- 1 -              Revd 3734/2022-3

Broj: Revd 3734/2022-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u B., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo ..., OIB: ..., koju zastupa O. državno odvjetništvo u R., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-241/2019-2 od 23. srpnja 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-221/2017-27 od 5. rujna 2018., dopunjena presudom istog suda poslovni broj Pr-221/2017-32 od 20. veljače 2019., u sjednici održanoj 11. siječnja 2023.,

r i j e š i o   j e :

              Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženica je ovom sudu podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-241/2019-2 od 23. srpnja 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-221/2017-27 od 5. rujna 2018., dopunjena presudom istog suda poslovni broj Pr-221/2017-32 od 20. veljače 2019.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj osporava istaknute navode tuženice, predlažući isti odbaciti kao nedopušten.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP-a za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, postavljajući predmetno pitanje tuženica prikazuje odlučno činjenično stanje drukčijim od onog kako je utvrđeno u nižestupanjskim odlukama. Naime, u postupku koji je prethodio revizijskom, utvrđeno je kako tuženica nije vodila precizne evidencije radnog vremena tužitelja pa su slijedom navedenog nižestupanjski sudovi predmetne sporne činjenice utvrdili na temelju iskaza tužitelja i svjedoka. Podredno, valja reći i to da niti u jednoj od odluka koje tuženica navodi kao razlog važnosti u odnosu na postavljeno pitanje ovoga nije izraženo pravno shvaćanje o postojanju hijerarhijskog odnosa između pojedinih dokaznih sredstava, pa i o tome da „materijalni“ dokazi imaju prednost pred „personalnima“ u smislu njihove dokazne snage.

4. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.

Zagreb, 11. siječnja 2023.