- 1 -              Kzz 37/2022-3

Broj: Kzz 37/2022-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. D. H. zbog prekršaja iz čl. 163. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11, 80/13, 158/13 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20 – dalje: ZOSPC), odlučujući o zahtjevu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske za zaštitu zakonitosti od 28. prosinca 2022. broj ZPP-DO-23/2022-4, podignutom protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe Krk, od 28. ožujka 2022. broj Pp P-792/2020., u sjednici održanoj 11. siječnja 2023.

p r e s u d i o   j e :

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe Krk, Prekršajnog odjela, od 28. ožujka 2022. broj Pp P-792/2020. na štetu os. D. H. povrijeđen zakon u odredbi čl. 195. st. 1. toč. 10. u vezi s čl. 173. st. 1. i čl. 90. st. 2. toč. 2. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18 – dalje: PZ) i u vezi s čl. 288. st. 3. i čl. 300. st. 1. toč. 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje: ZKP/08) pa se ta presuda ukida i predmet vraća Općinskom sudu u Crikvenici, Stalnoj službi Krk, Prekršajnom odjelu, na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe Krk, os. D. H. je zbog prekršaja iz čl. 163. st. 1. ZOSPC-a na temelju čl. 163. st. 8. ZOSPC-a osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 1.000,00 kn.

2. Protiv te je presude državni odvjetnik podigao zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede odredbi čl. 195. st. 1. toč. 10. u vezi s čl. 173. st. 1. i čl. 90. st. 2. toč. 2. PZ-a i u vezi s čl. 288. st. 3. i čl. 300. st. 1. toč. 5. ZKP/08, s prijedlogom da se utvrdi da je zahtjev osnovan i da je predmetnom pravomoćnom presudom na osuđenikovu štetu povrijeđen zakon u citiranim zakonskim odredbama.

4. Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

5. Državni odvjetnik u zahtjevu ukazuje da je u prekršajnom postupku na sporne okolnosti ispitan svjedok V. B. koji je prije ispitivanja upozoren u smislu čl. 173. st. 1. PZ-a i čl. 234. ZKP/08, a što sve proizlazi iz zapisnika o raspravi 23. ožujka 2022. Ističe da se odredba čl. 173. st. 1. PZ-a citira samo formalno jer je njome propisano da se pri ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku smisleno primjenjuju odredbe Zakona o kaznenom postupku koje se odnose na ispitivanje svjedoka i vještaka, a da je upozorenje iz čl. 234. ZKP/08 pogrešno (odnosi se na pravo okrivljenika na predlaganje dokaznih radnji u istrazi).

5.1. Nadalje, državni odvjetnik tvrdi da je svjedok V. B. sukladno odredbi čl. 173. st. 1. PZ-a prije ispitivanja trebao biti upozoren u smislu odredbe čl. 288. st. 3. ZKP/08 koja propisuje da će se svjedok prije ispitivanja upozoriti da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti, da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, kao i da nije dužan odgovarati na pitanja predviđena u čl. 286. st. 1. ZKP/08 (nije obvezan odgovarati na pojedina pitanja ako je vjerojatno da bi time izložio sebe ili bliskog srodnika kaznenom progonu, teškoj sramoti ili znatnoj materijalnoj šteti), te da je ta upozorenja trebalo unijeti u zapisnik. U zahtjevu se ističe da sud nije primijenio navedene zakonske odredbe i slijedom toga nije mogao, prema odredbi čl. 300. st. 1. toč. 5. ZKP/08, takav iskaz svjedoka upotrijebiti kao dokaz u postupku. Međutim, kako je prekršajni sud unatoč tome, takav iskaz svjedoka V. B. koristio u donošenju pravomoćne presude, na taj je način prema stavu tužitelja počinio bitnu povredu odredba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 10. PZ-a jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu iz čl. 90. st. 2. toč. 2. PZ-a.

6. Sve naprijed navedene tvrdnje državnog odvjetnika su osnovane jer je prekršajni sud u donošenju presude počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 10. PZ-a jer se pravomoćna presuda temelji na nezakonitom dokazu.

6.1. Naime, u prekršajnom su postupku nezakoniti dokazi definirani u čl. 90. st. 1. PZ-a, dok se u st. 2. na taksativan način propisuju koje sve povrede dovode do nezakonitih dokaza. U toč. 1. alinejama a.-d., st. 2. čl. 90. PZ-a se navode da su nezakoniti dokazi oni koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, na dostojanstvo, na ugled i čast te na nepovredivosti osobnog i obiteljskog života (to su tzv. nezakonit dokazi ex judicio), dok se u toč. 2. citirane odredbe propisuje da su nezakoniti dokazi oni koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni PZ-om te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo (to su tzv. nezakoniti dokazi ex lege).

6.2. Osnovano državni odvjetnik tvrdi da je iskaz svjedoka V. B. nezakonit dokaz iz čl. 90. st. 2. toč. 2. PZ-a, iako PZ ne sadrži takvu striktnu odredbu kojom je izričito predviđeno da se iskaz svjedoka koji nije ispitan na zakonom propisan način ne može upotrijebiti u prekršajnom postupku.

6.3. Međutim, Prekršajni zakon u odnosu na dokaznu radnju ispitivanja svjedoka, a s tim u vezi niti na nezakonitost takvog dokaza, ne sadrži posebne postupovne odredbe, ali se odredbom čl. 173. st. 1. PZ-a u odnosu na sva postupanja u vezi ispitivanja svjedoka i vještaka (osim onih koja su tim zakonom propisana u čl. 166. st. 2., čl. 167. st. 7. i čl. 168. st. 2. PZ-a), upućuje na primjenu odgovarajućih odredbi Zakona o kaznenom postupku koje se odnose na ispitivanja svjedoka i vještaka, iz čega proizlazi da se i pitanje nezakonitosti dokaza treba procjenjivati kroz odgovarajuće odredbe ZKP/08.

6.4. Ti propisi na koje se referira odredba čl. 173. st. 1. PZ-a su odredbe čl. 288. st. 3. ZKP/08, koja se odnosi na obvezna upozorenja koja se svjedoku navode prije ispitivanja i obveza da se ta upozorenja upišu u zapisnik, te odredba čl. 300. st. 1. toč. 5. ZKP/08, koja propisuje da se iskaz svjedoka ne može upotrijebiti kao dokaz ako upozorenja iz čl. 288. st. 3. ZKP/08 nisu ubilježena u zapisnik.

6.5. Prema tome, kako u raspravnom zapisniku od 23. ožujka 2022. nije ubilježeno da je svjedok V. B. prije ispitivanja upozoren na obveze i prava propisana čl. 288. st. 3. ZKP/08, a iskaz navedenog svjedoka je upotrijebljen u donošenju pravomoćne presude, prekršajni je sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog zakona iz čl. 195. st. 1. toč. 10. u vezi s čl. 173. st. 1. i čl. 90. st. 2. toč. 2. PZ , a u vezi s čl. 288. st. 3. i čl. 300. st. 1. toč. 5. ZKP/08, kako se to osnovano tvrdi u zahtjevu.

7. Doduše, u zahtjevu državni odvjetnik predlaže samo da se utvrdi da je pravomoćnom presudom na osuđenikovu štetu počinjena navedena postupovna povreda, a ne predlaže se i njeno ukidanje, međutim, kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske pri odlučivanju o zahtjevu za zaštitu zakonitosti, u smislu čl. 511. st. 1. ZKP/08, ograničen samo na ispitivanje povreda zakona na koje se poziva Glavni državni odvjetnik, dakle, a ne i na prijedlog koji se ističe u zahtjevu, a kako je utvrđeno da je zakon povrijeđen na osuđenikovu štetu, to je neovisno o prijedlogu tužitelja, pravomoćna presuda, uz utvrđenje o počinjenoj povredi zakona, uz to i ukinuta i predmet je prekršajnom sudu vraćen na ponovno odlučivanje.

8. Iz naprijed navedenih je razloga na temelju čl. 513. st. 1. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 11. siječnja 2023.

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Dražen Tripalo, v.r