- 1 -              Rev 217/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 217/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz B., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u S. B., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1414/2017-2 od 13. rujna 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu broj P-1214/13-21 od 17. ožujka 2017., u sjednici održanoj 11. siječnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1414/2017-2 od 13. rujna 2017. i presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu broj P-1214/13-21 od 17. ožujka 2017. te se predmet vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

II.              O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 250.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 13.750,00 kuna (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka 1. izreke). Odbijen je zahtjev tuženice za naknadom troškova odgovora na žalbu (točka 2. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i preinače nižestupanjske presude na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ukinu nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Tuženica u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode tužitelja i predlaže reviziju odbiti, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

5. Revizija tužitelja je osnovana.

 

6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti uzrokovane neprimjerenim smještajem za vrijeme izdržavanja kazne zatvora.

 

8. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tužitelj sadržajem revizije upućuje, jer su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

 

9. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:

 

              - da je tužitelj boravio u Zatvoru u Z. u razdoblju od 29. kolovoza 2009. do 8. rujna 2009., kada je premješten u Kaznionici u L. gdje je boravio do 14. prosinca 2012.,

 

              - da je za vrijeme izdržavanja kazne zatvora tužitelj boravio u nedovoljno velikoj prostoriji s obzirom na broj osuđenika koji su u njoj boravili, međutim da je nedovoljna prostornost kompenzirana većim ostalim prostorima dostupnim zatvorenicima, omogućavanjem održavanja higijene, skrbi za zdravlje i omogućavanjem prilika za slobodno kretanje i tjelovježbu, omogućavanjem zatvorenicima da tijekom dijela dana borave izvan svojih soba u radionicama, TV boravku ili na svježem zraku,

 

              - da je tužitelju bila omogućena zdravstvena skrb prema njegovu traženju i to u više navrata mjesečno,

 

              - da je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Ik.I.185/2011-4 od 26. travnja 2011. utvrđeno da je došlo do nezakonitosti u primjeni članka 74. stavak 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (dalje: ZIKZ) u odnosu na smještaj u spavaonicu propisane kvadrature i kubikaže u Kaznionici u L., te da je Kaznionici u L. naređeno otklanjanje nezakonitog prikraćivanja i ograničavanja tužitelja u njegovom pravu iz članka 74. stavak 3. ZIKZ-a.

 

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su zaključili da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) u vezi s člankom 19. ZOO za naknadu neimovinske štete.

 

10.1. Naime, nižestupanjski sudovi su zaključili da tužitelj nije bio smješten u nehumanim i ponižavajućim uvjetima, već u nešto skučenijim uvjetima do kojih je došlo zbog objektivnih smještajnih mogućnosti, te da je tužitelju cijelo vrijeme bila omogućena uredna i redovna zdravstvena zaštita. Sudovi su zaključili da je ograničenost prostora u spavaonici tužitelju bila nadoknađena slobodom kretanja koju je uživao tijekom dana korištenjem drugih sadržaja, izvan ćelije, kojima se pokušavao kompenzirati nedostatak prostora u ćelijama.

 

11. Prema odredbi članka 14. stavak 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11 – dalje: ZIKZ) svaki zatvorenik ima pod uvjetima predviđenim tim Zakonom pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima.

 

12. Prema odredbi članka 74. ZIKZ smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama; prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane, za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, te kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele.

 

13. Tužitelj je nesporno boravio u prostorijama u kojima je na njega otpadalo manje od 4 m2, odnosno 10 m3 prostora, koja okolnost je do te mjere vrijeđala zdravstveni standard propisan odredbom članka 14. stavak 1. ZIKZ i ljudsko dostojanstvo, da je tužitelju po Županijskom sudu u Varaždinu (rješenje broj Ik.I.185/2011-4 od 26. travnja 2011.) pružena zaštita i Kaznionici L. naloženo otklanjanje nezakonitog prikraćivanja i ograničavanja zatvorenikovih prava.

 

14. Suprotno zaključku nižestupanjskih sudova, u takvoj situaciji ovakav neprimjereni smještaj tužitelja ne može se smatrati u cijelosti kompenziranim činjenicom da je u okviru propisanog vremena tužitelj mogao boraviti u zajedničkim prostorijama, odnosno se baviti sportskim i kulturnim aktivnostima i sl.

 

15. Prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Muršić protiv Hrvatske (zahtjev broj 7334/13, presuda od 20. listopada 2016.) u kojem je tužitelj boravio u zatvoru 27 dana imajući na raspolaganju 2,62 m2, ESLJP ujednačio je dotadašnju sudsku praksu vezanu za osobni prostor osoba lišenih slobode u ćeliji s više zatvorenika. Tako je ESLJP u navedenoj presudi utvrdio da ako je zatvorenik u nekom razdoblju na raspolaganju imao manje od 3 m2 postoji snažna, ali ipak oboriva pretpostavka, da je došlo do povrede članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ Međunarodni ugovori broj 18/97,6/99,14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – dalje: Konvencija) i tada je na državi teret dokaza o postojanju olakšavajućih čimbenika koji kompenziraju manjak osobnog prostora.

 

16. Naime, boravak u sobama za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u uvjetima gdje zatvorenik ima na raspolaganju manje od 3 m2 životnog prostora predstavlja kršenje članka 3. Konvencije zbog čega tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime povrede prava osobnosti pod uvjetom da kumulativno nisu ostvarene pretpostavke za ekskulpaciju države, a čije postojanje mora dokazati tuženica i to:

 

- smanjenja potrebnog minimalnog prostora do 3 m2 su kratka, povremena i minorna,

 

- takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe,

 

- podnositelj zahtjeva smješten je u ustanovu koja se, općenito gledano, smatra primjerenom zatvorskom ustanovom i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegova boravka u zatvoru,

 

te po ocjeni ovog suda,

 

- koji je odnos dužine boravka u uvjetima smanjenog potrebnog minimalnog osobnog prostora u odnosu na ukupnu dužinu trajanja boravka u zatvoru.

 

17. Obzirom iz spisa proizlazi da boravak tužitelja, u sobama koje površinom znatno odstupaju od one propisane kao minimalni prostor, nije bio kratak i povremen, nije zadovoljen prvi kumulativni uvjet utvrđen u presudi Muršić protiv Hrvatske. Stoga je tužitelj bio izložen trpljenju i poniženju koje nadilazi stupanj trpljenja i poniženja koji je u takvim slučajevima neizbježan (tako i U-III-1507/2016 od 9. lipnja 2022.).

 

18. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili sve relevantne činjenice, u konkretnom slučaju duljinu boravka u sobama neodgovarajuće veličine tijekom izdržavanja kazne, valjalo je na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu (tako i ovaj sud Rev 974/2021-2 od 15. rujna 2021., Rev 2985/2018-2 od 12. srpnja 2022.).

 

19. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe članka 164. stavak 4. ZPP).

 

20. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

 

Zagreb, 11. siječnja 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.