- 1 -              Revd 1882/2022-2

Broj: Revd 1882/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. C. C. iz R., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica V. M., odvjetnica u R., protiv tuženika: 1. O. b. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G. V., M. I., I. B. K., V. V. i A. A. sa sjedištem u P. i 2. M. M. iz Z., OIB: ..., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tuženika pod 1. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž - 90/2020-2 od 22. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno broj P - 1593/2016-53 od 14. studenog 2019., u sjednici održanoj 11. siječnja 2023.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženik pod 1. je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž - 90/2020-2 od 22. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno broj P - 1593/2016-53 od 14. studenog 2019.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica osporava istaknute navode tuženika, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Pobijana presuda temelji se na činjeničnom utvrđenju da „...je tužiteljica dokazala da prvotuženica nije bila u dobroj vjeri...“, te da „...predmetna nekretnina nije vlasništvo drugotuženika...“, pa materijalnopravna pitanja kako ih je u prijedlogu naznačio tuženik pod 1. u bitnom se odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Isto tako, riječ je o pitanjima glede kojih pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda (pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. veljače 2018.). Postupovnopravna pitanja u svojoj biti predstavljaju prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP-a. U tom smislu treba reći da se pod pravnim pitanjima shodno prethodno navedenim odredbama ZPP-a ne podrazumijevaju pitanja o individualnim previma stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni. Dakako, to pitanje mora biti povezano i s konkretnim predmetom u kojem se podnosi revizija (rješenje u sporu mora ovisiti o tom pitanju). Shodno navedenom, pravna pitanja kako ih je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio tuženik pod 1. ne mogu se cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

6. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 11. siječnja 2023.