Poslovni broj: Gž-1849/2022-3

 

Poslovni broj: Gž-1849/2022-,3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja i članice vijeća te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja T. M., OIB: …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik iz Z., protiv tuženika C. O. d.d., OIB: …, sa sjedištem u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 73 Pn-1458/17-37 od 26. travnja 2022. u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 73 Pn-1458/17-37 od 26. travnja 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

I. Nalaže se tuženiku C. O. d.d. da isplati tužitelju T. M. iznos od 39.942,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. srpnja 2015. do isplate, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.494,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2022. do isplate, sve po stopi tekućoj od dospijeća do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 15.438,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. srpnja 2015. do isplate, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 4.435,40 kn, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70 /19 i 80/22 - dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači presudu u skladu s navodima žalbe te donese novu odluku o troškovima postupka uz priznanje tuženiku troška predmetne žalbe u visini plaćene sudske pristojbe na žalbu.

 

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika ističe da nisu osnovani žalbeni navodi istog pa predlaže žalbu odbiti.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana.

 

5. Predmet postupka predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio kao posljedicu ozljede na radu 10. studenog 2015. kao radnik društva J. d.d. koje društvo je sa tuženikom imalo zaključenu policu osiguranja.

 

6. Prvostupanjski sud je po provedenom postupku utvrdio sljedeće činjenice:

 

- da je između stranaka nesporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja, dok je sporno je li došlo do osiguranog slučaja, odgovornost za nastanak štetnog događaja te osnova i visina tužbenog zahtjeva,

- da su stranke učinile nespornim nastanak štetnog događaja sukladno opisu svjedoka D. B. i tužitelja te doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru od 10%,

- da je uvidom u policu osiguranja br. 0076244125974 utvrđeno kako je istom za slučaj odgovornosti J. d.d. prema djelatnicima ugovorena svota osiguranja u iznosu od 120.000,00 kuna,

- da iz čl. 2. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti (u daljnjem tekstu: Uvjeti) koji su sastavni dio sklopljenog ugovora o osiguranju između tuženika i poslodavca tužitelja proizlazi da je predmet osiguranja građansko-pravna izvanugovorna (javna) odgovornost osiguranika, za štetu zbog smrti, povreda tijela ili zdravlja te oštećenja ili uništenja stvari treće osobe, a koja proiziđe iz obavljanja njegove registrirane djelatnosti, vlasništva, posjedovanja ili određenog svojstva stvari te pravnog odnosa,

- da iz suglasnih iskaza svjedoka D. B. i tužitelja kojima sud vjeruje jer su uvjerljivi, životni i logični proizlazi a i stranke su učinile nespornim da se štetni događaj dogodio na način, da se tužitelj poskliznuo i pao te ozlijedio dok je kamion bio parkiran i ugašen te dok se iz njega vršio istovar paleta,

- da u trenutku nastanka štetnog događaja motorno vozilo nije obavljalo svoju radnu funkciju (prijevoz tereta) te stoga ne dolazi do isključenja odgovornosti tuženika sukladno čl. 4. st. 1. toč. 4. Uvjeta,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. D. D. i dr. K. H. proizlazi da je dana 10.11.2015. tužitelj doživio ozljedu na radu kada se prilikom silaska s kamiona poskliznuo i pao, uslijed čega da je zadobio prijelom skafoidne (navikularne) kosti desnog ručja, prijelom stiluidnog nastavka desnog radijusa kao i sumnja na prijelom desnog radijusa neposredno ispod glavice istog, a u regiji lakta,

- da je tužitelj u svezi ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta od trenutka ozljeđivanja kumulativno 6 sati, zatim srednjeg intenziteta kumulativno 6 tjedana, a slabog intenziteta i povremene 6 tjedana,

- da je tužitelj pretrpio i primarni strah jakog intenziteta u trenutku štetnog događaja 1 sat, dok je sekundarni strah jakog intenziteta trajao 24 sata, srednjeg intenziteta kumulativno 3 tjedna, a slabog intenziteta kumulativno 3 tjedna,

- da mu je trebala tuđa pomoć i njega od trenutka ozljeđivanja do skidanja imobilizacije 14.12.2015. u trajanju od 4 sata dnevno, a od tada pa narednih 6 tjedana tuđa pomoć i njega da mu je bila potrebna još po 2 sata dnevno,

- da su kod tužitelja u svezi predmetnih ozljeda zaostale trajne posljedice (prema tablicama osiguravatelja točka 149 pod A i točka 140 pod A) ukupno 7,5%,

- da je sud u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja vještaka dr. D. D. i dr. K. H. jer smatra da su isti dani stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke i medicinske znanosti, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju i pregleda tužitelja, a svojim usmenim očitovanjima vještaci da su u cijelosti otklonili prigovore tužitelja.

 

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da sama činjenica da se tužitelj poskliznuo i ozlijedio dok je silazio s kamiona ne isključuje odgovornost tuženika sukladno čl. 4. st. 1. toč. 4. Uvjeta. Naime, smisao navedene odredbe je da je isključena odgovornost za štete iz posjedovanja ili korištenja motornih vozila dok ta vozila obavljaju radnu funkciju. U  trenutku nastanka štetnog događaja motorno vozilo da nije obavljalo svoju radnu funkciju (prijevoz tereta) te stoga ne dolazi do isključenja odgovornosti tuženika sukladno čl. 4. toč. 4. Uvjeta. Budući da se osigurani slučaj dogodio jer se tužitelj ozlijedio na radu kod osiguranika tuženika, tuženik da je sukladno čl. 943. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) dužan isplatiti tužitelju nastalu štetu. Kako je tuženik odgovoran za štetu tužitelju to da mu je valjalo dosuditi primjerenu pravičnu novčanu naknadu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 1100. u vezi sa čl. 19. ZOO) u iznosu od 42.000,00 kao i imovinsku štetu (članak 1095. ZOO) s osnova tuđe njege i pomoći u ukupnom iznosu od 2.380,00 kn (20kn/h x 224 sati potrebe tuđe njege i pomoći). Dakle, tužitelju da na ime sveukupne neimovinske i imovinske štete pripada iznos od 44.380,00 kn. Uzimajući u obzir nesporni doprinos tužitelja nastanku štete u omjeru od 10% tužitelju da je dosuđen iznos od 39.942,00 kn, dok je iznos od 15.438,00 kn, do ukupno zatraženih 55.380,00 kn, odbijen kao neosnovan.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. ZPP, ovaj sud drži kako u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP, kao ni povrede na koje ukazuje žalba tako da se zakonitost i pravilnost pobijane presude može ispitati.

 

9. Dakle, ovako utvrđeno činjenično stanje žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju te ga kao pravilnog prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer je sud prvog stupnja u postupku izvedene dokaze cijenio pravilnom primjenom članka 8. ZPP-a, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti dajući pri tom za svoju ocjenu jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu a na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo, kada je odlučio o tužbenom zahtjevu.

 

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj 10. studenog 2015. kao radnik društva J. d.d. pretrpio ozljedu na radu u opisanom štetnom događaju, kao što je pravilno zaključio i da mu je tuženik kao osiguratelj poslodavca koji je sa poslodavcem tužitelja zaključio ugovor o osiguranju od izvanugovorne odgovornosti kojima su bili osigurani djelatnici za štete nastale na radu i u vezi s radom, dužan naknaditi štetu a sukladno čl. 2. Uvjeta.

 

11. Suprotno tvrdnji tuženika u konkretnom slučaju nisu se ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 4. st. 1. toč. 4. Uvjeta, jer se ne radi o šteti proizišloj iz posjedovanja ili korištenja nekog od vozila navedenih u citiranom članku Uvjeta tuženika te koju bi takva vozila pričinila u obavljanju radne funkcije. Naime, tužitelj se poskliznuo i ozlijedio dok je silazio sa kamiona, a u trenutku nastanka štetnog događaja motorno vozilo nije obavljalo svoju radnu funkciju (prijevoz tereta) pa ne dolazi do isključenja odgovornosti tuženika prema čl. 4. st. 1 toč. 4. Uvjeta tuženika kako to pogrešno smatra tuženik. Stoga je isti sukladno čl. 953. st. 1. ZOO (a ne čl. 943. ZOO kako je pogrešno naveo prvostupanjski sud) dužan tužitelju naknaditi štetu.

 

12. Također je pravilno prvostupanjski smatrao da tužitelju pripada novčana naknada zbog povrede prava na tjelesno i psihičko zdravlje, kao i na njegovo osobno funkcioniranje u trenutku povrede i tijekom liječenja, a pri čemu je vodio i računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli zbog smanjena životne aktivnosti, strahu i dobi tužitelja, cilju kojem služi ta naknada ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Dakle, prvostupanjski sud je kod utvrđenja visine neimovinske štete imao u vidu sve okolnosti iz odredbe članka 1100. ZOO-vrstu i težinu zadobivenih ozljeda te način na koji se posljedice zadobivenih ozljeda manifestiraju u svakodnevnom životu i radu tužitelja, kao i okolnosti nastanka štetnog događaja, pri čemu je protivno žalbenim tvrdnjama žalitelja uzeo u obzir njena osobna svojstva, te doprinos tužitelja šteti u visini od 10% pravilno utvrdivši da istom pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 37.800,00 kuna.

 

13. U odnosu na dosuđenu naknadu imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći, valja istaći da je prvostupanjski sud pravilno odlučio u smislu odredbe članka 1095. ZOO, pa je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju s osnova tuđe njege i pomoći uz doprinos tužitelja šteti od 10% dosudio iznos od 2.142,00 kuna (20kn/h x 224 sati potrebe tuđe njege i pomoći).

 

14. Dakle, visina naknade neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći, zasniva se na činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda po toj osnovi i pravilnoj primjeni materijalnog prava, što žalitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju, koju visinu štete žalitelj posebno žalbenim navodima i ne osporava.

 

15. U odnosu na pobijanje odluke o trošku postupka za istaći je da je odluka prvog stupnja o parničnom trošku donesena na temelju zakona i u skladu sa člankom 154. st. 2. u svezi sa člankom 155. ZPP, slijedom čega ni u tom dijelu nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja.

 

16. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu žalitelja valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

 

U Splitu 11. siječnja 2023.