- 1 -              Rev 720/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 720/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. L. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika O. i v. d.o.o., Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica  M. Š. R., odvjetnica u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1873/19-2 od 10. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-9080/14-36 od 18. rujna 2019., u sjednici održanoj 11. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje da nije dopuštena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 25. kolovoza 2014., da  radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. Prvostupanjskim rješenjem u točki 1. izreke odbačen je dio tužbenog zahtjeva da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na posao i to na poslove koje je tužitelj obavljao do nezakonitog otkazivanja radnog odnosa, odnosno druge odgovarajuće poslove. Naloženo je tužitelju  naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 2.500,00 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti. Drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je prvostupanjsko rješenje. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je ukinuti pobijane nižestupanjske odluke i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio odbiti istu kao neosnovanu.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. Postupajući prema odredbi čl. 391.a st. 2. ZPP ovaj sud je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Revident osporava pravilnu primjenu čl. 8. ZPP iznoseći svoju ocjenu dokaza, međutim prvostupanjski je sud ocjenu izvedenih dokaza izveo na način predviđen čl. 8. ZPP, koju ocjenu dokaza je prihvatio i drugostupanjski sud stoga ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju.

 

8. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je odluka o redovitom otkazu ugovora o radu nedopuštena i da radni odnos nije prestao te zahtjev za vraćanje na radno mjesto na kojem je tužitelj radio do otkazivanja radnog odnosa.

 

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj radio kod tuženika na poslovima radnog mjesta inženjer 1 u SE radiokomunikacije, odjel radiokomunikacijske usluge,

 

- da je tužitelj od kolovoza 2012. do srpnja 2014. počinio niz povreda iz radnog odnosa i to na način da se grubo i nepristojno ponašao prema neposredno nadređenim osobama i drugim radnicima te povrijedio dostojanstvo drugih radnika, da se 27. kolovoza 2012., početkom radnog vremena u prostorima poslodavca, grubo, uvredljivo i nepristojno ponašao prema radniku M. O. i to tako da je na račun navedenog radnika iznio niz psovki i uvreda kao i drugih grubljih, društveno neprihvatljivih izraza, da je dana 27. kolovoza 2012., tadašnjem predsjedniku Uprave M. M., uputio uvredljive, neprimjerene i neistinite izjave, a za koju povredu je tužitelju upućeno upozorenje na obveze iz radnog odnosa uz mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju nastavka takvog neprihvatljivog ponašanja, zatim da unatoč upozorenju, nije promijenio svoj odnos prema neposredno nadređenim osobama, kao i prema drugim radnicima tuženika, pa je tako između ostalog, u elektroničkoj pošti koju je tužitelj uputio članovima Uprave i drugim radnicima poslodavca, koristio neprimjerenu komunikaciju, da je iznio niz podataka koji predstavljaju poslovnu tajnu te ne smiju biti odavane trećim osobama, da je u razdoblju od studenog 2012. do siječnja 2013. tužitelj uputio niz mailova i dopisa radnici tuženika, S. V., zahtijevajući preslike zapisnika sa sjednica Nadzornog odbora u razdoblju od 2004. do 2012. te s obzirom da ista nije bila ovlaštena odlučivati o raspodjeli dokumenata Uprave i Nadzornog odbora tuženika, tužitelj ju je neprimjereno napadao i prozivao,

 

- da je u vezi navedenih povreda tužitelju 12. veljače 2013. upućeno upozorenje pred otkaz ugovora o radu povodom kojeg je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava 27. veljače 2013.,

 

- da je 27. veljače 2013. tužitelju upućeno upozorenje pred otkaz ugovora o radu zbog neopravdanog izostanka s radnog mjesta u trajanju od pet dana u razdoblju od 19. veljače do 25. veljače 2013., a protiv kojeg upozorenja je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava 14. ožujka 2013.,

 

- da je 29. kolovoza 2013. na zahtjev tužitelja održan sastanak na kojem je tužitelj optužio S. V. za krivotvorenje službenih dokumenata tuženika, da je  M. M., predsjednika Uprave, tužitelj optužio da lažu, podmeću, da mu smještaju počinjenje lažnih kaznenih djela, diskriminiraju ga te da je nad njim vrše mobing,

 

- da je zbog navedenih povreda tuženik 7. studenog 2013. ponovno donio odluku o upozorenju pred otkaz ugovora o radu,

 

- da tužitelj unatoč svim upozorenjima i dalje nije mijenjao svoj odnos, pa je tako tuženik 17. lipnja 2014. zaprimo prijavu radnika B. K. iz koje proizlazi da je tužitelj 19. svibnja 2014. pristupio razgovoru K. i S. R., kojom prilikom je, bez ikakvog razloga i povoda, iznio niz uznemirujućih neistina i uvreda na osobnoj i profesionalnoj razini na račun K., pa mu je tako zaprijetio "za godinu i pol nećete imati gdje raditi" i da će mu on dati "nogom u dupe", nadalje da je 16. srpnja 2014. tuženik zaprimio i prijavu radnika Ć. K. o neprimjerenom načinu ponašanja i neprimjerenoj komunikaciji tužitelja koja je bila popraćena povišenim i neprimjerenim tonom glasa te je tuženik 28. srpnja 2014. ponovo upozorio tužitelja na neprimjereno ponašanje,

 

- da tužitelj unatoč četiri odluke o upozorenju pred otkaz ugovora o radu, a koje su donesene zbog neprimjerenog ponašanja prema drugim radnicima i prema nadređenima, ne mijenja svoj odnos prema drugim radnicima tuženika, te i dalje svojim ponašanjem krši radnu disciplinu i stvara lošu atmosferu i loše međuljudske odnose što narušava normalan proces rada,

 

- da je tuženik 25. kolovoza 2014. donio odluku o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja,

 

- da je tuženik tužitelju tijekom otkaznog roka 5. lipnja 2015. izvanredno otkazao ugovor o radu, da je tužitelj u parnici P-623/17 pravomoćno odbijen sa zahtjevom da se utvrdi da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena i da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na poslove koje je obavljao prije otkaza.

 

 

11. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski su sudovi zaključili da je za redovito otkazivanje ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika dovoljno i jedno skrivljeno ponašanje radnika, ali se može uzeti u obzir i ukupno ponašanje radnika za vrijeme trajanja radnog odnosa te da je u ovom sporu utvrđeno da se tužitelj kontinuirano neprimjereno ponašao prema nadređenima i prema drugim radnicima, kršio radnu disciplinu i svojim ponašanjem stvorio izrazito loše međuljudske odnose te usprkos četiri prethodna upozorenja pred otkaz svoje ponašanje nije korigirao. Stoga su zaključili sukladno odredbama čl. 115. st. 1. t. 3. i čl. 119. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 - dalje: ZR) da je dopuštena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu slijedom čega su odbili tužbeni zahtjev.

 

11.2. Nižestupanjski sudovi su, obzirom da je tužitelju tijekom otkaznog roka tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu, a tužitelj je u parnici Pr-623/17 pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom za utvrđenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštenom, kao i zahtjevom da se naloži tuženiku da ga vrati na posao koji je obavljao do otkazivanja radnog odnosa, zaključili da tužitelj nema pravo tražiti vraćanje na rad uslijed navedene pravomoćne kasnije odluke stoga su odbacili dio tužbenog zahtjeva za vraćanje tužitelja na poslove koje je obavljao prije odluke o redovnom otkazivanju ugovora o radu.

 

12. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) dok je prema odredbi čl. 119. st. 1. ZR određeno da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze.

 

13. Revident u pretežnom dijelu revizije osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova koja ne mogu biti predmet osporavanja u reviziji sukladno čl. 385. st. 1. ZPP i ovaj sud nije ovlašten razmatrati takve navode.

 

13.2. Revident osporava i da je vrijeđanje direktora i poslodavca kao i ostalih radnika tuženika takva povreda obveze iz radnog odnosa zbog koje bi poslodavac radniku mogao otkazati ugovor o radu. Revident ustraje u navodu da se radi o verbalnom sukobu odnosno verbalnim sukobima koji kao takvi ne mogu biti razlog za otkaz ugovora o radu jer se ne radi o povredi koja za posljedicu može imati najtežu sankciju u radnom odnosu.

 

14. Međutim suprotno tvrdnjama revidenta ovaj sud ocjenjuje da je verbalni sukob, kako ga naziva tužitelj, u ovom slučaju eufemizam za ponašanje tužitelja jer se zapravo, kako to proizlazi iz utvrđenja nižestupanjskih sudova koje ovaj sud nije ovlašten preispitivati (čl. 386. ZPP), radi o verbalnom zlostavljanju kolega i nadređenih, a koje je dovelo do loše radne atmosfere i narušenih međuljudskih odnosa. Osim toga treba istaknuti da tužitelj i nakon četiri opomene pred otkaz nije promijenio svoju retoriku i svoje ponašanje što pokazuje njegovu ustrajnu upornost u stvaranju negativne radne atmosfere i loših međuljudskih odnosa koji su se posljedično odrazili i na radni proces.

 

14.2. Ponašanje tužitelja u vremenskom razdoblju od dvije godine, njegovo uporno neprimjereno ponašanje bez imalo uvažavanja i poštovanja prema poslodavcu i kolegama opravdavaju odluku poslodavca, ovdje tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu. Stoga neosnovano revident osporava primjenu odredbe čl. 115. st.1. toč. 3. ZR.

 

15. Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

16. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

17. Neodlučni su navodi revidenta da nižestupanjski sudovi nisu mogli odbaciti dio tužbenog zahtjeva da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na poslove koje je obavljao do odluke o otkazivanju ugovora o radu čime da je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 187. st. 2. ZPP.

 

17.2. Naime u situaciji kada je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nedopuštena odluka o otkazu ugovora o radu posljedično je neosnovan i zahtjev za vraćanje tužitelja na posao koji je obavljao do otkazivanja ugovora o radu. To što su nižestupanjski sudovi pogrešno zaključili da tužitelj nema pravni interes za traženje povratak na rad te su taj dio tužbenog zahtjeva odbacili, umjesto da su ga odbili, ne čini nižestupanjske odluke nezakonitim. Samim time što je utvrđeno da je odluka o otkazu ugovora o radu zakonita, neosnovan je i zahtjev za povratak tužitelja na radno mjesto na kojem je radio prije donošenja odluke o otkazu, a počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka ne utječe na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

 

18. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 11. siječnja 2023.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Viktorija Lovrić, v.r.