Baza je ažurirana 29.05.2026. zaključno sa NN 32/26 EU 2024/2679
- 1 - Rev 4479/2019-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. L. iz J., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika K. T. u. N.-F. d.o.o., Z., J., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. & p. d.o.o., radi nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-284/16-2 od 11. siječnja 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9849/13-24 od 4. veljače 2016., u sjednici održanoj 10. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je nedopuštena Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 9. srpnja 2013., da tužitelju radni odnos nije prestao 9. srpnja 2013. (toč. I.), te je naloženo tuženiku platiti tužitelju naknadu za izgubljenu plaću u razdoblju od 9. srpnja 2013. do 23. listopada 2013. u ukupnom iznosu od 70.455,21 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. II.). Ujedno je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 12.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom (toč. III.).
2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod toč. I. (toč. I.).
3. Rješenjem suda drugog stupnja djelomično je prihvaćena žalba tuženika kao osnovana i ukinuta je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke, te je predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
4. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu odluku, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija tuženika nije osnovana.
7. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju 9. srpnja 2013., kao i zahtjev za naknadu plaće za razdoblje od 9. srpnja 2013. do 23. listopada 2013.
9. Tužitelj je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelja gradnje i unutarnjeg uređenja na određeno vrijeme, te mu je izvanredno otkazan ugovor o radu na temelju odredaba čl. 108. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR). U odluci o otkazu ugovora o radu se navodi da je razlog za otkaz nepoštivanje opisa gradnje trgovine, te nanošenje bitne materijalne štete poslodavcu.
9.1. Odlučujući o zahtjevu za utvrđenje nedopuštenosti otkaza prvostupanjski sud je otkaz ocijenio nedopuštenim ocjenjujući osnovanim prigovor prekluzije sukladno čl. 108. st. 2. ZR. Naime, prvostupanjski sud zaključuje da iako tuženik smatra da je predmetni rok počeo teći 1. srpnja 2013. tj. da je tada direktor tuženika saznao sve okolnosti u vezi štete, da je nesporno da je tuženik u prosincu 2012. platio račune za izvođače radova N. p. d.o.o. i R. I. d.o.o., te da je na taj način odobrio izvođenje radova iz čega je razvidno da je bio upoznat s inkriminiranim povredama radne obveze, koje se navode u predmetnoj odluci o otkazu prije 1. srpnja 2013. Nadalje, prvostupanjski sud ocjenjuje da se u samoj Odluci o otkazu paušalno navodi da je tužitelj povrijedio obveze iz radnog odnosa obavljajući posao svog radnog mjesta, te nanio tuženiku bitnu materijalnu štetu, obzirom u postupku kod poslodavca nisu utvrđene takve činjenice.
10. Drugostupanjski sud je potvrđujući prvostupanjsku odluku, a glede primjene materijalnog prava, posebno istaknuo da odluka o otkazu mora biti obrazložena sukladno odredbi čl. 112. st. 2. ZR (omaškom u pobijanoj odluci naveden čl. 108. st. 2. ZR), te da u predmetnoj odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije na jasan i nedvojben način učinjeno vidljivim o kojoj se točno teškoj povredi radne dužnosti radi. Naime, drugostupanjski sud ocjenjuje da sukladno odredbi čl. 112. st. 2. ZR poslodavac mora na jasan i nedvojben način radniku učiniti vidljivim koje mu se to teške povrede radne obveze stavljaju na teret, odnosno koja je to osobito važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa više nije moguć, a da iz sadržaja sporne odluke o izvanrednom otkazu proizlazi da tuženik nije postupio u skladu s navedenom odredbom ZR.
11. U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik je u reviziji naveo da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Revident smatra da u obrazloženju drugostupanjskog suda nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da drugostupanjski sud nije ocjenjivao žalbene razloge tuženika te najvećim dijelom svojih navoda kritizira zaključak sudova o osnovanosti tužbenog zahtjeva, čime zapravo osporava činjenično stanje utvrđeno od strane nižestupanjskih sudova.
12. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer su u obrazloženjima pobijane drugostupanjske i prvostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženja tih odluka nisu nejasna i ne proturječe dokazima i dokumentaciji koja se nalazi u spisu. Stoga prema ocjeni ovoga suda revizijom pobijana drugostupanjska presuda, niti prvostupanjska presuda nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati zakonitost i pravilnost tih odluka.
13. Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, što je drugostupanjski sud u konkretnom slučaju i učinio. Stoga prema ocjeni revizijskog suda tijekom drugostupanjskog postupka nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 375. st. 1. ZPP, na koju revident opisno ukazuje u reviziji.
14. U odnosu na navode tuženika iznesene u reviziji, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza, treba istaknuti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi činjenične navode, nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
15. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
16. Sukladno odredbi čl. 112. st. 2. ZR poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz.
17. Pravilno je, i u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda iznesenim u revizijskoj odluci broj Revr-694/08 od 14. siječnja 2009., zaključivanje drugostupanjskog suda da za ispunjenje navedenog formalnopravnog uvjeta dopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu poslodavac mora na jasan i nedvojben način učiniti vidljivim o kojoj je osobito teškoj povredi riječ ili koja je to osobito važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.
18. Ocjenjujući sadržaj sporne odluke o otkazu u kojoj se samo uopćeno poziva da radnik nije poštovao svoje radne obveze, te da je uzrokovao materijalnu štetu, drugostupanjski sud je osnovano zaključio da odluka o otkazu nije obrazložena i da je i zbog toga otkaz nedopušten.
19. Valja napomenuti da je predmetni otkaz nedopušten ne samo zbog tog formalnopravnog razloga, već i stoga što tijekom postupka tuženik nije dokazao da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, kao što je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.
20. Stoga nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 10. siječnja 2023.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.