Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: Poslovni broj: P-241/2020-

 

              Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-241/2020-

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P  R  E  S  U  D  A  I    R J E Š E N J E

 

              Općinski sud u K., po sucu pojedincu D. S., u pravnoj stvari tužitelja M. G., OIB: K., G. 11, zastupanog po punomoćniku Z. K., odvjetniku iz K. protiv tuženika N. hrvatska banka d.d., OIB:, Z., V. 9,  kao pravni sljednik S. d.d. Z., kao pravni sljednik V. d.d. Z., zastupanog po punomoćnicima O. društva Ž. i P. iz Z., S. cesta 32,   radi utvrđenja ništetnosti i isplate, temeljem članka 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14. – dalje u tekstu: ZPP) na ročištu za donošenje i objavu presude  11. siječnja 2023

 

r i j e š i o    j e

 

Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti uložen od strane tuženika.

 

p  r  e  s  u  d  i   o     j  e

 

              I.  Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz članka 2. i članka 8. Ugovora o kreditu broj: 757154 koji su dana 17.11.2005. sklopili tužitelj M. G.. OIB: , K., G. 11 kao korisnik kredita i tuženik S. d.d. Z., V. 9, OIB:, kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,10% godišnje.

 

              II. Nalaže se tuženiku N. hrvatska banka d.d., OIB, Z., V. 9, kao pravni sljednik S. d.d., Z., da tužitelju M. G., OIB:, K., G. 11, isplati iznos od 179,33 eura/1.351,13 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu:

na iznos od 27,15 kn / 3,60 EUR počam od 01.04.2008

na iznos od 26,36 kn / 3,50 EUR počam od 02.05.2008

na iznos od 26,10 kn / 3,46 EUR počam od 02.06.2008

na iznos od 26,46 kn / 3,51 EUR počam od 01.07.2008

na iznos od 25,89 kn / 3,44 EUR počam od 01.08.2008

na iznos od 25,97 kn / 3,45 EUR počam od 01.09.2008

na iznos od 26,36 kn / 3,50 EUR počam od 01.10.2008

na iznos od 28,62 kn / 3,80 EUR počam od 03.11.2008

na iznos od 26,96 kn / 3,58 EUR počam od 01.12.2008

na iznos od 39,57 kn / 5,25 EUR počam od 02.01.2009

na iznos od 39,92 kn / 5,30 EUR počam od 02.02.2009

na iznos od 40,09 kn / 5,32 EUR počam od 02.03.2009

na iznos od 39,68 kn / 5,27 EUR počam od 01.04.2009

na iznos od 39,62 kn / 5,26 EUR počam od 02.05.2009

na iznos od 38,97 kn / 5,17 EUR počam od 01.06.2009

na iznos od 38,40 kn / 5,10 EUR počam od 01.07.2009

na iznos od 38,60 kn / 5,12 EUR počam od 01.08.2009

na iznos od 39,03 kn / 5,18 EUR počam od 01.09.2009

na iznos od 46,88 kn / 6,22 EUR počam od 01.10.2009

na iznos od 46,60 kn / 6,18 EUR počam od 02.11.2009

na iznos od 47,25 kn / 6,27 EUR počam od 01.12.2009

na iznos od 47,86 kn / 6,35 EUR počam od 02.01.2010

na iznos od 48,51 kn / 6,44 EUR počam od 01.02.2010

na iznos od 48,34 kn / 6,42 EUR počam od 01.03.2010

na iznos od 49,43 kn / 6,56 EUR počam od 01.04.2010

na iznos od 49,15 kn / 6,52 EUR počam od 03.05.2010

na iznos od 49,70 kn / 6,60 EUR počam od 01.06.2010

na iznos od 52,80 kn / 7,01 EUR počam od 01.07.2010

na iznos od 52,09 kn / 6,91 EUR počam od 02.08.2010

na iznos od 54,73 kn / 7,26 EUR počam od 01.09.2010

na iznos od 53,34 kn / 7,08 EUR počam od 01.10.2010

na iznos od 52,29 kn / 6,94 EUR počam od 02.11.2010

na iznos od 58,39 kn / 7,75 EUR počam od 01.12.2010

do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne

stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem

polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

              III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe ugovora o kreditu broj: 757154 koji su dana 17.11.2005. sklopili tužitelj M. G., OIB: , K., G. 11 kao korisnik kredita i tuženik S. d.d. Z., V. 9, OIB: kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

 

IV.  Nalaže se tuženiku N. hrvatska banka d.d., OIB, Z., V. 9, kao pravni sljednik S. d.d., Z., da tužitelju M. G., OIB:, K., G. 11, isplati iznos od 355,45 eura/2.678,11 kuna1 sa zakonskom zateznom kamatom i to:

 

na iznos od 47,04 kn / 6,24 EUR počam od 03.11.2008

na iznos od 58,05 kn / 7,70 EUR počam od 02.01.2009

na iznos od 73,12 kn / 9,70 EUR počam od 02.02.2009

na iznos od 80,72 kn / 10,71 EUR počam od 02.03.2009

na iznos od 62,68 kn / 8,32 EUR počam od 01.04.2009

na iznos od 60,07 kn / 7,97 EUR počam od 02.05.2009

na iznos od 31,78 kn / 4,22 EUR počam od 01.06.2009

na iznos od 6,91 kn / 0,92 EUR počam od 01.07.2009

na iznos od 15,59 kn / 2,07 EUR počam od 01.08.2009

na iznos od 34,05 kn / 4,52 EUR počam od 01.09.2009

na iznos od 23,52 kn / 3,12 EUR počam od 01.10.2009

na iznos od 13,27 kn / 1,76 EUR počam od 02.11.2009

na iznos od 36,82 kn / 4,89 EUR počam od 01.12.2009

na iznos od 59,12 kn / 7,85 EUR počam od 02.01.2010

na iznos od 82,60 kn / 10,96 EUR počam od 01.02.2010

na iznos od 76,43 kn / 10,14 EUR počam od 01.03.2010

na iznos od 115,97 kn / 15,39 EUR počam od 01.04.2010

na iznos od 105,78 kn / 14,04 EUR počam od 03.05.2010

na iznos od 125,66 kn / 16,68 EUR počam od 01.06.2010

na iznos od 237,62 kn / 31,54 EUR počam od 01.07.2010

na iznos od 212,15 kn / 28,16 EUR počam od 02.08.2010

na iznos od 307,74 kn / 40,84 EUR počam od 01.09.2010

na iznos od 257,31 kn / 34,15 EUR počam od 01.10.2010

na iznos od 219,39 kn / 29,12 EUR počam od 02.11.2010

na iznos od 334,72 kn / 44,42 EUR počam od 01.12.2010

sve do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

 

              V.  Tuženik N. hrvatska banka d.d. Z., OIB:, V. 9, 10000 Z., dužan je tužitelju M. G., OIB:, K., G. 11, naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.247,59 eura/9.400,00 kuna1 sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je dana 12. listopada 2020. podnio tužbu ovom sudu protiv tužene, radi isplate preplaćenih kamata po ugovoru o kreditu od 17. studenog 2005. (list 8-12 spisa), te preplate zbog ugovorene valutne klauzule u CHF. Tužitelj smatra da su odredbe iz članka 2. i 8. navedenog Ugovora ništetne, jer je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i valutna klauzula, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. U tijeku postupka tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 30. rujna 2022. (list 156 spisa), sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka. Sukladno statusnim promjenama tuženika u tijeku postupka tužitelj je umjesto radnije naznačene Sberbank d.d. Zagreb kao pravnog sljednika Volksbank d.d. Zagreb kao tuženika naznačio Novu hrvatsku banku d.d.

 

              2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila osnovanost tužbenog zahtjeva, te je uložila i prigovor zastare, kao i prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

 

              3. Nije sporno da su stranke zaključile ugovor o kreditu 17.11.2005. (list 8 spisa), temeljem kojeg ugovora je tužitelj ostvario kredit u švicarskim francima u iznosu od 18.607,00 CHF. U članku 2. ovog Ugovora, ugovorena je redovna kamata od 5,10% godišnje, s tim da je ugovoreno da je ista promjenjiva. Provedenim financijskim vještačenjem, po vještaku mr.sc. Jasmini Fijačko, utvrđeno je da je u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu redovna kamata ugovorena u visini od 5,10%, a da je došlo do promjene kamatnih stopa u više navrata u tijeku otplate. Vještak je utvrdio da je tužitelj u razdoblju otplate kredita platio po osnovu kamata iznos od 1.351,13 kn više nego što bi platio kamata po početnom otplatnom planu u vrijeme zaključenja ugovora, za period od 1.4.2008., pa do 1.12.2010. To je prikazano u koloni broj 11 u pismenom nalazu vještaka na strani 11 nalaza (list 74 spisa). 

 

              4. Stranke su zaključile predmetni ugovor o kreditu 17.11. 2005., što znači da se na pitanje ništetnosti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03, dalje: ZZP). U tijeku ovog postupka utvrđeno je da je tuženik kao banka odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 2. Ugovora, koji je tužitelju predočen na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pa tužitelju tom prilikom nije omogućeno utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu. Po pitanju promjenjive kamatne stope u ugovoru nije se pojedinačno pregovaralo, budući da je riječ o sadržaju odredbi koje je tuženik unaprijed formulirao u standardnom ugovoru, a tužitelj kao korisnik kredita nije upozoren o mogućim posljedicama takvog ugovaranja. Ovako ugovorena odredba glede promjenjivih kamata dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani, tj. banci da promijeni ugovorne kamate, čini ovisno isključivo o volji banke, bez ikakve mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da određuje cijenu usluge koju mora platiti. Jedno od osnovnih načela obveznog prava i samog ugovaranja, predstavlja odredivost cijene, prema kojoj sama cijena proizvoda mora biti određena ili odrediva. Kada je tužitelj sklopio ovaj ugovor bila je ugovorena kamatna stopa od 5,109% godišnje, ali je u tijeku ugovora ista više puta mijenjana i to isključivo voljom banke. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 96/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

 

              5. Na temelju svega iznijetog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev, kako je to naznačeno pod točkom 2. izreke, a imajući u vidu da je tužitelj precizirani tužbeni zahtjev, u cijelosti uskladio sa nalazom i mišljenjem financijskog vještaka mr. sc. Jasmine Fijačko.

 

              6. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, jer je isti izrađen na temelju dokumentacije tuženika, koja i nije sporna.  Tuženik nije prigovorio računskom izračunu financijskog vještaka.

 

              7. Nije osnovan prigovor zastare tuženika, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05 i 48/08), te se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Kolektivnom tužbom Udruge Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača Zagreb, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, nije obuhvaćen tuženik, odnosno njegov prednik, pa u odnosu na tuženika zastarni rok ne teče od dana pravomoćnosti presude u tom predmetu. Ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđena je tek ovom presudom, pa navedeni zastarni rok nije protekao.

 

              8. Što se tiče ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu sud je mišljenja da se i u tom slučaju radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane. Stoga je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u čl. 8. ugovora neodređena i nepoštena, a o njoj se nije pregovaralo, niti se je moglo pregovarati, jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

             

9. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati. Odredbom članka 322. Zakona o obveznim odnosima je propisano kako je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Kako su odredbe čl. 8. ovog ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su ništetne, te je stoga trebalo utvrditi njihovu ništetnost i u tom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

 

              10. U svojem nalazu financijski vještak je utvrdio da je tužitelj po osnovi valutne klauzule u odnosu na početni otplatni plan platio više 2.678,11 kn, a sve u odnosu na tečaj promatrajući samo vrijednosti rasta tečaja. Vještak je navedene iznose prikazao u mjesečnim anuitetima na stranicama nalaza 6-7 (list 76-77 spisa) i to u koloni 8.

 

              11. Tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev i u ovom dijelu sukladno nalazu financijskog vještaka u svojem podnesku od 30. rujna 2022. (list 156 spisa), pa je sud u cijelosti usvojio ovako precizirani tužbeni zahtjev.

 

              12. Sud je odbio prigovor zastare jer se ovdje radi o potraživanju po osnovi stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05), te se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. Prvostupanjska presuda je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Od tog dana počinje teći zastarni rok od 5 godina, a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. listopada 2020. navedeni zastarni rok nije protekao.

 

              13. Sud je na prijedlog tuženika saslušao tužitelja kao stranku. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je već napisani ugovor o kreditu od strane banke dobio preko autokuće u kojoj je kupio automobil tako da nije uopće niti razgovarao sa službenicima banke o pojedinim odredbama ugovora. Stoga mu nitko od djelatnike banke nije pojasnio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti. Tužitelj radi na poslovima osiguranja po ugovoru sa Croatia osiguranje, sa srednjom stručnom spremom, a stoga nije stručan po pitanju bankarskih poslova. Sud je prihvatio iskaz tužitelja u cijelosti jer je isti dan na jasan i uvjerljiv način, a iz navoda tužitelja je vidljivo da isti nije sudjelovao u sastavljanju predmetnog ugovora o kreditu niti je utjecao na sadržaj pojedinih njegovih odredbi.

 

              14. Sud nije prihvatio prigovor tuženika da se prilikom donošenja odluke imaju u vidu i negativne razlike mjesečnih anuiteta u odnosu na početne anuitete, a imajući u vidu da je i takav zahtjev tuženika u zastari s obzirom da se radi o tražbinama koje su dospjele u razdoblju od 2008. pa do 2010. Navedena kolektivna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu odnosi se samo na tražbine potrošača, a ne i na tražbine banaka tj. tuženika. Stoga za tuženika navedenom presudom nije nastupio prekid zastare.

 

              15. Nije osnovan niti prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda. Odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega trgovac nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Identične odredbe sadrži članak 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07), kao i članak 49 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14), a navedeni Zakoni usklađeni su s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Odredba članka  12. Ugovora, kao odredba unaprijed formuliranog ugovora nije bila posebno pregovarana, te tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, jer bi on čije je prebivalište u Kutini, radi zaštite svojih prava, u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Zagrebu bio podvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, što se ne odnosi na tuženika, s obzirom da se njegovo sjedište nalazi upravo u Zagrebu. Na temelju svega iznijetog, valjalo je odbiti prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

 

              16. Tužitelju je dosuđena i naknada parničnog troška, sukladno uspjehu u parnici, a troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav 4 podneska, zastupanja na 2 ročišta svako po 750,00 kuna, pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 750,00 kuna, što sve zajedno sa PDV-om iznosi 7.500,00 kuna. Tužitelj je imalo i troškove financijskog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kuna i sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 200,00 kuna i presudu u iznosu od 200,00 kuna. Stoga je tužitelju dosuđena naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 9.400,00 kuna, a sve temeljem članka 154. Zakona o parničnom postupku.

 

U Kutini 11. siječnja 2023.

 

S u d a c

D. S.

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud, pismenim podneskom u četiri primjerka.               

 

Dna

1. O. Z. K., K.

2. O. Ž. i P., Z.

 

 

 

 

 


[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu