- 1 -              Poslovni broj: Usž-3757/22-2

                                                       

Poslovni broj: Usž-3757/2022-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice - specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. E. A., kojeg zastupa majka L. N. E. A., oboje iz K. M., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi obiteljske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2413/2021-9 od 17. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2413/2021-9 od 17. lipnja 2022.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za oglašivanje ništavim, odnosno poništavanjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 140-03/21-03/01046047645, urbroj: 341-99-06/2-21-655 od 6. srpnja 2021.

2.              Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u V., klasa: UP/I 140-03/20-03/01046047645, urbroj: 341-20-06/2-20-37403 od 18. prosinca 2020., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na obiteljsku mirovinu iza smrti oca G. E. A., budući da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 69. stavka 3. u vezi članka 23. stavka 1., te članka 69. stavka 5. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13. do 102/19., dalje: ZOMO).

3.              Tužitelj (dalje: žalitelj) podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da 66% svote najniže mirovine određene za 15 godina radnog staža, što u njegovom slučaju iznosi  687,26 kn, nije dovoljno za osnovne životne potrebe poput stanovanja, režija, hrane, te posebnih izdataka koji su nužni za egzistenciju osobe s teškim invaliditetom. Opisuje svoje zdravstveno stanje, te navodi da ne može samostalno funkcionirati i kretati se te obavljati osnovne životne potrebe. Stoga je mišljenja da se radi o diskriminaciji, jer zakonodavac predviđa jedinstven iznos koji se primjenjuje na sve osobe, bez obzira na druge okolnosti i povećane potrebe. Drži da treba pokrenuti postupak ocjene zakonitosti relevantnih odredaba ZOMO-a prema članku 83. Zakona o upravnim sporovima. Predlaže Visokom upravnom sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu te sam riješi predmetnu upravnu stvar.

4.              Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.

7.              Odredbom članka 69. stavkom 3. ZOMO-a propisano je da dijete kod kojega nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti nakon dobi do koje se djeci osigurava pravo na obiteljsku mirovinu iz stavka 1. ovoga članka, a prije smrti osiguranika ili korisnika prava, ima pravo na obiteljsku mirovinu ako ga je osiguranik ili korisnik prava uzdržavao do svoje smrti. Stavkom 5. istog članka 69. ZOMO-a propisano je da iznimno odredbi od stavaka 1. do 4. ovoga članka, pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti roditelja ima i dijete sa statusom osobe s invaliditetom s preostalom radnom sposobnosti utvrđenom prema propisima o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, neovisno o tome je li ga osiguranik ili korisnik prava uzdržavao do svoje smrti.

8.              Člankom 23. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da se smatra da je osiguranik, odnosno korisnik mirovine uzdržavao člana obitelji ako je član obitelji živio s njime u zajedničkom kućanstvu i nema vlastitih prihoda dovoljnih za uzdržavanje jer nema dohodak od poljoprivrede i šumarstva ili ako mu drugi stalni prihod u trenutku smrti osiguranika ili korisnika mirovine nije bio veći od 66% svote najniže mirovine određene za 15 godina mirovinskog staža prema ovome Zakonu.

9.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je žalitelj (rođ…..) ostvario pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u V., broj: 185380 od 14. kolovoza 2007., počevši od 22. svibnja 2017., koja na dan smrti oca iznosi 1.527,02 kn mjesečno. Nije sporno da je žalitelj živio u zajedničkom kućanstvu sa svojim ocem, koji je bio korisnik mirovine, i koji je umro 8. studenoga 2020.

10.              Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je u postupku utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava na obiteljsku mirovinu prema naprijed citiranim odredbama ZOMO-a, s obzirom da je žalitelj korisnik invalidske mirovine od 1.527,02 kn, koja prelazi zakonom utvrđeni iznos od 66% svote najniže mirovine određene za 15 godina mirovinskog staža (iznos od 687,26 kn), dok nema status osobe s invaliditetom s preostalom radnom sposobnošću u kom bi slučaju ostvario pravo neovisno o tome je li ga pokojni otac uzdržavao do svoje smrti. Pritom je razvidno da je sud odgovorio na sve prigovore žalitelja koje ponavlja u ovdje podnesenoj žalbi. Ovaj Sud prihvaća zaključak suda da nije osnovan prigovor diskriminacije sukladno odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj: 85/08. i 112/12.), s obzirom da se odredbe ZOMO-a na jednak način tumače na sve osobe – djecu, kojima je gubitak radne sposobnosti nastupio nakon dobi do koje se djeci osigurava pravo na obiteljsku mirovinu, a prije smrti osiguranika ili korisnika prava.

11.              U odnosu na ostale navode ističe se da se da je u nadležnosti ovoga Suda na temelju odredbe članka 83. stavka 2. ZUS-a pokretanje postupka ocjene zakonitosti općih akata jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koja ima javnu ovlast i pravne osobe koja obavlja javnu službu koje nisu u skladu sa zakonom.  Ovdje se ne radi o primjeni odredaba općeg akta već primjeni zakonskih odredaba. S tim u vezi, prema ocjeni ovoga Suda u postupku je pravilno utvrđeno činjenično stanje i primijenjene materijalno pravne odredbe zakona, kojima je zakonodavac propisao točno određeni iznos prihoda na osnovu kojeg se utvrđuje radi li se o uzdržavanom članu obitelji. Ukoliko žalitelj smatra da takvo zakonsko rješenje nije prihvatljivo, jer bi na drugačiji način trebalo urediti visinu takvih prihoda, te da nije u skladu s mjerodavnim odredbama Ustava Republike Hrvatske, ima mogućnost pokretanja ocjene suglasnosti takvog propisa s Ustavom Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 38. stavkom 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH ("Narodne novine", broj: 49/02.), koji propisuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo predložiti pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i ocjenu suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom.

12.              Stoga žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari.

13.              Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 11. siječnja 2023.

 

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić, v. r.