- 1 -              Rev 3532/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3532/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Š. iz K., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Č. & R. j.t.d. u Puli, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-728/17-2 od 25. veljače 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1455/16-47 od 28. travnja 2017., u sjednici održanoj 10. siječnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-728/17-2 od 25. veljače 2019., te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretninama označenim kao k.č.br. 332/1 pašnjak 2050 m2 i kč.br. 332/2 vinograd, pašnjak, površine 1816 m2, upisane u zk.ul. 66 k.o. K., te kč.br. 411/2 oranica površine 2769 m2, upisane u zk.ul. 297 u k.o. K., te je tuženik dužan trpjeti da tužitelj po pravomoćnosti presude suda prvog stupnja na temelju iste zatraži i dobije uknjižbu stečenog prava vlasništva na navedenim nekretninama u svoje ime i korist (toč. I.). Ujedno je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.502,36 kuna (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti (toč. I.), te je tužitelj dužan naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 8.250,00 kuna (toč. II.).

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju na temelju čl. 382. st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže se da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Revizijski sud je reviziju tužitelja razmotrio kao tzv. redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, budući da iz obrazloženja presude suda drugog stupnja proizlazi da je sud drugoga stupnja pobijanu drugostupanjsku presudu donio primjenom odredbe čl. 373.a ZPP.

 

7. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet konkretnog parničnog postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina nasljeđivanjem i dosjelošću putem svojih pravnih prednika.

 

9. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev obzirom je utvrdio da je tužitelj na temelju čl.159. u svezi s čl. 388. st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP) stekao pravo vlasništva dosjelošću na predmetnim nekretninama, budući su tužitelj odnosno njegovi pravni prednici, kao savjesni posjednici, predmetne nekretnine posjedovali od 1947. neprekidno, te ih nitko u tome nije ometao.

 

10. Odlučujući povodom žalbe tuženice drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, smatrajući da od 6. travnja 1941. pa do 8. listopada 1991. nije bilo moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, jer je to izričito bilo propisano odredbom čl. 29. sada bivšeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 – dalje: ZOVO), a od 8. listopada 1991. pa do podnošenja tužbe nije protekao rok od 40 godina za stjecanje prava dosjelošću sukladno odredbama čl. 159. ZVDSP.

 

Nadalje drugostupanjski sud ocjenjuje da sama okolnost da su prednici tužitelja posjedovali nekretnine k.č. 332/1 i kč.br. 332/2 k.č. K., bez ikakvog dokaza o temelju takvog posjedovanja ne znači ispunjenje osnovne pretpostavke poštenog posjeda, dok u odnosu na kč.br. 411/2 k.o. K. način posjeda preuzimanjem nakon odlaska J. B., brata tužiteljevog djeda, nije osnova poštenog posjeda, jer je navedena nekretnina zalagana kao osiguranje za povrat duga te je u pogledu iste vođen ovršni postupak, a što su okolnosti koje ukazuju na saznanje tužitelja, odnosno njegovih prednika da je riječ o tuđoj stvari koja se posjeduje.

 

11. Revident u reviziji pravilno ukazuje da je u postupku pred sudom drugog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

12. Nejasni su razlozi pobijane presude zbog čega drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ispunjena pretpostavka poštenog posjeda.

 

13. Naime, pravni standard "poštenog posjednika" određuje onog koji nije znao niti je iz okolnosti slučaja mogao znati da netko drugi ima pravo na posjed, kao i da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Poštenje (savjesnost) posjeda se presumira.

 

14. Zaključujući da je prilikom donošenja prvostupanjske presude sadržajno počinjena bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 8. ZPP, drugostupanjski sud je ocjenom provedenih dokaza utvrdio da je tuženik oborio presumpciju tužiteljeva poštenja, te da je isti dokazao svoju tvrdnju da bi tužitelj bio nepošten posjednik.

 

15. Međutim, drugostupanjska se presuda ne može ispitati budući da ne sadrži razloge o toj odlučnoj činjenici, pa je za zaključiti da je time ostvaren revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, utvrđeno činjenično stanje po shvaćanju ovog suda ne daje osnova za zaključak da tužitelj i njegovi prednici nisu pošteni posjednici. U konkretnom slučaju okolnost da je u zemljišnim knjigama u odnosu na predmetnu nekretninu upisana treća osoba, kao i da je predmetna nekretnina zalagana kao osiguranje za povrat duga i da je vođen ovršni postupak, same po sebi ne daju osnova za zaključak da je riječ o nepoštenom posjedu, uzimajući u obzir i ostale provedene dokaze  tijekom postupka.

 

16. Osim prethodno navedene bitne povrede odredba parničnog postupka valja ukazati da navedeno shvaćanje suda drugog stupnja o neuračunavanju vremena posjedovanja koje je proteklo do 8. listopada 1991. nije pravilno.

 

17. O ovom pravnom pitanju revizijski sud se izjasnio u odluci broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018. pri čemu je navedeno shvaćanje:

 

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

 

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

 

18. Naime, člankom 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine Republike Hrvatske, br. 53/1991 od 8. listopada 1991.) stavljen je izvan snage članak 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

 

19. Nadalje, ZVDSP-om iz 1996. godine je u članku 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

 

20. Dana 17. studenog 1999. godine Ustavni sud je ukinuo članak 388. st. 4. ZVDSP iz 1996. godine (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., "Narodne novine", br. 137/99 od 4. prosinca 1999.).

 

21. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi, a to je:

 

„U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“

 

22. Kako iz činjenica koje su utvrđene u ovom postupku proizlazi da je tužitelj u posjedu spornih nekretnine bio i prije 8. listopada 1991., sud će u nastavku postupka ispitati postoje li okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja koje je Evropski sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009. broj 35298/04), kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva. Kod toga nije od važnosti vrijeme kada je tužba podnesena, već je bitno za ocjenu osnovanosti zahtjeva jesu li se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću do odluke Ustavnog suda tj. do 17. studenoga 1999.

 

23. Slijedom navedenog drugostupanjski sud je pogrešno primijenio i materijalno pravo, radi čega je valjalo prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti drugostupanjsku odluka i predmet vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu na temelju odredbe čl. 394. st. 2. ZPP.

 

24. U nastavku postupka sud drugoga stupnja ponovno će ocijeniti sve žalbene navode tuženice i donijeti novu odluku, te dati jasne razloge za novu meritornu odluku.

25. Novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti će se o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove ovog revizijskog postupka.

 

Zagreb, 10. siječnja 2023.