1

Poslovni broj: 8 Gž-712/2022-3

 

                                                                                                  Poslovni broj: 8 Gž-712/2022-3

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr.sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. osiguranja d.d. Z., P. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz OD G. i partneri, P. Z., protiv tuženika L. društvo K. P., S., OIB: …, zastupano po punomoćnici A. Š., odvjetnici iz Z., radi isplate regresa, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru broj P-941/2022 od 21. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj  10. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog suda u Zadru broj P-941/2022 od 21. srpnja 2022. i sudi:

 

1. Dužan je tuženik L. društvo K. P. na ime regresa isplatiti tužitelju E. osiguranja d.d. Z., P. Z. iznos od 73.786,84 kuna/ 9793,20 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8% i to počevši od 3.ožujka 2009. do isplate, u roku od 15 dana.

 

II. Dužan je tuženik tužitelju isplatiti parnični trošak u iznosu od 12.940,00 kuna/ 1717,43 u roku od 15 dana.

 

III. Dužan je tuženik tužitelju naknaditi troškove podnesene žalbe u iznosu od 2.587,87 kuna/ 343,47 eura u roku od 15 dana.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

1. Dužan je tuženik L. društvo K. iz P., na ime regresa isplatiti tužitelju E. osiguranju d.d. - P. Z. ime regresa iznos od 73.786,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8% i to počevši od 03.04.2009. godine, do isplate, u roku od 15 dana.

 

2. Dužan je tuženik tužitelju isplatiti parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 23.888,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku (NN broj  53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP). Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.1. Odluku smatra nezakonitom i nepravilnom, donesenom pogrešnom primjenom materijalnog prava na nepotpuno i nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju, te opterećenom bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 3. točka 11. ZPP, budući izreka proturječi razlozima presude koji razlozi su proturječni i nejasni, kao i da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika.

 

2.2. Također ističe u žalbi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ničim nije dokazao da je divljač nedvojbeno istrčala iz lovišta tuženika, što je u suprotnosti s iznesenim činjenicama, a obrazloženje suda da činjenica o preuzimanju vepra od strane tajnika tuženika nije dokaz da bi s njihovog područja istrčala divlja životinja, nije životno logično. Iz pažljivog pregleda karte lovišta u elektronskom obliku putem linka može se zaključiti da je područje na kojem je nastala šteta lovište tuženika.

 

2.3. Smatra da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je od strane tužitelja nezakonito isplaćena naknada štete po važećim auto-kasko pravilima te mjerilima o poslovnoj suradnji.

 

2.4. Smatra da je tužitelj pravilno na temelju odredbe članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) isplatio naknadu iz osiguranja, te da su na njega prešla sva osiguranikova prava prema odgovornoj osobi za štetu po članku 963. točka 1. ZOO.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik ističe da je pogrešan stav tužitelja da je vozač vozila u trenutku štetnog događaja imao valjanu vozačku dosudu za upravljanje motornim vozilom koje je oštećeno u štetnom događaju, budući je takvo stajalište u suprotnosti s člankom 221. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/2008).

 

3.1. Također da je člankom 21. Ugovora za kasko osiguranje propisano da osiguranik gubi prava iz osiguranja za vrijeme dok vozilom upravlja osoba bez odgovarajuće dozvole za upravljanje tom vrstom vozila.

 

3.2. Stajališta je da tužitelj pogrešno tumači odredbu članka 6. Ugovora o poslovnoj suradnji, pa predlaže da se žalba tužitelja odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP koju u žalbi ističe tužena, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, sadrži valjane razloge kao i razlog o odlučnim činjenicama za odluku kakvu je donio prvostupanjski sud.

 

5.1. Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Predmet tužbenog zahtjeva je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 73.786,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom na ime imovinske štete  koju je tužitelj isplatio oštećeniku L. Ž. iz štetnog događaja – prometne nezgode koja se dogodila 30. prosinca 2008.  Zahtjev temelji na tvrdnji da se prometna nezgoda dogodila na području koje pokriva Lovačko društvo K. P., te da divlji vepar predstavlja opasnu stvar za koju odgovara imatelj stvari odnosno lovačko društvo koje gospodari lovištem.

 

6.1. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

 

- da je navedene prigode M. Ž. (a ne L. kako tužitelj navodi u tužbi) upravljao osobnim automobilom reg.ozn. … marke M., vlasništvo H. L. K., a kojeg je korisnik Ž. L. te da je udario u divlju životinju,

 

- da je divlja životinja izašla iz lovišta L. K.,

 

- da ju je preuzeo tajnik lovačkog društva R. P.,

 

- da je osiguratelj vozila E. osiguranje te da je polica zaključena s važenjem od 1. kolovoza 2008. do 1. kolovoza 2009. dok se prometna nezgoda dogodila 30. prosinca 2008.,

 

- da je oštećenik Ž. L. 2. siječnja 2009. E. osiguranju podnio navedenu prijavu (list 9 spisa)

 

- da je šteta 73.786,84 kune, a koji iznos je temeljem sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 5. ožujka 2009. (list 18 spisa) E. isplatio Ž. L.,

 

- daje izdan prekršajni nalog na ime M. Ž. jer da je upravljao vozilom kao mladi vozač, a snaga motora je veća od 75 kW, a kako proizlazi iz optužnog prijedloga od 31. prosinca 2008. na ime M. Ž. (list 58 spisa),

 

- da je Ž. M. je pravomoćno oglašen krivim u prekršajnom postupku,

 

- da se DC 502 proteže kroz nekoliko lovišta i to kojeg je lovoovlaštenik LD K. LD " D." i LU B. da je na temelju oštećenja vozila marke M. 6  brzina kretanja vozila između 80 i 90km/h,

 

- da je mjesto izlaska divlje svinje na kolnik utvrdio na temelju pronađenih krhotina na kolniku, a koje krhotine nastale od udara divlje svinje u vozilo marke M. da je mjesto izlaska divlje svinje na cestu od mjesta udara udaljeno 1,7 metara.

 

6.2. Također, prvostupanjski sud navodi da prema Pravilima za kasko osiguranje motornih vozila E. osiguranja d.d. (list 115 spisa) i to prema članku 21. stavak 1. točka 1. proizlazi da osiguranik gubi prava iz osiguranja za vrijeme dok vozilom upravlja osoba bez odgovarajuće dozvole za upravljanje tom vrstom vozila, a da je nesporno  kako vozilom nije upravljao korisnik leasinga već njegov brat Ž. M. i to protivno članku 221. stavku 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koja propisuje da mladi vozač koji ima položen vozački ispit za B kategoriju vozila ne smije upravljati osobnim vozilom čija snaga motora prelazi 80 kw, pa kako je Ž. M. upravljao kao mladi vozač vozilom M. 6, čija snaga motora prelazi 80 kw, to iz navedenog jasno proizlazi i da je ovdje tužitelj svome osiguraniku Ž. L. isplatio štetu, a kojom regresnom tužbom sada istu potražuje od tuženika, iako su bile ispunjene pretpostavke iz članka 21. stavak 1. točka 1. Pravila za kasko osiguranje motornih vozila E. osiguranja d.d. prema kojoj je osiguranik L. Ž. izgubio prava iz osiguranja.

 

6.3. Prvostupanjski sud, nadalje, navodi da je odredbom čl. 2. st. 1. t. 67. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, dalje ZSPC), koji je bio na snazi u vrijeme predmetne nezgode (stupio je na snagu 17. lipnja 2008.) propisano da je mladi vozač, vozač u dobi od 16 do 24 godine. Prema odredbi čl. 221. st. 1. i 3. ZSPC mladi vozač ne smije upravljati vozilom na cesti brzinom većom od 80 km/h, te mladi vozač koji je položio ispit za B kategoriju vozila ne smije upravljati osobnim vozilom čija snaga motora prelazi 75 Kw.

 

6.4. Nadalje da iz odredbe članka 21. stavaka 1. točka 1. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila E. osiguranje motornih vozila E. osiguranja d.d. koja su na snazi od 1. veljače 2006. osiguranih gubi prava iz osiguranja za vrijeme dok vozilom upravlja osoba bez odgovarajuće dozvole za upravljanje tom vrstom vozila te da iz Ugovora o poslovnoj suradnji tužitelja sa H. leasing K. d.o.o. kao osiguranikom sklopljenim 01. travnja 2007. (list 80 do 84 spisa, dalje Ugovor) proizlazi definiranje ugovaranja osiguranja od automobilske odgovornosti i automobilskog kaska za motorna vozila i radne strojeve koji su predmet leasinga kod H. L., ugovaranje osiguranja za vozača i putnike u vozilu od posljedica nesretnog slučaja i likvidacije i isplate štete za osigurane predmete i osobe, te da je u čl. 3. st. 1. Ugovora navedeno da će se na pojedinačne Ugovore o kasko osiguranju motornih vozila primjenjivati Uvjeti za kasko osiguranje motornih vozila E.-a, a odredbom članka 6. odredbom čl. 6. st. 1. t. 2. Ugovora (Opseg pokrića) je propisano da su osim rizika navedenih u Uvjetima AK (Uvjeti za kasko osiguranje motornih vozila E.-a), pokrivene i totalne štete po uvjetima kako slijedi i to pod toč. 2. – za vrijeme dok vozilom upravlja osoba bez odgovarajuće dozvole za upravljanje tom vrstom vozila.

 

6.5. Prvostupanjski sud je utvrđenja da je na vozilu M. 6 CD 140 TE nastala djelomična šteta te zaključuje da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba članka 6. stavka 1. točka 2. Ugovora koje se odnosi na totalnu štetu jer takva šteta nije nastala na vozilu kojim je upravljao M. Ž. pa da stoga, a kada je tužitelj isplatio naknadu na temelju ugovora o osiguranju L. Ž., a za to nisu bile ispunjene pretpostavke iz članka 6. stavka 1. točka 2. Ugovora o tehničko poslovnoj suradnji tužitelja sa H. leasing K. d.o.o., valjalo je odbiti tužbeni zahtjev, tim više što tužitelj nije dokazao da je divljač na spomenutim nedvojbeno istrčala iz lovišta tuženika, a pokraj činjenice da se uz DC 502 nalaze tri lovoovlaštenika, pri čemu nije odlučna činjenica da je divlju životinju preuzeo tajnik lovačkog društva K.

Iz žalbe tužitelja razvidno je da se u biti žalbenim navodima ne osporavaju činjenična utvrđenja već materijalno pravni pristup, a ovaj sud ne nalazi da bi žalitelj u žalbi iznosio određene činjenice koje bi upućivale na drugačije činjenično stanje od onog kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu. Stoga je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi poziva tužitelj.

 

8. No, ovaj sud je stajališta da je pogrešno prvostupanjski primijenio materijalno pravo pogrešno tumačeći odredbe auto-kasko osiguranja (Uvjeta za kasko osiguranje tužitelja) te Ugovora o poslovnoj suradnji tužitelja sa H. leasing K. d.o.o., kao što je i pogrešno primijenio materijalno pravo u ocjeni provedenih dokaza za odgovornost tuženika.

 

8.1. Naime, točno je da je u članku 21. stavka 1. točka 1. Pravila za osiguranje od automobilskog kaska propisno da se gube prava iz osiguranja ukoliko vozilom upravlja osoba bez odgovarajuće dozvole za upravljanje tom vrstom vozila, kao i da je odredbom članka 2. stavak 1. točka 67. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 89/14, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20, dalje:ZSPC) propisano da je mladi vozač u dobi od 16 do 24 godine, a da prema članku 221. stavka 1. i 3. ZSPC mladi vozač ne smije upravljati vozilom na cesti brzinom većom od 80 km/h te mladi vozač koji je položio ispit za B kategoriju vozila ne smije upravljati osobnim vozilom čija snaga motora prelazi 75 kW, no, ocjena je ovog suda da okolnost što je u članku 221. stavka 3. i 4. ZSPC propisano da mladi vozač koji je položio ispit za B kategoriju ne smije upravljati osobnim vozilom čija snaga motora prelazi 75 kW za što će biti prekršajno kažnjen, ne utječe na konkretni odnos stranaka.

 

8.2. Uvjetima za kasko osiguranje, razvidno je, nije propisano da se neovlaštenom osobom za upravljanje vozilom snage iznad 75 kW smatra tzv. mladi vozač pa se tuženik po ocjeni ovoga suda ne može pozivati na odredbu članka 21. stavka 1. točka 1. Pravila za osiguranje od automobilskog kaska te da nije bilo uvjeta za isplatu štete nastale na automobilu primatelja kasko osiguranja.

Stoga pozivom na odredbe članka 319. i 320. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), a budući je vozač imao odgovarajuću dozvolu za upravljanje vozilom B kategorije bez obzira na dob i snagu vozila iznad 75 kW tužitelj nije mogao otkloniti isplatu štete te je neosnovano pozivanje tuženika na odredbu Pravila tužitelja.

 

8.3. Nadalje, članak 1. ZSPC propisano je da se navedenim zakonom uređuju temeljna načela međusobnih odnosa, ponašanje sudionika i drugih subjekata u prometu na cesti, osnovni uvjeti kojima moraju udovoljavati ceste glede sigurnosti prometa, pravila prometa na cestama, sustav prometnih znakova i znakova koje daju ovlaštene osobe, dužnosti u slučaju prometne nesreće, osposobljavanje kandidata za vozače, polaganje vozačkog ispita i uvjeti za stjecanje prava na upravljanje vozilima, vuča vozila, uređaja i opreme koje moraju imati vozila, dimenzije, ukupna masa i osovinsko opterećenje vozila te uvjeti kojima moraju udovoljavati vozila u prometu na cestama.

 

8.4. Stajalište je ovoga suda da, iako je vozač osobnog automobila "mladi vozač" kako to određuje članak 2. stavak 1. točka 67. ZSPC tužitelj nije mogao odbiti isplatu štete pozivom na odredbe Pravila za osiguranje od automobilskog kaska (dalje: Pravila) budući je, iako je upravljao vozilom sa više kW imao položen vozački ispit i vozačku dozvolu za upravljanje vozilima B kategorije su u skladu s odredbama članak 216. i 217. ZSPC, a odredbom članka 21. stavka 1. točka 1. Pravila određeno je da osiguranik gubi prava iz kasko osiguranja ukoliko vozilom upravlja osoba bez odgovarajuće dozvole za upravljanje tom vrstom vozila.

 

8.5. Što se tiče stajališta prvostupanjskog suda da nije dokazano da bi šteta nastala na dijelu lovišta tuženika ovaj sud smatra da treba imati u vidu odredbe članka 1107. stavak 1. ZOO kojim je propisano da za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno kad je nedvojbeno da je štetu prouzročila neka od dviju ili više određenih osoba koje su na neki način međusobno povezani, a ne može se utvrditi koja je od njih štetu prouzročila te osobe odgovaraju solidarno (stavak 4.).

 

8.6. U konkretnom slučaju i da se prihvati stajalište prvostupanjskog suda da se sa sigurnošću ne može utvrditi kojem lovištu pripada divljač koja je izletjela na cestu i udarila u vozilo osiguranika, postoji solidarna odgovornost lovačkih društava pa je tako tužitelj mogao utužiti i samo tuženika za cjelokupni iznos regresa iako je ovaj sud stajališta da iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da divlja životinja pripada upravo lovištu tuženika.

 

9. U ovom postupku postojanje ili nepostojanje prometnog znaka koje upozorava na mogućnost pojave divljači na cesti nije problematiziran tijekom postupka niti se on dovodi u vezu s nastankom prometne nezgode, a tuženik nije dokazao da bi od pravne osobe kojoj je povjereno održavanje javne ceste zatražio postavljanje znakova "divljač na cesti", što je tuženikova obveza.

 

9.1. Iz provedenih dokaza, nadalje, ne proizlazi da bi za nastalu štetu bila odgovorna pravna osoba koja upravlja cestom, a niti vozač osobnog automobila koji se kretao brzinom u okviru dopuštene i prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka nije imao mogućnosti izbjeći nalet, pa se ne može govoriti ni o prekoračenju prilagođene brzine s obzirom na uvjete na cesti.

 

9.2. Prema tome, tuženik odgovara za nastanak štete prema odredbi članka 1045. stavka 3. ZOO koji propisuje da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju i članak 1064. ZOO prema kojem za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Divljač (vepar) svojim kretanjem i izlaskom iz lovišta na prometnicu predstavlja opasnu stvar, pa prema odredbi članka 1064. ZOO tuženik kao lovoovlaštenik lovišta iz kojeg potječe divljač odgovara za štetu od opasne stvari.

 

9.3. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi postojale pretpostavke za primjenu odredbe članka 1067. ZOO za oslobađanje od odgovornosti odnosno djelomično oslobađanje, pa se osnovanost odgovornosti tuženika nalazi u odredbama članka 83. stavka 1. i članka 86. Zakona o lovstvu (NN 140/05, 75/09, 153/09 i 14/14) uz prethodno navedene odredbe ZOO a osnovanost osnove tužbe u odredbi članka 963. ZOO kojim je propisano da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

 

9.4. Kako je tužitelj dokazao da je isplatio naknadu štete i to u visini koja se tijekom postupka nije osporavala, ali je utvrđena i nalazom i mišljenjem prometnog vještaka, koji ovaj sud prihvaća kao objektivan i stručan, te kako je isplata izvršena na temelju sklopljenih ugovora te akata priloženih ovom predmetu, to je valjalo zbog pogrešne primjene materijalnog prava prihvatiti žalbu te temeljem članka 373. stavka 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

 

10. Zbog ovakove odluke valjalo je odlučiti i o ukupnim troškovima postupka kojih se osnov nalazi u odredbi članka 155. stavka 1. ZPP, pa je tako valjalo tužitelju dosuditi troškove prvostupanjskog postupka. Valjalo je tužitelju priznati troškove zastupanja na ročištima od 5. rujna 2013., 4. svibnja 2017., 4. rujna 2018., 22. prosinca 2022 te 8. srpnja 2022. po Tbr.9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015; dalje: Tarifa) u visini od 1.000,00 kn za svako, troškove ročišta održanih 4. srpnja 2013., 28. travnja 2015., 8. ožujka 2018. po Tbr. 9. točka 2. iznose od po 500,00 kn za svako, budući se na istima u biti raspravljalo o procesnim pitanjima, te ročišta od 3. srpnja 2017. te 13. prosinca 2018. po Tbr. 9/5 iznose od po 250,00 kn bili a ista odgođena prije početka raspravljanja. Također tužitelju je valjalo priznati troškove podnesene tužbe u iznosu od 1.000,00 kn za ukupan iznos od 7.000,00 kn, a s PDV-om ukupno 8.750,00 kn kojem iznosu valja pribrojiti troškove pristojbe na tužbu u iznosu od 1.190,00 kn te troškove vještačenja u iznosu od 3.000,00kn tako da ukupni troškovi tužitelja iznose 12.940,00kn kako je to navedeno u točki II. izreke.

 

10.1. Također, tužitelju je valjalo, s obzirom na uspjeh sa žalbom, priznati troškove podnesene žalbe koji se odnose na troškove sastava žalbe temeljem članka 10. OT u iznosu od 1.250,00 kn, PDV-a na taj iznos (250,00 kn) te troškove pristojbe na žalbu u iznosu od 1.087,87 kn odnosno ukupni trošak žalbe u iznosu od 2.587,87 kn, kako je to odlučeno u izreci (točka III.), a sve temeljem članka 166. stavka 2. ZPP.

 

11. Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Slavonskom Brodu,  10. siječnja 2023.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                           Dubravka Šimić

221. stavka 1. i 3. ZSPC mladi vozač ne smije upravljati vozilom na cesti brzinom većom od 80 km/h te mladi 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22