- 1 -              Rev 1179/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1179/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. O. iz S., OIB: …. , zastupanog po punomoćniku J. G., odvjetniku u S., protiv tuženika Š. M. iz S., OIB: … , zastupanog po punomoćniku D. T., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. & p. d.o.o. S., te po punomoćniku M. Lj., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lj.-V. & P. d.o.o. S., radi utvrđenja valjanosti oporuke, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž-172/21-4 od 3. veljače 2022., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Gž-172/21-8 od 5. rujna 2022. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-391/16 od 24. travnja 2019., na sjednici održanoj 11. siječnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Prihvaća se revizija i dopuna revizije tuženika od 28. rujna 2022. te dopuna revizije od 29. rujna 2022. i ukida se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž-172/21-4 od 3. veljače 2022. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Gž-172/21-8 od 5. rujna 2022. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-391/16 od 24. travnja 2019., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Utvrđuje se da je valjana vlastoručna oporuka ostavitelja P. C. "U S. P., … 2010. godine" te da ista u cijelosti proizvodi pravne učinke, dok se odbija kao neosnovan dio zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje da je temeljem te oporuke tužitelj stekao vlasništvo stana u S., – čest. zem. 6414/3 ZU 12869 k. o. S.

 

II. Utvrđuje se da nije pravno valjana i da je bez učinka odredba oporuke pok. P. C. (od dana … , S. P., California) koja je proglašena rješenjem javnog bilježnika J. M. Š. od dana 4. 03. 2014. godine, u ostavinskom postupku pod poslovnim brojem O-259/2014, u dijelu koji glasi: "ovim putem izričito opozivam sve druge oporuke koje sam prethodno sastavio"; te da ta odredba ne postoji u odnosu na oporuku P. C. od 19. veljače 2010. godine i na tu oporuku ne proizvodi pravne učinke.

 

III. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 71.875,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

2. Drugostupanjskom presudom žalba tuženika odbijena je kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu (dio točke I. i točka II. izreke) kao i u dijelu odluke o troškovima postupka (točka III. izreke) te je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova podnesene žalbe.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 1834/2022-2 od 24. svibnja 2022. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog sljedećih pitanja:

 

„Kod činjenice postojanja izričito unesene i sadržajno nedvojbene oporučne odredbe o opozivu/stavljanju van snage ranijih oporuka, da li je parničnom sudu uopće dopušteno tumačiti pravu volju ostavitelja u odnosu na takvu odredbu?“

 

„Da li je sudu dozvoljeno pri utvrđivanju prave volje ostavitelja dati primat drugim dokaznim sredstvima / izvorima za utvrđivanje prave volje ostavitelja (npr. svjedocima) nad samom oporukom kao izvorom tumačenja prave / stvarne volje ostavitelja, pogotovo u situaciji kada niti jedna oporučna odredba te oporuke ne omogućava bilo kakovu sumnju u pravcu jasno izražene volje?“

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju i dopunu revizije pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i dopunu revizije te preinači pobijanu drugostupanjsku presudu, podredno ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove sastava revizije.

 

5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu. Traži troškove sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora je utvrđenje je li vlastoručna oporuka ostavitelja P. C. sastavljena u S. P., California, 19. veljače 2010. u cijelosti proizvodi pravne učinke obzirom da je pok. P. C. odredbom unesenom u oporuku sastavljenu 21. ožujka 2013. u S. P., California, koja je proglašena u ostavinskom postupku rješenjem javnog bilježnika J. M. Š. pod poslovnim brojem O-259/2014 od 4. ožujka 2014., izričito opozivao sve druge oporuke koje je prethodno sastavio; odnosno utvrđivanje nevaljanosti te odredbe u odnosu na oporuku P. C. od 19. veljače 2010.

 

8. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je pok. P. C., tužiteljev nećak, a brat prednice tuženika, 19. veljače 2010. sačinio vlastoručnu oporuku, rukom pisanu i potpisanu, te da je po toj oporuci tužitelju ostavio stan u S., u površini od 50,91 m2; ali da je nakon ove oporuke pok. P. C. sačinio pisanu oporuku 21. ožujka 2013., da je u toj oporuci imenovao izvršitelja oporuke u osobi J. B., te da je kao oporučne nasljednike naveo oporučiteljevu sestru V. M., prednicu tuženika, oporučiteljevog ujaka B. O., ovdje tužitelja i oporučiteljevu suprugu A. B.; te da je tom oporukom u korist prednice tuženika raspolagao imovinom u vidu pokretnina ili nekretnina koje se nalaze u RH, a koju u trenutku smrti bude posjedovao ili na koju bude imao pravo, da je tužitelju ostavio 50 % prihoda položenih na svojim računima u stranoj banci, a supruzi A. B. C. da je ostavio pokretnine ili nekretnine smještene u SAD koje u trenutku smrti bude posjedovao ili na koje bude imao pravo te da je u toj oporuci oporučitelj naveo da izričito opoziva sve ostale oporuke i dodatke oporukama koje je napravio do tog trenutka. Međutim, nižestupanjski sudovi su uzimajući obzir pisane izjave J. B. i A. B., bez da su isti saslušani u postupku pred sudom, zaključili da je jedina i prava volja ostavitelja P. C. bila da svom ujaku, tužitelju, ostavi stan u S., odnosno da oporuka od 19. veljače 2010. u odnosu na tu nekretninu predstavlja pravu volju oporučitelja i da ista nije zamijenjena oporukom od 21. ožujka 2013., sve pozivom na odredbu čl. 50. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15, dalje: ZN) kojom je propisano da odredbe oporuke treba tumačiti prema oporučiteljevoj pravoj namjeri.

 

9. Osnovano tuženik u reviziji ističe da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo sadržano u Zakonu o nasljeđivanju, pozivajući se na pravna shvaćanja revizijskog suda izražena u odlukama Rev-1734/1992-2 od 7. siječnja 1993., Gzz-157/2005 od 23. studenog 2005. te na shvaćanje Europskog suda za ljudska prava izraženo u odluci Pla and Puncernau v Andorra od 13. srpnja 2004. broj 69498/01.

 

10. Naime, odredom čl. 64. st. 1. i 3. ZN propisano je da oporučitelj može uvijek opozvati oporuku, u cjelini ili djelomično, očitovanjem danim u bilo kojem obliku u kojem se po zakonu može napraviti oporuka, te da se na valjanost opoziva oporuke primjenjuju na odgovarajući način pravila o valjanosti oporuke (čl. 26. do 29. ZN). Nadalje, odredbom čl. 65. st. 1. ZN propisano je da ako se kasnijom oporukom izričito ne opozove ranija oporuka, odredbe ranije oporuke ostaju na snazi ako i ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama kasnije. Dakle, u konkretnom slučaju čak i da oporučitelj nije izričito opozvao raniju oporuku, odnosno da je postojao nesklad između njegove volje i očitovanja u pogledu opoziva ranije oporuke, nižestupanjski sudovi nisu, ispitujući odnos ranije i kasnije oporuke, raspravili i utvrdili bi li odredbe ranije oporuke kojom je tužitelju ostavljen stan u S., u površini od 50,91 m2 mogle ostati na snazi te jesu li u suprotnosti s odredbama kasnije oporuke kojom je tužitelju ostavio 50 % prihoda položenih na svojim računima u stranoj banci, dok je prednici tuženika ostavio svu imovinu u vidu pokretnina ili nekretnina koje se nalaze u RH (dakle i predmetni stan u S.). Zaključno, odredbom čl. 66. ZN propisano je da svako kasnije oporučiteljevo voljno raspolaganje stvarju ili pravom koje je bio nekome oporukom namijenio smatra se opozivom namjene te stvari, odnosno prava.

 

11. Naime, zbog specifičnosti oporuka nasljednopravno uređenje postavlja neka posebna pravila za njihovo tumačenje, koja se donekle razlikuje od općih pravila po kojima se inače tumače pravni poslovi, te se opća pravila o tumačenju pravnih poslova primjenjuju samo supsijdijarno, ako su posebna pravila za tumačenje oporuka ostavila mjesta za to. Naime, kod činjenice postojanja izričito unesene i sadržajno nedvojbene oporučne odredbe o opozivu/stavljanju van snage ranijih oporuka, pri čemu treba uzeti u obzir i sadržaj odredbi kasnije oporuke u pogledu raspolaganja imovinom u odnosu na odredbe ranije oporuke, tumačenjem prave volje ostavitelja u odnosu na odredbu o opozivu oporuke ne smiju se prijeći granice sadržaja oporučiteljeve oporuke i zakonskih pravila o opozivu oporuke, te zakonskih pravila o odnosu kasnije i ranije oporuke, sadržanih u odredbama čl. 64. - 66. ZN, nadopunjujući je nečim čega u njoj nema. Dakle, bitan sadržaj oporuke ne može se tumačenjem oporuke nadopunjavati. Time je ujedno odgovoreno na prvo postavljeno revizijsko pitanje.

 

12. Zaključno, ukupni sadržaj oporuke je (kako to proizlazi iz pravne naravi same oporuke) ponekad jedini, ali uvijek prvenstveni izvor tumačenja volje ostavitelja. Korištenje drugih izvora, podataka izvan teksta inače strogo formalnog akta, dopustivo je samo onda kada iz teksta oporučne odredbe proizlazi dvojba o onome (ovdje u pogledu opoziva ranije oporuke) što je oporučitelj stvarno htio odrediti. Dakle, samo u takvim (dvojbenim) slučajevima prava volja oporučiteljeva može se ustanovljavati na temelju činjenica koje nisu vidljive iz same oporuke. Međutim pomoću njih mora biti moguće izvesti siguran zaključak o onome o čemu se oporučitelj na manjkav način izjasnio. Pri tom je iznimno dopustivo dati prednost drugim dokaznim sredstvima / izvorima za utvrđivanje prave volje ostavitelja nad samom oporukom kao izvorom tumačenja prave/ stvarne volje ostavitelja, samo onda kada iz teksta oporučne odredbe proizlazi dvojba o onome što je oporučitelj stvarno htio odrediti (ovdje u pogledu opoziva ranijih oporuka), a ne i u situaciji kada niti jedna oporučna odredba te oporuke ne omogućava bilo kakovu sumnju u pravcu jasno izražene volje. Time je ujedno odgovoreno na drugo postavljeno revizijsko pitanje.

 

13. Navedena pravna shvaćanja revizijskog suda već su izražena u odlukama Rev-1734/1992-2 od 7. siječnja 1993., Gzz-157/2005 od 23. studenog 2005. Rev-876/2021 od 21. rujna 2021., te su podudarna s pravnim shvaćanjem izraženim u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu Pla and Puncernau v Andorra od 13. srpnja 2004. broj 69498/01, na koju se u reviziji ukazuje.

 

14. Zbog svega navedenog, nisu jasni razlozi iz kojih je sud riječima upotrjebljenim u oporuci dao značenje koje te riječi nemaju i to na temelju pisanih izjava izvršitelja oporuke i supruge oporučitelja, bez da su isti saslušani pred sudom, čime je dovedeno u pitanje načelo neposrednosti i kontradiktornosti postupka, a što je imalo za posljedicu da nije utvrđena prava volja oporučitelja. Kako je dakle zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno zbog čega nema uvjeta za preinaku pobijane presude, ovaj sud je prihvatio reviziju i ukinuo u cijelosti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te predmet vratio na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu (čl. 395. st. 2. ZPP).

 

15. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 11. siječnja 2023.