- 1 -              Rev 968/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 968/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. Š. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćnici B. M., odvjetnici u O. društvu M. i s. d.o.o., Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda Zagrebu, poslovni broj Gž R-1029/2020-2 od 9. travnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1034/19-35 od 31. kolovoza 2020., na sjednici održanoj 11. siječnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda Zagrebu, poslovni broj Gž R-1029/2020-2 od 9. travnja 2021., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I/ Nalaže se tuženiku C. o. d.d. isplatiti tužitelju J. Š. iznos od 22.800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijede:

- iznos od 21.600,00 kn počam od 21. studenog 2017. pa do isplate,

- iznos od 600,00 kn počam od 10. svibnja 2017. pa do isplate,

- iznos od 600,00 kn počam od 10. lipnja 2017. pa do isplate,

 

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i st. 8 Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.

 

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 15.312,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. kolovoza 2020. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i st. 8 Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.

 

III/ Odbija se tužitelj s iznosom od 525,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 21. studenog 2017. pa do isplate.".

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I.              Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1034/19-35 od 31. kolovoza 2020. pod točkama I. i II. izreke i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja J. Š. iz S., kojim od tuženika C. o. d.d., Z., zahtjeva isplatu iznosa od 22.800,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i naknadu troškova postupka u iznosu od 15.312,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 31. kolovoza 2020. do isplate.

 

Nalaže se tužitelju J. Š. iz S., naknaditi tuženiku C. o. d.d., Zagreb, trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 kn u roku 15 dana.

 

II. Nalaže se tužitelju J. Š. iz S., naknaditi tuženiku C. o. d.d., Z., trošak žalbe u iznosu od 250,00 kn u roku 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja J. Š. iz S., za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.".

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 4854/2021-2 od 17. studenoga 2021. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pitanja:

 

"Je li u parničnom postupku sud vezan upravnim rješenjem radi čijeg poništenja je vođen upravni spor i koji nije pravomoćno okončan?"

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu drugostupanjsku presudu podredno ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove sastava revizije.

 

5. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu te traži troškove sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete radi povrede prava osobnosti uslijed ozljede na radu.

 

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da odgovornost tuženika proizlazi iz ugovornog osiguranja primjenom čl. 964. i čl. 965. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), da tuženik nije dokazao da postoje ekskulpacioni razlozi, koje je mogao isticati kao i radnikov poslodavac i tuženikov osiguranik, u smislu čl. 1067. ZOO, kao niti doprinos tužitelja šteti koju trpi, dok da je tužitelj dokazao da je do ozlijede došlo na radu, prilikom obavljanja uobičajenih i redovnih radnih zadataka za što postoji odgovornost tuženikova osiguranika u smislu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 71/14, 118/14, 154/14) u vezi s čl. 111. st. 1 Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14). Prvostupanjski sud također utvrđuje da je liječnik vještak na jasan i uvjerljiv način obrazložio postojanje uzročno-posljedične veze između predmetnog ozljeđivanja i štetnih posljedica po tužiteljevo zdravlje, a smatra i da za predmet ovoga spora nije odlučna okolnost što ozljeda iz predmetnog štetnog događaja rješenjem HZZO-a od 10. srpnja 2017. tužitelju nije priznata kao ozljeda na radu, jer da ta okolnost ne isključuje odgovornost poslodavca za štetu koju radnik dokaže da je pretrpio na radu. Također, sud prvoga stupnja otklanja prigovor na nalaz i mišljenje liječnika vještaka da D. Q. bolest ne predstavlja ozljedu, već da se radi o upali tetiva koja se javlja kao posljedica ponavljanih pokreta. Ovo jer da je saslušanjem vještaka razjašnjeno da se ne radi niti o upali kako to tuženik tvrdi, već o degenerativnim promjenama tetive i tetivne ovojnice, koje se najčešće javljaju kao posljedica ponavljajućih mikrotrauma, ali i da do iste može doći i nakon jednokratne intenzivnije traume tetive, odnosno nakon jednokratnih naprezanja tetive, a što je slučaj u predmetnom štetnom događaju. Smatra time dokazanim da je došlo do povrede prava osobnosti tužitelja u smislu čl. 19. st. 1. i st. 2. i čl. 1100. st. 1 i st. 2. ZOO te da utvrđena jačina i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha kod tužitelja u smislu Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske i navedenih zakonskih normi opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade štete u iznosu od 19.500,00 kn uz što je tužitelju, pozivom na čl. 1095. st. 2. ZOO dosuđen i iznos od 2.100,00 kn na ime naknade nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, a na navedene iznose sud je tužitelju priznao zatezne kamate pozivom na čl. 29. st. 1. ZOO računajući od završetka liječenja, 21. studenoga 2017. do isplate. Konačno, pozivom na čl. 1095. st. 1. i čl. 1086. ZOO sud prvoga stupnja tužitelju je dosudio i naknadu imovinske štete s osnove izgubljene zarade za vrijeme bolovanja u iznosu od 600,00 kn sa zateznim kamatama od 10. svibnja 2017. do isplate i u iznosu od 600,00 kn sa zateznim kamatama od 10. lipnja 2017. do isplate.

 

10. Drugostupanjski sud je povodom žalbe tuženika preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Klasa: …, Ur. broj: … od 13. travnja 2017., koje je potvrđeno rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Klasa: …, Ur. broj: … od 10. srpnja 2017., ozljeda iz predmetnog slučaja nije priznata ozljedom na radu i stoga tužitelju nisu ni priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, te da u takvoj situaciji u kojoj je nadležno upravno tijelo odlučivalo upravo o onim okolnostima koje su bitne za odluku u ovom sporu, a to je li ozljeda koju je tužitelj zadobio ozljeda na radu i zaključilo je da se ne radi o takvoj ozljedi vezanoj za poslove tužitelja i to jer da se radi o bolesti koja se razvija kao posljedica mnogobrojnih ponavljanja i istovrsnih pokreta koji rezultiraju mikrooštećenjima, tada sud u postupku kakav je predmetni više ne može ispitivati pravilnost te činjenice već je vezan takvim rješenjem te se pozvao na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-947/17-2 od 11. rujna 2018.

 

11. Tužitelj u reviziji ističe postojanje bitne povrede postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 12. ZPP, koja se ogleda u tome što u konkretnom slučaju sporni upravni postupak nije bio pravomoćno okončan u trenutku donošenja odluke pa stoga nije bilo mjesta pozivanju na predmetno pravno shvaćanje te je drugostupanjski sud svoju odluku utemeljio na stavu revizijskog suda zauzetom u činjenično i pravno različitoj situaciju u odnosu na onu u kojoj je odlučivao drugostupanjski sud, te stoga istu nije niti mogao primijeniti.

 

12. Naime, revident ističe da je protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kojim ozljeda iz predmetnog slučaja nije priznata ozljedom na radu, pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Zagrebu, u kojem je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku za kirurgiju i traumatologiju koji je naveo da je revident u štetnom događaju zadobio ozljedu lijeve šake, koja je u cijelosti nastala naglom i nenadanom silom, vezanom uz radni odnos te se može smatrati klasičnim primjerom ozljede na radu. Upravni sud u Zagrebu je 11. srpnja 2019. donio presudu poslovni broj UsI-2204/17 kojom je odbijen tužbeni zahtjev stoga je revident na navedenu presudu Upravnog suda u Zagrebu uložio žalbu o kojoj Visoki upravni sud Republike Hrvatske nije odlučio niti u trenutku donošenja prvostupanjske presude niti u trenutku donošenja osporavane drugostupanjske presude, pa stoga nije pravomoćno utvrđeno priznaje li se revidentu ozljeda na radu ili ne, kako bi onda parnični sud mogao biti vezan navedenim utvrđenjem. Međutim, revident ističe kako je nakon podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Usž-4402/19 od 31. kolovoza 2021. usvojio žalbu revidenta te je poništio presudu Upravnog suda u Zagrebu i vratio predmet na ponovno odlučivanje te da je sasvim razvidno kako je pobijana drugostupanjska presuda Županijskog suda u Zagrebu bila rezultat pogrešnog tumačenja stava revizijskog suda.

 

13. Osnovana je tvrdnja revidenta da je drugostupanjski sud pobijanom presudom pogrešno utvrdio da je sud vezan rješenjem HZZO-a u trenutku kada nije bio pravomoćno okončan upravni spor u svezi priznavanja ozljede na radu, a zbog čega o predmetnom prethodnom pitanju nije konačno odlučeno te je parnični sud stoga bio ovlašten sam odlučiti o tom pitanju, u smislu članka 12. ZPP ili je trebao prekinuti postupak do pravomoćnog okončanja upravnog spora.

 

14. Odredbom čl. 12. ZPP propisano je da kad odluka suda ovisi o prethodnom pitanju postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije riješeno, dok je odredbom čl. 213. st. 1. ZPP propisano da će sud odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP).

 

15. Nadalje, odredbom čl. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, dalje: ZUS) propisano je da je predmet upravnog spora među ostalim i ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek; da je u smislu čl. 10. ZUS pravomoćna presuda suda obvezna za stranke u upravnom sporu i njihove pravne sljednike; da je čl. 58. ZUS propisano da sud može ako utvrdi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, presudom usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti pobijanu odluku i sam riješiti stvar, osim kada to ne može učiniti s obzirom na prirodu stvari ili je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni.

 

16. Dakle, u slučaju da je protiv odluke javnopravnog tijela pokrenut upravni spor, to je zakonitosti pojedinačne odluke javnopravnog tijela (u ovom slučaju rješenja HZZO) predmet preispitivanja sve do pravomoćnosti presude koja u smislu čl. 63. ZUS u odnosu na prvostupanjsku presudu nastupa protekom roka za žalbu ako žalba nije podnesena, odnosno danom donošenja ako žalba nije dopuštena, a u odnosu na drugostupanjsku presudu danom donošenja.

 

17. Prema shvaćanju ovog suda primjenjujući navedene odredbe čl. 12. ZPP te čl. 3., 10., 58. i 63. ZUS proizlazi da u parničnom postupku sud nije vezan upravnim rješenjem radi čijeg poništenja se vodi upravni spor koji nije pravomoćno okončan, a time je ujedno odgovoreno na postavljeno revizijsko pitanje.

 

18. S obzirom na to da je zbog navedenih pogrešnih primjena procesnih pravila drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 12. ZPP, što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude, to je i na taj način počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

 

19. U smislu izloženog valjalo je ukinuti drugostupanjsku presudu i vratiti predmet tome sudu na ponovni postupak i odlučivanje po žalbi i ocjene ostalih žalbenih navoda (čl. 394. st. 1. ZPP).

 

20. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 11. siječnja 2023.