1                     Poslovni broj: 6 Kž-1/2023-3

Poslovni broj: 6 Kž-1/2023-3

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E 

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić, kao predsjednice vijeća, te Renate Miličević i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. R., zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku i okrivljenog D. R. podnesene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj K-293/2022 od 15. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I.               Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenom D. R. za kaznena djela za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim prihvaćanjem po prvostupanjskom sudu pojedinačno utvrđenih kazni zatvora i to za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 kazne zatvora u trajanju 1. (jedne) godine i za kazneno djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 kazne zatvora u trajanju 6. (šest) mjeseci pa se, na temelju članka 51. KZ/11, okrivljeni D. R. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 1 (jedan) mjesec.

 

 

II.               Na temelju članka 54. KZ/11 u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je okrivljeni D. R. osuđen uračunava se vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 10. kolovoza 2022., pa nadalje.

 

 

III.               Žalba okrivljenog D. R. odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku broj K-293/2022 od 15. studenog 2022., okrivljeni D. R. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11 i kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom opisano u članku 139. stavak 3. u vezi stavka 2. a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11 a sve u svezi članka 51. KZ/11, te je okrivljenom D. R., za kazneno djelo nasilja u obitelji na temelju članka 179.a KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 1. (jedna) godina a za kazneno djelo prijetnje na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 6. (šest) mjeseci te je okrivljeni D. R., na temelju članka 51. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1. (jedna) godina. Sud je okrivljeniku, na temelju članka 54. KZ/11, u jedinstvenu kaznu zatvora na koju okrivljeni osuđen uračunao vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 10. kolovoza 2022. pa nadalje. Na temelju članka 69. stavak 1. i 2. KZ/11 sud je okrivljenom D. R. izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola, te je odredio da će se mjera izvršavati u okviru zatvorskog sustava. Sud je, na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12  – odluka Ustavnog suda RH., 143/12 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu ZKP/08) obvezao okrivljenika na plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu 3.598,00 kuna, i paušalnog iznosa od 300,00 kuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

2.               Protiv navedene presude žalbu i dopunu žalbe je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku i okrivljeni D. R. po branitelju M. Č. odvjetniku iz Š. Državni odvjetnik se žali zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točka 5. ZKP/08 i odluke o kazni iz članka 471. točka 1. ZKP/08 te predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda tj. da se okrivljeni D. R. osudi na strožu kaznu zatvora. Okrivljeni se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri te predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, pobijanu presudu preinači na način da okrivljenika proglasi krivim zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. KZ/11 te ga za to kazneno djelo osudi na kaznu zatvora u trajanju 1. (jedna) godina te mu se, na temelju članka 56. KZ/11, izrekne uvjetna osuda sa rokom kušnje 3 (tri) godine odnosno, da pobijanu presudu ukine i vrati na ponovno suđenje.

 

3.               Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4.               Prije sjednice vijeća spis je, na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

5.               Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok žalba okrivljenika nije osnovana.

 

U odnosu na žalbu okrivljenika osim na odluku o kazni

 

6.               Okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te navodi da postoji proturječnost razloga presude i dokaza koji prileže spisu. Iz navedenog proizlazi da se okrivljeni žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanje jer, u stvari, pobija pravilnost utvrđenih činjenica cijeneći provedene dokaze na drugačiji način nego što to čini prvostupanjski sud zbog čega smatra da nema dokaza za krivnju okrivljenika za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu u tom dijelu ispitao po službenoj dužnosti, sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08, te pritom nije utvrdio da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni u žalbi parafraziranu bitnu povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, zbog čega žalba okrivljenika zbog bitne povrede nije osnovana.

 

7.               Nije u pravu okrivljenik kada navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Naime, okrivljenik u žalbi smatra da nije dokazano da je počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. No, prvostupanjski sud je utvrdio da oštećena M. R. dosljedno iskazuje tijekom cijelog kaznenog postupka zbog čega je, ispravno, njen iskaz cijenio kao vjerodostojan. Iz takvog vjerodostojnog iskaza oštećene sud je utvrdio da je okrivljenik svoju suprugu M. R. u alkoholiziranom stanju učestalo vrijeđao govoreći joj da je ciganka, psovao joj majku i oca, govorio da će joj otkinuti i rasjeći glavu, izvaditi mozak i popišati na lubanju, a tijelo zakopati ispod kuće i zapaliti benzinom, i da mu je žao što ju nije ubio 1991. Stoga je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik svojim ponašanjem manifestirao maltretiranje, prijetnje i ponižavanje prema supruzi M. R. što je kod nje izazivalo stalan stres i osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti i poniženja. Stoga ponašanje okrivljenika koje, u stvari, predstavlja psihičko nasilje koje je kod njegove supruge M. R. prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost. Imajući na umu trajanje i učestalost takvog ponašanja te posljedice istog ispravno je utvrđeno da ponašanje okrivljenika predstavlja kazneno djelo nasilničkog ponašanja u obitelji iz članka 179.a KZ/11.

 

7.1.               Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i ispravnom analizom svih provedenih dokaza pravilno zaključio kako je okrivljenik počinio inkriminirana mu kaznena djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 koje je i priznao u svojoj obrani. Za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je u obrazloženju iznio jasne i valjane razloge koje je u cijelosti prihvatio i ovaj drugostupanjski sud. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim zbog inkriminiranih mu kaznenih djela pa žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

U odnosu za žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika zbog odluke o kazni i žalbe okrivljenika na izrečenu sigurnosnu mjeru

 

8.               U svojoj žalbi državni odvjetnik ističe da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne okrivljeniku nedostatno cijenio činjenicu da je okrivljenik pokazao ustrajnost u činjenju kaznenog djela tijekom duljeg vremenskog perioda, da se svakodnevno dovodi u alkoholizirano stanje u kojem čini kaznena djela a kazneno djelo prijetnje je činio i pred djelatnicima policije te mu je stoga za inkriminirana kaznena djela trebao izreći strožu kaznu zatvora. Nasuprot toga okrivljenik u žalbi smatra da je prvostupanjski sud osudio okrivljenika na prestrogu kaznu te ponavlja olakotne okolosti koje je utvrdio i prvostupanjski sud. Navodi da se okrivljenik pomirio sa suprugom, oštećenom M. R., zbog čega smatra da bi se svrha kažnjavanja mogla postići uvjetnom osudom.

 

8.1.               Prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je okrivljeniku kao olakotno cijenio da do sada nije osuđivan zbog činjenja kaznenih djela dok je kao otegotno cijenio težinu počinjenih kaznenih djela.

 

8.2.               U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju precijenio značaj olakotne okolnosti, a podcijenio okolnost da se okrivljenik gotovo svakodnevno dovodi u alkoholizirano stanje pri čemu čini kaznena djela pa ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 kaznu zatvora u trajanju 1. (jedne) godine a za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju 6. (šest) mjeseci, međutim da osuda na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1. (jedne) godine nije primjerena. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, imajući na umu ličnost okrivljenika i kriminalnu aktivnost od gotove dvije godine, prihvatio žalbu državnog odvjetnika i preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni na način da je okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 1 (jedan) mjesec. Kaznom zatvora u tom trajanju u cijelosti će se ostvariti svi zahtjevi kako specijalne tako i generalne prevencije, odnosno tom kaznom će se u dovoljnoj mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku je u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. kolovoza 2022., pa nadalje. Prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika zbog odluke o kazni sanirana je učinjena povreda prvostupanjskog suda prilikom utvrđenja jedinstvene kazne zatvora.

 

9.               Nije u pravu okrivljenik kada navodi da nije bilo razloga za izricanjem sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola iz članka 69. stavak 1. i 2. KZ/11 jer on nije ovisnik o alkoholu već povremeni konzument. No, ispravno je utvrdio prvostupanjski sud da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. V. N. proizlazi da je kod okrivljenika utvrđena ovisnost o alkoholu zbog čega postoji rizik da bi ovisnost o alkoholu mogla poticajno djelovati na počinjenje novog kaznenog djela čime su ispunjeni zakonski uvjeti za izricanjem sigurnosne mjere iz članka 69. KZ/11 pa niti u tom dijelu žalba okrivljenika nije osnovana.

 

10.               Imajući na umu sve izložene razloge, a s obzirom da nije utvrđeno postojanje povreda zakona koje drugostupanjski sud, na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 ispituje po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08, prihvaćena žalba državnog odvjetnika te je pobijana presuda preinačena u odnosu na odluku o kazni na način kako je to odlučeno u izreci pod točkom I. i II., dok je temeljem članka 482. ZKP/08, žalba okrivljenog D. R. odbijena kao neosnovana te je, kao što je to odlučeno pod toč III. u izreci, u pobijanom a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena.

 

U Zagrebu 10. siječnja 2023.