21 Gž-1153/2022-2

                   

       Republika Hrvatska

      Županijski sud u Zadru

  Zadar, Ulica plemića Borelli 9                                                                          

                                                                                  Poslovni broj: 21 Gž-1153/2022-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz K., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv tuženice A. B. d.d., Z., OIB: ..., koga zastupa zakonski zastupnik, a ovoga punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu Š. & P., Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5870/21-31. od 13. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tuženice A. B. d.d., Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5870/21-31. od 13. siječnja 2022. u dijelu pod toč. I., II., III. i IV. izreke.  

 

    Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

»I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 016-2510/2006 od 24. listopada 2006. godine sklopljenog između tužitelja M. Š. O.:... iz K., (Ulica..) i prednika tuženika H. A.-A.-B. d.d. iz Z., (Ulica).... (sada A. B. d.d. OIB:... iz Z., (Ulica...) koje glase:

članak 3. stavak 2: „…po važećem srednjem tečaju CHF H. A.-A.-B. d.d. na dan plaćanja“,

članak 4. stavak 3: „…obračunatih po srednjem tečaju CHF H. A.-A.-B. d.d. na dan plaćanja“,

članak 6. stavak 1: „..sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A.-A.-B. d.d. ili drugog akta Banke“,

članak 6. stavak 2: „…suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest B. o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom“,

članak 7. stavak 1: „…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama H. A.-A.-B. d.d.“,

članak 17. stavak 1: „…protumačen“,

članak 17. stavak 3: „…odredbe Općih poslovnih uvjeta H. A.-A.-B. d.d., odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge H. A.-A.-B. d.d., te druge opće akte H. A.-A.-B. d.d. kao i Odluke o kamatnih stopama H. A.-A.-B. d.d., te druge opće akte H. A.-A.-B. d.d., sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbina Banke iz ovog Ugovora“.

 

II. Nalaže se tuženiku A. B. d.d. OIB:... iz Z., (Ulica...) platiti tužitelju M. Š. O.:... iz K., (Ulica...) iznos od 5.465,19 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 45,37 kuna od 01. travnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 44,25 kuna od 02. svibnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 43,81 kuna od 01. lipnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 44,36 kuna od 01. srpnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 43,56 kuna od 01. kolovoza 2008. godine do isplate,

- iznos od 43,60 kuna od 01. rujna 2008. godine do isplate,

- iznos od 44,07 kuna od 01. listopada 2008. godine do isplate,

- iznos od 47,66 kuna od 01. studenog 2008. godine do isplate,

- iznos od 45,25 kuna od 01. prosinca 2008. godine do isplate,

- iznos od 58,64 kuna od 01. siječnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 59,21 kuna od 01. veljače 2009. godine do isplate,

- iznos od 59,47 kuna od 01. ožujka 2009. godine do isplate,

- iznos od 58,76 kuna od 01. travnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 75,10 kuna od 01. svibnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 73,72 kuna od 01. lipnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 72,70 kuna od 01. srpnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 72,97 kuna od 01. kolovoza 2009. godine do isplate,

- iznos od 73,50 kuna od 01. rujna 2009. godine do isplate,

- iznos od 73,46 kuna od 01. listopada 2009. godine do isplate,

- iznos od 72,91 kuna od 01. studenog 2009. godine do isplate,

- iznos od 73,93 kuna od 01. prosinca 2009. godine do isplate,

- iznos od 74,75 kuna od 01. siječnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 75,91 kuna od 01. veljače 2010. godine do isplate,

- iznos od 75,65 kuna od 01. ožujka 2010. godine do isplate,

- iznos od 77,22 kuna od 01. travnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 76,92 kuna od 01. svibnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 77,51 kuna od 01. lipnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 82,56 kuna od 01. srpnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 81,52 kuna od 01. kolovoza 2010. godine do isplate,

- iznos od 84,69 kuna od 01. rujna 2010. godine do isplate,

- iznos od 83,60 kuna od 01. listopada 2010. godine do isplate,

- iznos od 81,83 kuna od 01. studenog 2010. godine do isplate,

- iznos od 85,55 kuna od 01. prosinca 2010. godine do isplate,

- iznos od 90,29 kuna od 01. siječnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 86,94 kuna od 01. veljače 2011. godine do isplate,

- iznos od 88,23 kuna od 01. ožujka 2011. godine do isplate,

- iznos od 86,73 kuna od 01. travnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 87,00 kuna od 01. svibnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 93,34 kuna od 01. lipnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 93,96 kuna od 01. srpnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 99,25 kuna od 01. kolovoza 2011. godine do isplate,

- iznos od 96,53 kuna od 01. rujna 2011. godine do isplate,

- iznos od 93,55 kuna od 01. listopada 2011. godine do isplate,

- iznos od 93,24 kuna od 01. studenog 2011. godine do isplate

- iznos od 93,01 kuna od 01. prosinca 2011. godine do isplate,

- iznos od 94,43 kuna od 01. siječnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 95,66 kuna od 01. veljače 2012. godine do isplate,

- iznos od 95,83 kuna od 01. ožujka 2012. godine do isplate,

- iznos od 94,97 kuna od 01. travnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 95,55 kuna od 01. svibnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 95,95 kuna od 01. lipnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 95,28 kuna od 01. srpnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 95,46 kuna od 01. kolovoza 2012. godine do isplate,

- iznos od 94,96 kuna od 01. rujna 2012. godine do isplate,

- iznos od 93,89 kuna od 01. listopada 2012. godine do isplate,

- iznos od 95,04 kuna od 01. studenog 2012. godine do isplate,

- iznos od 95,60 kuna od 01. prosinca 2012. godine do isplate,

- iznos od 95,19 kuna od 01. siječnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 93,03 kuna od 01. veljače 2013. godine do isplate,

- iznos od 94,87 kuna od 01. ožujka 2013. godine do isplate,

- iznos od 95,03 kuna od 01. travnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 94,31 kuna od 01. svibnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 92,06 kuna od 01. lipnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 92,00 kuna od 01. srpnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 92,55 kuna od 01. kolovoza 2013. godine do isplate,

- iznos od 93,44 kuna od 01. rujna 2013. godine do isplate,

- iznos od 94,66 kuna od 01. listopada 2013. godine do isplate te na

- iznos od 99.35 kuna od 01. studenog 2013. godine do isplate,

a sve po stopi koja se za razdoblje od 01. travnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku A. B. d.d. OIB:... iz Z., (Ulica)... platiti tužitelju M. Š. O.:... iz K., (Ulica...) iznos od 18.123,77 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 60,64 kuna od 01. studenog 2008. godine do isplate,

- iznos od 79,59 kuna od 01. siječnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 93,25 kuna od 01. veljače 2009. godine do isplate,

- iznos od 99,43 kuna od 01. ožujka 2009. godine do isplate,

- iznos od 82,40 kuna od 01. travnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 85,66 kuna od 01. svibnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 59,64 kuna od 01. lipnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 40,48 kuna od 01. srpnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 45,57 kuna od 01. kolovoza 2009. godine do isplate,

- iznos od 55,67 kuna od 01. rujna 2009. godine do isplate,

- iznos od 54,79 kuna od 01. listopada 2009. godine do isplate,

- iznos od 44,58 kuna od 01. studenog 2009. godine do isplate,

- iznos od 63,74 kuna od 01. prosinca 2009. godine do isplate,

- iznos od 79,11 kuna od 01. siječnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 100,96 kuna od 01. veljače 2010. godine do isplate,

- iznos od 95,94 kuna od 01. ožujka 2010. godine do isplate,

- iznos od 125,61 kuna od 01. travnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 119,98 kuna od 01. svibnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 130,94 kuna od 01. lipnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 225,85 kuna od 01. srpnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 206,31 kuna od 01. kolovoza 2010. godine do isplate,

- iznos od 266,01 kuna od 01. rujna 2010. godine do isplate,

- iznos od 245,38 kuna od 01. listopada 2010. godine do isplate,

- iznos od 212,21 kuna od 01. studenog 2010. godine do isplate,

- iznos od 282,20 kuna od 01. prosinca 2010. godine do isplate,

- iznos od 371,25 kuna od 01. siječnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 308,20 kuna od 01. veljače 2011. godine do isplate,

- iznos od 332,45 kuna od 01. ožujka 2011. godine do isplate,

- iznos od 304,30 kuna od 01. travnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 309,42 kuna od 01. svibnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 428,58 kuna od 01. lipnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 440,19 kuna od 01. srpnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 539,75 kuna od 01. kolovoza 2011. godine do isplate,

- iznos od 488,61 kuna od 01. rujna 2011. godine do isplate,

- iznos od 432,63 kuna od 01. listopada 2011. godine do isplate,

- iznos od 426,62 kuna od 01. studenog 2011. godine do isplate

- iznos od 422,31 kuna od 01. prosinca 2011. godine do isplate,

- iznos od 449,01 kuna od 01. siječnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 472,29 kuna od 01. veljače 2012. godine do isplate,

- iznos od 475,41 kuna od 01. ožujka 2012. godine do isplate,

- iznos od 459,31 kuna od 01. travnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 470,18 kuna od 01. svibnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 477,62 kuna od 01. lipnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 465,10 kuna od 01. srpnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 468,39 kuna od 01. kolovoza 2012. godine do isplate,

- iznos od 459,01 kuna od 01. rujna 2012. godine do isplate,

- iznos od 439,02 kuna od 01. listopada 2012. godine do isplate,

- iznos od 460,63 kuna od 01. studenog 2012. godine do isplate,

- iznos od 471,01 kuna od 01. prosinca 2012. godine do isplate,

- iznos od 463,45 kuna od 01. siječnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 422,68 kuna od 01. veljače 2013. godine do isplate,

- iznos od 457,32 kuna od 01. ožujka 2013. godine do isplate,

- iznos od 460,34 kuna od 01. travnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 446,77 kuna od 01. svibnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 404,54 kuna od 01. lipnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 403,46 kuna od 01. srpnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 413,83 kuna od 01. kolovoza 2013. godine do isplate,

- iznos od 430,46 kuna od 01. rujna 2013. godine do isplate,

- iznos od 453,49 kuna od 01. listopada 2013. godine do isplate te na

- iznos od 440,20 kuna od 01. studenog 2013. godine do isplate,

a sve po stopi koja se za razdoblje od 01. studenog 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

IV. Nalaže se tuženiku A. B. d.d. OIB:... iz Z., (Ulica...) naknaditi tužitelju M. Š. O.:... iz K., (Ulica...) trošak parničnog postupka u iznosu od 11.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. siječnja 2022. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

V. Nalaže se tužitelju M. Š. O.:... iz K., (Ulica...) naknaditi tuženiku A. B. d.d. OIB:... iz Z., (Ulica...) trošak parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. siječnja 2022. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.«

 

2. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

 

"Odbacuje se dio tužbe i tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu broj 016-2510/2006 od 24. listopada 2006. godine, koje glase:

članak 3. stavak 1: „Na iznos kredita iz članka 2. ovog Ugovora obračunavaju se kamate od 5,25% (petcijelihdvadesetpetposto) dekurzivno godišnje. Kamate se obračunavaju mjesečno, do dana stavljanja kredita u otplatu, i uključene su u anuitete“ i

članak 17. stavak 2: „Korisnik kredita potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je upoznat s efektivnom kamatnom stopom (EKS) odnosno realnom godišnjom kamatom stopom (RGKS) te da mu je uručena otplatna tablica“

kao nedopušten."

 

3. Protiv navedene presude u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev, žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz dosudu troška na ime sastava žalbe. U žalbi, u bitnom, navodi da je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da su izreka i obrazloženje pobijane presude proturječni u cijelosti. Naime, da sud nije obrazložio zbog čega smatra da bi pravna utvrđenja iz parnice "Potrošač" bile osnova za neka dodatna utvrđenja niti zašto bi bila relevantna za presudu koja se ne odnosi na naknadu štete. Tuženica je prigovorila matematičkom izračunu u razdoblju od 30. studenoga 2006. do 30. rujna 2008. kada je tečaj CHF-a bio niži od tečaja na dan isplate kredita koji je po prijedlogu tužitelja uzet kao referentni za izračun navedene pretplate po valutnoj klauzuli.

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.; dalje ZPP), a na koju neutemeljeno ukazuje žalba, jer je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.

 

6.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

 

7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:

 

- da su tužitelj i prednik tuženice H. A.-A.-B. d.d. 24. listopada 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj: 016-2510/2006, kojim je prednik tuženice kao kreditor odobrio tužitelju, korisniku kredita, kredit za kupnju vozila u iznosu od 20.051,00 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, na rok oplate 84 mjeseca i s početno ugovorenom kamatnom stopom od 5,25 %, koja je promjenjiva sukladno "Odluci o kamatnim stopama H. A.-A.-B. d.d.",

 

- da se tužitelj kao korisnik kredita obvezao vratiti kredit u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d. na dan plaćanja,

 

- da je kredit otplaćen u cijelosti,

 

- da je Trgovački sud u Zagrebu presudom za zaštitu kolektivnih interesa poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrdio da je između ostalih banaka i prednik tuženice u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., odnosno u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, jer je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, a da nisu informirali potrošače o svim potrebnim parametrima koji su bitni za donošenje valjane, informirane odluke potrošača pa su stoga te odredbe ništetne, a koji pravni stav je potvrđen i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-5751/16 od 3. listopada 2017. prema kojem su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivosti stope redovne kamate, bez jasnih i razumljivih parametara o kojima se nije pregovaralo, nepoštene i ništetne,

 

- da je svjedokinja J. Š. u svom iskazu, u bitnom, navela da se konkretnog ugovora o kreditu ne sjeća, da je 2006. bila zaposlena kod tuženice na radnom mjestu kreditnog referenta za motorna vozila, ne sjeća se da li ju je ijedan klijent ikada pitao bilo što vezano uz promjenjivu kamatnu stopu, odnosno iz kojeg razloga bi se ta kamatna stopa mijenjala, a isto tako da nije ništa klijentima objašnjavala vezano uz valutnu klauzulu CHF te se ne sjeća upute tuženice da bi oni kao kreditni referenti trebali davati klijentima bilo kakve informacije vezane uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu i

 

-  da je iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire D. P. (stranica 161-170 spisa) utvrđeno kako ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta, prema ugovoru o kreditu da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženice i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženice, iznosi 972,92 CHF, odnosno kunska protuvrijednost iznosa od 5.465,19 kn, dok ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja, u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita, iznosi 18.123,77 kn za anuitete za koje je utvrđen više uplaćeni iznos.

 

8. Sud prvog stupnja je na temelju izvedenih dokaza, ocijenivši neosnovanim po tuženici istaknuti prigovor zastare potraživanja, utvrdio da je predmetnim Ugovorom o kreditu zaključenim 24. listopada 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženice kao kreditora ugovorena promjenjiva kamatna stopa i vezana za određenu valutnu klauzulu, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke, da se o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo, već ju je unaprijed na standardnom ugovoru, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj, formulirala banka, da tuženica, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o kreditu kod ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak pa kako promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, tuženice, to isto, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju, na štetu tužitelja kao ugovorne strane čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03.), slijedom čega su odredbe o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora ništetne.

 

9. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, u ovom pojedinačnom potrošačkom sporu odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu temelji se na presumpciji da tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog Ugovora, pa je tuženica trebala, jer je teret dokaza bio na njoj, na sporne okolnosti odredaba navedenog Ugovora predložiti saslušanje osobnog bankara tužitelja, odnosno svjedoka koji je zaposlenik banke koji je u predugovornoj fazi sklapanja ugovora dao obavijesti potrošaču - tužitelju (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022.), dok iz spisa predmeta proizlazi da je na prijedlog tuženice saslušana svjedokinja J. Š., koja je navela da kao osobni bankar nema saznanja o konkretnom slučaju, te da nije ništa klijentima objašnjavala vezano uz valutnu klauzulu CHF i ne sjeća se upute tuženice da bi oni kao kreditni referenti trebali davati klijentima bilo kakve informacije vezane uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

 

10. Nadalje, točno je da se tuženica pozvala i dostavila sudu Izvod iz edukacijskog materijala za prodajno osoblje ističući da se radi o smjernicama kojih su se bankari koji rade na odobrenju kredita bili dužni pridržavati, međutim taj dokaz sam za sebe ne ukazuje da je doista u konkretnom slučaju zaposlenik banke u predugovornoj fazi sklapanja ugovora dao obavijest tužitelju pa kako tuženica nije dostavila podatke o osobnom bankaru/bankarici tužitelja, odnosno zaposleniku banke koji je sudjelovao u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog Ugovora proizlazi da tuženica u ovom pojedinačnom potrošačkom sporu nije oborila predmnijeve djelomične ništetnosti Ugovora o namjenskom kreditu.

 

11. Nije osnovan ni prigovor tuženice koji se odnosi na isključenje sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli od primjene Direktive 93/13/EEZ, tvrdeći da se radi o dispozitivnoj odredbi pa da je stoga isključena dopustivost kontrole nepoštenosti valutne klauzule.

 

11.1. Naime, odredba o valutnoj klauzuli koja je nesporno dispozitivna norma sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje ZOO), nije isključena od ocjene nepoštenosti u smislu čl. 1. st. 1. Direktive 93/13/EEZ. Ovo stoga što predmetni Ugovor o namjenskom kreditu sadrži odredbu o tome da korisnik kredita pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz primjene tečajnog odnosa (čl. 23. toč. P), a takve odredbe nema u čl. 22. st. 1. ZOO niti je nužno odraz te zakonske odredbe kojom je propisano: „Dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorene obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti". Valutna klauzula sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, tako da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Dakle, ne radi se o ugovornoj odredbi koja bi bila isključena od ocjene nepoštenosti u smislu Direktive 93/13.

 

11.2. Prema tome, tužitelj je dokazao deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje djelomične ništetnosti odredbe o ugovornoj kamati i valutnoj klauzuli pa je dokazana činjenična osnova tužbe da je s tuženom bankom sklopio predmetni Ugovor o kreditu s kamatnom stopom promjenjivom u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke i valutnom klauzulom vezanom za CHF u spornom razdoblju na koju se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi, jer odredbe čl. 502.c ZPP te Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14., 110/15. i 14/19.) propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u takvoj tužbi.

 

12. Dakle, prvostupanjska odluka nije rezultat pogrešne primjene materijalnog prava, jer prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati (što je ovdje slučaj).

 

13. Stoga, prvostupanjski sud time što se pozvao na utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu (Pž-1401/2012), nije u dijelu odluke koja se odnosi na utvrđenja iz navedenog spora počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 502.a i c ZPP, na koju tuženica ukazuje u žalbi.

 

14. Valja reći da je sukus u kolektivnom sporu donesenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 249/2014 i Rev 2221/2018 o ništetnosti ugovornih uglavaka o kamatnom i tečajnom riziku tako da su banke mijenjale ugovoru (redovnu) kamatu i visinu tečaja CHF jednostranom odlukom banke samim obavješćivanjem o promjeni o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao što je to ovdje slučaj neovisno o navedenim parametrima koji nisu ni stipulirani te Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2105, U-III-2922/2018 i U-III-4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021. da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u ugovorima o kreditu kojeg su banke pa tako i tuženik sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive niti jasne kao niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenim odredbama, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne.

 

14.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske pri ocjeni razumljivosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, bankama je stavio na teret nedostatak pružanja informacija potrošačima o ekonomskim posljedicama koje takve ugovorne odredbe imaju na potrošače. Pri tome je Vrhovni sud Republike Hrvatske uzeo u obzir da su takvi ugovori, iako tipizirani, pisani stručnom terminologijom, nerazumljivom i nepoznatom prosječnom građaninu, kao i propust službenika banaka da potrošačima (korisnicima kredita) prilikom pregovaranja odnosno sklapanja ugovora o kreditu objasne koji sve čimbenici utječu na formiranje kamatne stope tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja. Ocijenio je da su jedino na taj način potrošači mogli spoznati ekonomske učinke koji će za njih u budućnosti proizlaziti iz osporenih ugovornih odredaba, time je akceptirano konvencijsko pravo EU iz presude poslovni broj C-26/13 od 30. travnja 2014., u odnosu na tumačenje i primjenu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ, prema kojem se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način „da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što u ovom konkretnom slučaju znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze“.

 

14.2. Nije dvojbeno da su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, o kojim odredbama se sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, a o kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključenja ugovora zbog čega ista uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima osobnog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje, načelu zabrane zlouporabe prava.

 

15. Opravdano sud, i po mišljenju ovog suda, odbio kao neosnovan prigovor tuženice da tužitelj nije potrošač, sukladno odredbi čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03. i 46/07.), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora, jer je utvrdio da je predmetnim Ugovorom o kreditu u čl. 2., ugovorena namjena kredita za kupovinu vozila, iz čega jasno proizlazi da namjena kredita nije neka poslovna aktivnost, poduzetnička aktivnost, niti zanimanje tužitelja, već je kupnja predmetnog vozila, a za koje je utrošen predmetni kredit isključivo za privatne svrhe tužitelja, tim više što tuženica u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP  i čl. 221.a istog Zakona nije dokazala suprotno.

 

16. Pored toga, sud je pravilno zaključio da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari aktivno legitimiran, budući je iz pregleda prometa po kreditu, specifikaciji uplata utvrđeno da je kao platitelj po predmetnom kreditu u pretežitom dijelu označen tužitelj, ukoliko je neke anuitete eventualno platila treća osoba, a ne tužitelj to je ta treća osoba, plaćajući te iznose postupila po nalogu tužitelja zbog čega je odnos treće osobe, kao eventualnog uplatitelja i tužitelja, irelevantan za obvezu tuženice platiti tužitelju preplaćene iznose.

 

17. Što se tiče prigovora zastare, navesti je kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje koje glasi: „4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“

 

17.1. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju za tužiteljevu tražbinu zastara je počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule, a tužba je podnesena 22. svibnja 2019. te je tužbeni zahtjev radi isplate bio postavljen na iznos od 35.533,88 kn, dok je nakon financijskog vještačenja podneskom od 25. siječnja 2021. u tom dijelu preciziran tužbeni zahtjev na način da se traži isplata u manjem iznosu, dakle prije isteka petogodišnjeg roka u kojem nastupa zastara u konkretnom slučaju pa je iz tog razloga prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare u odnosu na navedenu tražbinu.

 

18. Provedenim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, koje je izvršeno na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, obrazloženo po stavkama i argumentirano, na koje vještačenje u smislu matematičkog izračuna nije bilo primjedbi, utvrđeno je da je tužitelj zbog primjene valutne klauzule tijekom otplate kredita platio veći iznos od ukupno 18.123,77 kn za utuženo razdoblje, a zbog promjene kamatne stope iznos od 5.465,19 kn.

 

19. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

 

20. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

 

21. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

 

22. Kako je u konkretnom slučaju do tuženičinog stjecanja došlo na temelju po njoj sastavljenih nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, ona ima položaj nesavjesnog stjecatelja te je na stečeni novčani iznos, po čl. 1115. ZOO, dužna tužitelju platiti zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja tj. dana isplate anuiteta kako je to utvrđeno u nalazu vještaka financijske struke.

 

23. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na ispravnom obračunu sukladno odredbi čl. 154. st. 5. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP.

 

26. U nepobijanom dijelu pod toč. V. i VI. izreke, prvostupanjska presuda i rješenje ostaju neizmijenjeni.

 

U Zadru 10. svibnja 2023.

 

 

                                                                                                       Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                        Sanja Prosenica, v.r.