Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 65 Pž-5318/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari
predlagatelja osiguranja IMEX MARINE d.o.o., Pula, Flanatička 25, OIB
10511338651, kojeg zastupa punomoćnik Marija Budimir, odvjetnik u Puli, protiv
protivnika osiguranja PINUS ČERVAR d.o.o. Pula, Ulica Vergarola-Via Vergarola 6,
OIB 72074615474, radi osiguranja novčane tražbine određivanjem privremene mjere,
odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Pazinu
poslovni broj R1-57/2022-2 od 5. prosinca 2022., 11. siječnja 2023.
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj R1-57/2022-2 od 5. prosinca 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj R1-57/2022-2 od 5.
prosinca 2022. odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja
novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 466.500,00 kn sa zateznim
kamatama od 25. studenog 2022. do isplate, te troškova parničnog postupka sa
zateznim kamatama od presuđenja (pravilno bi bilo: od donošenja rješenja) do
isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora zabranom protivniku
osiguranja otuđenje i opterećenje nekretnina označenih kao k.č.br. 949/5 i k.č. 949/6,
obje upisane u zk.ul. br. 4342 k.o. Marčana kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog
suda u Puli-Pola.
2. Protiv tog rješenja predlagatelj osiguranja je pravovremeno izjavio žalbu
zbog „svih zakonom predviđenih žalbenih razloga“. U žalbi navodi kako je
prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da predlagatelj nije učinio vjerojatnim postojanje
svoje tražbine samo zato što nije dospjela, pa se u prilog suprotnom poziva na
odredbe Zakona o obveznim odnosima o tome kako nastaju tražbine i kakve sve
mogu biti po svojim pravnim učincima i smatra da Ovršnim zakonom nije isključena
mogućnost određivanja privremene mjere i za nedospjele novčane obveze odnosno
da taj zakon ne čini razliku između dospjelih i nedospjelih tražbina. Žalitelj dalje
navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nije ispunjena ni druga
pretpostavka za određivanje privremene mjere i da uopće nije ocjenjivao navode
Poslovni broj: 65 Pž-5318/2022-2 2
predlagatelja i dokaze koje je dostavio uz prijedlog za osiguranje, a za koje smatra
da govore u prilog postojanja opasnosti da će bez privremene mjere protivnik
osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine. U vezi s tim ponavlja navode iz
prijedloga za osiguranje o tome da je jedini prihod protivnika osiguranja bio prihod od
pozajmica predlagatelja kojima je protivnik osiguranja namirivao troškove osnivanja,
kupovine nekretnine i općenito tekuće troškove, zatim da je predmetna nekretnina
kupljena tim pozajmicama i njima je plaćena naknada za zasnivanje prava građenja,
da protivnik osiguranja nema nikakve druge vrjednije imovine, da je u tijeku parnični
postupak radi utvrđenja bračne stečevine budući da je protivnik osiguranja osnovan
za vrijeme trajanja braka, s tim da imatelj poslovnih udjela nije obavijestio direktora
predlagatelja osiguranja o namjeravanoj prodaji nekretnine, iako je on također imatelj
poslovnog udjela po osnovi bračne stečevine, te da je protivnik osiguranja prestao
vraćati kredit Istarskoj kreditnoj banci d.d., zbog čega su uslijedile opomene
predlagatelju osiguranja, koji je sudužnik po kreditu. Konačno, žalitelj navodi kako su
za ovaj postupak značajne činjenice da je na predmetnoj nekretnini bilo zasnovano
pravo građenja u korist protivnika osiguranja, na temelju kojega je on trebao obavljati
djelatnost poslovanja s nekretninama, ali je to pravo ukinuto nakon pogoršanja
odnosa između bračnih drugova koji su imatelji poslovnih udjela protivnika
osiguranja, a jedan bračni drug je i vlasnik i direktor predlagatelja osiguranja.
Također, ukazuje na neosnovanost odbijanja prijedloga za određivanje privremene
mjere samo zbog formalnog razloga odnosno činjenice da je protivnik osiguranja
trgovačko društvo registrirano za obavljanje djelatnosti poslovanja nekretninama, jer
takvo stajalište dovodi do zaključka da bi u odnosu na ta trgovačka društva bila
potpuno isključena mogućnost određivanja privremene mjere zabrane otuđenja i
opterećenja nekretnina. Predlaže da ovaj žalbeni sud uvaži žalbu, pobijano rješenje
preinači tako da odredi privremenu mjeru ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom
sudu na ponovan postupak. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Žalba je osnovana.
4. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u
vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-
pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u vezi s odredbom članka
21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16,
73/17 i 131/20), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne
povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9.,
13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
5. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako je prijedlog za osiguranje
odbijen zato što nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere radi
osiguranja novčane tražbine iz članka 344. Ovršnog zakona. Prvostupanjski sud
smatra da predlagatelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine čije osiguranje
traži zato što tražbina nije dospjela u vrijeme podnošenja prijedloga kako to proizlazi
iz tužbe koju je predlagatelj podnio nadležnom sudu radi ostvarenja tražbine. Glede
druge pretpostavke, prvostupanjski sud smatra da predlagatelj nije učinio vjerojatnim
da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu, a nije
učinio vjerojatnim ni da protivnik osiguranja prodajom predmetne nekretnine nastoji
spriječiti ili znatno otežati naplatu njegove tražbine.
Poslovni broj: 65 Pž-5318/2022-2 3
6. Prema odredbi članka 344. Ovršnog zakona privremena mjera može se
odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost
da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine
time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, a prema
stavku 2. predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga
članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio
samo neznatnu štetu.
7. Prema odredbi članka 343. stavka 1. Ovršnog zakona privremena mjera
može se odrediti i radi osiguranja nedospjelih i uvjetnih tražbina. Riječ je o uvodnoj
odredbi koja se primjenjuje u postupku osiguranja određivanjem privremenih mjera
radi osiguranja novčanih i nenovčanih tražbina. Dakle, ne samo da Ovršni zakon ne
čini razliku između dospjelih i nedospjelih tražbina, kako to žalitelj obrazlaže u žalbi,
nego izričito propisuje da se privremena mjera može odrediti i radi osiguranja
nedospjele tražbine. Stoga je, sve ono što prvostupanjski sud navodi u prilog
nepostojanja prve pretpostavke za određivanje privremene mjere, suprotno ovoj
izričitoj zakonskoj odredbi.
8. Osnovano žalitelj tvrdi i da su razlozi rješenja o tome da nije ispunjena ni
druga pretpostavka za određivanje privremene mjere, nejasni i nedostatni. Ovo prije
svega zato što prvostupanjski sud uopće nije ispitivao vjerojatnost postojanja onih
činjenica koje je predlagatelj naveo u prijedlogu i valjanost dokaza koje je predložio,
nego je uzeo u obzir samo okolnost da je protivnik osiguranja trgovačko društvo koje
je u sudski registar upisano sa registriranom djelatnošću „poslovanja nekretninama“,
što uključuje kupoprodaju nekretnina. Iz toga je, pak, izveo zaključke da se u tome
slučaju ne može krenuti od pretpostavke da zabranom otuđenja i opterećenja
nekretnine protivnik osiguranja neće trpjeti nikakvu štetu, kao i da radnje koje
poduzima radi prodaja nekretnine predstavljaju radnje iz njegove redovne djelatnosti i
da prodajom nekretnina protivnik osiguranja ispunjava cilj zbog kojeg je osnovan
(ostvarenje dobiti kroz obavljanje registrirane djelatnosti), a ne namjeru sprječavanja
ili znatnog otežavanja naplate predlagateljeve tražbine.
9. Takvo pravno shvaćanje nije u skladu sa smislom i sadržajem zakonskih
odredaba o pretpostavkama za određivanje privremene mjere radi osiguranja
novčane tražbine. Da bi mogao pravilno i zakonito odlučiti o tome je li predlagatelj
učinio vjerojatnim i postojanje opasnosti iz članka 344. stavka 1. Ovršnog zakona,
prvostupanjski sud je trebao cijeniti činjenice na koje se pozivao predlagatelj,
posebno one koje se tiču ukidanja prava građenja na predmetnoj nekretnini i
oglašavanja njene prodaje, te ispitati razloge zbog kojih je to učinjeno. Kako to nije
učinio, žalitelj s pravom tvrdi da bi prihvaćanje pravnog stajališta prvostupanjskog
suda dovelo do toga da se protiv onih društava koja u sudskom registru imaju
upisanu djelatnost poslovanja nekretninama, već samim time ne bi mogla odrediti
privremena mjera zabrane otuđenja i opterećena nekretnina.
10. Zbog pogrešnih pravnih stajališta o pretpostavkama za određivanje
privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine, prvostupanjski sud je donio
nepravilno i nezakonito rješenje, koje žalitelj osnovano pobija. Zato je na temelju
Poslovni broj: 65 Pž-5318/2022-2 4
odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog
zakona, žalba predlagatelja osiguranja uvažena, pobijano rješenje ukinuto i predmet
vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
11. U ponovnom postupku sud će ponovo odlučiti o prijedlogu za osiguranje
imajući u vidu odredbe Ovršnog zakona na koje je ukazano ovim rješenjem. Također
prvostupanjski sud treba ispitati i cijeniti one činjenice koje je predlagatelj osiguranja
naveo u prijedlogu i dokaze koje je predložio, te pravilnom primjenom odredaba
Ovršnog zakona odlučiti je li predlagatelj učinio vjerojatnim postojanje svoje novčane
tražbine, neovisno o tome je li ona bila dospjela u vrijeme podnošenja prijedloga, i je
li učinio vjerojatnim postojanje opasnosti da će bez određivanja privremene mjere
ostvarenje tražbine biti spriječeno ili znatno otežano ili da bi određivanjem
privremene mjere tuženik pretrpio samo neznatnu štetu, neovisno o tome što je
protivnik osiguranja društvo koje u sudskom registru ima upisanu djelatnost
poslovanja nekretninama. Tek nakon toga sud će moći donijeti pravilnu i zakonitu
odluku o zahtjevu predlagatelja za određivanje privremene mjere. U toj odluci će
odlučiti i o zahtjevu predlagatelja za naknadu troškova ovog žalbenog postupka
(članak 166. stavak 3. ZPP-a).
Zagreb, 11. siječnja 2023.
Sudac Lenka Ćorić
Kontrolni broj: 088af-0879e-58254
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Lenka Ćorić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.