P-2772/2021

REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari
tužitelja D. M., OIB …, iz S., M. H. 21, kojeg
zastupa punomoćnica D. J., odvjetnica u S., protiv tužene R.
H., OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u,
radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. listopada 2022. u
nazočnosti punomoćnice tužitelja i zakonske zastupnice tužene V. G., na
ročištu radi objave dana 10. siječnja 2023.

p r e s u d i o j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Dužna je tužena R. H., u roku od 15 dana i pod prijetnjom
ovrhe, na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 22.052,04 eur/166.151,07 kn
sa zateznom kamatom po stopi koja se od dana dospijeća do 31. srpnja 2015.
određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg
dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena,
a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a koja kamata
- na iznos od 2.490,19 kn teče od 16. listopada 2015. - na iznos od 2.490,19 kn teče od 16. studenog 2015.

- na iznos od 2.490,19 kn teče od 16. prosinca 2015. - na iznos od 2.490,19 kn teče od 16. siječnja 2016.

- na iznos od 2.490,19 kn teče od 16. veljače 2016. - na iznos od 2.490,19 kn teče od 16. ožujka 2016. - na iznos od 2.490,19 kn teče od 16. travnja 2016. - na iznos od 2.490,19 kn teče od 16. svibnja 2016. - na iznos od 2.490,19 kn teče od 16. lipnja 2016.

- na iznos od 2.490,19 kn teče od 16. srpnja 2016.

- na iznos od 2.490,19 kn teče od 16. kolovoza 2016.

2 P-2772/2021

- na iznos od 2.490,19 kn teče od 16. rujna 2016.
- na iznos od 2.490,19 kn teče od 16. listopada 2016.
- na iznos od 2.490,19 kn teče od 16. studenog 2016.
- na iznos od 2.490,19 kn teče od 16. prosinca 2016.
- na iznos od 2.490,19 kn teče od 16. siječnja 2017.
- na iznos od 2.490,19 kn teče od 16. veljače 2017.
- na iznos od 2.490,19 kn teče od 16. ožujka 2017.
- na iznos od 2.490,19 kn teče od 16. travnja 2017.
- na iznos od 2.490,19 kn teče od 16. svibnja 2017.
- na iznos od 2.490,19 kn teče od 16. lipnja 2017.
- na iznos od 2.490,19 kn teče od 16. srpnja 2017.
- na iznos od 2.490,19 kn teče od 16. kolovoza 2017.
- na iznos od 2.490,19 kn teče od 16. rujna 2017.
- na iznos od 2.490,19 kn teče od 16. listopada 2017.
- na iznos od 2.490,19 kn teče od 16. studenog 2017.
- na iznos od 2.490,19 kn teče od 16. prosinca 2017.

- na iznos od 2.467,74 kn teče od 16. siječnja 2018.
- na iznos od 2.467,74 kn teče od 16. veljače 2018.
- na iznos od 2.467,74 kn teče od 16. ožujka 2018.
- na iznos od 2.467,74 kn teče od 16. travnja 2018.
- na iznos od 2.467,74 kn teče od 16. svibnja 2018.
- na iznos od 2.467,74 kn teče od 16. lipnja 2018.
- na iznos od 2.467,74 kn teče od 16. srpnja 2018.
- na iznos od 2.467,74 kn teče od 16. kolovoza 2018.
- na iznos od 2.467,74 kn teče od 16. rujna 2018.
-

- na iznos od 2.207,15 kn teče od 16. listopada 2018.
- na iznos od 2.207,15 kn teče od 16. studenog 2018.
- na iznos od 2.207,15 kn teče od 16. prosinca 2018.
- na iznos od 2.207,15 kn teče od 16. siječnja 2019.
- na iznos od 2.207,15 kn teče od 16. veljače 2019.
- na iznos od 2.207,15 kn teče od 16. ožujka 2019.
- na iznos od 2.207,15 kn teče od 16. travnja 2019.
- na iznos od 2.207,15 kn teče od 16. svibnja 2019.
- na iznos od 2.207,15 kn teče od 16. lipnja 2019.
- na iznos od 2.207,15 kn teče od 16. srpnja 2019.
- na iznos od 2.207,15 kn teče od 16. kolovoza 2019.
- na iznos od 2.207,15 kn teče od 16. rujna 2019.

- na iznos od 1.633,85 kn teče od 16. listopada 2019.
- na iznos od 1.633,85 kn teče od 16. studenog 2019.
- na iznos od 1.633,85 kn teče od 16. prosinca 2019.
- na iznos od 1.633,85 kn teče od 16. siječnja 2020.
- na iznos od 1.633,85 kn teče od 16. veljače 2020.
- na iznos od 1.633,85 kn teče od 16. ožujka 2020.
- na iznos od 1.633,85 kn teče od 16. travnja 2020.
- na iznos od 1.633,85 kn teče od 16. svibnja 2020.
- na iznos od 1.633,85 kn teče od 16. lipnja 2020.
- na iznos od 1.633,85 kn teče od 16. srpnja 2020.

3 P-2772/2021

- na iznos od 1.633,85 kn teče od 16. kolovoza 2020.
- na iznos od 1.633,85 kn teče od 16. rujna 2020.
- na iznos od 1.633,85 kn teče od 16. listopada 2020.
- na iznos od 1.633,85 kn teče od 16. studenog 2020.
- na iznos od 1.633,85 kn teče od 16. prosinca 2020.
- na iznos od 1.633,85 kn teče od 16. siječnja 2021.

- na iznos od 1.719,92 kn teče od 16. veljače 2021.
- na iznos od 1.719,92 kn teče od 16. ožujka 2021.
- na iznos od 1.719,92 kn teče od 16. travanja 2021.
- na iznos od 1.719,92 kn teče od 16. svibnja 2021.
- na iznos od 1.719,92 kn teče od 16. lipnja 2021.
- na iznos od 1.719,92 kn teče od 16. srpnja 2021.
- na iznos od 1.719,92 kn teče od 16. kolovoza 2021.
- na iznos od 1.719,92 kn teče od 16. rujna 2021.
- na iznos od 1.719,92 kn teče od 16. listopada 2021.
- na iznos od 1.719,92 kn teče od 16. studenog 2021.
- na iznos od 1.719,92 kn teče od 16. prosinca 2021.
- na iznos od 1.719,92 kn teče od 16. siječnja 2022.
- na iznos od 1.719,92 kn teče od 16. veljače 2022.
- na iznos od 1.719,92 kn teče od 16. ožujka 2022. do isplate",

dok se u više zatraženom iznosu glavnice od 17.233,99 eur/129.849,52 kn, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4179,89 eur/31.493,40 kn.

Obrazloženje

1. Dana 5. rujna 2018. tužitelj je ustao protiv tužene tužbom zavedenom pod
poslovnim brojem P-4132/2018 radi isplate novčanog iznosa od 162.000,00 kn sa
zateznom kamatom koja teče od 16. srpnja 2015. i dospijeća svake mjesečne
tražbine u iznosu od 4.500,00 kn do 16. lipnja 2018., a sve temeljem naknade
imovinske štete. Navodi kako je vlasnik trosobnog stana sa nusprostorijama ukupne
površine 80,43 m2 položenog na mezaninu zapadnog krila zgrade u S.,
D. 2, u kojem kao zaštićeni najmoprimac živi I. I.-K. sa
sinovima kao članovima obiteljskog domaćinstva najmoprimca, a sve temeljem
ugovora o korištenju stana od 17. travnja 1985. te ugovora o najmu stana sa
zaštićenom najamninom od 23. travnja 1998. i 20. ožujka 2018. i kako na ime
predmetnog najma prima zaštićenu mjesečnu najamninu u iznosu od 217,16 kn od
kojeg iznosa na ime troškova održavanja zajedničkih dijelova zgrade plaća pričuvu u
mjesečnom iznosu od 123,86 kn, tako da od predmetnog najma ostvaruje dobit u
visini od 93,30 kn. Dodaje kako u skladu s odredbama Zakona o najmu stanova nije
imao nikakvog utjecaja na sklapanje ugovora o najmu, niti na njegov sadržaj pa tako
ni na visinu najamnine koja je dvadeset puta manja od tržišne za predmetni stan
položen u elitnom gradskom predjelu B. i koja bi iznosila najmanje 4.500,00 kn
mjesečno. Kako je R. H. donošenjem Zakona o najmu stanova
povrijedila vlasnička prava zajamčena odredbama iz čl. 1. Protokola br. 1. uz
Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda, smatra kako je kao vlasnik

4 P-2772/2021

punih dvadeset godina trpio prekomjeran i nesrazmjeran individualni teret radi općeg
interesa zaštite prava zaštićenih najmoprimaca, a istovjetan stav zauzeo je i Europski
sud za ljudska prava (dalje ESLJP) prilikom odlučivanja u sporovima S. protiv
R. H. (presuda od 10. srpnja 2014.) i M., A., B. i dr.
protiv R. H. (presude od 15. studenog 2016.). S tim u vezi, tužitelj
zahtijeva naknadu imovinske štete koju potražuje u gore označenom iznosu s
pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća pojedine mjesečne tražbine
za razdoblje 16. srpnja 2015.-16. lipnja 2018.

2. U svom odgovoru od 25. ožujka 2019. tužena se usprotivila tužbi
osporavajući osnovu i visinu tužbenog zahtjeva uz isticanje prigovora zastare
potraživanja.

3. Podneskom od 21. srpnja 2020. tužitelj je postavio tužbeni zahtjev radi
isplate naknade štete u vidu gubitka zarade od tržišne najamnine umanjene za
zaštićenu najamninu koju je u vremenu od 1. lipnja 2015. do 31.kolovoza 2018.
primao u iznosu od 217,16 kn, od 1. rujna 2018. do 31. kolovoza 2019. u iznosu od
477,75 kn te od 1. rujna 2019. do danas u iznosu od 1.051,05 kn. Dakle, zahtjeva
isplatu ukupnog iznosa od 243.020,51 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja na
dospjele mjesečne tražbine teče od 16. srpnja 2015. do 16. srpnja 2020., stoga je u
ovoj pravnoj stvari valjalo odlučivati po tom zahtjevu, a sud nije imao razloga
odlučivati o preinaci. Naime, tužena se u svom podnesku od 26. kolovoza 2020., a ni
nakon toga do zaključenja raspravljanja, nije protivila preinaci tužbe, već se upustila
u raspravljanje o glavnoj stvari, stoga se u smislu odredbe iz čl. 190. st. 3. Zakona o
parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14) ima smatrati kako je pristala na
preinaku.

4. U tijeku postupka izvedeni su isključivo dokazi koje su stranke priložile ili
predložile do zaključenja prethodnog postupka na pripremnom ročištu održanom 23.
svibnja 2019., a nisu uzeti u obzir dokazi koji su priloženi nakon toga, ako ih bez
svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti. Dakle, izvedeni su dokazi
pregledom vlasničkog lista od 7. svibnja 2018., rješenja broj Z-9063/05 od 19. rujna

2006., ugovora o korištenju stana od 17. travnja 1985., ugovora o najmu stana sa
zaštićenom najamninom od 23. travnja 1998. i 20. ožujka 2018., izračuna mjesečne
zaštićene najamnine G. S., Službe za gospodarenje gradskom imovinom za
razdoblje od 5. rujna 2012. nadalje, kartice pričuve vlasnika stana kod S.
d.o.o. od 25. travnja 2018., presude ESLJP od 7. srpnja 2015., analize presude
S. protiv R. H. U. zastupnika RH pred ESLJP, dopisa Ureda
zastupnika RH pred ESLJP od 22. listopada 2014., analize presude M.,
A., B. i dr. protiv R. H. U. zastupnika RH pred ESLJP,
dopisa Ureda zastupnika RH pred ESLJP od 17. studenog 2016., internetskih oglasa
od 14. svibnja 2018., obavijesti Porezne uprave, Ispostave S. od 18. lipnja i 7.
studenog 2019., obavijesti G. S., Odsjeka za gospodarenje imovinom od 12.
prosinca 2019., očevidom održanim na licu mjesta 5. ožujka 2020. uz sudjelovanje
sudske vještakinje za graditeljstvo J. M. i pregledom njezinog nalaza
od 12. svibnja 2020. s prilozima.

5. Presudom br. P-4132/2018 od 28. rujna 2020. prihvaćen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se tuženoj nalaže isplatiti tužitelju iznos od 230.463,77 kn sa zateznom

5 P-2772/2021

kamatom koja teče od 16. listopada 2015. do 16. srpnja 2020. i to od dospijeća svake
mjesečne tražbine, dok je u više zatraženom iznosu od 12.556,74 kn tužbeni zahtjev
odbijen, a tuženoj naloženo naknaditi parnični trošak u iznosu od 26.940,00 kn.

6. Rješenjem br. 40 Gž-781/2021-2 od 17. lipnja 2021. Županijski sud u
Z. ukinuo je označenu presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i
odlučeno o trošku, a predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje nakon čega
je spis zaveden pod novim poslovnim brojem P-2772/2021.

7. Pored prethodno nabrojanih dokaza, sud je u daljnjem tijeku postupka
pregledao očitovanje sudske vještakinje za graditeljstvo J. M. na
primjedbe tužene od 15. prosinca 2021., dopunu njezinog vještva od 25. travnja

2022. i očitovanje na primjedbe tužene od 16. srpnja 2022. te pregledom obavijesti
Ministarstva financija, Porezne uprave od 9. ožujka 2021. i Odluka G. S. o
izmjeni Odluke o prirezu na porez na dohodak od 12. listopada 2001. i 11. rujna

2017.

8. Podneskom od 15. ožujka 2022. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev
radi isplate iznosa od 296.000,59 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od

16. srpnja 2015. do 16. ožujka 2022. u odnosu na svaku dospjelu mjesečnu tražbinu.

9. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

10. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

11. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi je li u ovoj pravnoj stvari nastupila zastara potraživanja te pitanje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva.

12. Pregledom vlasničkog lista od 7. svibnja 2018. razvidno je kako je tužitelj
Dinko Martić upisani vlasnik za cijelo predmetnog trosobnog stana s nusprostorijama
položenog na mezaninu zapadnog krila zgrade, uz napomenu kako u tijeku postupka
i nije bila sporna njegova aktivna legitimacija.

13. Pregledom ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom razvidno je
kako I. I.-K. ima status zaštićenog najmoprimca u odnosu na ovdje
sporni stan u S., D. 2, uz obvezu plaćanja zaštićene najamnine u visini od
123,06 kn mjesečno do utvrđivanja nove zaštićene najamnine za slijedeće razdoblje.

14. Pregledom izračuna G. S., Službe za gospodarenje gradskom
imovinom na dan 3. travnja 2018., razvidno je kako mjesečna zaštićena najamnina
za predmetni stan u S., D. 2, površine 80,43 m2 iznosi 217,16 kn, a u
pitanju je izračun za vrijeme od 5. rujna 2012. pa nadalje.

15. Pregledom obavijesti Porezne uprave, Ispostave S. od 18. lipnja i 7.
studenog 2019., razvidno je kako ova Ispostava ne raspolaže podatcima o prosječnoj
cijeni najamnine za stan položen u istoj zgradi u S. D. 2, niti podatcima te
najamnine za ovdje ranije utuženo razdoblje 2015.-2018., već dostavlja podatke o
stanovima položenim u susjednim ulicama, različitih površina.

6 P-2772/2021

16. Pregledom obavijesti Porezne uprave Ministarstva financija od 9. ožujka

2021. razvidan je način obračuna poreza na dohodak od imovine, a ujedno i izračun
novčanog iznosa koji pripada vlasnicima stanova na ime razlike između tržišne
najamnine i neophodnih rashoda, tako da se od iznosa mjesečne tržišne najamnine
odbiju izdatci, potom porez i prirez te na kraju iznos zaštićene najamnine.

17. Pregledom Odluka G. S. o izmjeni Odluke o prirezu na porez na
dohodak od 12. listopada 2001. i 11. rujna 2017. razvidno je kako se od siječnja

2002. do 30. listopada 2017. plaćao prirez porezu na dohodak po stopi od 10%, a od

1. studenog 2017. po stopi od 15%.

18. Uzimajući u obzir istaknuti prigovor tužene o zastari potraživanja, prije
svega valja navesti kako u skladu s odredbom iz čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim
odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) zastara počinje teći prvog
dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako
zakonom nije propisano što drugo. Predmetna tražbina tužitelja odnosi se na
naknadu imovinske štete po gubitku zarade od najamnine koja dospijeva u
mjesečnim obrocima, stoga je u ovom slučaju valjalo primijeniti odredbu iz čl. 230.
st.1. ZOO po kojem tražbina zastarijeva za tri godine. Što se tiče zatezne kamate,
valja navesti kako ona na novčanu obvezu teče od dana kada je dužnik zakasnio s
ispunjenjem novčane obveze, kako to propisuje odredba iz čl. 29. st. 1. ZOO, a
obveza naknade štete smatra se dospjelom u trenutku nastanka štete, kako to
propisuje odredba iz čl. 1086. ZOO, tako da se ovdje dan početka zastare poklapa s
danom dolaska u zakašnjenje. U skladu s iznesenim, a cijeneći kako je predmetna
tužba zaprimljena 5. rujna 2018., zastarjele su tražbine tužitelja kojima se zahtijeva
isplata mjesečnih iznosa od 3.778,77 kn, a koje se odnose na potraživanja za lipanj,
srpanj i kolovoz 2015. S tim u vezi, ovaj prigovor tužene dijelom je osnovan, stoga je
tužbeni zahtjev valjalo odbiti za dio glavnog potraživanja koje se odnosi na označeno
vremensko razdoblje.

19. Odredbom iz čl. 1089. st. 1. ZOO propisano je kako oštećenik ima pravo
na naknadu obične štete i naknadu izmakle koristi, a visina naknade štete određuje
se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad Zakon
određuje što drugo, kako to propisuje odredba iz st. 2. Po odredbi iz st. 3. prilikom
ocjene visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano
očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je
ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

20. Na temelju gore nabrojenih dokaza, nedvojbeno je utvrđeno kako je
tužitelj, kao isključivi vlasnik spornog stana, aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, a
što se tiče pasivne legitimacije tužene, valja navesti kako je upravo R.
Hrvatska donošenjem Zakona o najmu stanova (NN broj 91/06, 48/98, 66/98 i 22/06),
kojim su regulirani odnosi između najmodavca i zaštićenog najmoprimca tako da je
točno utvrđeno pod kojim uvjetima osoba može steći status zaštićenog najmoprimca
kao i mjerila po kojima se određuje zaštićena najamnina, ograničila pravo vlasništva
kao jedno od temeljnih, Ustavom zagarantiranih ljudskih prava, budući je na taj način
vlasnicima stanova povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva zbog
nemogućnosti naplate adekvatne najamnine za korištenje njihovih stanova koji su u
sustavu zaštićenog najma. Zbog toga se tužitelj opravdano poziva na ranije
označene presude ESLJP, jer je doista nadležnost suda za ljudska prava odlučivati o

7 P-2772/2021

pojedinačnim ili međunarodnim zahtjevima koji se odnose na povredu građanskih ili
političkih prava sadržanih u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda (MU 18/97, 6,99,14/02,13/03,9/05,1/06 i 2/10). U trenutku kada ESLJP
utvrđuje da je neka država povrijedila jedno ili više prava i jamstava, tada su njegove
odluke obvezujuće za svaku državu i u skladu s tim države su dužne postupati po
njima i mijenjati svoja zakonodavstva kako se slične povrede ne bi ponavljale u
budućnosti. Upravo u presudi Statileo protiv RH, ESLJP utvrdio je povredu čl.1.
Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te
istaknuo da rješenje kojim bi se vlasnicima stanova omogućilo uživanje vlasničkih
prava ne smije istovremeno dovesti do narušavanja prava koja pripadaju stanarima.
Dakle, na Republici Hrvatskoj je poduzimanje zakonodavnih, ali i drugih općih mjera
kojima će na primjeren način postići ravnotežu interesa vlasnika s jedne strane i
interesa zaštićenih najmoprimaca s druge strane, međutim na tu okolnost tužena nije
poduzimala adekvatne mjere. Izostankom odgovarajuće zakonske regulative kojom
bi se na primjeren način postigla ravnoteža između interesa vlasnika stanova i
interesa zaštićenih najmoprimaca, a što bi svakako bilo u interesu cjelokupne
zajednice, Republika Hrvatska i dalje sudjeluje u toj neravnoteži, a ovakvo
propuštanje ima za posljedicu štetu isključivo na strani vlasnika nekretnina, a ta se
šteta očituje u izmakloj koristi, odnosno u propuštanju stjecanja imovinske dobiti koju
bi se moglo osnovano očekivati na strani vlasnika. U konkretnom slučaju radi se o
stjecanju mjesečnih iznosa najamnine koju bi tužitelj ostvarivao za predmetni stan
prema slobodno formiranoj tržišnoj cijeni, pri čemu valja dodati kako tužitelj ne može
niti se od njega može očekivati doživotno trpljenje za njega ovako neprihvatljive
pozicije, jer u sadašnjim okolnostima ima vlasništvo kojim ne može raspolagati i
kontinuirano trpi imovinsku štetu, a za nju je upravo temeljem iznijetog odgovornost
na strani tužene.

21. Slijedom iznijetog, predmetna tužba ima valjano činjenično i zakonsko
uporište, stoga je tužitelj dokazao njezinu osnovanost, odnosno odgovornost tužene
za naknadu štete.

22. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, pored već nabrojanih dokaza, sud je
proveo i očevid održan na licu mjesta 5. ožujka 2020. uz sudjelovanje sudske
vještakinje za graditeljstvo J. M., a tužitelj je pokazao predmetni stan
položen na polukatu zgrade orijentacije sjever-jug i zapad do kojeg se pristupa
kamenim stubištem, a u kojem se zatiču hodnik, kuhinja, ostava, četiri spavaće sobe,
kupaonica i zahod sve u zapuštenom i starom stanju. Ovom prilikom zatečeni su i
stanari, odnosno zaštićeni najmoprimac I. I.-K. i član njezinog
obiteljskog domaćinstva D. I.-K..

23. Sudska vještakinja u svom je nalazu od 12. svibnja 2020. navela kako je
prilikom utvrđenja cijene mjesečne najamnine uzela u obzir stan u standardno
uređenom i održavanom stanju, a ne neprikladnom, u kakvom je zatečen predmetni i
s tim u vezi navela kako je za potrebe vještačenja prikupila cijene najma stanova na
istom području (B.), ali i na predjelima L. i Ž., vodeći računa o sličnoj
atraktivnosti nekretnine. S tim u vezi, nalazi kako prosječna cijena iznosi 54,74
kn/m2, a uvažavajući površinu predmetne nekretnine od 80,43 m2, smatra kako je
tržišna najamnina stana 583,14 EUR mjesečno, odnosno kako se radi o iznosu od

4.402,74 kn. Ovome dodaje kako je prilikom izračuna cijenila i visine dugoročnih
najamnina za stanove na predjelu B. i kako se u tim slučajevima radi o

8 P-2772/2021

mjesečnim najamninama u iznosu od 5,71 EUR/m2 do 8,33 EUR/m2, odnosno kako
prosječna cijena iznosi 7,50 EUR/m2, odnosno 56,68 kn/m2, stoga bi, uvažavajući
površinu predmetnog stana od 80,43 m2, najamnina bila i viša od gore iskazane.

24. U dopuni vještva od 25. travnja 2022. sudska vještakinja utvrđuje kako je
predmetna stambena zgrada locirana u gradskom kotaru B. i dodaje kako je
povezanost dobra, parkiranje vozila moguće u blizini objekta te kako se u ovoj četvrti
nalaze svi potrebni sadržaji poput škole, vrtića, gradske tržnice, knjižnice, trgovina, a
i plaže koje su dostupne pješke. Nadalje navodi kako se do predmetnog stana
položenog na zapadnoj strani prizemlja zgrade pristupa kamenim stubištem, a sastoji
se od hodnika, kupaonice, zahoda, četiri sobe, kuhinje i ostave, ukupne površine
80,43 m2. Nalazi kako je stan loše održavan i kako bi za stanje potrebno za
iznajmljivanje bilo neophodno obaviti zanatske radove bojanja zidova i stropova,
vrata i prozora, brušenja i lakiranja parketa te postavljanja vodokotlića, što
predstavlja troška u iznosu od 42.198,75 kn. U svom očitovanju na primjedbe tužene
od 16. srpnja 2022. vještakinja ustraje i mišljenju kako cijena mjesečnog najma stana
iznosi 4.402,74 kn, a kako prosječni troškovi redovitog održavanja ove nekretnine
iznose 15% tržišne najamnine, odnosno 660,41 kn mjesečno. Nakon dostavljenog
očitovanja 16. srpnja 2022. stranke nisu iskazale primjedbe, stoga sud nalaz
vještakinje, uključujući njegovu dopunu i očitovanja, prihvaća kao stručan i objektivan
te vjerodostojan dokaz.

25. Slijedom iznijetog, a uzimajući u obzir prethodno utvrđene činjenice,
nedvojbeno je kako je tužitelj u utuženom razdoblju mogao ostvarivati mjesečnu
najamninu za sporni stan površine 80,43 m2 u iznosu od 4.402,74 kn. Označeni
iznos valjalo je umanjiti za troškove redovitog održavanja koje vještakinja cijeni u
iznosu od 660,41 kn mjesečno, što daje razliku od 3.742,33 kn i radi se o osnovici
koju je valjalo umanjiti za porez i prirez. Prema odredbi iz čl. 62. Zakona o porezu na
dohodak (NN br. 115/16, 106/18, 121/19 i 32/20), porez na dohodak od imovine
ostvarene od najamnine i zakupnine plača se po stopi od 10%, a do 31. prosinca

2020. porezna stopa iznosila je 12%. Prema Odlukama Grada Splita o izmjeni
Odluke o prirezu na porez na dohodak od 12. listopada 2001. i 11. rujna 2017.
razvidno je kako se od siječnja 2002. do 30. listopada 2017. plaćao prirez porezu na
dohodak po stopi od 10%, a od 1. studenog 2017. po stopi od 15%. Dakle, na
osnovicu (tržišnu mjesečnu najamninu) u iznosu od 3.742,33 kn do 1. studenog

2017. plaćao se porez (12%) i prirez (10%) u iznosu od 493,98 kn, što daje razliku od

3.248,35 kn. Od 1. studenog 2017. do 1. siječnja 2021. plaćao se porez (12%) i
prirez (15%) u iznosu od 516,44 kn, stoga je po odbitku tog iznosa od 3.742,33 kn
ostala razlika u iznosu od 3.225,90 kn, dok se od 1. siječnja 2021. porez (10%) i
prirez (15%) plaća u iznosu od 430,36 kn, tako da odbitkom tog iznosa od 3.742,33
kn ostala razlika u iznosu od 3.311,97 kn. Utvrđene iznose preostalo je umanjiti za
mjesečnu zaštićenu najamninu koju je tužitelj ostvarivao u utuženom razdoblju te za
iznos od 42.198,75 kn, koji je po sudskoj vještakinji za graditeljstvo bio potreban za
radove koji su bili neophodni kako bi predmetni stan bio primjeren za iznajmljivanje i
ostvarivanje gore označene mjesečne najamnine. Što se tiče zaštićene mjesečne
najamnine, tužitelj u svom podnesku od 21. srpnja 2020. navodi kako je po toj osnovi
od 1. lipnja 2015. do 31. kolovoza 2018. primao iznose od 217,16 kn, od 1. rujna

2018. do 31. kolovoza 2019. iznose od 477,75 kn, dok od 1. rujna 2019. prima iznose
od 1.051,05 kn. Tužena nije posebno prigovorila ovim tvrdnjama protivne stranke, a
označeni iznosi za nju su svakako povoljniji od onih koji bi tužitelju pripadali prema

9 P-2772/2021

odredbi iz čl. 28.a st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova
(NN br. 68/18) po kojoj se zaštićena najamnina koju plaća najmoprimac stana ili
zaštićeni podstanar, za stan koji nije u vlasništvu jedinice lokalne ili područne
samouprave, odnosno Republike Hrvatske, povećava svakih dvanaest mjeseci,
počevši od 1. rujna 2018. do 31. kolovoza 2023. Naime, iznos za koji se povećava
najamnina na dan 1. rujna tekuće godine je fiksan i iznosi 1,20 puta zaštićene
najamnine koju je najmoprimac ili zaštićeni podstanar plaćao 31. kolovoza 2018.
Ovome valja dodati kako je spisu priložen isključivo izračun mjesečne zaštićene
najamnine Službe za gospodarenje gradskom imovinom Grada Splita od 3. travnja

2018., prema kojem je najamnina za predmetni stan u Splitu, Duvanjska 2 iznosila
217,16 kn, u skladu s izračunom od 5. rujna 2012., stoga navode tužitelja o iznosima
primljene zaštićene najamnine sud prihvaća kao vjerodostojne i relevantne za
odlučivanje. U odnosu na trošak potreban za radove na adaptaciji stana u iznosu od

42.198,75 kn, označeni trošak podijeljen je na 78 mjeseci i to u razdoblju za koje
tužitelju pripada pravo na isplatu razlike (rujan 2015. – veljača 2022.), što daje
mjesečne iznose od 541,00 kn.

26. U skladu s iznesenim, za razdoblje rujan 2015. – studeni 2017. gore
utvrđenu osnovicu u iznosu od 3.248,35 kn valjalo je umanjiti za zaštićenu najamninu
u iznosu od 217,16 kn i 541,00 kn troška adaptacije, što daje iznose od 2.490,19 kn.
Za razdoblje prosinac 2017. – kolovoz 2018. gore utvrđenu osnovicu u iznosu od

3.225,90 kn valjalo je umanjiti za zaštićenu najamninu u iznosu od 217,16 kn i 541,00
kn troška adaptacije, što daje iznose od 2.467,74 kn. Za razdoblje rujan 2018. –
kolovoz 2019. gore utvrđenu osnovicu u iznosu od 3.225,90 kn valjalo je umanjiti za
zaštićenu najamninu u iznosu od 477,75 kn i 541,00 kn troška adaptacije, što daje
iznose od 2.207,15 kn. Za razdoblje rujan 2019. – prosinac 2020. gore utvrđenu
osnovicu u iznosu od 3.225,90 kn valjalo je umanjiti za zaštićenu najamninu u iznosu
od 1.051,05 kn i 541,00 kn troška adaptacije, što daje iznose od 1.633,85 kn, dok je
za razdoblje siječanj 2021. – veljača 2022. gore utvrđenu osnovicu u iznosu od

3.311,97 kn valjalo umanjiti za zaštićenu najamninu u iznosu od 1.051,05 kn i 541,00
kn troška adaptacije, što daje iznose od 1.719,92 kn. Na ovaj način utvrđeno je kako
je tužitelj u utuženom razdoblju mogao ostvariti ukupno 166.151,07 kn/22.052,04 eur,
kao razliku mjesečne tržišne najamnine i svih potrebnih odbitaka, stoga je u tom
dijelu njegovo glavno potraživanje prihvaćeno, dok je tužbeni zahtjev postavljen radi
isplate iznos od 296.000,59 kn odbijen kao neosnovan za više zatraženi iznos od

129.849,52 kn/17.233,99 eur. Na utvrđene mjesečne iznose tužitelj ima pravo na
zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svake pojedine tražbine na način i
u skladu s odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

27. S obzirom na djelomičan uspjeh parničnih stranaka, odluka o trošku temelji
se na odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP. Tužiteljev uspjeh cijeni se u visini od 78% (100%
osnovanost tužbe, a 56% osnovanost visine tužbenog zahtjeva), a tužene u visini od
22%, što daje razliku od 56%. Kod donošenja odluke o pojedinim troškovima tužitelja,
valjalo je uzeti u obzir kako je vrijednost predmeta spora od zaprimanja tužbe 5. rujna

2018. iznosila 162.000,00 kn, a nakon njegovog podneska 11. rujna 2019. iznosila je

165.151,51 kn. Od podneska 21. srpnja 2020. iznosila je 243.020,51 kn., dok od
konačnog postavljanja tužbenog zahtjeva podneskom od 15. ožujka 2022. iznosi

296.000,59 kn. Tužitelju je priznat trošak sastava zahtjeva za mirnim rješenjem spora
od 13. srpnja 2018., tužbe od 5. rujna 2018., podnesaka od 24. travnja 2019. i 21.
srpnja 2020. te zastupanja na ročištima održanim 23. svibnja 2019., 5. ožujka 2020. i

10 P-2772/2021

15. rujna 2020. u iznosu od 2.500,00 kn za svaku označenu radnju, a sve u skladu s
Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22,
dalje OT). Također mu je valjalo priznati trošak zastupanja na ročištima održanim 3.
rujna, 3. listopada i 4. prosinca 2019. te 2. studenog 2021. i 10. ožujka 2022. u
iznosu od 1.250,00 kn za svako (Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 50. OT), dok se u odnosu na
više zatraženi iznos zahtjev ne drži osnovanim, jer se tim prilikama samo raspravljalo
o procesnim pitanjima. Također mu je priznat trošak zastupanja na ročištu održanom

19. listopada 2022. u iznosu od 5.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. OT) i zastupanja na
ročištu 8. lipnja 2022. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9. toč. 2. OT), a za ovu radnju
više zatraženi trošak nije priznat iz razloga koji su istovjetni ranije navedenim. Dakle,
priznat mu je trošak zastupanja u iznosu od 31.250,00 kn, koji je valjalo uvećati za
trošak sudske pristojbe u iznosu od 5.280,00 kn (1.970,00 kn tužbe i 3.310,00 kn
presude), a njihov zbroj od 36.530,00 kn trebalo je umanjiti za uspjeh tužene od 22%,
što daje iznos od 28.493,40 kn, kojem je pridodan trošak očevida i vještačenja u
iznosu od 3.000,00 kn.

28. Na temelju iznesenog, tuženoj je valjalo naložiti naknadu parničnog troška
tužitelja u iznosu od 31.493,40 kn/4179,89 eur, kako je i odlučeno u točki II izreke
presude. Sve iznose novčane obveze tužene valjalo je dvojno iskazati u kunama i
eurima temeljem odredbi iz čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene
valute u Republici Hrvatskoj (NN br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po
središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.

Split, 10. siječnja 2023.

SUDAC

Branko Malenica

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku
od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom
sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja
- zz tužene