- 1 -              Revd 3564/2022-2

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3564/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. P. iz T., G., OIB .., kojeg zastupa punomoćnica I. B. A., odvjetnica u G., protiv tuženika I. - L. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-406/2022-2 od 17. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5286/20-64 od 17. ožujka 2022., u sjednici održanoj 11. siječnja 2022.,

 

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

              I. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.

 

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom radi isplate 20.453,58 kuna s pripadajućom zakonskim zateznom kamatom i troškovima postupka.

 

2. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj podnosi prijedlog za dopuštenje revizije te u prijedlogu postavlja pitanja za koja tvrdi da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) kako slijedi:

 

              „1. Postoji li bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. Zakona o parničnom postupku učinjena pred sudom drugog stupnja u slučaju kada se drugostupanjski sud ponovno odlučujući u predmetu u kojemu je već odlučivao ne pridržava svog pravnog stanovišta izraženog u prvoj svojoj ukidnoj odluci u istom predmetu a da takva promjena stava ne bude obrazložena?

 

              2. Kakva je pravna priroda punomoći – je li punomoć u suštini ugovor o nalogu?

 

              3. Jesu li ništetne ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo a kojima se potrošaču nameće obveza plaćanja troškova koji nisu unaprijed točno definirani a čija visina i vrsta ovisi o volji jedne ugovorne strane, i to one koja je unaprijed sastavila te ugovorne odredbe. Smatra li se da takve ugovorne odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača neovisno o njihovom konačnom financijskom efektu (naime odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi smatraju se u tim okolnostima ništetnim iako je u većini slučajeva po toj osnovi financijski gubitak potrošača mali)?

 

              4. Postupaju li sudovi suprotno legitimnim očekivanja tužitelja kada pod istim

okolnostima ne smatraju ništetnim ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi bez obzira što se na tuženika ne odnosi presuda u kolektivnom sporu i bez obzira na konkretan financijski efekt utvrđenja ništetnosti na štetu tužitelja?“.

 

3. Na prijedlog je odgovoreno.

 

4. Prijedlog je nedopušten.

 

5. Pitanja pod 1., 2. i 4. po ocjeni ovog suda nisu pitanja koja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP-a jer odgovor na njih leži u specifičnim okolnostima svakog konkretnog spora pa time gube uvjet univerzalnosti koji je potreban da bi se radilo o pitanjima važnim za jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Glede pitanja pod 3. odgovor na njega također ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja jer da bi se sukladno odredbi čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07 - dalje: ZZP) pojedinačna ugovorna odredba smatrala nepoštenom potrebno je da je ugovorena suprotno načelu savjesnosti i poštenja i da zbog toga uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

Dakle, ispunjenje tih okolnosti ovisi od slučaja do slučaja, tko se na njih poziva mora ih i dokazati pa stoga niti ovo pitanje ne udovoljava uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP-a.

 

6. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 392. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a.

 

7. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 151. u svezi s čl. 166. ZPP-a jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

 

Zagreb, 11. siječnja 2023.