- 1 -              Rev 612/2019-2

 

 

 

 

Broj: Rev 612/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja člana vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. D. iz S., OIB: … , koja je zastupana po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., protiv tuženika pod 1. C. B. d.d., Z., OIB: … , koja je zastupana po zakonskom zastupniku, a on po punomoćnicima B. A. i V. A., odvjetnicima u S., pod 2. D. S. iz S., OIB: … , radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1439/16-5 od 3. srpnja 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-8668/15 od 29. rujna 2016., u sjednici održanoj 11. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice protiv odluke o glavnoj stvari se odbija.

 

 

r i j e š i o  j e:

 

Revizija tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Sud prvog stupnja donio je presudu slijedećeg sadržaja:

 

I. „A) Utvrđuje se da nekretnina označena kao čest. zem. 1406/4, opisno kuća površine 109 m2, dvor površine 241 m2 i zgrada površine 33 m2, upisana u zk.ul. 3689 K.O. S., predstavlja zajedničku imovinu tužiteljice i pok. D. D. te da udio tužiteljice u toj imovini iznosi 1/2 dijela cijelog, pa se tužiteljica temeljem ove presude ovlašćuje upisati svoje pravo (su)vlasništva u nadležnu zemljišnu knjigu.

 

B) Tužba se odbacuje u dijelu u kojem se traži utvrđenje da je suvlasnički dio pok. D. D. u zajedničkoj imovini 1/2 dijela cijelog.

 

II. Utvrđuju se ništavim članak 7., 8., 9. i 10. Ugovora o kreditu br. 374/97, zaključenog između tuženika ad. l. C. b. d.d. Z. i pok. D. D., prednika tužiteljice i tužene ad. 2. D. S. 18. kolovoza 1997., solemniziran od strane javnog bilježnika M. I. iz S., broj: OU-153/97 od 20. kolovoza 1997. i to u dijelu u kojem je opterećena 1/2 dijela nekretnine označene u točki I. izreke ove presude, a u korist tuženika ad. 1. C. b. d.d. Z.

 

III. Nalaže se upis brisanja prava zaloga upisanog kao tereta na nekretnini iz točke I. izreke ove presude, pod brojem Z-6488/97 od 22. kolovoza 1997. u korist tuženika ad. l. C. b. d.d. Z., i to za 1/2 dijela.

 

IV. Proglašava se nedopuštenom ovrha na nekretnini označenoj u točki I. izreke ove presude, određena rješenjem Općinskog suda u Splitu, broj: OVR-1625/09 (ex Ovr-2327/02) od 2. ožujka 2010., i to za 1/2 dijela.

 

V. Nalaže se tuženoj pod 1. C. b. d.d. Z., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 206.562,50 kn sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

 

2. Drugostupanjskom presudom je naprijed citirana presuda preinačena u dijelu pod točkama I.A) i V. izreke u odnosu na 1. tuženika C. b. d.d., a u dijelu pod točkama II. III. i IV. izreke u odnosu na oba tuženika te je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen, (toč. I. izreke), toč. II. izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na 2. tuženu D. S. (u dijelu u kojem je isti bio prihvaćen točkama II., III. i IV, izreke prvostupanjske presude, toč. III. izreke je naloženo tužiteljici da 1. tuženiku C. b. d.d. naknadi parnične troškove od 58.125,00 kn u roku od 15 dana, a toč. IV. izreke je tužiteljici naloženo da 1. tuženiku C. b. d.d. naknadi troškove žalbenog postupka od 23.437,50 kn u roku od 15 dana.

 

3. Tužiteljica podnosi reviziju pobijajući drugostupanjsku presudu u cijelosti temeljem čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) pozivajući se na revizijske razloge propisane čl. 385. ZPP – bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana, a u odnosu na odluku o troškovima nije dopuštena.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu posl. br. Ovr-1625/09 (prethodno Ovr-2327/02) od 2. ožujka 2010. na nekretnini opisanoj u toč. I.A) i IV. izreke prvostupanjske presude (citirane u toč. 1. obrazloženja), zahtjev za utvrđenjem ništavim dijela Ugovora o kreditu br. 374/97 koji je pok. suprug tužiteljice sklopio sa 1. tuženikom, te zahtjev za brisanjem prava zaloga koji je upisan temeljem tog ugovora o kreditu.

 

7. Pobijana presuda ispitana je u skladu sa čl. 392.a st. 1. ZPP samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Suprotno navodima tužiteljice pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a u odnosu na odlučne činjenice ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, te stoga nije osnovan revizijski navod da je prilikom donošenja pobijane presude bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

9. Nadalje, neosnovani su i revizijski navodi tužiteljice kojima osporava ocjenu suda drugog stupnja da bi 1. tuženik prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupao u dobroj vjeri kao i navodi kojima se poziva na okolnost da je nakon sklapanja ugovora o kreditu proveden pljenidbeni popis koji se odnosio samo na poslovni prostor nekretnine.

 

10. Naime, a kako je u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno, hipoteka je upisana na nekretnini prema stanju kako je ista upisana u zemljišnim knjigama koji upis tužiteljica nije osporavala. Dakle, nije osporavala da upis ne bi odgovarao stvarnom stanju u smislu da kuća ima zaseban poslovni prostor.

 

11. Suprotno revizijskim navodima tužiteljice sud drugog stupnja je iznio jasne razloge u odnosu na ocjenu savjesnosti 1. tuženika u smislu ocjene da je isti postupao u dobroj vjeri. Pritom je sud drugog stupnja postupao u skladu sa pravnim shvaćanjima prihvaćenim od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluka U-III/103/2008 od 14. lipnja 2011, te broj U-III/2536/14 od 5. srpnja 2017. te je u okviru svih okolnosti konkretnog slučaja ocijenio da prema ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika konkretnog pravnog posla (Ugovora o kreditu i zasnivanja hipoteke po tom ugovoru), pa i bračnog druga koji nije bio sudionikom tog pravnog posla, da je postupanje 1. tuženika bilo savjesno i u dobroj vjeri.

 

12. Pritom okolnost što u zemljišnim knjigama nije bila upisana kuća, već samo zemljište “vrt neplodno” nije od utjecaja na ocjenu postupanja tuženika u dobroj vjeri jer je pok. suprug tužiteljice bio u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik nekretnine na kojoj se osnivala hipoteka, a prilikom pljenidbenog popisa je utvrđeno da na toj nekretnini postoji kuća.

 

13. Stoga je pravilna ocjena suda drugog stupnja da tužiteljica nije koristila mogućnost da imovinski odnosi nje i njenog supruga budu vidljivi trećim osobama i zatražila da se u zemljišnim knjigama upiše kao suvlasnica nekretnine za koju u ovom postupku tvrdi da predstavlja bračnu stečevinu nje i pokojnog joj supruga.

 

14. Slijedom navedenog sud drugog stupnja je pravilno primijenio čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15. - službeni pročišćeni tekst - dalje: ZVDSP) kada je ocijenio da prednost u zaštiti stečenih prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, te je pravilnom primjenom čl. 124. st. 1. ZVDSP ocijenio da je 1. tuženik stekao založno pravo (hipoteku) na nekretnini kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

 

15. Stoga, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena temeljem čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci presude.

 

16. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. pod br. Su-IV-19/15-19 zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2 od 17. studenog 2015., Rev 1834/2018-2 od 26. travnja 2022. i dr.).

 

17. Radi navedenog valjalo je reviziju tužitelja protiv odluke o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP u vezi čl. 400. st. 1. ZPP i odlučiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 11. siječnja 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.