1             

 

Poslovni broj: Gž-373/2022-2

 

              Poslovni broj: Gž-373/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. P., OIB: …, iz N., kojeg zastupa punomoćnik B. P. odvjetnik iz K. protiv tuženika P. b. Z. d.d., OIB: …, kojeg zastupaju odvjetnici O. d. L. i p. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, poslovni broj P-153/2020-24 od 4. ožujka 2022., u sjednici održanoj 11. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o j e

 

I. Žalba se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, poslovni broj P-153/2020-24 od 4. ožujka 2022. se potvrđuje.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove žalbe.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I Utvrđuje se da je ništetna odredba 6. ugovora o kreditu broj …koji su 29. svibnja 2006. sklopili tužitelj L. P. i tuženica P. b. Z. d.d. Z. kojom je tuženica P. b. Z. d.d. Z. povrijedila interese i prava tužitelja L. P. tako što je koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF.

 

II Nalaže se tuženoj P. b. Z. d.d. Zagreb da tužitelju L. P. isplati iznos od 16.047,35 kuna uz zakonsku zateznu kamatu koja teče

- na iznos od 71,44 kune od 11. studenog 2008.,

- na iznos od 97,73 kune od 1. siječnja 2009.,

- na iznos od 116,66 kuna od 1. veljače 2009.,

- na iznos od 125,22 kune od 1. ožujka 2009.,

- na iznos od 101,64 kune od 1. travnja 2009.,

- na iznos od 106,15 kuna od 1. svibnja 2009.,

- na iznos od 70,07 kuna od 1. lipnja 2009.,

- na iznos od 43,51 kunu od 1. srpnja 2009.,

- na iznos od 50,58 kuna od 1. kolovoza 2009.,

- na iznos od 64,58 kuna od 1. rujna 2009.,

- na iznos od 63,36 kuna od 1. listopada 2009.,

- na iznos od 49,21 kunu od 1. studenog 2009.,

- na iznos od 75,76 kuna od 1. prosinca 2009.,

- na iznos od 97,06 kuna od 1. siječnja 2010.,

- na iznos od 127,34 kune od 1. veljače 2011.,

- na iznos od 120,40 kuna od 1. ožujka 2011.,

- na iznos od 161,50 kuna od 1. travnja 2011.,

- na iznos od 153,70 kuna od 1. svibnja 2011.,

- na iznos od 168,90 kuna od 1. lipnja 2011.,

- na iznos od 300,44 kune od 1. srpnja 2011.,

- na iznos od 273,36 kuna od 1. kolovoza 2011.,

- na iznos od 356,09 kuna od 1. rujna 2011.,

- na iznos od 327,51 kunu od 1. listopada 2011.,

- na iznos od 281,53 kune od 1. studenog 2011.,

- na iznos od 378,54 kune od 1. prosinca 2011.,

- na iznos od 501,95 kuna od 1. siječnja 2012.,

- na iznos od 414,56 kuna od 1. veljače 2012.,

- na iznos od 445,21 kunu od 1. ožujka 2012. i

- na iznos od 10.903,35 kuna od 25. ožujka 2012. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i naknadi troškove postupka u iznosu od 9.835,00 kuna uz zakonsku zateznu kamatu koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena teče od 4. ožujka 2022. do isplate, a sve u roku od 15 dana."

 

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, a tužitelju naložiti naknaditi tuženiku troškove postupka, uključujući i trošak žalbenog postupka, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora utvrđenje je ništetnom odredbe Ugovora o kreditu što su ga parnične stranke zaključile 29. svibnja 2006. (dalje: Ugovor), za kupnju vozila, a kojom je ugovorena valutna klauzula vezana za Švicarske franke (CHF), te isplata stečenog bez osnove na temelju te ništetne ugovorne odredbe, sa zakonskim zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.

 

6. Među strankama nije bila sporna činjenica sklapanja ugovora. Pitanja, koja su ostala sporna i u ovoj (žalbenoj) fazi postupka, pitanje je ništetnosti sporne odredbe s obzirom da je valutna klauzula zakonom dopuštena, te pitanje je li tužiteljev zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove zastario.

 

7. Prvostupanjski je sud zaključak o ništetnosti sporne odredbe Ugovora utemeljio na utvrđenjima iz odluka sudova na koje se u tužbi pozivao tužitelj, a koje su donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, u kojem se odlučivalo o zaštiti potrošača po pitanju ugovornih odredaba ugovora o kreditima o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, pa tako i one o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, a koje su banke, među kojima i tužena, sklapale s potrošačima, a što je tužitelj, u određenim vremenskim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora. Riječ je o odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kojom je prvostupanjska presuda potvrđena.

 

7.1. Pozivanje na utvrđenja iz navedenih presuda prvostupanjski je sud utemeljio na odredbi članka 502.c ZPP-a kojom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a. stavak 1. tog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (očitom omaškom u prvostupanjskoj presudi napisano priznati).  

 

8. Navedenim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama, u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg, Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03, dalje: ZZP). 

 

9. Prvostupanjski je sud utvrdio da je u ovom ugovornom odnosu tuženik postupao na jednak način kao i u ugovornim odnosima koji su bili predmet navedenog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, radi čega ništetnim utvrđuje ugovornu odredbu o otplati kredita uz valutnu klauzulu vezanu za CHF.

 

10. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj plaćao tuženiku više zbog povećanja tečaja CHF u vrijeme otplate kredita u odnosu na onaj početni, koji je vrijedio u vrijeme zaključenja Ugovora, pa je obvezao tuženika platiti tužitelju sve te razlike sa zateznim zakonskim kamatama od plaćanja do povrata i pri tom se pozvao na odredbe članaka 323. stavak 1., 1111. i 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - u daljnjem tekstu: ZOO).

 

11. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio navodeći da je pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare sukladno članku 241. ZOO-a, te da je zastarni rok ponovno počeo teći pravomoćnošću presude donesene u tom postupku što je bilo 14. lipnja 2018., pa do podnošenja tužbe, 5.6.2020., zastarni rok, koji traje do 14. lipnja 2023., nije protekao.

 

12. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda, kao i postupak koji joj je prethodio, bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje tako pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Niti žalitelj na neku bitnu povredu parničnog postupka određeno ne ukazuje, pa ovaj žalbeni razlog nije ostvaren.

 

13. Neosnovano žalitelj smatra da samim tim što je valutna klauzula načelno zakonom dopuštena, konkretno ugovaranje valutne klauzule ne može biti nepošteno i ništetno, ali odgovor na navedeno pitanje već je obuhvaćeno je pravnim utvrđenjima iz postupka po kolektivnoj tužbi, na koja se valjano pozvao prvostupanjski sud, zbog čega navedene tvrdnje za ocjenu valjanosti pobijane presude više nisu relevantne.

 

14. U vezi žalbenog navoda da podnošenjem kolektivne tužbe nije moglo doći do prekida zastare u ovom predmetu valja reći da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da zastara nije nastupila. S tim u vezi ukazuje se na stav Građanskog odjela ovog suda od 22. rujna 2022. koji glasi:

„Zastara, u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača („švicarac“) počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost.“

 

14.1. Prema odredbi članka 40. stavak 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22) pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici svih sudaca odnosno sudskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Visokoga kaznenog suda Republike Hrvatske, Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske i sjednici odjela županijskog suda obvezno je za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela, odnosno suda.

 

14.2. Za ukazati je da je navedeno pravno shvaćanje u skladu s pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama Suda EU u predmetima C-776/19 do 782/19.

 

15. Slijedom navedenog neosnovani su žalbeni navodi koji se tiču glavne stvari (merituma spora), a kako se i odluka o troškovima temelji samo na tvrdnji da je ta odluka pogrešna jer je pogrešno odlučeno o glavnoj stvari to je žalbu valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

16. S obzirom da žalitelj nije sa žalbom uspio to je njegov zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 11. siječnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

 

                                                                                                        Verica Perić Aračić