Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Amruševa 2/II.
Poslovni broj: 57. P-1380/2020
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Nelli Stipaničev, u pravnoj stvari tužitelja
S. L. iz Z., OIB: ...,
zastupano po punomoćniku O. T., odvjetniku u Z., protiv tuženika
M. d.o.o. u stečaju, Z., OIB: ..., kojeg
zastupa punomoćnica I. G. S., odvjetnica u Z., radi
utvrđenja osporene tražbine, nakon javne glavne rasprave zaključene 30. studenog
2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 11. siječnja
2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
1. "Utvrđuje se postojanje tražbine drugog višeg isplatnog reda tužitelja S.
L. iz Z., OIB: ... prema
tuženiku, stečajnom dužniku M. d.o.o. u stečaju u iznosu od 200.000,00
kn / 26.544,56 eura.
2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa
pripadajućim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi
određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za tri postotna poena, sve u roku 8 dana. "
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u visini
23.437,50 kuna / 3.110,69 eura, sve u roku 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u
daljnjem iznosu od 1.875,00 kn / 248,86 eura, kao neosnovan.
Fiksni tečaj konverzije: 7,53450
1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je tužitelj u sklopu stečajnog
postupka koji se vodi nad dužnikom ovdje tuženikom prijavio tražbinu u
ukupnom iznosu od 740.097,40 kn. Dio tražbine u iznosu od 244.097,40 kn
mu je priznat kao tražbina prvog višeg isplatnog reda, a osporen mu je dio
potraživanja u iznosu od 496.000,00 kn, kao tražbina drugog višeg isplatnog
reda. Navedenu osporenu tražbinu odnosno iznos odnosi se po osnovi
neisplaćene dobiti ostvarene u 2014.g. i to iznos od 200.00,00 kn i udjela u
temeljnom kapitalu iznos od 296.000,00 kn. Stečajni upravitelj je osporio
potraživanje s osnova neisplaćene dobiti iz razloga postojanja nepokrivenih
gubitaka iz prethodnih godina kao i u slijedećom razdoblju nisu bili ostvareni
zakonski uvjeti za isplatu navedene dobiti, dok je potraživanja s osnova udjela
u temeljnom kapitalu osporeno iz razloga jer tužitelj , kao član društva nema
pravo na vraćanje uloga sukladno odredbi čl. 406. st. 1. Zakona o trgovačkim
društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07,
146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22; u nastavku
teksta: ZTD) Suprotno razlozima osporavanja stečajnog upravitelja tuženika
tvrdi kako je potraživanje u odnosu na isplatu dobiti ostvarene u 2014 godini
osnovano, dok osporavanje u odnosu na isplatu udjela u temeljnom kapitalu
smatra osnovanim u iznosu od 200.000,00 kn. Navodeći i druge razloge zbog
kojih rješenje stečajnog suca smatra nezakonitim, tužitelj predlaže sudu da
utvrdi postojanje njegove osporene tražbine prema tuženiku u iznosu od
200.000,00 kuna kao i da obveže tuženika na naknadu troškova ovog
postupka. Stoga predlaže usvojiti tužbeni zahtjev pobliže opisan u izrijeci u
cijelosti.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužbe podnijeta sudu izvan
roka. Smatra da je stečajni upravitelj opravdano osporio potraživanje tužitelja
obzirom da nisu bili ostvareni zakonski uvjeti za isplatu dobiti iz 2014., a u prvom
redu zbog postojanja gubitka u 2014. i prethodnim godinama. Svoje tvrdnje
argumentira time što se u revizorskom izvješću u 2015. navodi da preneseni
gubitak prednika tuženika iz 2014. godine iznosi 43.214.767 kuna, kao i sa
činjenicom da je uprava prednika tuženika bila upoznata sa rezultatima
poreznog nadzora jer su joj dostavljane odluke i zapisnik o provedenom nadzori,
Smatra da gubitak za 2014 svjesno nije knjižen kako bi se mogla iskazati i
isplatiti dobit, kao i da bi se mogla provesti podjela s preuzimanjem 31. prosinca
2014. prijenosom gotovo cijele imovine na novo društvo osnovano u rujnu 2014.
u kojem je jedan od članova i ovdje tužitelj. Spisu privija Revizorsko izvješće za
2015., Odluku o raspodjeli dobiti za 2015., Izvješće stečajnog upravitelja od 7.
travnja 2020. Revizijsko izvješće za razdoblje od 2016-2019. (list 79-136 spisa).
U podnesku od 30. lipnja 2021. u kojem nadopunjuje navode iz odgovora na
tužbu tuženik se poziva na odredbe članka 406. stavak 4 ZTD. ,koje smatra
mjerodavnim pravom u ovom slučaju, posebice u pogledu zaključaka o tome je
li se u konkretnom hotice izostavljeni podaci o gubitku za 2014. te je li se
obzirom na imovinsko stanje društva mogla podijeliti dobit članovima društva.
Predlaže tužbeni zahtjev odbiti.
3. Tužitelj tijekom postupka navodi da su poslovni izvještaji revidirani od
neovisnog revizora K. revizija iz Zagreba, predana su godišnja izvješća i
izmirena su davanja državnom proračunu na ime poreza na dobit. Tuženik je
Fiksni tečaj konverzije: 7,53450
upoznat da je dana 03.11.2014. primljeno 10.11.2014. doneseno
prvostupanjsko rješenje Porezne uprave , dok je drugostupanjsko rješenje
doneseno dana 14.09.2015. a uručeno tužitelju 04.11.2015. Odluka o uporabi
dobitka je donesena dana 20.02.2015., u periodu žalbenom postupka i
utvrđenog ostvarenog dobitka u 2014.g. Revizor K. revizija je bila upoznata
sa Zapisnikom porezne uprave sa poreznim rješenjem. Zbog toga je, brižljivo
ocijenila činjenično stanje i savjesno ocijenila u Izvješća neovisnog revizora
Financijski izvještaji za godinu koja završava na dan 31.12.2014. zajedno sa
Izvješćem neovisnog revizora. Kako do izrade financijskog izvješća za 2014. g.
društvo nije zaprimilo drugostupanjsko Rješenje po osnovi dostavljenog
Prigovora nije bilo osnove za knjiženje utvrđene porezne obveze. Dakle, gubitak
nije postojao. U skladu sa Zakonom o upravnom postupku, konačno rješenje je
nakon odluke II stupanjskog organa ili ako se ne izjavi žalba na prvostupanjsko
rješenje. Ostvarena dobit isplaćivala se u 2015.g, zadnja isplata je bila
06.07.2015.g. Na dio isplaćene dobiti iz 2014. plaćen je porez i prirez na
dohodak. Dio neisplaćene dobiti tužitelja iznosi 200.000,00kn .U 2014.g porez
na dobit iznosio je 747.664,10kn od toga je plaćeno 100.187,6kn, ostatak od
647.476,49kn nije plaćen jer je postojala preplata poreza na dodanu vrijednost
(na 31.12.2014 =-708.603,90kn) za postojeću pretplatu su podneseni zahtjevi
za povrat (518.349,98kn) od 12.04.14.-26.1.2015. Za ostvarenu dobit razmjerno
udjelu vlasnicima ustegnuto je 12% poreza i pripadajući prirez na dohodak od
kapitala i uplaćenu u državni proračun zajedno s isplatom neto dobiti, prijavljeno
putem izvješća PU. Uplaćeno je poreza i prireza za isplaćenu dobit 2014.g u
visini od 281.012,33kn u razdoblju od 16.4.2015-06.7.2015. Preostali saldo
obveze za isplatu dobiti od 200.000,00 kn evidentiran je s konto kartice 20101-
Obveze s osnove udjela u dobitku S. L. na novu konto karticu
201011 - Obveze s osnove udjela u dobitku S. L. za 2014.g
nadnevka 01.11.2015. iz razloga bolje preglednosti bilance. Drugostupanjsko
Rješenje postalo je konačno ( prijašnji izraz za rješenje protiv kojega se ne može
uložiti žalba) dana izvršno od 04.12.2015 (primljeno 04.11.15+30 dana rok
žalbe) tj. naknadno je utvrđena obveza plaćanja poreza na dohodak od kapitala,
poreza na dodanu vrijednost i zateznih kamate te se u skladu s HSFI-3 i MRS-
8 u godišnjem financijskom izvješću za 2015. evidentirao ispravak pogrešaka iz
ranijih razdoblja. Pozicija obveza poreza na dohodak od kapitala u iznosu od
43. 24.767,00kn evidentirana je kao umanjenje pozicije kapitala i rezervi a,
obveza porez na dodanu vrijednosti i kamate evidentirana je na troškova
tekućeg razdoblja. Nakon nastalih knjiženja nastao je gubitak poslovne godine
2015. Od 2015.g pa nadalje poduzeće posluje s gubitkom. Kada je rješenje
Porezne uprave postalo pravomoćno nakon provedenih postupaka žalbe
izvršeno je knjiženje u skladu s propisima i evidentirano kao ispravak pogreške
koja je nastala u prethodnom razdoblju, a za takav ispravak nije predviđen niti
propisan ispravak predaje financijskog izvješća koja su pohranjena i registrirana
kod mjerodavnih tijela (FINA, Sud, Registar fin izvješća).
4. Očitujući se na tužiteljeve navode tijekom postupka, tuženik u podnesku
od 10. ožujka 2022., posebno ističe kako nije životno i logično da u trenutku
postojanja poreznog rješenja nakon kojeg je uslijedila blokada računa društva
prednika tužitelja, upravi nije bilo upoznato imovinsko stanje društva. Ostajući
pri svim iznesenim navodima protivi se tužiteljevim dokaznim prijedlozima te
ističe da je društvo u 2014., kao i u svim narednim godinama poslovalo s
gubitkom.
Fiksni tečaj konverzije: 7,53450
5. Tijekom dokaznog postupka pročitana je dokumentacija koja prileži u
spisu, priklopljen je radi uvida spis ovog suda posl. br. P-1381/20, te nalaz i
mišljenje vještakinje dipl. oec. L. Ž. ( list 379-393 spisa).
6. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom
postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001.,
117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske,
84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/19 – odluka
Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da
tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Sud je odbio ostale dokazne prijedloge stranaka jer je činjenično stanje
dovoljno utvrđeno, odnosno predložena saslušanja revizora nije potrebno
provoditi jer su isti sve detaljno obrazložili u svojim revizorskim izvještajima, a
radi ekonomičnosti postupka sud je koristio provedeno vještačenje odnosno
nalaz i mišljenje vještakinje dipl. oec. L. Ž., a koje vještačenje je
provedenu u postupku pred ovim sudom posl. br. P-1381/20.
8. Među strankama nije bilo sporno da je nad tuženikom otvoren stečajni
postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-2691/2019. od
15. siječnja 2020. i da je tužitelju u tom postupku djelomično osporena tražbina
u iznosu od 496.000,00 kuna po osnovi neisplaćene dobiti ostvarene u 2014.
(200.000,00 kuna) i udjela u temeljnom kapitalu (296.000,00 kuna). Nije sporno
ni to da je 20. srpnja 2020. održano ispitno ročište na kojem su ispitane sve
prijavljene tražbine, a među njima i tražbina tužitelja, koju tražbinu je djelomično
osporio stečajni upravitelj. Zato je stečajni sudac pozivom na članak 266 stavak
4. SZ uputio tužitelja na parnicu protiv stečajnog dužnika, a radi utvrđenja
osporene tražbine.
9. Sporno među strankama bilo je li tužitelj pokrenuo ovu parnicu u
propisanom roku iz članka 267. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj
71/15, 104/17, 36/22; u nastavku teksta: SZ), odnosno postoje li valjane
procesne pretpostavke za vođenje ove parnice. Naime, prema članku 266. SZ
ako je stečajni upravitelj osporio tražbinu, sud će vjerovnika uputiti na parnicu
protiv stečajnoga dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine. Prema članku
277. SZ ako osoba koja je upućena na parnicu ne pokrene parnicu u roku od
osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanju u parnicu, odnosno
primitka drugostupanjske odluke, smatrat će se da je odustala od prava na
vođenje parnice.
10. Suprotno prigovorima tuženika tužitelj je pokrenuo ovu parnicu u odnosu
na potraživanje po osnovi neisplaćene dobiti u propisanom roku, u visini i
isplatnom redu kako je to bilo označeno u prijavi i na ispitnom ročištu.
11. Kao što je to naprijed navedeno, predmet spora je zahtjev tužitelja za
utvrđenjem osnovanosti tražbine kao je kao stečajni vjerovnik prijavio u
stečajnom postupku koji se vodi nad društvom M. d.o.o., u stečaju,
OIB:.... Tražbina se odnosi na preostalu
Fiksni tečaj konverzije: 7,53450
isplatu dobiti ostvarene u društvu prednika tuženika u iznosu od 200.000,00 kuna kao tražbine drugog višeg isplatnog reda.
12. Uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-
2691/2019. od 21. srpnja 2020. razvidno je da tužitelj prijavio tražbinu u
ukupnom iznosu od 740.097,40 kn. Dio tražbine u iznosu od 244.097,40 kn mu
je priznat kao tražbina prvog višeg isplatnog reda, a osporen mu je dio
potraživanja u iznosu od 496.000,00 kn, kao tražbina drugog višeg isplatnog
reda. Navedenu osporenu tražbinu odnosno iznos odnosi se po osnovi
neisplaćene dobiti ostvarene u 2014.g. i to iznos od 200.00,00 kn i udjela u
temeljnom kapitalu iznos od 296.000,00 kn. Stoga je stečajni sudac odlučio
uputiti tužitelja na pokretanje parnice uz vrlo jasne i precizno navedene razloge
zbog kojih je tako odlučio. Parnica je pokrenuta samo u odnosu na osporenu
tražbinu po osnovi neisplaćene dobiti ostvarene u 2014. godini u iznosu od
200.000,00 kn.
13. Iz podataka u spisu proizlazi da je u društvu prednika tuženika proveden
porezni nadzor poslovanja temeljem kojeg su utvrđene značajne nezakonitosti.
Dalje proizlazi da je uprava prednika tužitelja bila upoznata sa rezultatima
poreznog nadzora zbog same činjenice što su joj dostavljeni zapisnik i sve
druge odluke u svezi s poreznim nadzorom. Unatoč navedenim okolnostima i
pogoršanju imovinskog stanja društva prednika tuženika uprava prednika
tuženika izostavila je iskazati gubitak u financijskom izvješću za 2014., a što je
značajno utjecalo na podatke za to izvještajno razdoblje i čime je bila osigurana
podjela dobiti i ovdje tužitelju. Ovdje valja još i ukazati i na činjenicu da su
članovi prednika društva tuženika na kraju poslovne godine 2014, vjerojatno
zbog pogoršanog imovinskog stanja društva tuženika, odlučili izvršiti podjelu
društva prijenosom značajnog dijela imovine na novo osnovano društvo
M. S. d.o.o. za proizvodnju i trgovinu, MBS.., OIB:
...., u kojem je upravo tužitelj jedan od osnivača i član društva, čime
je imovinsko stanje društva prednika tužitelja dodatno pogoršano. Nadalje u
odnosu na sporne okolnosti je li u 2014. stečajni dužnik ostvario dobitak ili
gubitak te je li provedena revizija od strane neovisnog revizora sastavljena
sukladno hrvatskim i međunarodnim standardima sud je koristio provedeno
financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec.
L. Ž.. Nalaz i mišljenje vještakinje ovaj sud je prihvatio u cijelosti jer
je izrađen u skladu s pravilima struke, a vještakinja je argumentirano i stručnim
razlozima odgovorila na sva pitanja stranaka i otklonila sve njihove primjedbe.
Konačno, tužitelj u prigovoru na nalaz vještakinje, osim ponavljanja tvrdnji
iznesenih tijekom postupka nije naveo niti jednu činjenicu iz koje bi se moglo
zaključiti da društvo nije bilo u gubicima u 2014., odnosno da uprava društva
nije znala za postojanje gubitka koji višestruko premašuje ostvarenu dobit. Iz
nalaza mišljena financijske vještakinje u bitnom proizlazi da je prednik tuženika
u 2014. godini ostvario dobit u iznosu od 3.432.150,00 kuna odnosno nakon
oporezivanja dobiti iskazana je dobit u iznosu od 2.684.486,00 kn. Takva dobit
je istinito iskazana i od revizorske kuće K. revizija d.o.o., međutim nije
poznato jesu li revizoru bile dostupne sve informacije o društvu prednika
tužitelja. Naime, prema mišljenju vještakinje financijska izvješća ipak nisu bila
izrađena sukladno odredbama standarda HSFI 3 i MRS 8 te standarda HSFI 4.
premda se radi o značajnim pogreškama tj. znatnijim svotama obaveze koje se
Fiksni tečaj konverzije: 7,53450
odnose na prethodno razdoblje a nisu ispravljene, odnosno izostavljene su iz
financijskih izvješća za 2014. Smatra kako je pogreške koje su se odnosile na
tekuće razdoblje trebalo ispraviti prije sastavljanja financijskih izvještaja za to
razdoblje, a u konkretnom slučaju pogreške su ispravljene tek revizijom
financijskog izvješća sa godinom koja završava 31. prosinca 2015. kada je za
društvo prednika tužitelja iskazan gubitak u 2014. Izostavljanjem navođenja
obaveza koje su se odnosile na prethodno razdoblje u financijskom izvješću za
2014 godinu znatno utjecalo na iskazani financijski rezultat, a time i na pogrešne
podatke o dobiti društva U odnosu na prigovore tužitelja na njezin nalaz i
mišljenje, vještakinja se na ročištu održanom 7. srpnja 2022. usmeno izjasnila.
Otklonivši neznatne pogreške u pisanju, vještakinja je ostala kod svog nalaza i
mišljenja. Na koncu se izjasnila da je stečajni dužnik 31. prosinca 2014. umjesto
dobitka trebao iskazati gubitak. S obzirom na ovakav nalaz i mišljenje
knjigovodstveno financijskog vještaka i obzirom da je na temelju provedenih
dokaza nedvojbeno utvrđeno da je u 2014 ostvaren gubitak u društvu prednika
tuženika ta da ne postoji tražbina tužitelja prema stečajnom dužniku po osnovi
isplate dobiti u 2014. koja tražbina je predmet ovog postupka u iznosu od
200.000,00 kn, razvrstana u drugi isplatni red. Nije upitno da članovi društva u
smislu članka 406. stavak 1. ZTD-a imaju pravo tražiti da im se isplati godišnja dobit
i zadržana dobit iz ranijih godina, ali umanjena za gubitke iz ranijih godina u mjeri
u kojoj to nije isključeno zakonom, društvenim ugovorom ili odlukom članova o
upotrebi dobiti. Međutim, ne može se obaviti isplata dobiti ako ona nije ostvarena
ili ako nije umanjena za gubitke iz ranijih godina, niti se gubitak može prikrivati,
kako je to učinjeno u društvu prednika tuženika. Zakonodavac je u stavku 4. članka
406. ZTD. propisao i daljnja ograničenja u pogledu isplate dobiti članovima društva.
Naime, imajući u vidu prava i obaveze uprave u vođenju poslova društva i kod
sastavljanja financijskih izvješća, propisao je, da ako je upravi u vrijeme između
kraja poslovne godine i odluke članova društva o godišnjim financijskim izvješćima
poznato da je imovinsko stanje društva zbog gubitaka ili smanjenja vrijednosti
temeljnoga kapitala značajno i ne samo prolazno pogoršano, iz podjele se mora
isključiti dobit koja proizlazi iz računa dobiti i gubitka u visini pretrpljenog smanjenja
imovine i prenijeti na račun tekuće poslovne godine. Osim što uprava prednika
tuženika u konkretnom slučaju nije postupala u skladu sa navedenim zakonskim
pravilima, tužitelj je neosnovano i neargumentirano negirao da je društvo prednika
tuženika ostvarilo u 2014. gubitke i da je uprava društva bila upoznata sa
pogoršanjem imovinskog stanja društva tuženika. Neosnovano tvrdi također kako
se podaci o navodnim nepravilnostima iz nepravomoćnog poreznog rješenja i
onako nisu mogli uzeti u obzir kod sastavljanja financijskog izvješća i donošenja
odluke o raspodjeli dobiti, jer nepravomoćne odluke ne proizvode nikakve učinke.
Drži da u takvoj situaciji nisu ni bili potrebni ispravci izvješća u skladu sa odredbama
standarda HSFI 3 i MRS 8 te standarda HSFI 4, kako je to utvrdila sudska
vještakinja. Tužitelj osim toga napominje da bi se djelomična isplata dobiti trebala
uzeti kao priznanje stečajnog dužnika o osnovanosti daljnje isplate po osnovi dobiti,
pa da je osporavanje stečajnog upravitelja i zbog toga neosnovano. Za napomenuti
je da bi tužitelj kao član društva prednika tuženika trebao znati da se ovdje radi o
isplati članu društva protivno propisima, koju bi tužitelj u smislu stavka 2. članka
407. ZTD zapravo trebao vratiti društvu a ne tražiti daljnje isplate, jer po svemu
sudeći isplata tužitelju nije primljena u dobroj vjeri niti za potrebe podmirenja
društva.
14. Sud prihvaća tuženikove tvrdnje da predmetni gubitak namjerno nije
evidentiran u financijskom izvješću za 2014. već je gubitak u toj godini iskazan tek
u revizorskom izvješću za 2015., u obliku ispravka pogreški i knjiženju po rješenju
Fiksni tečaj konverzije: 7,53450
poreznog nadzora, kako bi se prije podjele društva mogla isplatiti dobit članovima
društva i ovdje tužitelju. Slijedom svega navedenog, sud je zahtjev tužitelja za
utvrđenje osnovanosti njegove tražbine osporene u stečajnom postupku u iznosu
od 200.000,00 kuna kao tražbine drugog višeg isplatnog reda, cijenio
neosnovanim.
15. Tuženik je uspio u parnici pa su mu sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-
a priznati parnični troškovi u cijelosti, pri čemu su uzeti u obzir samo oni troškovi
koji su bili potrebni radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a i
odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
(„Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa).
16. Tuženiku pripada naknada troška: za sastav odgovora na tužbu u iznosu
od 3.750,00 kn, za pristup ročištu dana 24.05.2022. u iznosu od 3.750,00 kn
pristup ročištu dana 30.11.2022., iznos od 3.750,00 kn, za sastav podneska od
9.3.22., 12.05.2022., za svaki iznos od 3.750,00 kn (Tbr. 7/1, 9/5, 8/1 i Tbr.
42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine,
broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., dalje u tekstu: OT/), 9/1 i Tbr. 42 OT-a).
Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 42. Tarife u iznosu od
4.437,50 kn, odnosno sveukupno 23.437,50 kn i odlučeno je kao u izrijeci ove
presude.
17. Tuženiku nije priznat trošak u iznosu od 1.875,00 kn, koji trošak se odnosi
na pristup za objavu presude u iznosu od 750,00 kn uvećano za PDV 25%, a to
stoga što se dostava presude strankama koje su obaviještene o ročištu na
kojem se presuda objavljuje, u slučaju njihovog nedolaska na ročište za objavu,
obavlja putem e-oglasne ploče suda istog dana kad je presuda objavljena pa je
stoga trošak dolaska na ročište na kojem se presuda objavljuje nepotreban u
smislu čl. 155. ZPP-a, za sastav podneska od 21.11.2022. iznos od 750,00 kn
uvećano za PDV 25%, isti podnesak nije potreban za vođenje parnice i
odlučeno je kao u toč. III. izrijeke presude.
U Zagrebu 11. siječnja 2023. godine
Sutkinja: Nelli Stipaničev, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u
roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku
koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u
roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o
ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva
primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.
Fiksni tečaj konverzije: 7,53450
I. S. L. iz Z., OIB:
..., zastupano po punomoćniku O. T., odvjetniku u
Z.,
II. M. d.o.o. u stečaju, Z., OIB:
..., kojeg zastupa punomoćnica I. G. S.,
odvjetnica u Z.
Fiksni tečaj konverzije: 7,53450