- 1 -              Rev 4074/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4074/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz A., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Ž. K., dipl. iur, zaposlen u Nezavisnim hrvatskim sindikatima, Regionalni ured O., protiv tuženika H. P. p. d.o.o. iz Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica po zaposlenju S. P., dipl. iur, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-347/2018-2 od 15. travnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena te ispravljena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-503/2017-10 od 24. svibnja 2018., u sjednici održanoj 11. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tuženika, preinačuju se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-347/2018-2 od 15. travnja 2019. i presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-503/2017-10 od 24. svibnja 2018. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 6.647,75 Eur (50.087,50 kn) neto s zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 6.647,75 Eur (50.087,50 kn) neto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće za razdoblje od 24. veljače 2012. do 1. prosinca 2017. bruto iznos od 35.905,96 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom iznosu (toč. I. izreke) te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade za troškove putovanja osoblja vlaka ("kilometar") za razdoblje od  24. veljače 2012. do 1. prosinca 2017. iznos od 54.456,25 kn neto sa zateznim kamatama na pojedine iznose, pobliže navedene u izreci presude (toč. II. izreke), dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (toč. III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Osijeku posl. broj 11 Pr-503/2017-10 od 24. svibnja 2018. djelomično potvrđuje u toč. I. izreke za iznos od 30.542,88 kn bruto s kamatama na pojedine iznose i toč. II. izreke za iznos od  50.087,50 kn neto s kamatama na pojedine iznose, uz istovremeni ispravak toč. II. izreke citirane presude tako da u četvrtom redu ove točke izreke umjesto riječi "iznos od 54.456,25 kn" treba pravilno pisati "iznos od 51.187,50 kn".

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se  citirana presuda u toč. I. izreke za iznos od  5.363,08 kn s kamatama na pojedine iznose (preko iznosa od  30.542,88 kn do iznosa od  35.905,96 kn) i toč. II. izreke za iznos od  1.100,00 kn s kamatama na pojedine iznose i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 5.363,08 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose izuzev zateznih kamata na ime poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom iznosu, i to :

 

-              za veljaču 2012. iznos od 135,10 kn,

-              za ožujak 2012. iznos od 667,01 kn,

-              za travanj 2012. iznos od 558,93 kn,

-              za svibanj 2012. iznos od 504,76 kn,

-              za lipanj 2012. iznos od 421,24 kn,

-              za srpanj 2012. iznos od 580,30 kn,

-              za kolovoz 2012. iznos od 584,06 kn,

-              za rujan 2012. iznos od 536,14 kn,

-              za listopad 2012.iznos od 715,94 kn,

-              za studeni 2012. iznos od 659,60 kn,

 

Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade za troškove putovanja osoblja vlaka isplati za mjesec studeni 2012. iznos od 1.100,00 kn neto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2012. do isplate.".

 

3. Protiv drugostupanjske presude pod točkom I. u dijelu u kojem je potvrđena točka II. izreke prvostupanjske presude kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 50.087,50 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, reviziju je podnio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud u pobijanom dijelu preinači nižestupanjske presude, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da tužitelj zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu od 15. lipnja 2011. i nezakonitog rješenja o privremenom obavljanju poslova na drugom radnom mjestu nije radio na radnom mjestu P161-kondukter u Kolodvoru O., za koje radno mjesto ima sklopljen ugovor o radu od 10. srpnja 2007., već je na temelju pravomoćnog rješenja o privremenom obavljanju poslova drugog radnog mjesta od  12. kolovoza 2011. obavljao poslove radnog mjesta "P5269-vagon.opt.za.put.vag.i mot. vlak u  organizacijskoj jedinici Kolodvor O.", na kojim poslovima radi i danas, a na kojem radnom mjestu nije imao pravo na naknadu tzv. kilometraže.

 

7. Pozivom na odredbe čl. 125. tada važećeg KU tuženika (Službeni vjesnik 7/2007 – dalje: KU/07), čl. 129. KU iz 2011. (dalje: KU/2011) i čl. 111. KU iz 2013. s Dodacima I-III (u primjeni do  31. prosinca 2017.-dalje: KU/2013) te čl. 133. KU/2007 i čl. 137. KU/2011, nižestupanjski sudovi zaključuju da je tuženik bio dužan najkasnije po proteku roka od 6 mjeseci, a u konkretnom slučaju to je do 23. veljače 2012., vratiti tužitelja na radno mjesto i poslove za koje ima sklopljen ugovor o radu i isplatiti mu sva materijalna prava koja mu po tom ugovoru pripadaju. Slijedom navedenog da tužitelju pored prava na razliku plaće pripada i pravo na isplatu naknade koju bi ostvario da je radio na svom radnom mjestu konduktera-tzv. kilometražu.

 

8. Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za troškove putovanja osoblja vlaka tzv. kilometraže za razdoblje od prosinca 2012. do studenog 2017. u iznosu od 50.087,50 kn, koju bi ostvario da je prema ugovoru o radu radio na radnom mjestu konduktera.

 

9. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

10. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

 

11. Smatrajući ga važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženik naznačuje pitanje:

 

"Ima li pravo na naknadu troškova za putovanje osoblja vlaka ("kilometar") radnik koji taj posao nije faktično ni obavljao?".

 

12. Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pitanja revident se pozvao na odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1052/2015 od 18. ožujka 2019., Gž R-678/2008 od 12. siječnja 2010., u kojima da je izraženo suprotno pravno shvaćanje od shvaćanja zauzetog u pobijanoj odluci.

 

13. U glavi XVIII. KU/2007, a jednako tako  i KU/2011 i KU/2013 definirane su naknade troškova radnika, koje obuhvaćaju naknade:

 

za službeno putovanje u zemlji (u koje spada naknada troškova za putovanje osoblja vlaka)

za službeno putovanje u inozemstvo

za vrijeme odvojenosti od obitelji

za korištenje privatnog automobila u službene svrhe

za prijevoz na posao i s posla i

selidbeni troškovi.

 

14. Odredbom čl. 149. KU tuženika propisano je:

 

"Naknada troškova za putovanje osoblja vlaka (kilometraža) obračunava se prema vremenu provedenom na putu.

U vrijeme provedeno na putu uračunava se:

- vrijeme putovanja vlakova

- vrijeme pripremno-završne službe

- vrijeme (boravak-odmor) osoblja izvan domicilnog kolodvora.

Naknada po satu utvrđuje se na osnovi pune dnevnice bez noćenja, podijeljeno sa 24 sata.".

 

15. Iz navedenog proizlazi da tuženik radniku naknađuje troškove, koje je radnik imao kao osoblje vlaka za vrijeme putovanja, a visina se obračunava prema vremenu provedenom na putu. Tom naknadom kao i ostalim naknadama definiranim u glavi XVIII. KU, tuženik radniku naknađuje stvarne troškove koje radnik ima u obavljanju radnih zadataka. Smisao naknade troškova za putovanje osoblja vlaka nije da radnik ostvari neki dobitak, već da ne bude na gubitku za vrijeme provedeno na putu, jer radnik na putu neminovno ima određene troškove, koji mu se kroz tu naknadu isplaćuju. Dakle, radi se o naknadi materijalnih troškova koje radnik, kao osoblje vlaka, ima za vrijeme provedeno na putu i može biti vezana samo za faktični rad na konkretnom putu.

 

16. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.

 

17. Svako drugo tumačenje u primjeni odredbe čl. 149. KU tuženika svelo bi takvu naknadu na pravo da radnik bez obzira na razloge zašto nije svoje radne zadatke obavljao na putu ima pravo na naknadu troškova putovanja vlaka tzv. kilometražu.

Takva naknada ne predstavlja dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem (čl. 1089. st. 3. ZOO). Tužitelj nije imao troškove putovanja obavljajući poslove drugog radnog mjesta pa mu ne pripada ni pravo na naknadu troškova, jer zbog toga nije došlo do promjene u njegovoj imovini. Dakle, zbog toga nije pretrpio gubitak u svojoj imovini.

 

18. Shvaćanje na kojemu je drugostupanjski sud temeljio osporenu presudu, a polazeći od kojeg je potvrdio prvostupanjsku presudu, suprotno je prethodno izraženom shvaćanju revizijskog suda i kao takvo nije pravilno.

 

19. Slijedom navedenog, jer su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, valjalo je, povodom pitanja tuženika, preinačiti obje nižestupanjske presude i zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova putovanja tzv. kilometražu odbiti kao neosnovan te na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 11. siječnja 2023.

 

              Predsjednik vijeća:

              Ivan Vučemil, v.r.