Poslovni broj Gž R-1065/2020-4

 

 

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić-Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja D. G. OIB: ... iz B., II-tužitelja D. Š. OIB: ... iz B., III-tužitelja S. S. OIB: ... iz B., IV-tužitelja D. K. OIB: ... iz Š., V-tužitelja D. S. OIB: ... iz B., VI-tužitelja H. M. OIB: ... iz B., VII-tužitelja D. K. OIB: ... iz B., VIII-tužitelja J. K. OIB: ... iz B., IX-tužitelja Z. B. OIB: ... iz B., X-tužitelja B. I. OIB: ... iz B., XI-tužitelja R. B., OIB: ... iz V. T., XII-tužitelja B. D. OIB: ... iz B., svi zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ž., B. & A. d.o.o. iz  B., protiv tuženika Zavoda, OIB: ..., B., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. G., T. F.-G. i H. M. iz B., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-13/2018 od 31. kolovoza 2020., u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2023.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-13/2018 od 31. kolovoza 2020. u točkama I. i II. izreke.

 

II              Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijeni su kao neosnovani u pogledu pravne osnove tužbeni zahtjevi svih dvanaest tužitelja u vezi isplate razlike plaće, a koji tužbeni zahtjevi su istaknuti u smislu članka 186.b stavak 3. Zakona o parničnom postupku, u točki II. izreke je odlučeno da su tužitelji D. G., D. Š., S. S., D. K., D. S., H. M., D. K., J. K., Z. B., B. I., R. B. te B. D. dužni tuženiku podmiriti ukupan parnični trošak od 11.945,05 eur[1] / 90.000,00 kn na jednake dijelove, odnosno svaki tužitelj u iznosu od 995,42 eur1 / 7.500,00 kn u roku od osam dana dok je točkom III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika u vezi naknade parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 11.945,05 eur1 / 90.000,00 kn do zatraženog iznosa od 22.715,51 eur1 / 171.150,00 kn, odnosno u vezi isplate iznosa od 10.770,46 eur1 / 81.150,00 kn.

 

2. Protiv presude sadržane u točkama I. i II. izreke žalbu podnose tužitelji pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - dalje ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te potražuju troškove sastava žalbe.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda predlažući da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana te da se tuženiku dosude troškovi odgovora na žalbu.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Predmet spora, postavljen u smislu odredbe članka 186.b stavak 3. ZPP-a, zahtjev je tužitelja kao zaposlenika tuženika radi isplate razlike plaće na ime naknade za rad u pripravnosti kao i dodatke na plaću po osnovi uvećanja za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom, nedjeljom i dr., za razdoblje od mjeseca ožujka 2013. pa nadalje, sukladno odredbama članka 54. i članka 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13. - dalje: Kolektivni ugovor).

 

5.1. Tuženik je tijekom postupka osporavao tvrdnju da bi se radilo o radu u pripravnosti uz obrazloženje da kod tuženika takav organizacijski oblik radnog vremena nije predviđen te je osporavao tvrdnju da bi tužiteljima isplaćivao plaću nižu od one koja bi im pripadala po ugovorima o radu, Kolektivnom ugovoru, Pravilniku o radu ili Zakonu o radu.

 

6. Na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja je u odnosu na sporno vremensko razdoblje utvrdio slijedeće činjenice:

- tuženik je zdravstvena ustanova za obavljanje poslova hitne medicine na području B.-B. Ž., koja županija je ujedno i osnivač tuženika,

- Ugovorima o provođenju djelatnosti hitne medicine koji se za svaku godinu zaključuju između Zavoda i tuženika, uređuju se međusobna prava i obveze iz obveznog zdravstvenog osiguranja u svezi provođenja djelatnosti hitne medicine i financiranja takve djelatnosti iz sredstava Zavoda,

- tužitelji su zaposleni kod tuženika temeljem ugovora o radu i to tužitelji Š., K., K., B., I. i D. kao vozači sanitetskog vozila a tužitelji G., S., S., M., K. i B. kao medicinski tehničari, svi raspoređeni u TIM-1 i TIM-2 hitne medicine,

- redovan rad tužitelja kod tuženika odvija se u turnusima 12-24-12-48 (12 sati efektivnog rada od 07,00 do 19,00 sati, potom 24 sata odmora, ponovno 12 sati efektivnog rada od 19,00 sati do 07,00 sati te odmor od 48 sati),

- iako je Pravilnicima o radu tuženika iz 2011. i 2015. godine, „pripravnost“ kao poseban oblik rada predviđen kao mogućnost, prema aktu „Mreža hitne medicine“ („Narodne novine“ broj: 49/16.) kod tuženika pripravnost nije organizirana kao poseban oblik rada, a to proizlazi i iz Pravilnika o radnom vremenu tuženika od      18. ožujka 2011. prema kojem je radno vrijeme zaposlenika u medicinskoj službi (TIM-1 i TIM-2) raspoređeno u trajanju od 00,00 sati do 24,00 sata, uz primjenu smjenskog rada, odnosno rada u turnusu, ali ne i u pripravnosti,

- od 2006. godine kod tuženika se provodi Projekt zbrinjavanja akutnog infarkta miokarda zdravstveni nadstandard (dalje: Projekt), ustrojen na temelju ugovora između B.-B. Ž. i tuženika, što predstavlja zdravstveni nadstandard te se ne plaća iz sredstava Zavoda već se financira iz za to osiguranih sredstva B. B. Ž., koja se mjesečno doznačavaju tuženiku (od 1. kolovoza 2013. za doktore medicine izdvaja se mjesečni bruto iznos od 13.941,00 kn, za medicinske sestre/tehničare mjesečni bruto iznos od 8.375,00 kn te za vozače mjesečni bruto iznos od 6.595,00 kn),

- Projekt se odvija provođenjem pripravnosti medicinskog tima u kojem sudjeluju 2 doktora medicine, 2 medicinske sestre ili medicinska tehničara i 2 vozača kroz 24 sata dnevno (u turnusima od po 12 sati) i to tijekom svih dana u godini, a prema rasporedu koji mjesečno određuje rukovoditelj središnje službe za medicinske poslove, time da je kod tuženika osoba zadužena za sastavljanje rasporeda rada zaposlenika tuženika u Projektu bila glavna medicinska sestra,

- sudjelovanje u Projektu od strane zaposlenika tuženika je dobrovoljno, u njemu ne sudjeluju svi zaposlenici tuženika već samo osobe adekvatne struke koje su za to zainteresirane te koje stanuju na području B. ili bliže okolice, a sudjeluju onoliko vremena koliko same odrede ili prijave da žele sudjelovati, u svoje slobodno vrijeme (u vrijeme 24-satnog ili 48-satnog odmora od redovnog rada, između dva radna turnusa),

- tužitelji su od mjeseca ožujka 2013. sudjelovali u Projektu, bez zaključivanja s tuženikom pisanog sporazuma ili ugovora u vezi sudjelovanja u Projektu, time da se rad sastojao u tome da se za slučaj potrebe hitno odazovu na adresu poslodavca, radi prevoženja, odnosno preprate ugrožene osobe u Z.,

- naknada tužiteljima kao sudionicima Projekta u svezi rada obavljenog u sklopu Projekta isplaćivala se prilikom isplate plaće i iskazivala se na platnoj listi kao "ostala oporeziva naknada",

- u Projektu su tužitelji sudjelovali do kraja 2018., kada su samoinicijativno odlučili da više ne žele sudjelovati u Projektu bez ikakvih direktnih posljedica na njihov radnopravni status kod tuženika.

 

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključuje da rad svih tužitelja u okviru Projekta, nije funkcionirao u okviru obveznopravnog radnog odnosa između stranaka, budući da je Projekt predstavljao dodatan medicinski sadržaj (nadstandard) te je bio izdvojeni od poslova primarne medicinske zaštite za koju je tuženik imao ugovor sa Zavodom, da je Projekt funkcionirao na načelu dobrovoljnog sudjelovanja sudionika jer je isključivo o dobroj volji svakoga tužitelja ovisilo kada će i koliko sudjelovati u poslovima u okviru Projekta, da se poslovi u okviru Projekta u utuženom razdoblju nisu poklapali s poslovima tužitelja (kao i drugih zaposlenika tuženika) u okviru primarne medicinske zaštite nego da su se takvi poslovi odvijali izvan redovnog radnog vremena tužitelja kod tuženika kao njihovog poslodavca, dakle, u njihovo slobodno vrijeme jer u protivnom bi tužitelji vrlo izvjesno ostvarivali puno više radnih sati (96 sati) tijekom tjedna što bi bilo u suprotnosti sa ugovorima o radu tužitelja kojima je ugovoren rad tijekom tjedna u trajanju od 40 sati. Dalje je sud stajališta da je organizacija Projekta funkcionirala izvan radnog odnosa stranaka, odnosno izvan radnog vremena tužitelja, da je za takav rad tužiteljima isplaćivana novčana naknada u okviru konkretne svote koju je za tu svrhu izdvajala županija, odnosno na način koji je bio ugovoren i određen odlukama Upravnog vijeća tuženika.

 

8. Imajući u vidu sve izneseno, prvostupanjski sud utvrđuje da se takav rad tužitelja u okviru Projekta nije mogao tretirati po članku 51. i članku 54. Kolektivnog ugovora niti po članku 8. i članku 90. stavak 1. Zakonu o radu („Narodne novine“ 93/14., 127/17. i 98/19. - dalje ZR), pa da se za takav rad nije mogla obračunavati plaća za pripravnost, jer sporna "pripravnost" u ovom slučaju nije bila niti organizirana na način kako to uređuje Kolektivni ugovor, stoga je odbio tužbeni zahtjev svih tužitelja u pogledu pravne osnove, kao neosnovan.

 

9. Odluku o parničnim troškovima sud temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a te na relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje: Tarifa).

 

10. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), a suprotno žalbenim navodima nije ostvarena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

10.1. Protivno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja dovoljno je ispitao sve okolnosti koje su pravno relevantne za donošenje zakonite odluke u ovome sporu te je na temelju provedenih dokaza u okviru dokaznih prijedloga stranaka i njihove pravilne ocjene, u obrazloženju presude utvrdio potrebno činjenično stanje, stoga nije počinjena u žalbi tužitelja istaknuta relativno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a. S tim u svezi treba reći da neosnovano tužitelji u žalbi tvrde da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer nije provedeno knjigovodstveno vještačenje. Naime, nakon zauzimanja stajališta o neosnovanosti osnove tužbenog zahtjeva, prvostupanjski je sud neprovođenjem ovog dokaza nastojao da tužiteljima ne nastaju nepotrebni troškovi vezani za utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva postavljenog u smislu članka 186.b stavak 3. ZPP-a.  

 

11. Tužitelji u žalbi, u bitnome, ustraju u tvrdnjama da su rad u pripravnosti u sklopu Projekta obavljali na temelju sklopljenih ugovora o radu sa tuženikom kao poslodavcem te da je stoga tuženik obveznik plaćanja tužiteljima naknade za rad u pripravnosti s osnove radnopravnog odnosa, na što da upućuje činjenica da je tuženik isplaćivao naknadu za rad tužitelja u sklopu Projekta u paušalnom iznosu ali kroz obračun plaće, kao naknadu pod stavkom „ostale oporezive naknade“.

 

11.1. Ovaj sud smatra da su navedene žalbene tvrdnje tužitelja neosnovane  te u svemu prihvaća činjeničnu i pravnu argumentaciju prvostupanjskog suda.

 

12. Odredbom članka 10. ZR-a je propisano da se radni odnos zasniva ugovorom o radu dok je člankom 60. ZR-a određeno da je radno vrijeme, vrijeme u kojemu je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojemu je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac. U tome dobrovoljno zasnovanom ugovornom odnosu, radnik preuzima obvezu osobno obaviti povjereni rad, a poslodavac se obvezuje osigurati radniku posao, i za obavljeni mu rad isplatiti plaću, sve navedeno u sklopu radnog vremena.

 

12.1. Odredbom članka 51. Kolektivnog ugovora, propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rad kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

 

12.2. Odredbom članka 54. Kolektivnog ugovora određeno je da je pripravnost oblik rada kada radnik ne mora biti nazočan u zdravstvenoj ustanovi, ali mora biti dostupan radi obavljanja hitne medicinske pomoći. Pripravnost je vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac. Radnik koji je u pripravnosti obvezan je odazvati se na poziv poslodavca bez odgode i doći na radno mjesto, a najkasnije u roku od jednog sata. Pripravnost radnim danom traje 16 sati, a subotom, nedjeljom i blagdanom 24 sata, a za vrijeme provedeno u pripravnosti radniku pripada naknada za pripravnost.

 

13. Uvažavajući citirane odredbe kao i utvrđenja provedenog postupka,  prvenstveno činjenicu da u utuženom razdoblju kod tuženika nije bio organiziran rad u pripravnosti kao poseban organizacijski oblik rada, da je Projekt predstavljao dodatan medicinski sadržaj (nadstandard) te je bio izdvojen od poslova primarne medicinske zaštite za koju je tuženik imao ugovor sa Zavodom, da je Projekt funkcionirao na načelu dobrovoljnog sudjelovanja tužitelja o kojima je ovisilo hoće li, kada i koliko sudjelovati u poslovima u okviru Projekta, da se poslovi u okviru Projekta nisu poklapali s poslovima tužitelja u okviru redovnog radnog vremena tužitelja nego u njihovo slobodno vrijeme, tada je i prema stajalištu ovoga suda pravilan zaključak prvostupanjskog suda da takav rad ne predstavlja rad u pripravnosti predviđen člankom 54. Kolektivnog ugovora.

 

13.1. Naime, neovisno o tome što je naknada za sudjelovanje u Projektu, u kojem su tužitelji sudjelovali izvan radnog vremena i izvan obavljanja ugovora o radu kod tuženika, imenovana kao "naknada za pripravnost", ista je naznačena odnosno propisana u točno određenom iznosu te ne predstavlja sinonim za naknadu za pripravnost iz citirane odredbe članka 54. Kolektivnog ugovora, koju je poslodavac obvezan isplatiti radniku za ono vrijeme određeno tjednim odnosno mjesečnim rasporedom poslodavca, a u kojemu radnik ne mora biti nazočan u zdravstvenoj ustanovi, ali mora biti dostupan radi obavljanja hitne medicinske pomoći, sve navedeno u sklopu izvršavanja obaveza radnika preuzetih ugovorom o radu.

 

13.2. Stoga, kako tužitelji za vrijeme poslova koje su po svojoj volji obavljali u sklopu Projekta, nisu bili obvezni obavljati poslove za tuženika, svoga poslodavca, odnosno kako obavljanje tih poslova ne predstavlja izvršavanje obaveze preuzete ugovorima o radu, to tuženik tužiteljima nije dužan isplatiti utuženu razliku naknade plaće, za koju tužitelji smatraju da bi im pripadala temeljem odredbe članka 51. Kolektivnog ugovora (uvećanje osnovne plaće za rad noću, subotom, nedjeljom i prekovremeni rad) i članka 54. Kolektivnog govora (naknada za pripravnost).

 

14. Protivno žalbenim navodima tužitelja, pravilno sud prvog stupnja nalazi irelevantnim za ovaj postupak tvrdnje tužitelja o tome da bi tuženik neosnovano otpisao potraživanje prema županiji u vezi financiranja Projekta za ukupan iznos od oko 43.089,12 eur1 / 400.000,00 kn, budući da tužitelji niti ne tvrde da im za utuženo razdoblje ne bi bila isplaćena naknada za rad u okviru Projekta, za koji je utvrđeno da se financira iz posebnih sredstava doznačavanih tuženiku od strane županije.

 

14.1. Jednako tako pravilno sud smatra da dopisi Ministarstva od 22. siječnja 2018. i presuda Prekršajnog suda u Bjelovaru poslovni broj Pp G-627/2017 od 6. travnja 2018. nisu bitni za razrješenje predmeta spora budući da se ista odnosi na nedostatak mjera za zaštitu dostojanstva radnika i mjera za zaštitu od diskriminacije te nedostatak u vođenju evidencije o radnom vremenu u skladu s odredbama važećeg pravilnika jer u istoj nije iskazao vrijeme pripravnosti radnika. Stoga, protivno žalbenim navodima nije bilo razloga za određivanjem prekida ovog postupka do pravomoćnog okončanja navedenog prekršajnog postupka u smislu članka 213. stavak 1. točka 1) ZPP-a.

 

15. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi troškova postupka u smislu članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnim odredbama Tarife. 

 

16. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da se ne radi o trošku predviđenom odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a.

 

17. Slijedom svega, žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

18. Presuda suda prvog stupnja u točki III. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

 

                                  U Rijeci 11. siječnja 2023.

 

                                                                                                                       Predsjednica vijeća

                                                                                        Ivanka Maričić-Orešković, v.r.