- 1 -              I Kž 255/2019-10

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 255/2019-10

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika D. H. G. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18.; dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i branitelja optuženika D. H. G., H. B., odvjetnika iz R., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 4. veljače 2019. broj K-13/2013., u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2022. i 10. siječnja 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice održane 25. listopada 2022. branitelja optuženika D. H. G., H. B., odvjetnika iz R.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i branitelja optuženika D. H. G., odvjetnika H. B.te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci od 4. veljače 2019. broj K-13/2013., optuženik D. H. G. je, u odsutnosti, proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora od pet godina.

 

2. Na temelju članka 77. stavka 4. KZ/11. u vezi s člankom 560 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08-17), naloženo je optuženiku D. H. G. da u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude na ime imovinske koristi plati novčani iznos od 5.461.539,80 kuna, koji iznos postaje imovina Republike Hrvatske.

 

3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavcima 1. i 2. točkama 1., 6. i 7. ZKP/08-17, naloženo je optuženiku D. H. G. da u roku 15 dana od pravomoćnosti presude podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 4.000,00 kuna, nagradu stalnog sudskog vještaka mr. sc. M. A., dipl. oec. od 3.900,00 kuna, dok će se o svim ostalim troškovima donijeti posebno rješenje.

 

4. Nasuprot tome, na temelju članka 452. točke 3. ZKP/08-17, protiv optuženika J. D. je odbijena optužba zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi s člankom 38. KZ/97.

 

5. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08-17 odlučeno je da troškovi iz članka 145. stavka 2. točaka 1.-5. ZKP/08-17 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja u ovom dijelu, padaju na teret proračunskih sredstava.

 

6. Protiv osuđujućeg dijela te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08-17). Žalbom se predlaže „da Vrhovni sud Republike Hrvatske razloge žalbe uvaži te optuženiku izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju“.

 

7. Protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude se žali i branitelj optuženika D. H. G., odvjetnik H. B. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu te pobijanu presudu ukine“. U žalbi je zatraženo da se branitelja optuženika G. izvijesti o sjednici na kojoj će se odlučivati o podnesenim žalbama.

 

8. Branitelj optuženika D. H. G., odvjetnik H. B. odgovorio je na žalbu državnog odvjetnika, predlažući „da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji navode ovog odgovora na žalbu te istu odbije“, dok državni odvjetnik nije odgovorio na žalbu branitelja optuženika G..

 

9. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08-17, spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

10. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti branitelja optuženika D. H. G., H. B., odvjetnika iz R., dok na sjednicu nije pristupio uredno izvješteni zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske pa je sjednica, u skladu s člankom 475. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 88/22.;  dalje: ZKP/08-22), održana u njegovoj odsutnosti.

 

11. Žalbe državnog odvjetnika i branitelja optuženika D. H. G., H. B., odvjetnika iz R., nisu osnovane.

 

12. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, branitelj optuženika G., odvjetnik B., navodi da u pobijanoj presudi nije utvrđeno koje je ukupne obveze trgovačko društvo E. d.o.o. R. preuzelo na temelju Ugovora o kreditnom poslu s inozemstvom od 17. prosinca 2004. prema H. A. B. te koje su obveze trgovačkih društava P. C. gmbH i E. gmbH bile prema trgovačkom društvu E. d.o.o. R. u projektu R. S. G.. Nadalje se ističe da u postupku nije utvrđeno početno stanje gradilišta zgrade R. S. G., nije utvrđeno koliki je udio projektnog dijela gradnje predmetne zgrade u ukupnoj izgradnji iste te konačno stanje radova i izgrađenosti zgrade. Pritom je prvostupanjski sud odbio provesti sve dokazne prijedloge branitelja optuženika G., odvjetnika B., radi utvrđivanja navedenih činjenica.

 

12.1. Protivno takvim žalbenim navodima, kao što je to istaknuto i u prvostupanjskoj presudi, već iz samog Ugovora o kreditu broj ... od .... vidljivo je da je korisniku kredita, odnosno trgovačkom društvu E. d.o.o. R., kredit odobren isključivo u svrhu kupnje dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, z.k.uložak 3361 k.o. R. za kupnju katastarskih čestica kč.br. 643/10, ulica i dvorište, površine 119 m2; kč.br. 458/2 dvorište i ulica površine 173 m2; kč.br. 462/6 dvorište i ulica površine 30 m2; kč.br. 608/4 park i ulica površine 206 m2; kč.br. 608/6 park i ulica površine 525 m2; kč.br. 608/7 park površine 135 m2; ukupne površine 1.188 m2 za 1.872.000 eura, dok je 1.528.000 eura odobreno za izgradnju kompleksa zgrada na navedenim katastarskim česticama. Nadalje je navedeno da će kredit biti isplaćivan u tranšama sukladno zahtjevu korisnika kredita i prema dokazu urednog trošenja sredstava kredita, s time da banka nije dužna izvršiti isplatu bilo kojeg dijela kreditnih sredstava prije nego korisnik kredita ispuni sve uvjete u skladu sa Ugovorom, a osobito ne prije nego budu ispunjeni slijedeći uvjeti:  1.) prije nego korisnik kredita pribavi i dostavi banci građevinsku dozvolu i sve druge potrebne dozvole za izvođenje projekta koji će se financirati sredstvima kredita i to za objekt ukupne površine 5.000 m2; 2.) prije nego korisnik kredita pribavi i dostavi banci potvrdu trgovačkog društva A. d.o.o. i G. R. o statičkoj ispravnosti objekta (podzemne garaže) na kojem će se izgraditi kompleks zgrada sredstvima ovog kredita; 3.) prije nego se izvrši brisanje svih tereta na naprijed navedenim nekretninama i pravomoćno zasnuje založno pravo u prvom redu na istima; 4.) prije nego korisnik kredita vrati banci bankovnu garanciju koju je banka izdala po nalogu korisnika kredita i u kojoj je navedeno da u slučaju nenamjenskog trošenja sredstava, Banka je ovlaštena odmah jednostrano raskinuti Ugovor o kreditu.

 

12.2. Prema tome, iz navedenog je jasno da je optuženiku G. dio kredita isplaćen radi kupnje zemljišta, pri čemu je u tijeku postupka utvrđeno da je zemljište na kojemu je trebao biti sagrađen kompleks zgrada kupljen za nešto niži iznos od sredstava koji su kreditom odobreni za tu svrhu. Preostali iznos nije utrošen za izgradnju kompleksa zgrada, s obzirom na to da je, protivno žalbenim navodima, u tijeku postupka jasno i nedvojbeno, na temelju iskaza ispitanih svjedoka, utvrđeno da na kupljenom zemljištu izgradnja uopće nije započeta. Pritom na ovu okolnost nije bilo potrebe izvoditi dodatne predložene dokaze, jer su svi svjedoci jasno i suglasno potvrdili da na kupljenom zemljištu nisu poduzimani nikakvi radovi.

 

12.3. Osim toga, novac koji je isplaćivan na temelju navedenog kredita, bio je odobren s točno određenom svrhom i to investitoru, trgovačkom društvu E. d.o.o. R., dok je 737.400,00 eura u protuvrijednosti 5.461.539,80 kuna, isplaćeno inozemnim trgovačkim društvima optuženika G., što nije potkrijepljeno nikakvom dokumentacijom. Iz navedenog s pravom utvrđuje prvostupanjski sud da se je radilo o izdavanju fiktivnih računa od strane inozemnih trgovačkih društava optuženika G., a sve s ciljem neovlaštenog izvlačenja novčanih sredstava iz kredita koji je trgovačkom društvu E. d.o.o. odobren za točno određenu svrhu.

 

12.4. Stoga su netočni navodi u žalbi da je u pobijanoj presudi samo paušalno navedeno da inozemna trgovačka društva optuženika G. nisu obavila ništa od poslova koji su naplaćeni trgovačkom društvu E. d.o.o. R., iako je u spisu predmeta priložen Ugovor kojim se priznaje izvođenje projektnih radova od 150.000 eura. Naime, kao što se to ističe i u pobijanoj presudi, nije sav uplaćeni novac s osnova kredita prebačen nenamjenski inozemnim trgovačkim društvima optuženika G., a spomenutih 150.000 eura je novac koji je, prema nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka, knjižen kao novac utrošen za kupnju zemljišta. Pritom treba napomenuti da okolnost na koju se upire u žalbi da u postupku nije zatražena projektna dokumentacija od investitora H. A. B. koju mu je dostavio izvođač P. C. gmbH i E. gmbH, nije ni od kakvog utjecaja na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da prema svim u tijeku postupka izvedenim dokazima nije postojala nikakva dokumentacija iz koje bi bilo vidljivo da su trgovačka društva P. C. gmbH i E. gmbH obavila bilo kakve radove vezane za izgradnju predmetnih nekretnina, a niti su te nekretnine izgrađene prema stvarnom stanju na terenu. Čak štoviše, prema iskazima svjedoka koje prvostupanjski sud osnovano cijeni kao istinite i vjerodostojne, na kupljenom zemljištu uopće nije niti započeto s radovima. U takvoj situaciji, banka doduše nije smjela puštati pojedine tranše kredita na naplatu, no, ta okolnost nije od utjecaja na kaznenu odgovornost optuženika G..

 

12.5. Stoga je, protivno navodima u žalbi optuženikovog branitelja, činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno.

 

13. Državni odvjetnik se žali na kaznu, smatrajući da je prvostupanjski sud propustio u dovoljnoj mjeri cijeniti otegotne okolnosti na strani optuženika G. koje bi utjecale na to da kazna bude veća, dok se optuženik G. ne žali izričito na odluku o kazni pa je postupljeno sukladno članku 478. ZKP/08-22.

 

13.1. Uvažavajući sve pravilno utvrđene i vrednovane otegotne okolnosti, ovaj sud ocjenjuje da će se kod optuženika G. upravo kaznom zatvora od pet godina izrečenom mu po prvostupanjskom sudu, postići svrha kažnjavanja te da, protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, nema razloga za izricanje kazne zatvora u dužem trajanju, a niti za izricanje blaže kazne od izrečene. Stoga je, vodeći računa i o optuženikovoj poodmakloj životnoj dobi, a i o proteku vremena od počinjenja djela do presuđenja, ocjena ovog suda da je upravo kazna zatvora od pet godina, kazna koja je primjerena okolnostima počinjenja djela, težini i pogibeljnosti djela, stupnju krivnje te ličnosti optuženika. Ta će kazna utjecati na optuženika, a i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

 

13.2. S obzirom na sve navedeno, nije bilo mjesta prihvaćanju, kako žalbe državnog odvjetnika, tako ni žalbe optuženikovog branitelja zbog odluke o kazni izrečene optuženiku G..

 

14. Imovinska korist, čije je oduzimanje također ispitivano sukladno članku 478. ZKP/08-22, oduzeta je sukladno zakonu jer nitko ne smije zadržati imovinsku korist ostvarenu protupravnom radnjom.

 

15. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a prilikom ispitivanja te presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08-22 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbe državnog odvjetnika i branitelja optuženika D. H. G., H. B., odvjetnika iz R., trebalo odbiti kao neosnovane i na temelju članka 482. ZKP/08-22 odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 10. siječnja 2023.