Baza je ažurirana 08.06.2026. zaključno sa NN 43/26 EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 27 P-494/2020-27
Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 27 P-494/2020-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz V., O. 4, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz O. društva K. i R. iz V., protiv 1. tuženika Ž. P. iz V., G. K. 16, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz O. društva K., H. i V. j.t.d. iz V., i 2. tuženika Z. P. iz V., O. 35, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Z. odvjetničkog ureda H. Ž. i R. Ž. iz V., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 1. prosinca 2022. u prisutnosti stranaka i punomoćnika stranaka, 11. siječnja 2023. objavio je i
p r e s u d i o j e
- 1/2 dijela nekretnine čk.br. 2173/3, šuma u P. 327 m2, te č.k.br. 2173/8 P. 450 m2, koja se u naravi sastoji od šuma 266 m2, te vinograd 184 m2, sveukupne površine 777 m2, obje upisane u zk.ul.br. 1641 k.o. V. B., u zemljišne knjige O. suda u V.,
- 1/10 dijela nekretnine čk.br. 2173/6 K. u P. 52 m2, upisana u zk.ul.br. 1646 k.o. V. B., u zemljišne knjige O. suda u V.,
- 1/2 dijela nekretnine čk.br. 664/3 V. u P. 651 m2, upisana u zk.ul.br. 987 k.o. M., u zemljišne knjige O. suda u V.,
gubi učinak prema tužitelju S. B., O. 4, 42207 V., OIB: …, u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 22.918,26 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:
- iznos od 10.000,00 kn od 01.11.2014.,
- iznos od 12.918,26 kn od 16.09.2016.,
po stopi od 12% godišnje do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje polugodišnje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
- iznos od 10.000,00 kn od 01.11.2014.,
- iznos od 12.918,26 kn od 16.09.2016.,
po stopi od 12% godišnje do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje polugodišnje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, namiri iz iznosa dobivenog prodajom suvlasničkih dijelova nekretnina
- 1/2 dijela nekretnine čk.br. 2173/3, šuma u P. 327 m2, te č.k.br. 2173/8 P. 450 m2, koja se u naravi sastoji od šuma 266 m2, te vinograd 184 m2, sveukupne površine 777 m2, obje upisane u zk.ul.br. 1641 k.o. V. B., u zemljišne knjige O. suda u V.,
- 1/10 dijela nekretnine čk.br. 2173/6 K. u P. 52 m2, upisana u zk.ul.br. 1646 k.o. V. B., u zemljišne knjige O. suda u V.,
- 1/2 dijela nekretnine čk.br. 664/3 V. u P. 651 m2, upisana u zk.ul.br. 987 k.o. M., u zemljišne knjige O. suda u V..
"Utvrđuje se da je bjanko zadužnica od 30. listopada 2014. solemnizirana po javnom bilježniku S. T. iz V. broj Ov-5083/14 od 30. listopada 2014. poništena, odnosno stavljena izvan snage i izgubila svoj pravni učinak potpisom izjave o zapljeni po pristanku dužnika od 12. listopada 2015. na kojoj je Z. P. iz V., O. 35, ovjerio svoj potpis kod javne bilježnice N. Š.-B. iz I. broj Ov-8963/15 dana 14. listopada 2015."
IV. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade troškove ovog postupka u iznosu od 1.608,44 eur/12.118,77 kn (tisuću šesto osam eura i četrdeset četiri centa/dvanaest tisuća sto osamnaest kuna i sedamdeset sedam lipa, fiksni tečaj konverzije 1 eur = 7,53450 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi da mu 2. tuženik temeljem ovršne isprave - bjanko zadužnice od 30.10.2014. solemnizirane po javnom bilježniku S. T. iz V. pod brojem OV-5083/14 od 30.10.2014. duguje novčani iznos od 10.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 01.11.2014., da mu 2. tuženik temeljem ovršene isprave - izjave o zapljeni po pristanku dužnika od 12.10.2015. na kojoj je potpis ovršenika ovjeren po javnom bilježniku N. Š. – B. iz I. pod brojem: OV-8963/15 dana 14.10.2015. duguje novčani iznos od 12.918,86 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 16.09.2016., da je tužitelj svoje potraživanje prema 2. tuženiku pokušao prisilno namiriti pokretanjem ovršnog postupka na računima i oročenim sredstvima 2. tuženika podnošenjem zadužnice na izravnu naplatu putem Financijske agencije, pokretanjem ovršnog postupka na plaći 2. tuženika podnošenjem Izjave o zapljeni poslodavcu ovršenika ovdje 2. tuženika, trgovačkom društvu M. d.d., te pokretanjem sudskog ovršnog postupka na nekretninama ovršenika, koji se vodio pred Općinskim sudom u V. pod broj Ovr-784/2019, da su navedeni pokušaji prisilne naplate ostali bezuspješni, da potraživanje tužitelja do današnjeg dana nije namireno, da je postupak sudske ovrhe na nekretninama ostao bezuspješan obzirom na činjenicu da je 2. tuženik nakon pokretanja predmetnog ovršnog postupka, a prije zabilježbe rješenja o ovrsi u zemljišnim knjigama, dobrovoljnim raspolaganjem otuđio nekretnine koje su bile predmet istog ovršnog postupka, i to upravo 1. tuženiku (bratu), premda je znao da dugovanje prema ovdje tužitelju nije namirio, niti ima druge imovine iz koje bi namirenje bilo moguće, da 2. tuženik nema druge vrijednije imovine iz koje bi tužitelj mogao namiriti svoje potraživanje (nekretnine, motorna vozila i sl.), da je izvjesno da 2. tuženik nema nikakvih novčanih prihoda, kao niti druge imovine veće vrijednosti prodajom koje bi tužitelj mogao namiriti svoje potraživanje, da je dana 1. lipnja 2020. 2. tuženik u svojstvu prodavatelja sklopio s 1. tuženikom (bratom) u svojstvu kupca Ugovor o kupoprodaji nekretnina na kojem je potpis prodavatelja ovjeren u uredu javnog bilježnika S. T. iz V. pod brojem OV-1942/20, da je navedenim ugovorom 2. tuženik otuđio nekretnine u svom vlasništvu, i to 1/2 dijela nekretnine čk.br. 2173/3, šuma u P. 327 m2, te čk.br. 2173/8 P. 450 m2, koja se u naravi sastoji od šuma 266 m2, te vinograd 184 m2, sveukupne površine 777 m2, obje upisane u zk.ul.br. 1641 k.o. V. B., 1/10 dijela nekretnine čk.br. 2173/6 K. u P. 52 m2, upisana u zk.ul.br. 1646 k.o. V. B., te 1/2 dijela nekretnine čk.br. 664/3 V. u P. 651 m2, upisana u zk.ul.br. 987 k.o. M., a da je time 2. tuženik dobrovoljnim raspolaganjem članu svoje obitelji 1. tuženiku omogućio stjecanje prava vlasništva nad prethodno opisanom imovinom, te je tako onemogućio svojeg vjerovnika B. S. da se naplati iz vrijednosti navedene imovine, da je 2. tuženik imao znanja o tome da će sklapanjem predmetnog ugovora o kupoprodaji nekretnine onemogućiti tužitelju kao svom vjerovniku namirenje njegove odavno dospjele tražbine, da je 2. tuženik imao znanja da se vjerovnik neće moći uopće namiriti, obzirom na činjenicu da isti nema druge vrijednije imovine, kao i činjenicu da su svi raniji pokušaji vjerovnika da se namiri ostali bezuspješni, da je otuđenje imovine iz koje bi bilo moguće namirenje vjerovnikove tražbine izvršeno u korist krvnog srodnika (brata), te je zakonska presumpcija da je 1. tuženik znao da sklapanjem predmetnog ugovora 2. tuženik oštećuje svoje vjerovnike, kao i da sklopljeni ugovor o kupoprodaji predstavlja pravnu radnju dužnika poduzetu na štetu vjerovnika, te da su konkretno ispunjene sve zakonom utvrđene pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji na štetu vjerovnika, i to dospjelost tražbine vjerovnika/tužitelja, činjenica da dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, postojanje dužnikove pravne radnje poduzete na štetu vjerovnika, te postojanje oštećenja vjerovnika, s time da pobijanje omogućava vjerovnikovo namirenje.
2. U odgovoru na tužbu 1. tuženik Ž. P. u bitnome navodi da nema nikakvih saznanja o tome da bi 2. tuženik imao bilo kakav dug prema tužitelju, da nema nikakvih saznanja o postupcima vođenim između 2. tuženika i tužitelja, ali da ne vjeruje da 2. tuženik nema imovine iz koje bi mogao podmiriti naznačeno potraživanje tužitelja kada bi isto bilo osnovano, da je točno da je 1. tuženik temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 01.06.2020. kupio od 2. tuženika suvlasničke dijelove nekretnina čk.br. 2173/6 upisane u zk.ul.br. broj 1646 k.o. V. B. od 1/10 dijela, čk.br. 664/3 upisane u zk.ul.br. broj 987 k.o. M. u ½ dijela, i čk.br. 2173/3 i čk.br. 2173/8 upisane u zk.ul.br. broj 1641 k.o. V. B. za cijenu od 2.000,00 kn, da je prije 2015. 1. tuženik dogovorio sa stricom P. P. i 2. tuženikom, koji mu je brat, da preuzme u samoposjed nekretnine koje su bile u njihovom suvlasništvu, te su ustvari dogovorili razvrgnuće isplatom koju su samo formalno proveli sačinjenjem citiranog Ugovora o kupoprodaji nekretnina, da je od 2015. 1. tuženik imao u samoposjedu te nekretnine, koje je koristio u skladu sa gospodarskom namjenom, te je uložio i vlastita novčana sredstva u obradu nekretnina i izgradnju terase na dvorištu, a iz kojeg razloga se poriče da bi kupoprodaja suvlasničkih dijelova malo vrijednih nekretnina predstavljala radnju kojom se oštećuje bilo koji vjerovnik 2. tuženika.
3. U odgovoru na tužbu 2. tuženik Z. P. u bitnome navodi da osporava da bi dugovao iznos od 10.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.11.2014. pa do isplate, a to temeljem bjanko zadužnice od 30.10. 2014. solemnizirane po javnom bilježniku S. T. iz V. pod brojem OV-5083/14 od 30.10. 2014., da je tužitelj pozajmio 2. tuženiku dana 30.10. 2014. iznos od 6.000,00 kuna, a kao osiguranje isplaćene pozajmice zahtijevao je da mu 2. tuženik ovjeri kod javnog bilježnika bjanko zadužnicu na iznos od 10.000,00 kuna, što je 2. tuženik uistinu i učinio, te je ovjerio opisanu zadužnicu, da je tijekom 2015. tužitelj odobrio i isplatio 2. tuženiku novu pozajmicu u iznosu od 5.000,00 kuna, da je tužitelj, s obzirom da opisana bjanko zadužnica (ispunjena na iznos od 10.000,00 kuna) više nije osiguravala cjelokupnu tražbinu tužitelja, zatražio od 2. tuženika da mu ovjeri novu ovršnu ispravu – Izjavu o zapljeni po pristanku dužnika na iznos od 20.000,00 kuna, te da će ta nova ovršna isprava biti dostatna za osiguranje cjelokupne tužiteljeve tražbine, da je bio dogovor da će se uvodno opisana bjanko zadužnica, ispunjena na iznos od 10.000,00 kuna dana 30.10. 2014. godine poništiti, te da će se dugovanje 2. tuženika prema tužitelju vršiti putem zapljene plaća 2. tuženika, da je tužitelj odobrio i isplatio 2. tuženiku dvije pozajmice u ukupnom iznosu od 11.000,00 kuna, da se 2. tuženik se nalazio u radnom odnosu u tužiteljevom društvu C.-t d.o.o. K., te mu se plijenila plaća za korist tužitelja i to upravo po Izjavi o zapljeni po pristanku dužnika od 12.10. 2015., te je u razdoblju od 15.10.2015. do kolovoza 2016. 2. tuženiku ukupno zaplijenjen i doznačen tužitelju iznos od 7.965,49 kuna, da je od posuđenih 11.000,00 kuna 2. tuženik je vratio tužitelju iznos od 7.965,49 kuna, pa tužiteljevo potraživanje iznosi 3.034,51 kunu, a ne 22.918,26 kune, da je točno da je tužitelj svoju tražbinu pokušao namiriti preko FINE i 2. tuženikova poslodavca, ali se trenutno nije mogao namiriti budući da je plaća 2. tuženika još kratko vrijeme opterećena drugim obvezama, da 2. tuženik posjeduje pokretnine koje su dostatne za namirenje tužiteljeve tražbine, kao i da se 2. tuženik ne nalazi u posjedu predmetnih nekretnina od rujna 2014., da je u srpnju 2014. umro otac 2. tuženika, a budući da 2. tuženik više nije bio zainteresiran za obradu tih nekretnina, odmah nakon berbe u rujnu 2014. u posjed je stupio njegov brat Ž. P., koji mu je za njegove suvlasničke dijelove isplatio iznos od 2.000,00 kuna, da u to vrijeme 2. tuženik nije imao nikakvih dugovanja prema tužitelju, kao i da je kupoprodajnim ugovorom od 01.06.2020. samo usklađeno faktično stanje na terenu sa pravnim stanjem.
4. Valja napomenuti da je 2. tuženik na pripremnom ročištu održanom dana 29. ožujka 2022. podnio protutužbu kojom zahtjeva utvrđenje da je bjanko zadužnica od 30. listopada 2014. solemnizirana po javnom bilježniku S. T. iz V. pod brojem OV-5083/14 od 30. listopada 2014. poništena, odnosno stavljena izvan snage i izgubila svoj pravni učinak potpisom izjave o zapljeni po pristanku dužnika od 12. listopada 2015. na kojoj je 2. tuženik ovjerio svoj potpis kod javne bilježnice N. Š.-B. iz I. br. Ov-8963/15 dana 14. listopada 2015., a u odnosu na koju je protutužbu tužitelj dao odgovor navodeći da osporava osnovanost navoda protutužbe iz razloga što ne postoji nikakav sporazum o stavljanju zadužnice van snage odnosno poništavanju iste.
5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kupoprodaji nekretnina (listovi 7-10 spisa), izvatke iz zemljišne knjige (listovi 11-16 spisa), isplatne liste (listovi 28-37 spisa), ugovore o zajmu (listovi 41-42 spisa), podatke Zemljišnoknjižnog odjela Varaždin (listovi 56-57 spisa), bjanko zadužnicu (listovi 59-62 spisa), izjavu o zapljeni (listovi 63-64 spisa), dopise (listovi 65-67 spisa), podatke MUP-a (listovi 68-69 spisa), podatke HZMO (list 70 spisa), ugovore o zajmu (list 98 spisa), te je saslušao stranke i svjedoke T. P., M. K., P. P. i M. P.. Dokazni prijedlog međusobnog suočenja tužitelja i 2. tuženika po ocjeni ovog suda iscrpljen je mogućnošću izravnog međusobnog postavljanja pitanja prilikom saslušanja tužitelja i 2. tuženika.
6. Temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89./14., 70/19.; u daljnjem tekstu: ZPP) nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.
7. Tužitelj tužbom zahtjeva pobijanje Ugovora o kupoprodaji od 1. lipnja 2020. sklopljenog između 2. tuženika kao prodavatelja i 1. tuženika kao kupca u smislu čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO), sve radi namirenja tužiteljevog potraživanja prema 2. tuženiku u iznosu od 10.000,00 kn iz bjanko zadužnice solemnizirane po javnom bilježniku S. T. iz V. pod brojem OV-5083/14 od 30. listopada 2014., te u iznosu od 12.918,26 kn iz izjave o zapljeni po pristanku dužnika ovjerene kod javne bilježnice N. Š.-B. iz I. pod brojem OV-8963/15 dana 14. listopada 2015.
8. 2. tuženik protutužbom zahtjeva utvrđenje da je bjanko zadužnica solemnizirana po javnom bilježniku S. T. iz V. pod brojem OV-5083/14 od 30. listopada 2014. poništena, odnosno stavljena izvan snage i izgubila svoj pravni učinak, potpisom izjave o zapljeni po pristanku dužnika od 12. listopada 2015. na kojoj je 2. tuženik ovjerio svoj potpis kod javne bilježnice N. Š.-B. iz I. pod brojem O.-8963/15 dana 14. listopada 2015.
9. Između stranaka nije sporno da su tuženici krvni srodnici u pobočnoj liniji do drugog stupnja (braća).
10. 1. tuženik osporava da bi imao kakva saznanja o dugu 2. tuženika prema tužitelju, kao ni o postupcima naplate navedenog duga, te navodi da je 2. tuženik predmetnim nekretninama raspolagao još 2015. kada je dogovoreno razvrgnuće njihovog suvlasništva isplatom.
11. 2. tuženik osporava visinu pozajmljenog iznosa, te time i visinu duga, osporava da ne bi imao imovine iz koje se tužitelj može namiriti, te navodi da mu je 1. tuženik 2014. isplatio 2.000,00 kn za njegove suvlasničke dijelove predmetnih nekretnina.
12. Tužitelj osporava da bi između tužitelja i 2. tuženika postojao sporazum o stavljanju van snage odnosno poništavanju bjanko zadužnice solemnizirane po javnom bilježniku S. T. iz V. pod brojem OV-5083/14 od 30. listopada 2014.
13. Sukladno čl. 66. st. 1. i st. 2. ZOO svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, te se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.
14. Sukladno čl. 67. st. 1., st. 2. i st. 3. ZOO naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato, a ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno, dok se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.
15. Sukladno čl. 71. st. 1. i st. 2. ZOO tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz čl. 67. st. 1. ZOO, a za ostale slučajeve u roku od tri godine, a rok se računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju.
U odnosu na tužbeni zahtjev.
16. Relevantne okolnosti o kojima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva jesu postojanje tužiteljeve dospjele tražbine na isplatu, te poduzimanje pravne radnje 2. tuženika na štetu tužitelja zbog koje 2. tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine.
17. Zaključak o postojanju tužiteljeve dospjele tražbine na isplatu sud temelji na Ugovoru o zajmu na rate od 30. listopada 2014. (list 41 spisa), Ugovoru o zajmu od 12. listopada 2015. (list 42 spisa), bjanko zadužnici potvrđenoj po javnom bilježniku S. T. iz V. pod brojem OV-5083/14 od 10. listopada 2014. (list 59-62 spisa), te na izjavi o zapljeni po pristanku dužnika potvrđenoj po javnom bilježniku N. Š.-B. iz I. pod brojem OV-8963/15 od 14. listopada 2015. (listovi 63-64 spisa).
18. Uvidom u Ugovor o zajmu na rate od 30. listopada 2014. (list 41 spisa) sud je utvrdio da su isti sklopili S. B. kao zajmodavac i Z. P. kao zajmoprimac, da je ugovoren iznos zajma od 15.000,00 kuna, da je ugovoreno da potpisom predmetnog ugovora zajmoprimac bezuvjetno potvrđuje da mu je zajmodavac u cijelosti isplatio iznos zajma, da je ugovorena obveza zajmoprimca zajmodavcu vratiti iznos od 15.000,00 kuna u 30 jednakih mjesečnih rata u iznosu od 500,00 kuna pri čemu prva rata počinje 15. prosinca 2014.
19. Uvidom u Ugovor o zajmu od 12. listopada 2015. (list 42 spisa) sud je utvrdio da su isti sklopili S. B. kao zajmodavac i Z. P. kao zajmoprimac, da je ugovoren iznos zajma od 20.000,00 kuna, da je ugovoreno da potpisom predmetnog ugovora zajmoprimac bezuvjetno potvrđuje da mu je zajmodavac u cijelosti isplatio iznos zajma, da je ugovorena obveza zajmoprimca zajmodavcu vratiti iznos od 20.000,00 kuna najkasnije do 15. listopada 2015.
20. Uvidom u bjanko zadužnicu potvrđenu po javnom bilježniku S. T. iz V. pod brojem OV-5083/14 od 10. listopada 2014. (list 59-62 spisa) sud je utvrdio da je istu na iznos do 10.000,00 kuna izdao u svojstvu dužnika Z. P. te istom dao suglasnost da se radi naplate tražbine u iznosu od 10.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 1. studenog 2014. do namirenja po stopi od 12% godišnje zaplijene svi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa izravno isplate vjerovniku S. B..
21. Uvidom u izjavu o zapljeni po pristanku dužnika potvrđenu po javnom bilježniku N. Š.-B. iz I. pod brojem OV-8963/15 od 14. listopada 2015. (listovi 63-64 spisa) sud je utvrdio da je Z. P. kao dužnik navedenom izjavom dao suglasnost da se radi naplate tražbine S. B. u iznosu od 20.000,00 kuna uvećano za ugovorene kamate i ostale sporedne tražbine, ako ih ima, to sa zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe.
22. Temeljem gornjih činjeničnih utvrđenja, sud je utvrdio da je tužitelj 2. tuženiku Ugovorom o zajmu na rate od 30. listopada 2014. pozajmio iznos od 15.000,00 kuna uz obvezu povrata iznosa od 15.000,00 kuna u 30 jednakih mjesečnih rata u iznosu od 500,00 kuna počevši od 15. prosinca 2014., a koje je potraživanje osigurano bjanko zadužnicom potvrđenom po javnom bilježniku S. T. iz V. pod brojem OV-5083/14 od 10. listopada 2014., te Ugovorom o zajmu od 12. listopada 2015. da mu je pozajmio iznos od 20.000,00 kuna uz obvezu povrata iznosa od 20.000,00 kuna najkasnije do 15. listopada 2015., a koje je potraživanje osigurano izjavom o zapljeni po pristanku dužnika potvrđenom po javnom bilježniku N. Š.-B. iz I. pod brojem OV-8963/15 od 14. listopada 2015., pri čemu tužitelj u odnosu na potraživanje osigurano izjavom o zapljeni po pristanku dužnika navodi da je isto djelomično namireno ustegom iz plaće 2. tuženika, a što je i razvidno iz platnih lista (listovi 28-37 spisa) 2. tuženika. Valja napomenuti da 2. tuženik ničime, izuzev vlastitim iskazom, ne dokazuje da bi od tužitelja pozajmio manje iznose od onih upisanih u predmetne Ugovore o zajmu, te u predmetnu bjanko zadužnicu i izjavu o zapljeni, dok saslušani svjedoci i 1. tuženik nemaju nikakvih saznanja o konkretnom dogovoru tužitelja i 2. tuženika o visini zajma. Valja napomenuti da tužitelj u svojem iskazu daje logičan i sudu prihvatljiv razlog iz kojeg predmetna bjanko zadužnica glasi na iznos manji od iznosa zajma iz Ugovora o zajmu na rate od 30. listopada 2014. navodeći da mu je 2. tuženik donio zadužnicu na 10.000,00 kn, a ne na 15.000,00 kn kako je to tužitelj tražio, te da ju je tužitelj uzeo jer je 2. tuženik trebao novac, pri čemu valja imati u vidu i njihov odnos krvnih srodnika u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja. Slijedom navedenog, sud je ocijenio dokazanim postojanje dospjele tražbine tužitelja prema 2. tuženiku upravo u onom iznosu koji tužitelj naznačuje u tužbenom zahtjevu.
23. U odnosu na predmetnu pravnu radnju 2. tuženika poduzetu na štetu tužitelja valja napomenuti da se konkretno radi o raspolaganju nekretninama, i to 1/2 dijela čk.br. 2173/3 i čk.br. 2173/8 upisano u zk.ul.br. 1641 k.o. V. B., 1/10 dijela čk.br. 2173/6 upisano u zk.ul.br. 1646 k.o. V. B., te 1/2 dijela čk.br. 664/3 upisano u zk.ul.br. 987 k.o. M..
24. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnina od 1. lipnja 2020., a na kojem su potpisi P. P. i 2. tuženika Z. P. ovjereni po javnom bilježniku S. T. iz V. pod brojem OV-1942/20 dana 1. lipnja 2020. (list 7-10 spisa), sud je utvrdio da su isti P. P. i 2. tuženik Z. P. sklopili kao prodavatelji, a 1. tuženik Ž. P. kao kupac, da je istim P. P. prodao 1. tuženiku Ž. P. 2/10 dijela čk.br. 2173/6 upisano u zk.ul.br. 1646 k.o. V. B., a 2. tuženik Z. P. prodao 1. tuženiku Ž. P. 1/10 dijela čk.br. 2173/6 upisano u zk.ul.br. 1646 k.o. V. B., ½ dijela čk.br. 664/3 upisano u zk.ul.br. 987 k.o. M. i ½ dijela čk.br. 2173/3 i čk.br. 2173/8 upisano u zk.ul.br. 1641 k.o. V. B., pri čemu je ugovorena ukupna kupoprodajna cijena za sve nekretnine u iznosu od 3.000,00 kuna, te je konstatirano da je ugovorena kupoprodajna cijena u cijelosti plaćena prodavatelju P. P. u iznosu od 1.000,00 kuna i prodavatelju 2. tuženiku Z. P. u iznosu od 2.000,00 kuna.
25. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (list 11 spisa) sud je utvrdio da je 1. tuženik P. Ž. upisan kao vlasnik čk.br. 664/3 upisano u zk.ul.br. 987 k.o. M., i to u ½ dijela temeljem ovosudnog pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju broj O-1431/14 od 13.11.2014., te u ½ dijela temeljem ugovora o kupoprodaji od 1. lipnja 2020., a koji je dio stekao od 2. tuženika Z. P. uknjižbom pod brojem Z-6841/20 od dana 2. lipnja 2020.
26. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (list 13 spisa) sud je utvrdio da je 1. tuženik P. Ž. upisan kao vlasnik čk.br. 2173/3 i čk.br. 2173/8 upisano u zk.ul.br. 1641 k.o. V. B., i to u ½ dijela temeljem ovosudnog pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju broj O-1431/14 od 13.11.2014., te u ½ dijela temeljem ugovora o kupoprodaji od 1. lipnja 2020., a koji je dio stekao od 2. tuženika Z. P. uknjižbom pod brojem Z-6841/20 od dana 2. lipnja 2020.
27. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (list 15 spisa) sud je utvrdio da je 1. tuženik P. Ž. upisan kao suvlasnik čk.br. 2173/6 upisano u zk.ul.br. 1646 k.o. V. B., i to u 1/10 dijela temeljem ovosudnog pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju broj O-1431/14 od 13.11.2014., te u 3/10 dijela temeljem ugovora o kupoprodaji od 1. lipnja 2020., a koji je dio stekao od 2. tuženika Z. P. uknjižbom pod brojem Z-6841/20 od dana 2. lipnja 2020.
28. Razmatrajući pravnu narav predmetnog raspolaganja nekretninama 2. tuženika sud je ocijenio da se u konkretnom slučaju ne radi o kupoprodaji predmetnih nekretnina, odnosno o naplatnom pravnom poslu, već da se radi o darovanju predmetnih nekretnina, dakle o besplatnom pravnom poslu, to imajući u vidu navode 1. tuženika kao stjecatelja predmetnih nekretnina da ni 2. tuženik Z. P. ni svjedok P. P. nisu htjeli primiti kupovninu, a s obzirom na rodbinske odnose, a da on njima ništa nije dao za uzvrat, a koje navode u svojim iskazima potvrđuju 2. tuženik i svjedok P. P..
29. Obzirom na zaključak suda da se u konkretnom slučaju radilo o besplatnom raspolaganju predmetnim nekretninama, to u smislu čl. 67. st. 3. ZOO valja uzeti da je 2. tuženik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu tužitelju, dok je irelevantno je li to bilo poznato ili moglo biti poznato 1. tuženiku.
30. Zaključak da zbog predmetnog raspolaganja nekretninama 2. tuženika isti nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine sud temelji na obavijesti Financijske agencije od 14. studenog 2019. (list 65 spisa), obavijesti M. od 1. prosinca 2016. (list 67 spisa), potvrdi Zemljišnoknjižnog odjela Varaždin od 29. ožujka 2022. (list 57 spisa), uvjerenju Policijske uprave Varaždinske od 1. travnja 2022. (list 69 spisa), podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 70 spisa), kao i iskazima svjedoka T. P., P. P., te tužitelja S. B. i tuženika Ž. P. i Z. P..
31. Uvidom u obavijest Financijske agencije od 14. studenog 2019. (list 65 spisa) sud je utvrdio da je na zahtjev S. B. istome vraćena zadužnica potvrđena pod brojem OV-5083/14, pri čemu na zadužnici nije naznačen nikakav iznos naplate, a iz čega sud zaključuje da zadužnica nije bila naplaćena niti djelomično.
32. Uvidom u podatke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 70 spisa) sud je utvrdio da je Z. P. od 8. studenog 2016. pa nadalje u radnom odnosu na puno radno vrijeme kod M.
33. Uvidom u obavijest M. od 1. prosinca 2016. (list 67 spisa) sud je utvrdio da je M. dana 28. studenog 2016. zaprimio zahtjev S. B. za ustegu na plaći Z. P. temeljem izjave o zapljeni potvrđene pod brojem OV-8963/15 te da M. trenutno nije bio u mogućnosti provesti ustegu na plaći iz razloga što 2. tuženik Z. P. ima blokadu tekućeg računa na kojem se već provodi ovrha, a iznos izuzet iz ovrhe uplaćuje se na zaštićeni račun kod Financijske agencije.
34. Uvidom u potvrdu zemljišnoknjižnog odjela Varaždin od 29. ožujka 2022. (list 57 spisa) sud je utvrdio da 2. tuženik Z. P. nije upisan kao vlasnik nekretnina na području nadležnosti navedenog zemljišnoknjižnog odjela.
35. Uvidom u uvjerenje Policijske uprave Varaždinske od 1. travnja 2022. (list 69 spisa), sud je utvrdio da 2. tuženik Z. P. nije evidentiran kao vlasnik vozila.
36. Također, u odnosu na imovno stanje 2. tuženika Z. P. sud relevantnim nalazi iskaze svjedoka T. P., P. P., tužitelja S. B., te tuženika Ž. P. i Z. P. u dijelu u kojem isti u bitnome podudarno navode da u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora o zajmu 2014. i 2015., te u vrijeme raspolaganja predmetnim nekretninama 2020. 2. tuženik Z. P. nije imao nikakve vrijedne imovine.
37. Slijedom gornjih činjeničnih utvrđenja, sud je zaključio da u trenutku raspolaganja predmetnim nekretninama 1. lipnja 2020. 2. tuženik nije imao nikakvu drugu vrjedniju imovinu, izuzev zaštićenog dijela plaće i najosnovnijeg namještaja, a iz koje bi se moglo namiriti potraživanje tužitelja, a slijedom čega sud zaključuje da upravo zbog predmetnog raspolaganja nekretninama 2. tuženik nije imao dovoljno sredstava za barem djelomično ispunjenje tužiteljeve tražbine. Ujedno, stav je suda da 2. tuženik nije ničime dokazao da nije znao da bi predmetnim raspolaganjem nekretninama nanio štetu tužitelju, to imajući u vidu činjenicu da u trenutku raspolaganja nije imao nikakvu drugu vrjedniju imovinu.
38. Sud je također razmatrao i pravodobnost predmetne tužbe u smislu čl. 71. st. 1. i st. 2. ZOO, a s obzirom na navode tuženika i svjedoka P. P. da su 2. tuženik i svjedok P. P. faktički raspolagali predmetnim nekretninama i predali ih u samoposjed 1. tuženika još 2014., a slijedom čega je ocjena suda da je predmetna tužba podnesena u za to propisanom roku, to imajući u vidu da pravna radnja na štetu tužitelja iz čl. 66. st. 1. i st. 2. ZOO pretpostavlja pravovaljano raspolaganje nekretninom u smislu čl. 115. st. 1. i st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) koje ima stvarnopravni učinak, te se može provesti u zemljišnoj knjizi, a ne usmene pogodbe ugovornih strana koje ne proizvode nikakve pravne učinke.
39. Slijedom svega navedenog, sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim, te odlučio kao u toč. I. i II. izreke ove presude.
U odnosu na protutužbeni zahtjev.
40. Razmatrajući osnovanost protutužbenog zahtjeva sud polazi od činjenice da osnovanost istog 2. tuženik ničime, izuzev vlastitim iskazom, ne dokazuje, dok saslušani svjedoci i 1. tuženik nemaju nikakvih saznanja o konkretnom dogovoru tužitelja i 2. tuženika o poništavanju ili stavljanju izvan snage bjanko zadužnice potvrđene po javnom bilježniku S. T. iz V. pod brojem OV-5083/14 od 30. listopada 2014., a slijedom čega sud navedenu činjenicu nije našao utvrđenom.
41. U odnosu na isticanje ništetnosti Ugovora o zajmu na rate od 30. listopada 2014. (list 41 spisa), te Ugovora o zajmu od 12. listopada 2015. (list 42 spisa), kao zelenaških ugovora, valja istaknuti da iz istih ne proizlazi da bi tužitelj u smislu čl. 329. st. 1. ZOO za sebe ili nekog trećeg ugovorio korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on dao 2. tuženiku, a to imajući u vidu da je istima ugovoreno da je 2. tuženik dužan vratiti tužitelju isključivo glavnicu bez kamata, dok 2. tuženik svoje navode da je temeljem navedenih ugovora primio od tužitelja isključivo 6.000,00 kn i 5.000,00 kn ničime, izuzev vlastitim iskazom, ne dokazuje, dok saslušani svjedoci i 1. tuženik nemaju nikakvih saznanja o konkretnom dogovoru tužitelja i 2. tuženika o visini zajma.
42. Slijedom navedenog, sud je protutužbeni zahtjev 2. tuženika ocijenio neosnovanim, te odlučio kao u toč. III. izreke ove presude.
43. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a sukladno kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
44. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 1.500,00 kn po tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; dalje: Tarifa), te trošak zastupanja na ročištima održanima dana 29. ožujka 2022., 9. svibnja 2022., 18. listopada 2022. i 1. prosinca 2022. u iznosu od 1.500,00 kn za svako ročište po tbr. 9. toč. 1. Tarife, te trošak sastava podneska od 3. svibnja 2021. u iznosu od 1.500,00 kn po tbr. 8. toč. 1. Tarife, a koje iznose valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost po stopi koja se primjenjivala na dan poduzimanja radnje u iznosu od 2.250,00 kn, te za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 289,59 kn i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 579,18 kn, a što sveukupno predstavlja priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 12.118,77 kn.
45. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.) sukladno kojem će sud ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku da tužitelju isplati zatezne kamate na troškove ovog parničnog postupka od dana donošenja ove presude do isplate
46. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 11. siječnja 2023.
Sutkinja
Tamara Turek v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1/ tužitelj, po punomoćnicima iz O. društva K. i R. iz V.
2/ 1. tuženik, po punomoćnicima iz O. društva K., H. i V. j.t.d. iz V.
3/ 2. tuženik, po punomoćnicima iz Z. odvjetničkog ureda H. Ž. i R. Ž. iz V.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.