Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 125 Povrv-1809/2021-16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Ivani Požar, a po
prijedlogu sudske savjetnice Atine Matanov, u pravnoj stvari tužitelja HEP-
TOPLINARSTVO d.o.o., Z., OIB: , zastupanog po punomoćniku T. K., odvjetniku u O. d. K. & p. j.t.d. u Z., protiv tuženika M. L. iz Z., OIB: , zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. studenoga 2022., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja M. K., odvjetničke vježbenice u O. d. K. & p. j.t.d. u Z. te tuženika osobno uz zamjenicu punomoćnika tuženika, A. I., odvjetničku vježbenicu kod odvjetnika D. P., 10. siječnja 2023.

p r e s u d i o j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-2665/2020 od 19. listopada 2020. kojim se nalaže tuženiku M. L., isplatiti tužitelju HEP-toplinarstvo d.o.o. iznos od 131,29 EUR / 989,23 kn 1 sa zateznim kamatama tekućima

- na iznos od 306,60 kn od 26. veljače 2020., - na iznos od 216,09 kn od 25. ožujka 2020., - na iznos od 223,94 kn od 24. travnja 2020., - na iznos od 152,54 kn od 22. svibnja 2020., - na iznos od 90,06 kn od 24. lipnja 2020.

do isplate, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju HEP-toplinarstvo d.o.o. naknaditi tuženiku M. L.
trošak parničnog postupka u iznosu od 137,70 EUR / 1.037,50 kn2, u roku 15 dana.

1 Fiksni tečaj konverzije je 7,53450





2 Poslovni broj: 125 Povrv-1809-2021-16

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Branko Jakić iz Zagreba donio je rješenje o
ovrsi poslovni broj Ovrv-2665/20 od 19. listopada 2020. na temelju vjerodostojne
isprave izvatka iz poslovnih knjiga od 9. rujna 2020. kojim je naloženo tuženiku
isplatiti tužitelju iznos od 898,23 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima
ovršnog postupka.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor, te je
rješenjem ovog suda, poslovni broj 100 Povrv-1809/21-2 od 22. ožujka 2021.
stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak
je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru ističe prigovor promašene pasivne legitimacije obrazlažući
na način da nije korisnik toplinske energije koju isporučuje tužitelj. Ističe da je iz
sustava grijanja isključen još 1998. Pojašnjava da je tijekom 1990-ih godina u
predmetnom prostoru na adresi I obavljao djelatnost obrta Servis H.,
vl. M. L., međutim, obrt je zatvoren 31. kolovoza 1997., a što je razvidno iz
Rješenja Grada Zagreba, Gradski ured za gospodarstvo od 1. rujna 1997. Ujedno
osporava i osnov i visinu tužiteljeva potraživanja, kao i obračun budući da je istim
obračunata i naknada za toplu vodu, a predmetni prostor nema fizičke pretpostavke
za korištene tople vode.

4. Tužitelj je podneskom od 9. travnja 2021. naveo da tuženik nikada nije izvršio
zakonom propisanu proceduru te se odjavio iz sustava tužitelja. Navodi da je tuženik
i dalje vlasnik predmetnog poslovnog prostora slijedom čega mu je tužitelj i nadalje
dužan ispostavljati račune. Navedeno tužitelj dokazuje izvatkom iz zemljišnih knjiga
kao i pisanom odlukom predstavnika suvlasnika o sklapanju ugovora s tužiteljem kao
i samim ugovorom potpisanim između predstavnika suvlasnika zgrade i tužitelja.
Tužitelj nadalje dostavlja dopise upućene tuženiku iz kojih je razvidno da tužitelj ni ne
naplaćuje energiju utrošenu za zagrijavanje potrošene tople vode. Po potrebi
predlaže provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost visine
duga.

5. U daljnjem tijeku postupka tuženik je naveo da je iz izvješća pod nazivom
Izvješće o reviziji problematičnih potrošača - područje C. od 27. studenoga 2007.
proizlazi da je tužitelj izvršio internu reviziju te utvrdio da je tuženik od 2005. godine u
mirovini, da je predmetni prostor izvan funkcije, da je grijanje koje je bilo preko
kućnog savjeta i na mjernom mjestu isključeno još 1998., dakle, da je tuženik
iz sustava grijanja isključen već više od 20 godina. Slijedom navedenog, kako se
tuženik iz sustava grijanja isključio čak 18 godina prije nego li je predmetni Ugovor o
potrošnji toplinske energije sklopljen smatra kako se na istog ne mogu primjenjivati
odredbe predmetnog Ugovora. Ističe kako u predmetnom prostoru sve do danas
nema radijatora niti priključka tople vode.

6. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka ponavlja kako osnovanost tražbine proizlazi
iz činjenice što je tuženik vlasnik predmetnog prostora koji je i dalje spojen na
zajedničko mjerilo toplinske energije jer nikada nije ispoštovana zakonska procedura
izdvajanja iz zajedničkog sustava toplinske energije.

7. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga (list 6 spisa),
izvadak iz povijesnog prikaza knjige položenih ugovora (list 25 spisa), Odluku
suvlasnika o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske
energije (list 26 43 spisa), odgovor na prigovor od 2. studenoga 2012. (list 44 spisa),
obavijest od 3. veljače 2020. (list 45 spisa), preslike računa (list 46-57 spisa), cjenik
(list 58 spisa), Ugovor o potrošnji toplinske energije (list 59-67 spisa), izvadak iz
knjigovodstvene kartice za 2021. (list 69-70 spisa), rješenje Grada Zagreba od 1.



3 Poslovni broj: 125 Povrv-1809-2021-16

rujna 1997. (list 76 spisa), dopis od 15. veljače 1999. (list 77 spisa), izvješće o reviziji
problematičnih potrošača od 27. studenoga 2007. (list 78 spisa), tablica poslovnih
prostora za koje je izvršena kontrola na terenu (list 79 spisa), iskaz svjedoka
T. D. dan u predmetu ovog suda, poslovni broj: LXXIII-P-4394/03 od

23. studenoga 2012. (list 80-81 spisa), rješenje o izvedenom stanju od 17. prosinca

2018. (list 82-86 spisa), sudsku praksu (list 87-99, 104-111, 114-151, 156-168, 177-
205 spisa), zahtjev upućen HEP, Sektoru za Toplinarstvo 29. listopada 1998. (list
100-101 i 112-113 spisa), obavijest od 18. kolovoza 2000. (list 102-103 spisa),
sudsku prasku (list 104-111 spisa), zahtjev Hrvatskoj elektroprivredi, Sektor
Toplinarstvo (list 112-113 spisa) i iskaz tuženika (list 207-208 spisa).

8. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje toplinske
energije za prostor na adresi Z., Iprema šifri krajnjeg kupca
za razdoblje dospijeća od mjeseca veljače 2020. do mjeseca lipnja

2020. u ukupnom iznosu od 989,23 kn.

10. Među strankama nije sporno da je predmetni prostor na adresi Z.,
Ispojen na zajednički toplinski sustav tužitelja 1995., niti da je tuženik
prema sadašnjem zemljišnoknjižnom stanju vlasnik predmetne nekretnine.

11. Sporna je pasivna legitimacija te osnova i visina tužbenog zahtjeva s obzirom
na prigovor tuženika da ne koristi usluge tužitelja te da se izdvojio iz sustava grijanja
tijekom 1998. godine.

12. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 9. rujna 2020. i prijepise računa sud
je utvrdio da je kao krajnji kupac, odnosno korisnik usluge tužitelja zaveden tuženik
za stambeni prostor (kategorija potrošnje-kućanstva na CST-u, vrela/topla voda) na
adresi Z., Iprema šifri krajnjeg kupca za koji postoji
dospjelo potraživanje za toplinsku energiju (potrošnja vode nije obračunata) u
razdoblju od siječnja 2020. do srpnja 2020. u ukupnom iznosu od 989,23 kn.

13. U odnosu na prigovor tuženika da predmetni prostor nije poslovni prostor sud
je uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu utvrdio da je u povijesnom prikazu
izvatka iz knjige položenih ugovora, stanje na dan 5. travnja 2021., u zemljišnim
knjigama i nadalje upisan poslovni prostor - lokal br. ..., u prizemlju, površine 34,67
m2, međutim, iz utuženih računa proizlazi da je tuženiku u predmetnom
obračunskom razdoblju usluga obračunata prema kategoriji kućanstvo, slijedom čega
činjenica je li obrt odjavljen i kada, nije od utjecaja na konačno rješenje spora.

14. Iz zahtjeva tuženika od 29. listopada1998. (zaprimljen po tužitelju 5. studenog

1998. kako je to utvrđeno uvidom u povratnicu) i obavijesti tuženika od 18. kolovoza

2000. (zaprimljenog po tužitelju 21. rujna 2000. kako je to utvrđeno uvidom u
povratnicu) sud je utvrdio da je tuženik u više navrata obavijestio tuženika o
prestanka obavljanja obrta u predmetnom prostoru sa danom 31. kolovoza 1997. kao
i da se sa 1. svibnjem 200. isključio iz sistema grijanja,a da tople vode nije niti imao,
Sud je ujedno utvrdio da je tuženik zatražio odjavu prostora te prestanak slanja
računa, kao i da je obavijestio tužitelja da je ugradio električni bojler i jedan radijator,
a što da će morati demontirati, jer se tužitelj ne očituje na dopise tuženika za
izvršenje odjave.

15. Uvidom u izvješća o reviziji tužitelja od 27. studenoga 2007. (list 78 spisa) sud
je utvrdio da je navedeno kako je vlasnik poslovnog prostora H. servis, I…, pod šifrom potrošača , M. L., ovdje tuženik, u mirovini od 2005. i
da je prostor izvan funkcije, da je grijanje predmetnog poslovnog prostora bilo preko
kućnog savjeta na mjernom mjestu , ali da je isto isključeno još tijekom 1998.
Također, iz popisa poslovnih prostora (list 79 spisa) za koje je izvršena kontrola na
terenu navedeno je da je za S. H., šifra potrošača , mjerno mjesto



4 Poslovni broj: 125 Povrv-1809-2021-16

na adresi I…, navedena napomena da je prostor isključen iz sistema 1998.

16. Iz Ugovora o potrošnji toplinske energije: od 13. listopada

2016. (dalje Ugovor) sud je utvrdio da je isti sklopljen između tužitelja kao kupca i
suvlasnika stambene zgrade na predmetnoj adresi, zastupani po predstavniku
suvlasnika, kao krajnjih kupaca, a kojim su utvrđena njihova međusobna prava i
obveze u vezi s kupnjom toplinske energije od opskrbljivača, upravljanje, rukovanje i
održavanje toplinske podstanice, isporuka toplinske energije te izdavanje računa
krajnjim kupcima za predmetnu zgradu na zajedničkom mjerilu toplinske energije (čl.

1. st. 1. Ugovora), a koji ugovor se smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima i
primjenjuje se na svakog novog krajnjeg kupca (čl. 1. st. 4. Ugovora).

17. Iz iskaza svjedoka T. D. danog u predmetu ovog suda, poslovni
broj: LXXIII- P-4394/03 od 23. studenoga 2013. proizlazi da je svjedok 37 godina
zaposlen kod tužitelja te da je u cijelosti upoznat sa problematikom u tom predmetu.
Naveo je da je tužitelj 16. veljače 1999. znao da je tuženiku odjavljen obrt sa 31.
kolovozom 1997. Nadalje navodi kako nema saznanja zašto tužitelj sa 1999.
godinom nije odjavio tuženika. Daje sudu na uvid interni dopis tužitelja prema kojem
je uvidom na terenu kao nesporno utvrđeno da je sporni prostor tuženika izvan
funkcije, a grijanje predmetnog poslovnog prostora je bilo preko kućnog savjeta na
mjernom mjestu te je isto isključeno tijekom 1998.

18. Sud je poklonio vjeru predmetnom iskazu svjedoka, ocijenivši ga istinitim te
životno logičnim i uvjerljivim, a koje navode potvrđuje i dokumentacija s lista 78 spisa.

19. Saslušan kao stranka u postupku, tuženik je pred ovim sudom naveo kako je
grijanje odjavljeno kad i obrt još 1997. godine, da je tužitelj izvršio otkopčanje sa
sustava na način da je odrezao radijatore stoga u prostoru nema usluge tužitelja, da
se topla voda grije putem električnog bojlera, a grijanje putem električnog radijatora.
Navodi da je 2018. predmetni prostor prenamijenjen u stambeni prostor. Na poseban
upit punomoćnika tužitelja je li zatražio suglasnost ostalih suvlasnika za izdvajanje iz
sustava, tuženik je naveo da u vrijeme odjavljivanja nije bilo propisano da treba tražiti
suglasnost, već je to tek nekoliko godina kasnije regulirano propisima. Ujedno
pojašnjava da u vrijeme odjavljivanja nije bio niti vlasnik predmetnog prostora budući
da zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa i papira nije mogao steći
zemljišnoknjižno vlasništvo, već je to ishodio tek 2018.

20. Sud je iskaz tuženika ocijenio u cijelosti istinitim, životnim te utemeljenim na materijalnim dokazima koje je tuženik tijekom postupka dostavio u spis.

21. S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, utvrđeno je da je tuženik u
cijelosti postupio sukladno svojoj obvezi propisanoj odredbom čl. 24. Odluke o
opskrbi toplinskom energijom iz toplana na području Grada Zagreb (Službeni
glasnika grada Zagreba broj 5/92), koja je bila na snazi u vrijeme kada je tuženik
prijavio promjenu tužitelju, a kojom je propisano da je korisnik dužan u roku od osam
dana pisanim putem prijaviti davatelju usluge, promjenu korisnika, promjenu namjene
svojih prostorija, nastanak stanja nametnute potrošnje. Dakle, tuženik je sukladno
citiranoj odredbi obavijestio tužitelja o činjenici ne korištenja predmetnog poslovnog
prostora i isključenju iz sustava grijanja, a da je tuženik isključen iz sustava toplinske
energije proizlazi i iz samih evidencija tužitelja, iako tužitelj iz sudu neobjašnjivih
razloga doista nije izvršio odjavu tuženika kao korisnika usluga, već je tuženiku i
nadalje ispostavljao račune.

22. Sud ne prihvaća navode tužitelja da tuženik nije postupio sukladno odredbama
Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine broj 80/13, 14/14, 102/14, 95/15
dalje ZTTE) u svezi ispunjenja pretpostavki za isključenje iz toplinskog sustava, jer
navedeni zakon nije bio na snazi kada je tuženik prijavio promjenu tuženiku, već
Zakon o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 3/95, 70/97), a koji takvu



5 Poslovni broj: 125 Povrv-1809-2021-16

odredbu nije sadržavao. Stoga su neodlučni navodi tužitelja da je tuženika
obavijestio o nužnosti dobivanja suglasnosti svih tarifnih kupaca na zajedničkom
mjerilu toplinske energije za izdvajanje iz toplinskog sustava, a kako je to razvidno iz
dopisa tužitelja od 2. studenoga 2012.

23. Odredbom čl. 3. st. 2. toč. 14. ZTTE propisano je da je krajnji kupac pravna ili
fizička osoba koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe od kupca na temelju
obračuna toplinske energije. Također, odredbom čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta za
isporuku toplinske energije (Narodne novine broj 35/14, 129/15 dalje Opći uvjeti)
propisano je da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne
uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite
potrebe.

24. Odredbom čl. 13. st. 1. Općih uvjeta propisano je da kupac toplinske energije
formira račun za krajnjeg kupca na temelju računa opskrbljivača toplinskom
energijom iz čl. 12. st. 1. i 3. ovih Općih uvjeta te odluke o načinu raspodjele i
obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju i ugovorene naknade za
obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije, u skladu s ugovorom o potrošnji
toplinske energije.

25. S obzirom da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je tuženik još 1998.
isključen iz sustava toplinske energije, da u predmetnom prostoru nema ogrjevna
tijela putem kojih bi se provodila toplinska energija, to se tuženik ne može smatrati
krajnjim kupcem u smislu citiranih odredbi čl. 3. st. 2. toč. 14. ZTTE i odredbe čl. 2.
st. 2. toč. 4. Općih uvjeta, kao važećih u vrijeme izdavanja utuženih računa, slijedom
čega se na tuženika ne može niti primijeniti Ugovor o potrošnji toplinske energije od

13. listopada 2016., odnosno, navedeni ugovor ni na koji način ne obvezuje tuženika
koji nije krajnji kupac te se odjavio iz evidencije tužitelja kao korisnik 18 godina prije
nego li je predmetni Ugovor zaključen. Tužitelj tijekom postupka ne tvrdi, niti
dokazuje da bi predmetni prostor bio ponovno priključen na sustav grijanja, kao niti
da bi se u istome uopće nalazila ikakva ogrjevna tijela, dok upravo suprotno proizlazi
iz spisu priležeće dokumentacije. Stoga je i nejasno na osnovu čega je tužitelj izvršio
obračun potrošnje tuženiku, kad je evidentno da u predmetnom prostoru nema
ogrjevnih tijela koji bi isporučili toplinsku energiju, odnosno tuženik je u potpunosti
isključen iz sustava toplinske energije.

26. Slijedom navedenog, s obzirom da tužitelj nije dokazao osnovu tužbenog
zahtjeva, sud je ocijenio nepotrebnim provođenje financijsko - knjigovodstvenog
vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva, budući da je platni nalog valjalo
ukinuti već iz gore navedenih razloga.

27. Slijedom navedenog, kako je sud u cijelosti utvrdio neosnovanim potraživanje
tužitelja to je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku
(Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13,
89/14, 70/19 i 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP) platni nalog ukinut u cijelosti i ujedno
je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka
Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih
sudova održanom 2. lipnja 2017.) kako je navedeno u točki I izreke presude.

28. Sud nije posebno obrazlagao preostale navode i prigovore stranaka dane
tijekom postupka budući da pored gornjih utvrđenja nisu od utjecaja na rješenje
spora niti bi doveli do drugačije odluke u pogledu glavne stvari.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-
a. S obzirom da je tužitelj izgubio parnicu u cijelosti dužan je tuženiku naknaditi
trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to trošak jednokratne nagrade za
cjelokupni postupak u iznosu od 50 bodova (Tbr.7 toč. 8 Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14,
107/15 - dalje OT), što uz važeću vrijednost jednog boda od 15,00 kn (Tbr.50 OT) i



6 Poslovni broj: 125 Povrv-1809-2021-16

porez na dodanu vrijednost od 25% iznosi 937,50 kn. Priznat je i trošak sudske
pristojbe na prigovor u iznosu od 100,00 kn, što sveukupno iznosi 1.037,50 kn, a što
izraženo u eurima prema fiksnom tečaju od 7,53450 iznosi 137,70 EUR.

30. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II izreke ove presude.

U Zagrebu 10. siječnja 2023.

Sutkinja Ivana Požar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti žalbu županijskom
sudu u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda
u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se
pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-
a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja uz pristojbu na presudu

2. Pun. tuženika

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica Atina Matanov


Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu