Poslovni broj 75 Gž-4142/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 75 Gž-4142/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ivice Veselića predsjednika vijeća, Dubravke Penić Lukač sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Horvat Mataić, članice vijeća u pravnoj stvari 1. tužiteljice mlljt. K. A., OIB:…, zastupane po roditeljima i zakonskim zastupnicima S. i B. A., 2. tužiteljice N. A., OIB:…, 3. tužiteljice S. A., OIB:… i 4. tužitelja B. A., OIB:…, svi iz I., i svi zastupani po punomoćnici Ž. K. T., odvjetnici u V., protiv tuženika H.-o. d.d. Z., OIB:…, kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. O., I. P. i F. O. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude  i rješenja Općinskog suda u Osijeku broj Pn-210/17 od 19. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2023.

 

 

p r e s u d i o     j e

 

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pn-210/17 od 19. svibnja 2022. pod točkom. I. izreke, te u dijelu pod točkom III. kojim je odlučeno da tuženik snosi svoj trošak postupka.

 

II Odbija se kao neosnovana žalba 1. tužiteljice mlljt. K. A. te se potvrđuje gore citirana presuda u dijelu pod točkom II. izreke kojim je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti odbijen za iznos od 65.000,00 kn/8.627,00 €[1], zahtjev za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 10.824,40 kn/ 1.436,64 €, zahtjev za naknadu štete za troškove liječenja u iznosu od 3.000,00 kn/ 398,17 €, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, te zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 1.175,60 kn/ 156,03 € na ime naknade štete za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 27. ožujka 2012. do 18.7.2012., te pod točkom III. izreke u dijelu kojim je odlučeno da mlljt. 1. tužiteljica snosi svoj trošak postupak.

 

III Preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pn-210/17 od 19.svibnja 2022. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen zahtjev za naknadu neimovinske štete za daljnji iznos od 9.000,00 kn/ 1.194,51 €, kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 1.175,60 kn/ 1.175,60 € ime naknade štete za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 18.7.2012. do 19.svibnja 2022. godine i sudi:

 

Nalaže se tuženiku H. o. k. d.d. Z. isplatiti mlljt. tužiteljici K. A. daljnji iznos od1.194,51 €/ 9.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.7.2012. do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 1.kolovoza 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. 12. 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te od 1. 1. 2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena u roku 15 dana

 

 

r i j e š i o   j e

 

I Odbija se žalba 1. tužiteljice mllj. K. A. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Pn-210/2017 od 19. svibnja 2022.  pod toč. II. izreke.

 

II Odbija se žalba 2. tužiteljice N. A., 3. tužiteljice S. A. i 4. tužitelja B. A. kao neosnovana te se potvrđuje gore citirano rješenje pod točkom III. izreke.

 

III Nalaže se tuženiku da 1. tužiteljici mlljt. K. A. nadoknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 20,74 €/ 156,25 kn u roku 15 dana

 

 

Obrazloženje

             

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti 1. tužiteljici mlljt. K. A. neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 11.000,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 18. srpnja 2012. do isplate, te naknadu štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.175,60 kn sa zateznom kamatom tekućom od 19.svibnja 2022. do isplate (toč. I. izreke).

Odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva 1. tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 74.000,00 kn , zahtjev za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 10.824,40 kn sa pripadajućom zateznom kamatom, zahtjev za naknadu štete za troškove liječenja u iznosu od 3.000,00 kn sve sa pripadajućom zateznom kamatom, te zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.175,60 kn za razdoblje od 27.ožujka 0212. do 19.5.2022. (toč. II. izreke)

     Odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak (toč. III. izreke).

 

2. Prvostupanjskim rješenjem pak utvrđeno je da se tužba tužiteljice za isplatu naknade neimovinske štete za povredu prava osobnosti od 35.000,00 kn, naknadu štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 3.00000 kn i trošak liječenja u iznosu od 2.000,00 kn smatra povučenom (toč. I. izreke).

Naloženo je mlljt. 1. tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.374,51 kn u roku 15 dana. (toč II. izreke), te je naloženo tužiteljima N. A. i B. A. nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.312,50 kn, a tužiteljici S. A. trošak od 5.750,00 kn sve u roku 15 dana.

 

3. Protiv citirane presude u dijelu pod točkom II. i III. izreke, kao i protiv rješenja pod točkom II. žali se 1. tužiteljica, dok se 2., 3. i 4. tužitelji žale protiv rješenja pod točkom III izreke iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08. i 57/11., 25/13 , 70/19 i 80/22, dalje ZPP) sa prijedlogom da se presuda i rješenje u pobijanom dijelu preinače u smislu žalbenih navoda, podredno ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Tuženik pak pobija presudu u dijelu pod točkom I. i III. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP i predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Žalba 1. tužiteljice protiv presude je djelomično osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

 

6. Žalba tužitelja protiv rješenja je neosnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev 1. tužiteljice za naknadu štete nastale kao posljedica prometne nezgode od 27. ožujka 2012. kada je na mlljt. tužiteljicu kao pješaka naletjelo vozilo osiguranika tuženika.

 

8. U žalbenoj fazi postupka i dalje je sporno pitanje odgovornosti za štetni događaj, odnosno doprinos tužitelja nastanku štete, kao što je ostalo sporno i pitanje osnova i visine pravične nočane za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, te imovinsku štetu.

 

9. Suprotno žalbenim navodima stranaka, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno upiru žalitelji.

 

10. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju upire mlljt. 1. tužiteljica. Naime, okolnost da je prvostupanjski sud neosnovano odbio izvesti dokaz saslušanjem 3. i 4. tužitelja kao roditelja mlljt. 1. tužiteljice mogla bi predstavljati tek relativno bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP, a ne, kako to smatraju žalitelji, bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

 

11. U konkretnom slučaju nema osnove niti za zaključak da je prvostupanjsku sud takvu bitnu povredu odredaba parničnog postupka počinio. Prema odredbi čl. 220. ZPP prvostupanjski sud je ovlašten odlučivati koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa odbijanjem dokaznih prijedloga tužitelja, odnosno neprovođenjem dokaznih prijedloga tužiteljice, koje je prvostupanjski sud smatrao neodlučnim za pravilno rješenje spora, sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 220. ZPP, niti tužiteljicu nije onemogućio u raspravljanju u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP

 

12. Odlučujući o odgovornosti za štetu prvostupanjski sud je zaključio da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak štetnog događaja i štetu koju trpi tužiteljica u omjeru od 80%, dok je mlljt. tužiteljica doprinijela štetnom događaju i šteti od 20%, a koji zaključak temelji na provedenim dokazima i to pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Osijeku broj K-866/12 od 27. kolovoza 2012., nalazu i mišljenju prometnog vještaka T. M. čini nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaća cijeneći ga stručnim, nepristranim sa jasnim i logičnim usmenim obrazloženjem, te na iskazima saslušanih svjedoka.

 

13. Tako nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-866/12 od 27. kolovoza 2012. osiguranik tuženika, okrivljeni Š. A. oglašen krivim što je dana 27. ožujka 2012., oko 15,30 sati, u Ivanovcima, u ulici Petra Preradovića, upravljao osobnim automobilom marke R. T., reg. oznake OS …, u smjeru zapada, pa dolaskom do kbr.93a, protivno odredbi čl. 38. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, lakomisleno smatrajući da time ne dovodi u opasnost sigurnost drugih sudionika u prometu, nije vozio s osobitim oprezom tako da vozilo može pravodobno zaustaviti u slučaju potrebe ,budući su se s desne strane na kolnom prilazu kbr.93a nalazile pješakinje, dijete K. A. i N. A., koje su namjeravale prijeći kolnik na lijevu stranu u smjeru njegovog kretanja, pa kada je dijete K. A. potrčala za loptom koju je bacila na kolnik, upravo zbog neprilagođene brzine kretanja vozila, unatoč poduzetom kočenju je došlo do udarca prednjeg desnog dijela njegovog automobila u tijelo K. A., od kojeg udarca je ona pala na kolnik zadobivši pri tom, pored niza lakih povreda i nagnječenje mozga s otokom,te nagnječenje trbušne stjenke, koje povrede su teške naravi,dakle iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa na cestama tako ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj je neka osoba teško tjelesno ozlijeđena,čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa-izazivanje prometne nesreće opisano u čl. 272. st. 1. i 2. KZ, a kažnjivo po čl. 272. st. 2. KZ, pa je okr. Š. A., za počinjeno kazneno djelo izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci, te temeljem čl. 67. st. 4. i 5. KZ, prema okr. Š. A. primijenjena uvjetna osuda tako što se odgađa izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od 8 mjeseci, na vrijeme od 2 godine i ista se neće izvršiti ukoliko okrivljeni u tom vremenu ne počini novo kazneno djelo.

 

14. U pogledu dinamike štetnog događaja prvostupanjski sud utvrđuje da se štetni događaj dogodio na način da je osiguranik tuženika Š. A. upravljao osobnim automobilom brzinom od 47km/h kroz naseljeno mjesto (dopuštenom brzinom), da su pored ceste njemu s desne strane kolnika stajale mlt. tužiteljica K. A. i njena sestra N. A., a koje je vozač Š. A. prema njegovom iskazu saslušanom u svojstvu svjedoka u ovom predmetu, vidio nekih stotinjak metara prije i oko 4 m od ruba kolnika, što je prema mišljenju vještaka prometne struke T. M. dalo dovoljno prostora vozaču i vremena da pravovremeno reagira na početnu opasnost,a što je u konkretnom slučaju izostalo,te je prema nalazu i mišljenju navedenog vještaka mlt. tužiteljica u fazi trčanja – pretrčavanja kolnika na dijelu došla u kontakt s desnom bočnom stranom osobnog automobila kojim je upravljao Š. A., a koji nije uspio pravovremeno i na adekvatan način zaustaviti vozilo da do nezgode ne dođe.

 

15. Iz nalaza vještaka je utvrđeno da do prometne nesreće ne bi došlo da je malodobna pješakinja prišla kolniku provjerila da li može na siguran način izvršiti radnju prelaska preko kolnika te žurnim korakom preći kolnik.

 

16. Isto tako do prometne nesreće ne bi došlo da je vozač na vrijeme percipirao opasnost te izvršio radnju kočenja pravovremeno on bi stao prije kontakta sa oštećenom. Po njegovom iskazu „vidio sam je oko stotinjak metara prije i oko 4 m desno od ruba kolnika“ oba podatka daju vozaču osobnog automobila dovoljno prostora i vremena da pravovremeno reagira na uočenu opasnost.

 

17. Ova činjenična utvrđenja su pravilna, te po strankama ničim nisu dovedena u sumnju.

 

18. Tužiteljica osporava zaključak prvostupanjskog suda o postojanju njenog doprinosa štetnom događaju i štetu, ustrajući kod stajališta o postojanju isključive odgovornosti tuženika za štetu koja joj je nastala u svezi sa spornim štetnim događajem, dok s druge strane tuženik ustraje kod tvrdnje da je radnja mlljt. tužiteljice isključivi uzrok štete zbog čega se primjenom odredbi čl. 1067. st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 , 41/08, 125/11, dalje ZOO) tuženik oslobađa odgovornosti.

 

19. Međutim i po ocjeni ovoga suda iz pravilnih prometnih činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da za predmetni štetni događaj postoji odgovornost tuženika u omjeru od 80%, te doprinos tužiteljice 20%.

 

20. Tako je  i po stavu ovog suda osiguranik tuženika odgovoran u omjeru od 80% za štetni događaj i štetu jer je postupio suprotno odredbi čl. 38. st.1  Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojom je propisano da je vozač dužan obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik, te st. 3. iste odredbe kojom je propisano da na dijelu ceste po kojem se kreću djeca, osobe s invaliditetom, starije i nemoćne osobe ili su postavljeni prometni znakovi o sudjelovanju tih osoba u prometu, vozač je dužan voziti s osobitim oprezom, takvom brzinom da vozilo može pravodobno zaustaviti u slučaju potrebe.

 

21. U konkretnom slučaju osiguranik tuženika vidio je prvi puta mlljt. tužiteljicu na udaljenosti od stotinjak metara, a nalazila se oko 4 m od ruba kolnika, te je u tom trenutku u smislu gore citirane odredbe osiguranik tuženika bio dužan podići nivo opreza posebice iz razloga što se radilo o mlljt djetetu, dakle dječji uzrast nalagao je viši nivo opreza vozača koji upravlja opasnom stvari, te je bio dužan prilagoditi brzinu da vozilo može pravodobno zaustaviti u slučaju potrebe, što je u konkretnom slučaju izostalo.

 

22. Stoga je i po stavu ovog suda odgovoran u omjeru od 80%, pa su suprotna razlaganja tuženika neosnovana.

 

23. S druge pak strane do prometne nesreće ne bi došlo da je malodobna pješakinja prišla kolniku provjerila da li može na siguran način izvršiti radnju prelaska preko kolnika te žurnim korakom preći kolnik, pa u tom smislu postoji i njezin doprinos od 20%, zbog čega neosnovano ustraje kod stajališta o postojanju isključive krivnje tuženika.

 

24. Odlučne činjenice o vrsti i intenzitetu štetnih posljedica koje mlljt. tužitelj trpi kao posljedicu ozljede zadobivene u predmetnom štetnom događaju pravilno su i potpuno utvrđene i ta utvrđenja prihvaća i ovaj sud.

 

25. Tako je temeljem provedenih medicinskih vještačenja i usuglašenih nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje mozga, otok mozga, potres mozga,udarac i oguljotinu glave u području čela desno, udarac i oguljotina desne strane lica,udarac i oguljotina desne u području desne strane kuka, natučenje trbušne stjenke i poremećaj disanja, a što je rezultiralo trajnim posljedicama u opsegu od 10%. Tužiteljica je trpila fizičke bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i lakog intenziteta 30 dana.

Imala je i nelagode tijekom liječenja: klinička i dijagnostička obrada, kontrolni pregledi, dodatna dijagnostička obrada. Pretrpljeni primarni strah jakog intenziteta bio je kratkotrajan, sekundarni strah jakog intenziteta trajao je 2 dana, srednjeg 7 dana i lakog intenziteta 14 dana.

 

26. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljici pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti primjenom čl. 1100. st. 1. u vezi sa čl. 19. Zakona o obveznim odnosima i to u visini od 28.750,00 kn, što umanjeno za 20% doprinosa iznosi 23.000,00 kn, te umanjeno za plaćeni iznos od strane tuženika od 12.000,00 kn, dosuđuje tužiteljici 11.000,00 kn, dok odbija preostali dio tužbenog zahtjeva s tog osnova u iznosu od 74.000,00 kn.

 

27. Osnovano tužiteljica ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koju vidi u dosuđenoj visini novčane naknade za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti smatrajući da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o postavljenom zahtjevu nije vodio brigu u dovoljnoj mjeri o zakonom određenim i propisanim okolnostima određenim čl. 1100 ZOO.

 

28. Naime i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda pravična novčana naknada dosuđena je u preniskom iznosu. Imajući u vidu težinu povrede i sve okolnosti slučaja, te vodeći računa o kriterijima iz čl. 1100 st. 2. ZOO, odnosno jačini i trajanju povredom izazvani fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, kao i o cilju kojem služi ta naknada, tužiteljici za povredu prava osobnosti pripada kao primjerena naknada 40.000,00 kn, što umanjeno za 20% doprinosa i nesporno plaćeni iznos od tuženika od 12.000,00 kn iznosi 20.000,00 kn.

 

29. Kako je tužiteljici s tog osnova dosuđen iznos od 11.000,00 kn, to je valjalo joj dosuditi daljnji iznos od 9.000,00 kn.

 

30. Nadalje, pravilno je sud utvrdio potrebu tužitelja za tuđom pomoći i njegom te je pravilno utvrdio osnov i visinu tog dijela zahtjeva u iznosu od 1.175,60 kn, prema utvrđenoj visini cijene sata tuđe pomoći od 22,00 kn, te uzimajući u obzir doprinos tužiteljice štetnom događaju i šteti te nesporno isplaćeni iznos od 250,00 kn.

 

31. Pogrešno je međutim sud prvog stupnja u pogledu tog dijela tužbenog zahtjeva primijenio materijalno pravo kada je dosudio kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude, a odbio zahtjev za isplatu kamate za razdoblje od 18.7.2012. do 19.svibnja 2022.

 

32. Naime, prema odredbi čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05, 36/09, 75/09 - dalje ZOOP) odgovorni osiguratelj dužan je u slučaju neimovinske štete najkasnije u roku od 30 dana, a u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti: obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljeni odgovor, ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni.

33. U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (st. 4.)

 

34. Budući da tuženik u mirnom postupku nije ispunio svoju obvezu iz čl. 12. st. 1. ZOOP dužan je sukladno odredbi stavka 4. istog članka tužiteljici na iznos naknade na ime tuđe pomoći i njege platiti zakonsku zateznu kamatu od podnošenja zahtjeva, a po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05 , 41/08, 114/22).

 

35. Pravilno je odbijen dio tužbenog zahtjeva za naknadu troškova liječenja u iznosu od 3.000,00 kn budući iste tužiteljica ničim nije dokazala, a što se žalbom posebno niti ne osporava.

 

36. Uspjeh stranaka u sporu neznatno je izmijenjen (mlljt. tužiteljica je uspjela u odnosu na pravnu osnovu 80%, a u odnosu na visinu 21% =101/2, što znači 50,5%, dok je tuženikov uspjeh 49,5%), dakle, stranke su djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, tako da je u tim okolnostima pravilna odluka prvostupanjskog suda da svaka stranka snosi svoj trošak, no ne primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP na koju se sud prvog stupnja pogrešno pozvao, nego primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP.

 

37. Zbog svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u toč. I. i II. izreke, a temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP kao u toč. III. izreke.

 

38. U odnosu na žalbu 1. tužiteljice protiv rješenja kojim je ista obvezana na naknadu parničnog troška tuženiku za povučeni dio tužbenog zahtjeva valja reći da je odluka suda prvog stupnja valjano utemeljena na odredbi čl. 158.s t. 1. ZPP prema kojoj tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva je dužan tuženiku naknaditi troškove postupka.

U tom smislu pravilno je prvostupanjski sud dosudio tuženiku parnični trošak srazmjerno dijelu povučenog tužbenog zahtjeva, za što je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

39. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 158. st. 1. ZPP naložio 2., 3. i 4. tužiteljima platiti trošak parničnog postupka obzirom su isti povukli tužbene zahtjeve u cijelosti, pa su suprotno tvrdnji tužitelja a vezano za njihovo sudjelovanje u ovom parničnom postupku i njihov tužbeni zahtjev nastali troškovi koje je sud prvog stupnja pravilno odmjerio i dosudio tuženiku.

 

40. Zbog svega navedenog valjalo je odbiti žalbe tužitelja u tom dijelu i temeljem čl. 380. to. 2. ZPP odlučiti kao u izreci rješenja. pod točkom I. i II.

 

41. Temeljem čl. 154. st. 2. ZPP tužiteljici je dosuđen trošak sastava žalbe po Tbr 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14) sukladno uspjehu sa žalbom od 10%, pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

 

 

U Zagrebu 10. siječnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić, v.r.