja se školuje i koji plaća režije, da nikada nije bio prema nikome nasilan, da nije uredu da odrasla djeca mogu raditi što hoće, a da roditelji to moraju trpjeti, da djeca ne snose nikakve sankcije, a on kao roditelj zbog njihovog neodgovornog ponašanja mora, da nikada nije nikoga vrijeđao, predlaže da se oslobodi od optužbe, da nema novaca, da je umirovljen, bolestan i nesposoban za rad te da K. i D.P. izmišljaju i prikrivaju svoje neodgovorno ponašanje, da ga ne poštuju kao roditelja pa predlaže da ga se oslobodi i u tom smislu izmijeni zakon.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i da su žalbeni navodi žalitelja neosnovani.

5. Naime, razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud unutar granica objektivnog identiteta optužbe pravilno izveo sve potrebne dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja te ju u tijeku zakonito provedene glavne rasprave, na ročištu dana 13. srpnja 2022. godine ispitao okrivljenog S.Š., koji je iznio obranu, a u kojoj iako je osporavao krivnju za počinjeni prekršaj, nije osporavao odlučnu činjenicu da je samovlasno isključio struju na način da je iz ormarića s automatskim osiguračima u prostoru hodnika izvadio pet osigurača u donjim prostorija kuće u XX, koja je u njegovom vlasništvu, a u kojoj živi njegova kćer K.P. i njezin suprug D.P., a što također proizlazi iz iskaza njegove kćeri K.P. i njegovog zeta D.P. koji su ispitani na ročištu dana 22. kolovoza 2022. godine, koji su suglasno u sadržajnom smislu na okolnosti inkriminiranog događaja, opisali kako je okrivljenik doista samovlasno isključio struju za dio kuće u donjim prostorijama u kojima isti žive.

5.1. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je izveo sve potrebne dokaze koje je cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona i o čemu je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a koji sukladno navedenom načelu prilikom ocjene dokaza nije vezan strogo formalnim pravilima, već ih ocjenjuje savjesno rukovodeći se prema osobnom uvjerenju te zakonima logike i pravilima općega ljudskog iskustva, a sukladno kojima je prvostupanjski sud dao valjane razloge zbog kojih je okrivljenika proglasio krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Prvostupanjski sud je protupravnu radnju okrivljenika kao i njegovu krivnju temeljio na provedenim dokazima iz kojih nesporno proizlazi da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme ostvario protupravnu radnju koja se sastoji u ekonomskom nasilju prema kćeri i zetu kao članovima obitelji, koje je propisano odredbom članka 10. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine te uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva, a o čemu je prvostupanjski sud iznio na zakonu osnovane razloge.

5.2. Stoga je trebalo odbiti žalbu okrivljenika čiji navodi ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao niti pravilnost ocjene izvedenih dokaza, budući je nesporno utvrđeno da je okrivljenik počinio ekonomsko nasilje prema članovima obitelju, kako je to činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude, kako to nesporno proizlazi iz provedenih dokaza, a zbog čega je prvostupanjski sud na utvrđene odlučne činjenice pravilno primijenio odredbe materijalnog prekršajnog prava i koja je radnja okrivljenika, neovisno o njegovim žalbenim navodima, neprimjerena, protupravna i za svaku osudu i koji se u takvim situacijama, neovisno o iznesenim razlozima u obrani i žalbi, bio dužan suzdržati od bilo kakvog oblika samovlasnog ekonomskog nasilja i koji je bio dužan mirnim odnosno eventualno sudskim putem urediti sporne imovinskopravne odnose sa svojom kćeri i svojim zetom.

6. Prvostupanjski sud je ispitivao i odluku u odnosu na prekršajnopravnu sankciju te je utvrdio da je ista primjerena stupnju krivnje počinitelja, opasnosti djela i drugim utvrđenim okolnostima. Naime, za prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je u vrijeme počinjenja prekršaja bila alternativno propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, dok je u međuvremenu dana 1. siječnja 2023. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ 114/22), a koji za navedeni prekršaj alternativno propisuje novčanu kaznu od najmanje 260,00 eura (što je protuvrijednost od 1.958,97 kuna, sukladno fiksnom tečaju od 7,53450 kuna) ili kaznu zatvora do 90 dana. Međutim, u konkretnom slučaju vodeći računa da je „novi“ zakon neznatno blaži od zakona koji je bio u vrijeme počinjenja prekršaja iz razloga konverzije kuna u euro, ovaj sud smatra da je izrečena kazna u ublaženom iznosu od 1.000,00 kuna pravilno odmjerena i izrečena prema svim okolnostima slučaja uzimajući u obzir utvrđene olakotne okolnosti i nepostojanje otegotnih okolnosti, koja bi bila izrečena i prema kasnije zakonu, pa stoga u konkretnom slučaju nije trebalo primijeniti odredbu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona i kojom će se ublaženom kaznom, ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

7. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 11. siječnja 2023. godine

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.