- 1 -              Rev 19/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 19/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. H. iz Z., OIB: … , zastupanog po punomoćniku I. Ž., odvjetniku u Z., protiv tuženice P. b. Z. d.d. iz Z., , OIB: … , zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva L. i p. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-411/2022-3 od 14. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3968/18-22 od 25. siječnja 2022., u sjednici održanoj 10. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke utvrđeno je da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe st. 4. toč. 1. čl. 4. Ugovora o kreditu broj: … od 15. rujna 2007. ovjerenog kod javne bilježnice M. B. iz Z., M., kao privatna isprava sa snagom javnobilježničkog akta 1. listopada 2007. pod brojem OV- … , a koja glasi: "na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje se platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana". U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici platiti tužitelju na ime preplaćenih kamata iznos od 24.555,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama u visini, od dospijeća pa do isplate kako je to pobliže navedeno pod toč. II. izreke prvostupanjske presude, a u toč. III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. siječnja 2022. pa do isplate u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. III. izreke prvostupanjske presude.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3675/2022 od 20. rujna 2022. dopustio tuženici izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pravnog pitanja:

 

"Jesu li sudovi vezani za utvrđenja iz presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a koja se odnosi na ugovore koje su tužene banke sklopile primjenom valutne klauzule uz valutu obveze ugovorenu u švicarskim francima, ukoliko se radi o ugovoru sklopljenom u kunama?"

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

5. Tužitelj je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu, a podredno odbiti kao neosnovanu.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu kojom je određeno da korisnik kredita se obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a predmet spora je i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 24.555,40 kn na ime preplaćenih kamata s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

8. Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

9. U postupku je utvrđeno:

 

- da je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu u kunama 15. rujna 2007. koji je solemniziran po javnom bilježniku te je ugovorena redovna kamatna stopa od 4,83% godišnje, promjenjiva sukladno odluci banke i odluci o kamatnim stopama kreditora te da je rok otplate 360 mjeseci,

 

- da se kamatna stopa tijekom Ugovora mijenjala jednostranom Odlukom banke, a koja početna kamatna stopa je iznosila 4,83%,

 

- da među strankama nisu bili ugovoreni parametri za promjenu kamatne stope,

 

- da u ovoj pravnoj stvari nisu relevantna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3129/13 i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2,

 

- da predmetni Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te da je tako tuženica koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata prema kojoj je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogla postupiti kako je htjela,

 

- da ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali da nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji npr. iz općih uvjeta poslovanja ili slično, već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno,

 

- da je banka tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, te koje odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

 

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi smatraju da je postupanje tuženice u konkretnom slučaju bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime je došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetne sporne odredbe ugovora o kreditu, a slijedom toga i zahtjev za isplatu preplaćene kamate. Pritom sudovi primjenjuju odredbu čl. 3. i čl. 142. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 – dalje: ZOO) kao i odredbu čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07 i 125/07 – dalje: ZZP/07) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora.

 

11. Dakle, suprotno navodima tuženice u reviziji nižestupanjski sudovi nisu svoju odluku temeljili sukladno odredbi čl. 502.c ZPP na utvrđenja iz presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koja se odnosi na ugovore koji su tužene banke sklopile primjenom valutne klauzule uz valutu obveze ugovorenu u švicarskim francima, već su odluku u ovoj pravnoj stvari donijeli neovisno o odluci iz kolektivnog spora izrijekom ističući da ne postoji vezanost za tu odluku (toč. 19. prvostupanjske presude i toč. 31. drugostupanjske presude). Nižestupanjski sudovi su u ovoj pravnoj stvari svoj zaključak o nedopuštenoj i nepoštenoj odredbi ugovora o kreditu sklopljenog u kunama temeljili obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja i primjenjujući odredbe ZOO i ZPP koje reguliraju pretpostavke nepoštene i ništetne odredbe potrošačkog ugovora.

 

12. Dakle, od postavljenog pravnog pitanja uopće ne ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari jer su nižestupanjski sudovi jasno naglasili da nisu vezani presudama Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i na kraju ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. To sve iz razloga jer se u ovoj pravnoj stvari radi o kreditu u kunama, a ne o kreditu vezanim za CHF što je bio predmet kolektivne zaštite u navedenim presudama.

 

13. Bez obzira na navedeno, odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

 

"Sudovi nisu vezani za utvrđenja iz presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a koja presuda se odnosi na ugovore koje su tužene banke sklopile primjenom valutne klauzule uz valutu obveze ugovorene u švicarskim francima, ukoliko se radi o ugovoru sklopljenom u kunama."

 

14. Upravo sukladno navedenom pravnom shvaćanju su i postupili nižestupanjski sudovi, slijedom čega je valjalo temeljem odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odbiti reviziju tuženice kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

 

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.

 

Zagreb, 10. siječnja 2023.