- 1 -              Rev 3723/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3723/2019-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, dr. sc Jadranka Juga  člana vijeća  i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. M. iz K. K., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u K., protiv tuženika D. P. društvo s ograničenom odgovornošću za prijevoz i trgovinu, Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva B., Š., D. I. S., Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-924/2017-2 od 8. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3144/2011-63 od 28. rujna 2017., u sjednici održanoj 11. siječnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-924/2017-2 od 8. svibnja 2019. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3144/2011-63 od 28. rujna 2017. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. Ostavlja se prvostupanjskom sudu svojom konačnom odlukom riješiti i o troškovima revizije tužitelja.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3144/2011-63 od 28. rujna 2017., odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I. Nalaže se tuženiku D. P. d.o.o., Z., ..., OIB ... da tužitelju, A. M. iz K. K., ..., OIB ..., isplati bruto iznos od 44.044,97 kn na ime noćnog rada, prekovremenog rada, rada nedjeljom i blagdanom sa zakonskim zateznim kamatama i to od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.07.2015. god, a od 01.08.2015.god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena i to kako slijedi:

- na iznos od               7.259,46 kn od 15.02.2010. god.,

- na iznos od               8.871,52 kn od 15.03.2010. god.,

- na iznos od               8.383,52 kn od 15.04.2010. god.,

- na iznos od               2.386,50 kn od 15.05.2010. god.,

- na iznos od                 120,60 kn od 15.06.2010. god.,

- na iznos od                 670,78 kn od 15.07.2010. god.,

- na iznos od               2.953,36 kn od 15.08.2010. god.,

- na iznos od               2.236,20 kn od 15.09.2010. god.,

- na iznos od               2.679,12 kn od 15.10.2010. god.,

- na iznos od               1.700,97 kn od 15.11.2010. god.,

- na iznos od               1.790,88 kn od 15.12.2010. god.,

- na iznos od               2.003,76 kn od 15.01.2011. god.,

- na iznos od               1.443,02 kn od 15.02.2011. god.,

- na iznos od               1.545,28 kn od 15.03.2011. god.,

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadti troškove parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate, sve to u roku od 15 dana."

 

1.1. Rješenjem o troškovima postupka sadržanim u presudi naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku  troškove parničkog postupka u iznosu od 1.230,00 kuna, u roku od 8 dana.

 

2. Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-924/2017-2 od 8. svibnja 2019., odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv ove drugostupanjske presude tužitelj podnio reviziju pozivom na odredbu 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) te u reviziji postavlja pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužitelj predlaže da se pobijane nižestupanjske presuda ukinu odnosno da ih Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti. Potražuje troškove parničnog postupka i revizije.

 

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti (izvanrednu) reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

6.1. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP, u takvoj (izvanrednoj) reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

6.2. Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom plaće sa osnove prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanom.

 

7.1. Tužitelj zahtjev temelji na tvrdnji da je u utuženom razdoblju bio zaposlen kao vozač kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 1. veljače 2007., te da mu je radni odnos prestao na temelju izvanrednog otkaza od strane tužitelja kao radnika a da mu tuženik nije isplaćivao naknadu plaće sa osnove prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanom.

 

8. Prvostupanjski sud odbija zahtjev uz zaključak da tužitelj na kojem je teret dokaza, nije dokazao osnovanost svog zahtjeva jer se " (…) tjednim pregledima vozača u utuženom razdoblju nije moglo utvrditi koliko je tužitelj proveo u dnevnom odmoru, odmoru ili stanci, i koliko točno sati otpada na prekid vožnje (a koja razdoblja ne predstavljaju radno vrijeme), odnosno nije se moglo utvrditi koliko je tužitelj u utuženom razdoblju odradio sati koji se prema Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu ("Narodne novine", broj 60/08. i 124/10., dalje u tekstu: Zakon o radnom vremenu) i čl. 3. Direktive 2002/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o organizaciji radnog vremena osoba koje obavljaju mobilne djelatnosti cestovnog prijevoza (dalje u tekstu: Direktiva 2002/15/EZ) smatraju radnim vremenom (…)".

 

9. Drugostupanjski sud pobijanom presudom potvrđuje prvostupanjsku presudu te utvrđuje da je prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev tužitelja jer se parnični postupak temelji na " (…) dominantnoj primjeni raspravnog načela (čl. 7. st.1. ZPP i čl. 219.st. 1. ZPP) te da tužitelj mora predložiti dokaze za utvrđivanje istinitosti svojih tvrdnji o postojanju relevantnih činjenica (…)".

 

10. Tužitelj u reviziji postavlja pitanja kojima problematizira pitanje tereta dokaza u radnim sporovima – in favorem laboratores ( čl. 131. st. 4. Zakona o radu - "Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR) kao i primjenu Direktive 2002/15/EZ u konkretnom slučaju.

 

11. Obrazlažući razloge važnosti pitanja postavljenih u reviziji tužitelj se pozvao na presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-528/2016 od 3. listopada 2017. i Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-231/2017 od 9. ožujka 2018. za koje navodi da su utemeljene na shvaćanju koje je suprotnom onome iz osporene odluke.

 

12. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da je revizija dopuštena u odnosu na pitanje tereta dokaza u radnim sporovima, pa je na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP pobijana presuda ispitana samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

13. U konkretnom slučaju tužitelj kao vozač u cestovnom prometu i kao mobilni radnik potražuje isplatu dodataka na plaću za razdoblje od 1. veljače 2007. do 7. ožujka 2011. Međutim, u spisu se nalaze evidencije rada (tjedni pregledi) tužitelja samo za razdoblje od 4. siječnja 2010. do 28. veljače 2011., dakle nedostaje evidencija za razdoblje od 1. veljače 2007. do 3. siječnja 2010. i od 1. ožujka 2011. do 7. ožujka 2011. a koja se može utvrditi samo iz tahografske evidencije.

 

13.1. Tuženik je predložio provesti vještačenje po vještaku prometne struke na utvrđenje ukupno plativog fonda sati na temelju priležećih tahografskih evidencija (list 283 i 323 spisa) međutim, sud je raspravnim rješenjem od 1.rujna 2017. (list 328 spisa) odbio navedeni prijedlog uz obrazloženje da je teret dokaza u ovom predmetu na tužitelju.

 

14. Odredbom članka 131. st. 4. ZR propisano je da u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 4. stavka 1. ovog Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

 

14.1. Prema tome, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 4. stavka 1. ZR-a na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr- 428/2016 od 9. svibnja 2017.).

 

15. U tom smislu, prema pravnom shvaćanju ovog suda te odredbi čl. 131. st. 4. ZR, drugostupanjski sud je, pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu izražavajući shvaćanje da je u radnom sporu (spor u vezi s radnim vremenom) teret dokaza na tužitelju.

 

15.1. Kako je, zbog pogrešnog pravnog pristupa, ostalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije moguće utvrditi (ne)osnovanost tražbine tužitelja pa nije ni moguće preinačiti pobijane nižestupanjske presude.

 

16. Stoga je valjalo nižestupanjske presude ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje (čl. 395. st. 2. ZPP).

 

17. Uz sve navedeno treba navesti da je Direktiva 2002/15/EZ u primjeni od 23. ožujka 2022., međutim u punoj primjeni u Republici Hrvatskoj danom ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju (1. srpnja 2013.) te je u hrvatsko zakonodavstvo preuzeta Zakonom o radnom vremenu –" Narodne novine" broj 75/2013 od 7. lipnja 2013. (na snazi od 28. lipnja 2013.). Dakle, u primjeni je na odnose nastale nakon stupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju.

 

18. U nastavku postupka sud će, vodeći računa o valjanoj primjeni materijalnog prava, utvrditi odlučne činjenice. Pritom će voditi računa o pravnom shvaćanju izraženom u ovoj odluci.

 

19. S obzirom na to da je ovaj sud ukinuo obje nižestupanjske presude o troškovima revizijskog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 11. siječnja 2023.