- 1 -              Rev 4491/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4491/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. J. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica S. V., odvjetnica iz Odvjetničkog društva J. & V. u Z., protiv tuženika H. T. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik iz Odvjetničkog društva R. & P. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2530/16-8 od 4. lipnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-9629/14-25 od 27. listopada 2016., ispravljena rješenjem istog suda broj Pr-9629/14-39 od 15. ožujka 2019., u sjednici održanoj 11. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I.              Odbija se revizija tuženika.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da Odluka o otkazu ugovora o radu broj H3-2865859-48-2014 od 3. listopada 2014., kojom je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu broj H3-1254414-1070-2014 od 1. svibnja 2014. nije dopuštena, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (točka I. izreke), naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na rad, na radno mjesto Specijalist za dokumentaciju, odnosno drugo radno mjesto odgovarajuće radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnosti tužitelja (točka II. izreke), i ujedno tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 2.500,00 kuna sa zateznim kamatama od 27. listopada 2016. do isplate (točka III. izreke).

 

1.1. Prvostupanjskim rješenjem od 15. ožujka 2019. ispravljena je prvostupanjska presuda zbog nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom u dijelu obrazloženja.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, ispravljena rješenjem od 15. ožujka 2019. (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe (točka II. izreke), te zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu (točka III. izreke).

 

2.1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 15. ožujka 2019. (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe (točka II. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se nižestupanjske presude preinače i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku. Potražuje troškove revizije.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode tuženika i predlaže reviziju odbiti, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

5. Revizija tuženika nije osnovana.

 

6. Sukladno odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP, revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika od 3. listopada 2014. o otkazu Ugovora o radu tužitelju zbog poslovno uvjetovanih razloga, te zahtjev da se tužitelja vrati na rad kod tuženika na isto ili odgovarajuće radno mjesto.

 

8. Suprotno revizijskim navodima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP. Naime, drugostupanjska presuda ne proturječi sadržaju spisa, a u njezinom obrazloženju su dani jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnoj činjenici – da se tuženik u postupku koji je prethodio otkazivanju nije savjetovao s Radničkim vijećem na način predviđen odredbom članka 127. i 150. Zakona o radu.

 

9. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:

 

- da je tužitelj 1. svibnja 2014. sklopio s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta Specijalist za dokumentaciju – Odsjek za upravljanje ugovornim odnosima i registraciju – Odjel za energetiku i mrežnu infrastrukturu – Sektor za razvoj mreža i usluga od 1. svibnja 2014.,

 

- da je Odlukom od 3. listopada 2014. tuženik otkazao Ugovor o radu tužitelju zbog poslovno uvjetovanih razloga, da je u obrazloženju Odluke o otkazu navedeno kako je pri otkazivanju poslodavac vodio računa o kriterijima iz članka 115. stavak 2. Zakona o radu, i to trajanje radnog odnosa, starost i obveze uzdržavanja, da je osim zakonskih, poslodavac primijenio i dodatne kriterije kao što su procjene učinka radnika u 2013., te da je vodio računa i o kriterijima za socijalni odabir iz članka 79. Kolektivnog ugovora H. T. d.d. (dalje: KU),

 

- da je Uprava tuženika 19. kolovoza 2014. donijela Odluku o namjeri rješavanja viška radnika u H. T. d.d. u 2014. (dalje: Odluka o namjeri), kojom se utvrđuju razlozi zbog kojih prestaje potreba za radom radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim radom prestaje potreba, kriterijima izbora takvih radnika, otpremnini te namjerama zbrinjavanja,

 

- da je istoga dana obaviješteno Radničko vijeće o višku te su istog dana neposredni rukovoditelji počeli usmeno obavještavati radnike da su utvrđeni viškom radnika,

 

- da je u prilogu Odluke o namjeri dostavljene Radničkom vijeću bio popis zvanja radnika za čijim radom prestaje potreba i čini sastavni dio te Odluke, ali da nije dostavljen popis radnika koji su utvrđeni viškom, popis usporednih radnika te bodovanje odnosno primjena zakonskih i dodatnih kriterija između usporednih radnika na istom radnom mjestu,

 

- da je Radničko vijeće, nakon razmatranja namjere poslodavca i dostavljene dokumentacije na sjednici održanoj 27. kolovoza 2014., donijelo Odluku od 29. kolovoza 2014. u kojoj je navelo da se nije u mogućnosti očitovati na Odluku tuženika o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika u 2014. jer mu poslodavac nije dostavio sve relevantne podatke o namjeravanom kolektivnom višku i to prvenstveno popis radnika koji se namjeravaju proglasiti viškom, popis usporednih radnika, te obračun i težinski faktor primjene kriterija, odnosno omjer primjene zakonskih i dodatnih kriterija temeljem kojih poslodavac namjerava proglasiti višak radnika raspoređenih na radna mjesta na kojima proglašava višak, niti mu je dao odgovore na pitanja koja bi mogla bitno utjecati na položaj radnika, a navedeno je također da Radničko vijeće u nastavku savjetovanja želi postići sporazum u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika,

 

- da je 3. rujna 2014. Područni ured Hrvatskog zavoda za zapošljavanje zaprimio obavijest poslodavca o provedenom savjetovanju s Radničkim vijećem u postupku utvrđivanja kolektivnog viška radnika,

 

- da je tuženik dostavio Radničkom vijeću na očitovanje pojedinačne odluke prijedloga o otkazu ugovora o radu među istima i u odnosu na tužitelja, o čemu se Radničko vijeće očitovalo 29. rujna 2014. te se protivilo namjeri poslodavca o otkazivanju ugovora o radu tužitelju Robertu Juriću iz razloga što poslodavac nije proveo savjetovanje s Radničkim vijećem sukladno odredbi članka 127. stavak 1. Zakona o radu radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada, jer nije potpuno i pravodobno dostavio Radničkom vijeću podatke koji bi omogućili davanje primjedbi i prijedloga i to popis usporednih radnika (neovisno o nazivu radnog mjesta), opise poslova pojedinih radnika i zadane ciljeve iz kojih bi se utvrdilo da su to usporedni radnici koji su obavljali iste poslove za kojima je navodno prestala potreba, procjenu učinka usporednih radnika, socijalne prilike radnika.

 

10. Imajući na umu da je u Odluci o otkazu navedeno da je poslodavac vodio, vezano za tužitelja, računa o zakonskim i dodatnim kriterijima, te o kriterijima za socijalni odabir iz članka 79. KU tuženika, niti jedan relevantan podatak o tome tuženik nije dostavio u spis, pa stoga prvostupanjski sud smatra da tuženik nije dokazao da je primjenom svih relevantnih kriterija (trajanje radnog odnosa, starost, obveze uzdržavanja koje terete radnika, procjena učinka radnika, socijalni i drugi kriteriji) upravo tužitelj trebao dobiti otkaz. Naime, tuženik nije niti Radničkom vijeću niti sudu u ovom postupku dostavio podatke o rezultatima usporedbe između tužitelja i drugog radnika na istom radnom mjestu s obzirom na odlučne kriterije za donošenje Odluke o otkazu ugovora o radu, što već samo po sebi čini nedopuštenom Odluku o otkazu.

 

10.1. Drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tuženik u postupku savjetovanja, prije otkazivanja Ugovora o radu, nije Radničkom vijeću dostavio potpune podatke o namjeravanoj odluci, slijedom čega da nije mogla biti provedena kvalitetna rasprava koja bi mogla biti od utjecaja na donošenje odluke. Naime, sastavni dio tuženikove Odluke o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika u 2014. čini Prilog 1 u kojemu su opisana zvanja radnika za čijim je radom prestala potreba, te broj tih radnika po navedenim zvanjima, ali radnici nisu navedeni imenom i prezimenom, niti je navedeno na kojem radnom mjestu rade. Niti je navedeno koji radnici na tim radnim mjestima će ostati na radu i zašto. U tim općenitim ispravama nisu pojašnjeni kriteriji primjenom kojih će točno, poimenično određeni radnici dobiti otkaze u odnosu na preostale koji će na istim poslovima ostati na radu.

 

10.2. Stoga sudovi nižeg stupnja prihvaćaju zahtjev tužitelja i utvrđuju da Odluka o otkazu ugovora o radu od 3. listopada 2014., kojom je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu od 1. svibnja 2014. nije dopuštena, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i da je tuženik dužan vratiti tužitelja na rad, na radno mjesto Specijalist za dokumentaciju, odnosno drugo radno mjesto odgovarajuće radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnosti tužitelja.

 

11. Tuženik u reviziji osporava pravilnu primjenu odredaba materijalnog prava te je iznio razloge zbog kojih drži da je imao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu, da je prije Odluke o otkazu provedeno savjetovanje s Radničkim vijećem, te da je kod Odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju primijenio kriterije propisane zakonom i općim aktima tuženika.

 

11.1. Revizijskim navodima se sadržajno dovode u pitanje i zaključci drugostupanjskog suda o propustu tuženika da Radničkom vijeću dostavi sve relevantne podatke na temelju kojih bi mu se moglo omogućiti davanje primjedbi i prijedloga, slijedom čega revident smatra da izostavljanje tog podatka samo po sebi nije ni u kakvoj uzročno posljedičnoj vezi sa zakonitošću Odluke o otkazu ugovora o radu.

 

12. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda prihvaćanjem tužbenog zahtjeva je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

13. Odredbom članka 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 – dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju (1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), dok je odredbom članka 115. stavak 2. ZR propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

14. Prema članku 127. stavak 1. ZR poslodavac kod kojeg bi u razdoblju od devedeset dana mogla prestati potreba za radom najmanje dvadeset radnika, od kojih bi poslovno uvjetovanim otkazom prestali ugovori o radu najmanje petorici radnika, dužan je pravodobno i na način propisan ovim Zakonom, savjetovati se s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika.

 

15. Odredbom članka 127. stavak 2. ZR propisano je da u višak radnika iz stavka 1. tog članka ubrajaju se radnici kojima će radni odnos prestati poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu i sporazumom poslodavca i radnika na prijedlog poslodavca, dok je u stavku 3. tog članka propisano da je poslodavac dužan, radi provođenja obveza savjetovanja iz stavka 1. tog članka, radničkom vijeću u pisanom obliku dostaviti odgovarajuće podatke o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kriterijima izbora takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima te mjerama koje je poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika.

 

16. Prema odredbi članka 135. stavak 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

 

17. Nadalje, prema odredbi članka 150. stavak 1. ZR prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, dok prema stavku 2. tog članka u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac je radničkom vijeću na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca, dužan omogućiti održavanje sastanaka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje.

 

18. Prema odredbi članka 150. stavak 3. točka 10. ZR važnim odlukama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se osobito odluke o kolektivnom višku radnika iz članka 127. ovoga Zakona te sve druge odluke za koje je ovim Zakonom ili kolektivnim ugovorom propisano sudjelovanje radničkog vijeća u njihovu donošenju, dok prema stavku 4. tog članka podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke.

 

19. Valja reći da je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada tako da ostvaruje što bolje poslovne rezultate, što znači da radi ostvarenja tog cilja utvrđuje postojanje trajnih potreba za radom radnika na određenom radnom mjestu, pa može s obzirom na racionalizaciju poslovanja utvrditi i da je za određenim radnicima prestala potreba.

 

20. Međutim, poslovno uvjetovani otkaz je dopušten samo ako poslodavac prije odluke o otkazu provede postupak u skladu s naprijed citiranim odredbama ZR.

 

21. Tuženik je u ovom slučaju propustio postupiti u skladu s odredbom članka 127. ZR, s obzirom da se nije na zakonom propisan način savjetovao s Radničkim vijećem.

 

22. Naime, sastavni dio tuženikove Odluke o namjeri čini Prilog 1 u kojem su opisana zvanja radnika za čijim je radom prestala potreba, ali radnici za čijim je radom prestala potreba nisu navedeni imenom i prezimenom, niti je navedeno na kojem radnom mjestu rade. Isto tako nisu pojašnjeni kriteriji primjenom kojih će određeni radnici dobiti otkaze u odnosu na preostale koji će na istim poslovima ostati na radu.

 

23. Radničko vijeće je stavilo primjedbe na tuženikovu Odluku o namjeri i priloženu dokumentaciju (Prilog 1) u kojem su opisana zvanja radnika za čijim je radom prestala potreba, te broj tih radnika po navedenim zvanjima, i zatražilo dodatna obrazloženja.

 

24. Međutim, poslodavac je propustio Radničkom vijeću na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca, omogućiti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje. Radničko vijeće je održalo sjednicu 27. kolovoza 2014. na kojoj je na dnevnom redu bila i navedena Odluka tuženika o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika, a na samoj sjednici poslodavac nije Radničkom vijeću dao odgovore na pitanja koja bi mogla utjecati na položaj radnika. Zbog toga je Radničko vijeće u nastojanju postizanja sporazuma s poslodavcem u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika tražilo svojim očitovanjem da mu poslodavac dostavi potrebnu dokumentaciju kako bi se mogao očitovati o toj namjeravanoj Odluci poslodavca, a između ostalog i usporedni obračun primjene zakonskih i dodatnih kriterija prilikom utvrđivanja viška radnika, što poslodavac međutim nije učinio.

 

25. Pravilno je stoga pravno shvaćanje sudova u postupku koji je prethodio reviziji da poslodavac nije proveo savjetovanje s Radničkom vijećem u skladu s odredbom članka 127. ZR.

 

26. Zbog navedenog, pravilno su sudovi nižeg stupnja zaključili da je otkaz Ugovora o radu tužitelju nedopušten, te da je tuženik dužan vratiti tužitelja na rad sukladno odredbi članka 124. stavak 1. ZR (tako i ovaj sud u odlukama broj Rev 573/2021-2 od 29. rujna 2021., broj Rev 2225/2018-2 od 19. svibnja 2020., broj Rev 3764/2019-2 od 2. lipnja 2020. i dr.).

 

27. Na osnovu svega izloženog, a s obzirom da u predmetnom slučaju nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 393. ZPP i odlučiti kao u izreci.

 

28. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna (članak 166. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP).

 

Zagreb, 11. siječnja 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.