- 1 -              Kzz 35/2022-3

Broj: Kzz 35/2022-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog S. G., zbog prekršajnog djela iz članka 289. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/17. i 42/20. - dalje ZOSPC), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 27. prosinca 2022. broj ZPP-DO-49/2022., podignutom protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju od 10. ožujka 2021., broj Pp-393/2021., u sjednici održanoj 10. siječnja 2023.,

p r e s u d i o   j e:

              Odbija se zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 27. prosinca 2022. broj ZPP-DO-49/2022.

Obrazloženje

1.              Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju od 10. ožujka 2021., broj Pp-393/2021. S. G. proglašen je krivim zbog počinjenja prekršaja iz članka 289. stavka 1. ZOSPC-a.

2.              Protiv te presude glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je 27. prosinca 2022. zahtjev za zaštitu zakonitosti, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog Zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017. i 118/2018. - dalje PZ) s prijedlogom da se pobijana pravomoćna presuda ukine i predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje.

3.              Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.

4.              Državni odvjetnik smatra da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Navodi da presuda „ne sadrži razloge na temelju čega sud smatra dokazanim da je okrivljenik počinio inkriminirane mu prekršaje, kao niti razloge neprihvaćanja obrane“.

5.              Državni odvjetnik nije u pravu. Pobijana presuda sadrži kratke, ali dostatne razloge za koje državni odvjetnik pogrešno tvrdi da izostaju. Iz presude je razvidno da su odlučne činjenice utvrđene na temelju „materijalne dokumentacije“ (stranica 3, treći odlomak odozgo pobijane presude) koju je sud dovoljno reproducirao zajedno s obranom okrivljenika (stranica 3, prvi i drugi odlomak odozgo). Također je iz pobijane  presude jasno da obranu okrivljenika prekršajni sud „nije mogao prihvatiti kao osnovu za isključenje od odgovornosti za počinjenje prekršaje“ jer „je ovlašteni tužitelj pravilno i točno utvrdio pravomoćnost i izvršnost odluke temeljem koje je okrivljeniku bila izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom „B“ kategorije“. Naime, okrivljenik je u obrani naveo da mu je zaštitna mjera istekla, ali je sud i na temelju dokumentacije utvrdio suprotno. Pema tome, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, kako u odnosu prekršajnu odgovornosti, tako i u odnosu na ocjenu (ne)vjerodostojnosti okrivljenikove obrane. 

6.              S obzirom na sve navedeno, odlučeno je kao izreci na temelju članka 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. 130/2020. i 80/2022.).

Zagreb, 10. siječnja 2023.