- 1 -              Poslovni broj: Usž-59/23-2

Poslovni broj: Usž-59/23-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Blanša Turić, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. d. o. o., Č., Bosna i Hercegovina, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva J. i drugi j.t.d., N. G., protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba A. d.d. C., i P. d.o.o. Z., zastupan po opunomoćenici R. P., Odvjetnici iz Z., radi poništenja dozvole za linijski prijevoz putnika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-624/22-24 od 21. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2023.

p r e s u d i o   j e

I.              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-624/22-24 od 21. studenog 2022.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

III.              Odbija se zahtjev zainteresirane osobe P. d.o.o. Z. za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje dozvole za linijski prijevoz putnika autobusa u međunarodnom cestovnom prometu tuženika, klasa: UP/I-340-02/21-05/18, urbroj: 530-08-1-2-1-21-3 od 13. rujna 2021. na autobusnoj liniji Z. (HR) – T. (BIH), broj linije u upisniku HR-BIH-146 (točka I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan (točka II. izreke), tužitelju je naloženo da nadoknadi zainteresiranoj osobi P. d.o.o. Z. trošak upravnog spora u iznosu 14.062,50 kuna/ 1.866,41 eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, dok se u preostalom dijelu zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora odbija (točka III. izreke) te je odbijen zahtjev za naknadu troška zainteresirane osobe A. d.d. C. kao neosnovan (točka IV. izreke).

2.              Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj ističe da prvostupanjski sud, kod ocjene valjanosti obnove dozvole, smatra presudnim održava li se predmetna međunarodna autobusna linija, a pritom zanemaruje održava li se prema uvjetima iz voznog reda, odnosno održavaju li liniju svi prijevoznici na koje glasi vozni red. Ističe da je na taj način pogrešno interpretiran institut obnove dozvole, što bi predstavljalo produljenje roka važenja upravnog akta pod istim uvjetima, što u konkretnom nije slučaj. Smatra da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak da su postojali zakonski uvjeti da tuženik obnovi dozvolu na zahtjev ostalih prijevoznika ako je jedan od prijevoznika odustao i više ne sudjeluje u zajedničkom prijevozu, a to je u konkretnom slučaju tužitelj. Navodi da je u tom slučaju, kada jedan od prijevoznika odustane od prijevoza, a ostali prijevoznici namjeravaju nastaviti vršiti prijevoz, potrebno, zbog izmijenjenih okolnosti, podnijeti novi zahtjev za izdavanje nove dozvole za predmetnu liniju, a ne tražiti produljenje ranije dozvole. Također, smatra da je uz navedeno potrebno ishodovati i novi vozni red koji bi glasio samo na zainteresirane prijevoznike, a ne i na tužitelja, što u konkretnom slučaju nije ostvareno. Citira relevantne odredbe Pravilnika o obavljanju javnog linijskog prijevoza putnika u cestovnom prometu („Narodne novine“, 116/19.; dalje: Pravilnik) te posebno podcrtava da je propisano u slučaju da prijevoz obavlja više prijevoznika, vozni red mora glasiti na sve prijevoznike. Upire na to da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da jedan od prijevoznika, na kojeg se vozni red odnosi, iz neopravdanih razloga nije obavljao prijevoz na liniji za koju se traži obnova dozvole i da se nije pridržavao uvjeta iz voznog reda. Navodi da zahtjev za obnovom dozvole mora sadržavati pisani ugovor o zajedničkom obavljanju prijevoza sklopljen između svih prijevoznika na koje glasi ranije usklađeni vozni red, a da tužitelj nije sklopio s ostalim prijevoznicima novi ugovor. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i riješi upravnu stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev te potražuje trošak za sastav žalbe.

3.               Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je prvostupanjski sud, poštujući pravila sudskog postupka, pravilno primijenio materijalno pravo i ocijenio činjenice i činjenično stanje kada je odbio tužbeni zahtjev u ovom predmetu. Ističe da se na temelju članka 62. stavka 2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ 41/18., 98/19., 30/21. i 89/21.; dalje: ZPCP) javni linijski prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu između Republike Hrvatske i trećih država, uspostavlja u skladu s međunarodnim ugovorima, uz uvažavanje načela uzajamnosti, a obavlja se na temelju dozvole izdane uz suglasnost država kroz koje linija prolazi, u skladu s uvjetima određenim tim Zakonom i međunarodnim ugovorima. Navodi da se međunarodni prijevoz putnika između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine obavlja na temelju Ugovora o međunarodnom cestovnom prijevozu, sklopljenog između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Bosne i Hercegovine („Narodne novine“ međunarodni ugovori 4/96.). Ističe da se međunarodni linijski prijevoz putnika na teritoriju Republike Hrvatske obavlja na temelju dozvole koje izdaje tuženik, uz ispunjenje propisanih uvjeta, a da su zainteresirane osobe u ovom postupku tuženiku podnijele zahtjev za izdavanje nove dozvole, prije isteka roka važećih dozvola 26. veljače 2021. Ističe da je tuženik u svemu postupio u skladu sa mjerodavnim propisima te da nisu postojala razlozi zbog kojih dozvolu za predmetnu autobusnu liniju ne bi trebalo donijeti. U odnosu na žalbene navode tužitelja u pogledu ranijeg voznog reda ističe da se radi o obnovi dozvole pa se postupak usklađivanja voznih redova ne provodi. Predlaže da ovaj Sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu.

4.              Zainteresirana osoba P. d.o.o. u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da je prvostupanjski sud izveo pravilan zaključak o svim relevantnim činjenicama te je pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Smatra da su bile ispunjene sve pretpostavke za produljenje predmetne dozvole i to iz razloga jer se radilo o obnovi dozvole za postojeće linije pa nije bilo potrebe za provođenjem postupka usklađivanja. Predlaže da ovaj Sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troška odgovora na žalbu zainteresirane osobe.

5.              Žalba nije osnovana.        

6.              Ispitivanjem pobijanog prvostupanjskog rješenja sukladno odredbi članka 73. stavka 1.  Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7.              Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice već utvrđene u postupku donošenja osporene odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a) te na temelju svih podataka prikupljenih tijekom postupka kao i tijekom upravnog spora, prema ocjeni ovog Suda, pravilno i potpuno utvrdio bitne činjenice za donošenje zakonite odluke.

8.              Iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik 13. rujna 2021. izdao dozvolu za linijski prijevoz putnika autobusom u međunarodnom cestovnom prometu prijevoznicima A. d.d. i P. d.o.o. Osporavajući zakonitost navedene dozvole tužitelj je podnio tužbu pozivajući se na odredbe Pravilnika.

9.              Odredbama članka 21. stavaka 1., 2. i 3. Pravilnika propisano je da se zahtjev za obnovu dozvole podnosi izdavatelju dozvole, najkasnije tri mjeseca prije isteka roka njenog važenja. Zahtjev za obnovu dozvole mora sadržavati dokaz o prijevoznim kapacitetima i najmanje jednom zaposlenom vozaču po autobusu, itinerar u odgovarajućem mjerilu i pisani ugovor o zajedničkom obavljanju prijevoza, ako prijevoz obavljaju dva ili više prijevoznika. Izdavatelj dozvole će prijevozniku rješenjem obnoviti dozvolu, osim u slučaju ako prijevoznik iz neopravdanih razloga nije obavljao prijevoz na liniji za koju traži obnovu dozvole ili ako se nije pridržavao uvjeta iz voznog reda, posebno pristajanja na autobusnim kolodvorima, odnosno autobusnim stajalištima.

10.              Odredbom članka 64. ZPCP-a propisano je da međunarodni linijski prijevoz putnika iz članka 62. stavka 2. toga Zakona na teritoriju Republike Hrvatske prijevoznik može obavljati samo na temelju dozvole koju izdaje Ministarstvo, u skladu s dozvolom i njezinim sastavnim dijelovima (itinerarom, cjenikom i voznim redom), o čemu se odlučuje rješenjem (stavak 1.). Za izdavanje dozvole iz stavka 1. ovoga članka moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:- domaći prijevoznik mora imati licenciju Zajednice; - u obavljanje prijevoza na liniji koja ima stajališta na teritoriju Republike Hrvatske obvezno mora biti uključen domaći prijevoznik; - vozni red mora biti usklađen i - sve države preko čijeg teritorija prometuje linija moraju biti suglasne s obavljanjem prijevoza na toj liniji (stavak 2.). Dozvola se izdaje na zahtjev domaćeg prijevoznika i nije prenosiva na drugog prijevoznika (stavak 3.). Dozvola se izdaje s rokom važenja do pet godina ili do dana isteka licencije (stavak 4.). Uz zahtjev iz stavka 3. ovoga članka obvezno se prilažu vozni red, cjenik, itinerar, ugovor sklopljen između domaćeg i stranog prijevoznika o zajedničkom obavljanju međunarodnog linijskog prijevoza putnika, kao i drugi prilozi utvrđeni međunarodnim ugovorom (stavak 5.).

11.              Imajući na umu tužbene navode da su prijevoznici A. d.d. i P. d.o.o. tuženiku podnijeli zahtjev za obnovu ranije izdanih dozvola u kojim zahtjevu su iz ranijih voznih redova, itinerara i cjenika izostavili tužitelja iako su ranije dozvole glasile i na tužitelja te citirane odredbe Pravilnika, prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je pravilno obrazložio da se radilo o postojećoj liniji i nije bilo potrebno provođenje postupka usklađivanja, kao niti izdavanja novih linija. Ovaj Sud se slaže s utvrđenjima prvostupanjskog suda da činjenica što je jedan od prijevoznika samovoljno odlučio ne sudjelovati u zajedničkom prijevozu nije od utjecaja na zakonitost obnove postojeće međunarodne linije u situaciji kada postoji drugi kooperant koji i dalje obavlja prijevoz.

12.              Odluka o trošku iz točaka III., IV. i V. izreke prvostupanjske presude je utemeljena na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.

13.              Budući da je utvrđeno da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke).

14.              Odluka o žalbenom trošku tužitelja je utemeljena na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a (točka II. izreke).

15.               Zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu je odbijen jer taj podnesak, po ocjeni ovog Suda, nije utjecao na odluku suda o osnovanosti žalbe tužitelja pa se navedeni trošak ne smatra opravdanim sukladno članku 79. stavku 1. ZUS-a (točka III. izreke).

U Zagrebu 11. siječnja 2023.

   Predsjednica vijeća

        Sanja Štefan, v.r.