- 1 -              Poslovni broj: Usž-2588/2022-2

Poslovni broj: Usž-2588/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice - specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Đ. I. iz V. G., koju zastupa opunomoćenica H. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-721/22-5 od 16. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2023.

p r e s u d i o   j e

I              Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-721/22-5 od 16. svibnja 2022.

II              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-141-02/21-01/03076098591, urbroj: 341-99-05/3-21-7962 od 7. veljače 2022.

2.              Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., klasa: UP/I 141/02/21-01/03076098591, ur.broj: 341-25-05/3-21-71022 od 1. listopada 2021., kojim je tužiteljici odbijen zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, te joj je kao dosadašnjoj korisnici invalidske mirovine i dalje priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

3.              Tužiteljica podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila sudskog postupka. Smatra da presuda nije sastavljena u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), budući da nisu izloženi svi zahtjevi stranaka, činjenice koje su iznijeli i dokaze koje su predložili, te sud nije naveo materijalne propise koje je primijenio. Ujedno smatra da se nije vodilo računa o načelu pomoći neukoj stranci, te da je trebalo poništiti oba rješenja tuženika. Ističe da ima utvrđeno tjelesno oštećenje od 80% te da nije vidljivo na temelju čega je sud utvrdio kada je kod nje nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti. Navodi da je zahtjev podnijela 21. travnja 2021. Prigovara da nije pregledana, te s tim u vezi smatra da je trebalo primijeniti odredbu članka 18. stavka 2. i 3. Uredbe o medicinskom vještačenju u mirovinskom osiguranju koju citira u žalbi, te ju poslati na dodatne preglede i obradu. Predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu i rješenja tuženika te joj nadoknadi trošak upravnog spora uvećan za trošak sastava žalbe, za koji potražuje 3.125,00 kn/414,75 eura.

4.              Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod svih razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i pobijane presude. Predlaže Sudu da žalbu odbije kao neosnovanu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.

7.              Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je žaliteljica prema ranijim propisima ostvarila pravo na zaposlenje na drugim odgovarajućim poslovima, koje je rješenjem Područne službe u Z., broj. 097375 od 9. srpnja 1999. počevši od 1. siječnja 1999. prevedeno na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 102/98.).

8.              Osporeno rješenje tuženika utemeljeno je na nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Z. od 17. siječnja 2022., koje se nakon obavljene revizije usuglasilo sa ocjenom Vijeća vještaka revizora, Samostalnog sektora za reviziju i nadzor medicinskog vještačenja pri Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, od 31. prosinca 2021., da kod žaliteljice nastavno postoji profesionalna nesposobnost za rad. Vijeće viših vještaka je prvotno ocijenilo da kod žaliteljice uz ostale promjene u zdravstvenom stanju od ranije (stanje nakon prijeloma čašice lijevog kuka, stidne i sjedne kosti iz 1979., organski afektivni poremećaj iz 1993., degenerativne promjene kralješnice) na dan 18. ožujka 2018. postoji i reumatoidni artritis, te je za razliku od prvostupanjskog tijela vještačenja, koje je ocijenilo da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji na dan 24. lipnja 2021., ocijenilo da kod žaliteljice gubitak radne sposobnosti postoji na dan 18. ožujka 2018. Budući da takva ocjena nije bila potkrijepljena podacima iz medicinske dokumentacije jer je reumatoidni artritis kod žaliteljice dijagnosticiran u mjesecu srpnju 2019., revizijsko tijelo nije potvrdilo prvotnu ocjenu da je potpuni gubitak sposobnosti za rad postojao na dan 18. ožujka 2018.

9.              Odredbom članka 56. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13. do 102/19., dalje: ZOMO) propisano je između ostalog da pravo na invalidsku mirovinu na temelju djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti ima osiguranik ako je djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti nastao zbog bolesti ili ozljede izvan rada prije navršenih 65 godina života.

10.              Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu, te da je žaliteljica, koja je rođena 19. ožujka 1953., na dan kada joj je utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti, 24. lipnja 2021. godine, imala više od 65 godina života (65 godina je navršila 19. ožujka 2018.), pravilno je u postupku utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti. Ocjena stručnih tijela medicinskog vještačenja tuženika utemeljena je na medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu (uz ostale promjene u zdravstvenom stanju dijagnoza reumatoidnog artritisa od mjeseca srpnja 2019. godine , otpusno pismo KBC „Sestara milosrdnica“ Zagreb od 1. kolovoza 2019.), pa je i prema ocjeni ovoga Suda, da kod žaliteljice na dan 18. ožujka 2018. i dalje postoji profesionalna nesposobnost za rad te na datum nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti žaliteljice, dostatno obrazložena.

11.              Neosnovano žaliteljica smatra da okolnost što ima utvrđeno tjelesno oštećenje od 80%, ima utjecaja na ocjenu njezine radne sposobnosti, budući da se radi o različitim postupcima i primjeni različitih kriterija prilikom odlučivanja, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud. Žaliteljica se neosnovano poziva na odredbe Uredbe o medicinskom vještačenju o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 25/14) koje su prestale važiti stupanjem na snagu Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj: 153/14). Ujedno, iz spisa je razvidno da  tijekom upravnog postupka nije iznosila prigovore u vezi pregleda, kao ni u podnesenoj tužbi i održanoj raspravi pred prvostupanjskim sudom 16. svibnja 2022., pa ne može sada po prvi puta u podnesenoj žalbi iznositi te prigovore.

12.              Stoga žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.

13.              Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga nije osnovan zahtjev žaliteljice za naknadu troška sastava žalbe.

14.              Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i 79. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 11. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić, v.r.