- 1 -              Rev 169/2021-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 169/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja R. A. d.d. Z., koga zastupa punomoćnica A. K. D., odvjetnica u R., protiv 1. ovršenika M. D.-V. iz P., zastupane po posebnoj skrbnici D. V. S. iz C. za socijalnu skrb P. i 2. ovršenika V. V. iz P., koga zastupa punomoćnik L. Š., odvjetnik u P., a prethodno zastupan po privremenoj zastupnici L. M., odvjetnici u P., radi ovrhe, odlučujući o reviziji privremene zastupnice L. M., odvjetnice u P., protiv rješenja  Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-1326/2019-2 od 8. travnja 2020., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje  Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Ovr-944/2013 od 11. ožujka 2016., na sjednici održanoj 11. siječnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

 

              I. Ukidaju se rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-1326/2019-2 od 8. travnja 2020., i toč. II. izreke  rješenja  Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Ovr-944/2013 od 11. ožujka 2016., i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. Odluka o troškovima postupka nastalima u povodu revizije ostavlja se za

konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

1.1. Prvostupanjskim je rješenjem, u točki I. izreke, naloženo Republici Hrvatskoj da odvjetnici L. M. isplati troškove u iznosu od 615,92 Eur/4.640,63 kn, a u toč. II. izreke odbijen je zahtjev odvjetnice L. M. u preostalom dijelu, do iznosa od 2.695,93 Eur/20.312,50 kn.

 

1.2. Drugostupanjskim je rješenjem odlučeno:

 

              ''Žalba privremene zastupnice L. M. odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Ovr-944/2013 od 11. ožujka 2016. godine, kojim je odbijen zahtjev za trošak privremene zastupnice u iznosu od 20.312,50 kn, a žalba Republike Hrvatske uvažava se kao osnovana, te se preinačuje rješenje prvostupanjskog suda, tako da se u odnosu na Republiku Hrvatsku odbija zahtjev za naknadu troška privremene zastupnice u iznosu od 4.640,63 kn, kao neosnovan.''

 

2. Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju, dopuštenu ovosudnim rješenjem poslovni broj Revd 2177/2020-2 od 15. rujna 2020. podnosi privremena zastupanica L. M., odvjetnica u P., zbog pravnih pitanja:

 

              ''Tko je dužan snositi troškove zastupanja privremenog zastupnika u postupcima pred sudom u slučajevima kada je rješenjem suda odvjetnik postavljen kao privremeni zastupnik stranci?

 

              Treba li odvjetnicima koji rješenjem suda budu postavljeni kao privremeni zastupnik strankama u postupku pred sudom, umanjiti naknada za zastupanje u visini 50% iznosa Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika primjenom Pravilnika o visini i načinu isplate naknade za skrbnika (Narodne novine br. 5/14)?''

 

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

4.  Revizija je osnovana.

 

5. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

             

6. U ovom ovršnom postupku, ovršeniku V. V. je rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-944/2013 od 11. studenoga 2014. postavljena privremena zastupnica -  odvjetnica L. M., jer je ovršenik bio nepoznata boravišta i bez punomoćnika.

 

7.1. Po okončanju ovršnog postupka prvostupanjski sud je priznao privremenoj zastupnici naknadu za zastupanje ovršenika u ovom ovršnom postupku u iznosu od ukupno 615,92 Eur/4.640,63 kn, iz proračunskih sredstava, dok je u ostalom dijelu zahtjev privremene zastupnice odbio, pri čemu je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 84. ZPP u vezi čl. 3. st. 2. Pravilnika o visini i načinu isplate naknade za skrbnika ("Narodne novine", broj 5/14).

 

7.2. Drugostupanjski sud je, odlučujući povodom žalbe privremene zastupnice preinačio prvostupanjsko rješenje na način da je prvostupanjsko rješenje, kojim je naložena isplata troškova privremenoj zastupnici, u iznosu od 615,92 Eur/4.640,63 kn, tako da je odbijena naknada i tog dijela troškova iz proračunskih sredstava. Svoju odluku drugostupanjski sud temelji na shvaćanju da troškovi privremenog zastupnika nisu posebno regulirani odredbama postupovnog prava, tako da je mjerodavan čl. 151. st. 1. ZPP, pa, stoga troškovi privremenog zastupnika iz redova odvjetnika pripadaju u parnične, odnosno troškove ovršnog postupka, jer su to izdaci koji učinjeni u tijeku ili u povodu postupka i na taj način terete postupak. Navodi i da troškovi privremenog zastupnika koje imenuje sud prema odredbama ZPP, a niti drugim zakonom nisu određeni kao trošak koji se isplaćuje iz sredstava suda, nego su to troškovi koje snosi stranka, koja je prema pravilima postupovnog prava dužna naknaditi troškove postupka. Zaključno navodi da su, pri utvrđivanju visine troškova odvjetnika koji je postavljen za privremenog zastupnika, mjerodavni propisi o naknadi skrbništva, s obzirom da privremeni zastupnik ima sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika dok nadležni centar za socijalnu skrb ne odredi skrbnika prema odredbi čl. 85. st. 1. ZPP, a koji propis je Pravilnik o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika koju je visinu naknade za obavljanje pravnih poslova skrbnika odredio u čl. 3. st. 2., prema kojem odvjetniku pripada nagrada u visini 50% nagrade prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 pa stoga troškovi privremenog zastupnika predstavljaju trošak postupka koji se određuje analognom primjenom navedenog Pravilnika, a nisu trošak na teret proračunskih sredstava, već ih je dužan predujmiti tužitelj, odnosno ovrhovoditelj, dok troškovi predujma ulaze u troškove postupka, s tim da je tuženik, odnosno ovršenik, kojem je postavljen privremeni zastupnik dužan naknaditi te troškove tužitelju, odnosno ovrhovoditelju.

 

8. U revizijskom stupnju postupka sporno je pripada li privremenom zastupniku - odvjetniku postavljenom od strane suda pravo na naknadu troškova zastupanja prema Pravilniku o visini i načinu isplate naknade za skrbnika ili prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

 

9. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova ovaj sud ne može prihvatiti.

 

10.1. Odredbom čl. 244. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15 i 98/19 - dalje u tekstu: ObZ) određeno je da se osobi kojoj je najmanje tri mjeseca nepoznato boravište ili nije dostupna, a nema punomoćnika, u postupcima koji su pokrenuti i vode se pred sudom ili javnopravnim tijelima, tijelo pred kojim se vodi određeni postupak imenovat će privremenog zastupnika, osim ako je toj osobi imenovan posebni skrbnik sukladno čl. 241. st. 1. toč. 2. tog  Zakona.

 

10.2. Odredbom čl. 264. st. 2. ObZ određeno je da će ministar nadležan za poslove socijalne skrbi propisat pravilnikom visinu iznosa i način isplate naknade i troškova za skrbnika i posebnog skrbnika koji nije zaposlenik Centra za posebno skrbništvo iz čl. 263. ovoga Zakona i naknade iz st. 1. tog članka.

 

10.3. Visina naknade određuje se prema Pravilniku o visini i načinu isplate naknade za skrbnika (''Narodne novine'' broj 5/14) i to čl. 3. koji glasi:

 

              "1. Naknada za skrbnika za poseban slučaj (posebnog skrbnika)  za obavljanje pravnih poslova određuje se u iznosu do 500 kuna ( slovima: petsto kuna).

 

              2. Naknada za obavljanje pravnih poslova skrbnika za poseban slučaj (posebnog skrbnika) koji je odvjetnik, određuje s u iznosu od 50% nagrade za rad koja bi mu pripadala sukladno Odvjetničkoj tarifi.

 

              3. Naknada za skrbnika za poseban slučaj isplaćuje se jednokratno po obavljenom poslu."

 

10.4. Nadalje, odredbom čl. 84. st. 1. ZPP određeno je da ako se u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženiku trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastati štetne posljedice, sud će tuženiku na njegov trošak postaviti privremenog zastupnika.

 

10.5. Odredbom čl. 85. st. 3. ZPP propisano je da je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan predujmiti tužitelj, osim ako se privremeni zastupnik postavlja tužitelju zbog razloga iz čl. 84. st. 2. toč. 4. i 5. ZPP na temelju rješenja suda protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba. Ako tužitelj ne predujmi ta sredstva u roku koji je odredio sud u svom rješenju, sud će tužbu odbaciti. Ta zakonska odredba je u ZPP unijeta čl. 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19) koji je u čl. 117. st. 2. propisao da će se odredba čl. 9. toga Zakona primjenjivati i na sve postupke u tijeku. Stoga se navedena odredba primjenjuje u i ovom konkretnom postupku.

 

11. Iz svega navedenog proizlazi da ZPP ne propisuje izrijekom pravo, visinu i način isplate naknade za rad privremenog zastupnika, pa ni onoga postavljenog stranci u osobi odvjetnika, dok bi iz citiranih odredaba ObZ proizlazilo da je zakonska pozicija skrbništva za posebne slučajeve organizirana kao poseban institut unutar skrbništva u općem smislu.

 

12.1. Dakle, postoji razlika između privremenog zastupnika-odvjetnika kojeg postavlja sud na temelju odredbe čl. 84. st. 1. ZPP te posebnog skrbnika imenovanog od strane nadležnog Centra za socijalnu skrb po odredbama čl. 218. do 246. ObZ. Prema odredbi čl. 218. ObZ, skrbništvo je oblik zaštite djeteta bez roditeljske skrbi, osobe lišene poslovne sposobnosti i osobe koja nije iz drugih razloga u mogućnosti štititi svoja prava i interese.

 

12.2. Kada je privremeni zastupnik postavljen odlukom suda za potrebe određenog parničnoga postupka, zbog razloga propisanog odredbama ZPP, tada ne postoji nadležnost Centra za socijalnu skrb za postavljanje skrbnika. Stoga se na privremenog zastupnika kojeg imenuje sud ne odnose propisi o naknadi troškova na teret sredstava socijalne skrbi, već su u pitanju troškovi zastupanja odvjetnika na koji se odnose odredbe o parničnim troškovima (čl. 151. ZPP).

 

13. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-510/2015 od 2. rujna 2015. već je izraženo shvaćanje da "(…) je činjenica da se naknada skrbniku koji je odvjetnik određuje u skladu s Odvjetničkom tarifom (…)", a koje shvaćanje prihvaća i ovaj sud s obzirom da niti jednim specijalnim propisom nije regulirano drugačije odmjeravanja troškova postupka odvjetniku u slučaju kada on zastupa stranku kao postavljeni privremeni zastupnik.

 

14. Dakle, odgovor na postavljena pitanja glasi:

 

              "Troškove vezane za zastupanje tuženika kome je sud postavio privremenog zastupnika - odvjetnika prethodno snosi tužitelj.  O zahtjevu privremenog zastupnika za naknadu troškova zastupanja odlučuje sud i koji ga je postavio.

 

              Privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

 

              Troškovi koje je tužitelj prethodno snosio, vezano za zastupanje tuženika po privremenom zastupniku, ulaze u ukupne parnične troškove tužitelja, a odluku o tome hoće li ih u konačnici snositi tuženik, kojeg je zastupao privremeni zastupnik, donosi sud ovisno o uspjehu stranaka u postupku."

 

15. Kako je sud drugog stupnja zauzeo pogrešno pravno shvaćanje u vezi naknade predmetnih troškova privremene zastupnice, pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je njen prijedlog ocijenio neosnovanim u cijelosti.

 

16. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa ni prvostupanjski nije pravilno ocijenio visinu potraživanja privremene zastupnice, nema uvjeta za preinaku rješenja, slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ovoga rješenja.

 

17. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.

 

18. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'', broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

 

Zagreb, 11. siječnja 2023.