- 1 -              Rev 1595/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1595/2019-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Ž., OIB ..., iz Z., koju zastupa punomoćnica P. M., odvjetnica u Z., protiv tuženice B. V.-A., OIB ..., iz Z., koju zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u Z., radi činidbe, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-518/2016-2 od 23. listopada 2018. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda Zagrebu broj P-3099/12-41 od 21. travnja 2016., u sjednici održanoj 11. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici ukloniti drvenu ogradu na željeznim nosačima koja se nalazi ispred njenog stana položenog u suterenu stambene zgrade sagrađene na dijelu zk. č. br. 1181/8 k.o. G. Z. (točka I. izreke), dok je odbijen zahtjev tužiteljice da tuženica ukloni i ogradu od armiranog reljefnog stakla (točka II. izreke), a kako je sve pobliže opisano u izreci presude. Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove (točka III. izreke).

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

              „1. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i u pobijanom odbijajućem dijelu (toč. II. izreke) potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3099/12 od 21. travnja 2016. godine.

              2. Uvažava se žalba tuženice te se preinačuje prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu (toč. I. izreke) na način da se odbija  kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

              „Nalaže se tuženici B. V.-A. iz Z., da sa zajedničkih dijelova nekretnine stranaka, ispred svojeg stana, kao posebnog dijela nekretnine povezanog stvarnim pravima sa suvlasništvom cijele nekretnine – stambene zgrade, popisni broj 10708, sagrađene na dijelu zk.č. br. 1181/8 upisane u zk. ul. br. 14652, k.o. Grad Z., tj. stambene zgrade u Z., koji se u naravi nalazi u prizemlju lijevo, o svom trošku ukloni drvenu ogradu na željeznim nosačima, bočno od vanjskog dijela zida pročelja stambene zgrade do ispred prvog stupa u pročelju stambene zgrade i od tog mjesta do trećeg (središnjeg) stupa u pročelju iste stambene zgrade (brojeći od lijeva na desno), sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom da tužiteljica izvede uklanjanje naprijed opisanih ograda, po trećoj osobi na trošak i teret tuženice“.

              3. Dužna je tužiteljica nadoknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od  2.812,50 kn.

              4. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadnom troškova nastalih povodom žalbe i tuženice za nadoknadom troškova nastalih povodom odgovora na žalbu.“

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Navodi i da pobija drugostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava, a sadržajem revizije ukazuju i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 221. st. 2. ZPP-a. Predlaže da ovaj sud pobijanu presudu preinači na način da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a toga Zakona. U slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a (tzv. izvanrednu reviziju).

 

7. Budući da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a ZPP-a revizija tužiteljice, koja je podnesena pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP-a, razmatrana je kao revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a (redovna revizija).

 

8. Na temelju čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

9. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a tužiteljica temelji na tvrdnjama da su utvrđenja drugostupanjskog suda u suprotnosti s idejnim projektom zgrade na koji se taj sud pozvao, jer da u tom projektu nema balkona i prostora suterena koji je natkriven balkonom.

 

9.1. Prema odredbi čl. 354. st. 2. točki 11. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni ili proturječni, ili ako odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

9.2. Utvrđenja drugostupanjskog suda o postojanju balkona prizemlja i I. kata te prostora suterena koji je natkriven balkonom nisu u suprotnosti s idejnim projektom zgrade (a niti s drugim izvedenim dokazima). Stoga, suprotno revizijskim navodima, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a.

 

10. Nadalje, tužiteljica u reviziji navodi da je tuženica tijekom prvostupanjskog postupka (u podnesku od 7. studenoga 2012.) priznala da sporna terasa predstavlja zajednički dio zgrade te da je to priznanje opozvala tek u žalbenom stadiju postupka, a kojim navodima sadržajno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a  u vezi s čl. 221. st. 2. ZPP-a.

 

10.1. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

10.2. Prema odredbi čl. 221. st. 2. ZPP-a sud će uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju, ocijeniti hoće li uzeti za priznatu ili osporenu činjenicu koju je stranka najprije priznala, a onda potpuno ili djelomično porekla ili ograničila priznanje dodavanjem drugih činjenica.

 

10.3. Budući da iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženica jasno priznala da je sporna terasa zajednički dio zgrade (a tijekom prvostupanjskog postupka u podnesku od 11. veljače 2014. je izričito navela da sporna terasa nije zajednički dio predmetne nekretnine), neosnovani su revizijski navodi kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 221. st. 2. ZPP-a.

 

11. Predmet spora je zahtjev za uklanjanje drvene ograde i ograde od armiranog reljefnog stakla koje se nalaze na nekretnini označenoj kao zk.č.br. 1181/8 upisanoj u zk. ul br. 14652 k.o. Grad Z., u naravi stambena zgrada i dvorište, a koji zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da su sporne ograde postavljene na zajedničkim dijelovima navedene nekretnine.

 

12. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je kao nesporno da su tužiteljica i tuženica suvlasnice navedene nekretnine (tužiteljica stanova na I. katu, a tuženica stana u suterenu) te da vlasnici posebnih dijelova predmetne zgrade nisu sklopili međuvlasnički ugovor u smislu odredbe čl. 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP).

 

13. Pošavši od utvrđenja da je prostor (u naravi terasa) koji se nalazi ispred stana tuženice, a na kojem se nalaze sporne ograde, zajednički dio zgrade, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na drvenu ogradu, dok je odbio dio zahtjeva koji se odnosi na uklanjanje ograde od armiranog reljefnog stakla uz obrazloženje da tužiteljica nije dokazala da je staklenu ogradu postavila tuženica.

 

14. Drugostupanjski sud je, koristeći ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP-a, utvrdio:

-da su u idejnom projektu zgrade prikazani balkoni prizemlja, I. kata  kao i prostor suterena  koji je natkriven balkonom prizemlja,

-da balkoni prizemlja i I. kata nisu zajednički dijelovi zgrade nego se njima isključivo služe vlasnici stanova na tim etažama zgrade, pa tako i tužiteljica koristi balkon na I. katu,

-da je balkon prizemlja odvojen po sredini ogradom obzirom da su na istom dva stana različitih vlasnika, a da je tako odvojena i terasa suterena armiranim reljefnim staklom,

-da sporni prostor suterena nije upisan kao vlasništvo posebnog dijela zgrade, a da ni balkoni prizemlja i I. kata nisu upisani kao vlasništvo posebnih dijelova zgrade,

-da vlasnici stanova u prizemlju i na I. katu imaju ulaz u iste s bočne strane zgrade, što je utvrđeno i očevidom te da ne trebaju, niti su koristili prostor terase suterena za prolaz do svojih ulaza u stanove ili bilo koje druge prostorije ili zajedničke dijelove zgrade,

-da iz iskaza svjedoka proizlazi da su terasu suterena uvijek koristili vlasnici stanova u suterenu, samo što je pred terasom suterena ranije bila zasađena živica.

 

15. Polazeći od navedenih utvrđenja, a uzimajući u obzir smještaj, namjenu, mogućnost pristupa terasi i mogućnost korištenja terase, drugostupanjski sud je zaključio da tužiteljica nije dokazala da je terasa ispred stana tuženice (na kojoj su postavljene sporne ograde) zajednički dio zgrade. Stoga je prihvatio žalbu tuženice i u dosuđujućem dijelu preinačio prvostupanjsku presudu te tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, a žalbu tužiteljice protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude odbio kao neosnovanu ocijenivši njezine žalbene prigovore bespredmetnim (budući da je ocijenio da tužiteljica nije dokazala da je sporna terasa zajednički dio zgrade).

 

16. U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica se poziva na odredbe čl. 41. st. 1. i 2. i čl. 46. st. 1. ZVDSP-a te na dio odredbe čl. 3. Uredbe o održavanju zgrada („Narodne novine“ broj 64/1997) koja propisuje da se zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, ako suvlasnici zgrade međuvlasničkim ugovorom ne urede drukčije, smatra nosiva konstrukcija zgrade (temelji, nosivi zid, stupovi i međukatna konstrukcija).

 

16.1. Navedene odredbe ZVDSP-a (čl. 41. st. 1. i 2. i čl. 46. st. 1.) odnose se na upravljanje stvarju koja je u suvlasništvu i zaštitu suvlasništva i ne mogu se (s obzirom na razloge pobijane drugostupanjske presude) primijeniti u ovoj pravoj stvari.

 

16.2. Revizijski navodi kojima se ukazuje na odredbu čl. 3. Uredbe o održavanju zgrada („Narodne novine“ broj 64/1997) te ističe da se u suterenu nalazi samo nosiva konstrukcija zgrade (temelji, nosivi zid, stupovi i međukatna konstrukcija) predstavljaju prigovore činjenične naravi, a u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

16.3. Prema tome, nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

17. Slijedom iznesenog, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 11. siječnja 2023.

 

              Predsjednik vijeća:

              Ivan Vučemil, v. r.