1              Poslovni broj 20 Gž-463/2022-3

 

 

 

 

 

 

              Poslovni broj 20 Gž-463/2022-3

 

 

                            U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

                  P R E S U D A  

 

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Težak-Škrbina predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. B., OIB: … iz S., zastupane po punomoćnici I. V., odvjetnici u S., protiv tuženika P. b. Z. d.d., OIB: …, Z., zastupanog po punomoćnici M. Č., odvjetnici u Z., radi isplate odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-288/2020-36 od 7. siječnja 2022., 11. siječnja 2023.,

 

                                       p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika P. b. Z. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-288/2020-36 od 7. siječnja 2022. u pobijanom dijelu pod stavkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku P. b. Z. d.d. da tužiteljici T. B. isplati iznos od 2.018.86 eur/15.211,09[1] kn sa zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 13,33 eur/100,46 kn od 1.7.2010. pa do isplate,

- na iznos od 30,62 eur/230,70 kn od 1.8.2010. pa do isplate,

- na iznos od 39/13 eur/294,81 kn od 1.9.2010. pa do isplate,

- na iznos od 36,39 eur/274,20 kn od 1.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 30,60 eur/230,54 kn od 1.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 41,80 eur/314,96 kn od 1.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 55,74 eur/420,07 kn od 1.1.2011. pa do isplate,

- na iznos od 46,14 eur/347,62 kn od 1.2.2011. pa do isplate,

- na iznos od 49,63 eur/373,91 kn od 1.3.2011. pa do isplate,

- na iznos od 44,94 eur/338,59 kn od 1.4.2011. pa do isplate,

- na iznos od 45,64 eur/343,90 kn od 1.5.2011. pa do isplate,

- na iznos od 64/29 eur/484,37 kn od 1.6.2011. pa do isplate,

- na iznos od 65,54 eur/493,82 kn od 1.7.2011. pa do isplate,

- na iznos od 81,63 eur/615,04 kn od 1.8.2011. pa do isplate,

- na iznos od 73,83 eur/556,27 kn od 1.9.2011. pa do isplate,

- na iznos od 65,23 eur/491,47 kn od 1.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 64,16 eur/483,39 kn od 1.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 63,39 eur/477,63 kn od 1.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 67,17 eur/506,11 kn od 1.1.2012. pa do isplate,

- na iznos od 71,15 eur/536,06 kn od 1.2.2012. pa do isplate,

- na iznos od 71,45 eur/538,32 kn od 1.3.2012. pa do isplate,

- na iznos od 68,78 eur/518,24 kn od 1.4.2012. pa do isplate,

- na iznos od 70,10 eur/528,18 kn od 1.5.2012. pa do isplate,

- na iznos od 71,35 eur/537,56 kn od 1.6.2012. pa do isplate,

- na iznos od 69,37 eur/522,66 kn od 1.7.2012. pa do isplate,

- na iznos od 70,03 eur/527,67 kn od 1.8.2012. pa do isplate,

- na iznos od 68,92 eur/519,28 kn od 1.9.2012. pa do isplate,

- na iznos od 66,09 eur/497,95 kn od 1.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 69/08 eur/520,48 kn od 1.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 70/73 eur/532,90 kn od 1.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 70,15 eur/528,56 kn od 1.1.2013. pa do isplate,

- na iznos od 63,75 eur/480,32 kn od 1.2.2013. pa do isplate,

- na iznos od 69,20 eur/521,41 kn od 1.3.2013. pa do isplate,

i na iznos od 69,50 eur/523,64 kn od 1.4.2013. do isplate, te pod stavkom III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.182,24 eur/8.907,60 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-288/2020-36 od 7. siječnja 2022. u pobijanom dijelu pod stavkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku P. b. Z. d.d. da tužiteljici T. B. isplati iznos od 218,84 eur/1.648,87 kn sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 9,42 eur/ 70,95 kn od 1. studenog 2008. pa do isplate, na iznos od 10,26 eur/77,30 kn od 1. siječnja 2009. pa do isplate, na iznos od 12,30 eur/92,68 kn od 1. veljače 2009. pa do isplate, na iznos od 13,20 eur/99,43 kn od 1. ožujka 2009. pa do isplate, na iznos od 10,38 eur/ 78,22 kn od 1. travnja 2009. pa do isplate, na iznos od 10,83 eur/81,59 kn od 1. svibnja 2009. pa do isplate, na iznos od 7,16 eur/53,97 kn od 1. lipnja 2009. pa do isplate, na iznos od 4,03 eur/30,40 kn od 1. srpnja 2009. pa do isplate, na iznos od 4,74 eur/35,68 kn od 1. kolovoza 2009. pa do isplate, na iznos od 6,54 eur/49,26 kn od 1. rujna 2009. pa do isplate, na iznos od 6,34 eur/47,74 kn od 1. listopada 2009. pa do isplate, na iznos od 4,61 eur/34,77 kn od 1. studenog 2009. pa do isplate, na iznos od 7,83 eur/59,03 kn od 1. prosinca 2009. pa do isplate, na iznos od 10,18 eur/ 76,72 kn od 1. siječnja 2010. pa do isplate, na iznos od 13,96 eur/105,17 kn od 1. veljače 2010. pa do isplate, na iznos od 12,97 eur/97,76 kn od 1. ožujka 2010. pa do isplate, na iznos od 17,85 eur/134,50 kn od 1. travnja 2010. pa do isplate, na iznos od 16,79 eur/126,47 kn od 1. svibnja 2010. pa do isplate, na iznos od 19,01 eur/143,23 kn od 1. lipnja 2010. pa do isplate, na iznos od 20,44 eur/154,00 kn od 1. srpnja 2010. pa do isplate i u dijelu pod st. III. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 333,45 eur/2.512,40 kn s pripadajućim zateznim kamatama te sudi:

 

Odbija se tužiteljica T. B. s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 218,84 eur/ 1.648,87 kn sa zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 9,42 eur/70,95 kn od 1.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 10,26 eur/77,30 kn od 1.1.2009. pa do isplate,

- na iznos od 12,30 eur/92,68 kn od 1.2.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,20 eur/99,43 kn od 1.3.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,38 eur/78,22 kn od 1.4.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,83 eur/81,59 kn od 1.5.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,16 eur/53,97 kn od 1.6.2009. pa do isplate,

- na iznos od 4,03 eur/30,40 kn od 1.7.2009. pa do isplate,

- na iznos od 4,74 eur/35,68 kn od 1.8.2009. pa do isplate,

- na iznos od 6,54 eur/49,26 kn od 1.9.2009. pa do isplate,

- na iznos od 6,34 eur/47,74 kn od 1.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 4,61 eur/34,77 kn od 1.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,83 eur/59,03 kn od 1.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,18 eur/76,72 kn od 1.1.2010. pa do isplate,

- na iznos od 13,96 eur/105,17 kn od 1.2.2010. pa do isplate,

- na iznos od 12,97 eur/97,76 kn od 1.3.2010. pa do isplate,

- na iznos od 17,82 eur/134,50 kn od 1.4.2010. pa do isplate,

- na iznos od 16,79 eur/126,47 kn od 1.5.2010. pa do isplate,

- na iznos od 19,01 eur/143,23 kn od 1.6.2010. pa do isplate,

i na iznos od 20,44 eur/154,00 kn od 1.7.2010. pa do isplate.

 

Odbija se tužiteljica T. B. s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 333,45 eur/2.512,40 kn s pripadajućim zateznim kamatama, kao s neosnovanim.

 

III. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 16,59 eur/125,00 kn.

 

                                                     Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime preplate zbog ništetne valutne klauzule sadržane u Ugovoru o kreditu broj …, isplati iznos od 16.859,96 kn s pripadajućim zateznim kamatama (st. I. izreke), sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica je odbijena (st. II. izreke) te je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.420,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (st. III. Izreke).

 

2. Tuženik pobija navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP).

 

3. Žalba je djelomično osnovana.

 

4. Prvostupanjski nije sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice na isplatu onoga što je isplatila tuženiku na osnovu ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u iznosu od 16.859,96 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja svakog iznosa do isplate, s time da se tužiteljica u tužbi poziva na pravne učinke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u postupku pokrenutom tužbom za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca.

 

6. Pravilno je pravno stajalište prvostupanjskog suda, koje se temelji na odredbi čl. 502.c. ZPP, kao i na odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/29, dalje: ZZP/14), da ga u ovom postupku vezuje pravno utvrđenje iz pravomoćne sudske odluke (pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1491/12 od 4. srpnja 2013.) donesene u postupku koji se vodio po kolektivnoj tužbi radi zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, kojom je utvrđeno da je ovdje tužena banka, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke.

 

7. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da se predmetni zahtjev za isplatu temelji na ništetnim ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli koje su utvrđene ništetnom pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.

 

8. Pravilno je i pravno stajalište prvostupanjskog suda da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

 

9. Budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018. (presuda VTSRH broj Pž-6632/2017), a da je tužba u ovom predmetu podnesena 23. srpnja 2020., u konkretnom slučaju zahtjev za povrat isplaćenih iznosa koji su uplaćeni tuženiku temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nisu u zastari, jer u odnosu na njih nije protekao zastarni rok od 5 godina za podnošenje restitucijskog zahtjeva iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – dalje: ZOO).

 

10. Financijski vještak K. V., dipl. oec., u svom je nalazu i mišljenju utvrdila da je tužiteljica zbog promjene tečaja kao razlike između iznosa stvarne uplate anuiteta u valuti po tekućem tečaju i stvarne uplate anuiteta u valuti po početnom tečaju preplatila razliku u valuti u iznosu od 17.057,47 kn, da bi u dopunskom nalazu i mišljenju od 5. srpnja 2021. iznijela zaključak da razlika više plaćenih anuiteta  zbog višeg tečaja CHF važećeg na dane plaćanja, u odnosu na tečaj koji je važio na dan isplate kredita iznosi 16.859,96 kn, a da razlika manje plaćenih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti tečaja CHF važećeg na dane plaćanja u odnosu na tečaj koji je važio na dan isplate kredit, na štetu tuženika iznosi 1.648,87 kn.

 

11. Ovdje valja reći da prema pravnom stajalištu iznesenom u odlukama iz kolektivnog spora, nije ništetan dio ugovorne odredbe o početnom valutnom tečaju, koji je vrijedio na dan sklapanja ugovora o kreditu, iz čega proizlazi, a s obzirom na to da se prema otplatnom planu radi o jednakim obvezama (list 16 spisa), da se sukladno čl. 171. st. 4. ZOO obveze namiruju onim redom kako dospijevaju za ispunjenje, što znači da je iznos duga u mjesecima u kojima je tužiteljica uplatila manje od iznosa koji je trebao uplatiti prema početnom tečaju, namiren dijelom iznosa od slijedeće uplate, te su na taj način svi dugovi tužiteljica prema tuženiku podmireni, a ostao je iznos koji je tužiteljica preplatila, a taj višak prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka iznosi 15.211,09 kn, jer je sukladno navedenom iznos više plaćenih anuiteta od 16.859,96 kn valjalo umanjiti za iznos manje plaćenih anuiteta od 1.648,87 kn.

 

12. Tuženik, prema pravnom stavu ovog suda nema nikakvih potraživanja prema tužiteljici, te je stoga i prigovor prijeboja neosnovan, budući da se nakon isplate iznosa iz kredita zbog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli izmijenio način obračuna obveza tužiteljice i onoga što je uplatila te je bilo potrebno iznova izvršiti obračun kako bi se utvrdilo koje je mjesečne iznose tužiteljica preplatila, a u odnosu na koje postoji obračunski dug temeljem tzv. negativne tečajne razlike.

 

13. Način obračuna, odnosno red uračunavanja propisan je u konkretnom slučaju čl. 171. st. 4. ZOO, jer se radi o isplatama jednakih otplatnih rata (jednakih obveza), slijedom čega je ovaj sud primjenom materijalnog prava iz te zakonske odredbe za iznose koje je tužiteljica manje uplatila za pojedine mjesece, zbog tzv. negativne tečajne razlike, umanjio iznose koje je tužiteljica za pojedine mjesece uplatila više od dužnog mjesečnog iznosa.  

 

14. Naime, otplatne rate koje prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka od 25. studenog 2021. nisu podmirene mjesečnim uplatama tužiteljice, prema čl. 171. st. 4. ZOO, kod uračunavanja ispunjenja podmiruju se prvim mjesečnim isplatama kojima su preplaćivani mjesečni iznosi otplatnih rata, tako da je isplatama od 1. studenog 2008., kada je uplaćeno 77,95 kn više od iznos otplatne rate, od 1. siječnja 1009., kada je uplaćeno 77,30 kn više od iznosa otplatne rate, te nadalje prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka od 25. studenog 2021. sve do zbroja mjesečno više uplaćenih iznosa od 1.648,87 kn, u koji obračun za mjesec lipanj 2010., ulazi dio plaćene rate od 154,00 kn, podmiren raniji obračunski dug tužiteljice u iznosu od 1.648,87 kn, zbog čega je za taj iznos s navedenim mjesečnim iznosima na koji se potražuju zatezne kamate, valjalo odbiti zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

 

15. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 323. st. 1. i 2. ZOO, kada je tužiteljici dosudio iznos od 15.211,09 kn sa zateznim kamatama koje teku od 1. srpnja 2010. na iznos od 100,46 kn, pa nadalje do 1. travnja 2013., sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka od 25. studenog 2021., koji je ovaj sud prihvatio kao stručan, objektivan i usklađen sa dokumentacijom iz spisa temeljem čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP, te je u tome dijelu st. I. izreke valjalo temeljem čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, dok je za iznos od 1.648,87 kn sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 70,95 kn od 1. studenog 2008., na iznos od 77,30 kn od 1. siječnja 2009., pa nadalje prema navedenom nalazu i mišljenju financijskog vještaka, sve do 1. srpnja 2010., kada je plaćen dio iznosa više plaćene otplatne rate od 154,00 kn, valjalo na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP uvažiti žalbu tuženika (tuženik u žalbi ukazuje da je sud bio dužan umanjiti preplaćeni iznos za iznos tzv. negativne tečajne razlike) i preinačiti pobijanu presudu u dijelu pod st. I. izreke te odbiti tužiteljicu sa zahtjevom za isplatu tog iznosa sa navedenim mjesečnim iznosima na koje su dosuđene zatezne kamate.

 

16. Kako je tužiteljica uspjela u sporu sa 89% zahtjeva u pogledu visine i sa 89% zahtjeva u pogledu osnove, prosječan uspjeh tužiteljice u sporu iznosi 89%, dok je tuženika u pogledu osnove i visine uspio sa 11%, valjalo je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP umanjiti uspjeh tužiteljice u sporu za uspjeh tuženika u sporu, što iznosi 78%, te razmjerno tome umanjiti iznos troška tužiteljice koji je pravilno prvostupanjski sud utvrdio u iznosu od 11.420,00 kn, što iznosi 8.907,60 kn.

 

17. Stoga je valjalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. III. izreke pobijane presude za iznos od 8.907,60 kn, dok je temeljem čl. 373. t. 3. ZPP valjalo preinačiti st. III. izreke pobijane presude za iznos od 2.512,40 kn i za taj iznos odbiti tužiteljicu sa zahtjevom za naknadu parničnog troška. 

 

18. Tuženiku za sastav žalbe temeljem Tbr. 10/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) pripada iznos od 1.250,00 kn, koji je umanjen razmjeno uspjehu tuženika u žalbenom postupku od 10%, što iznosi 125,00 kn.

 

 

                                         U Velikoj Gorici 11. siječnja 2023.

 

 

                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                     Vesna Težak-Škrbina, v.r.