Poslovni broj 33 Gž-424/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

        Poslovni broj 33 Gž-424/2022-2

 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. K., iz Č. M., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik H. J., odvjetnik iz Odvjetničkog društva J. & partneri iz Z., protiv tuženika R. A. d.d. Z., OIB …, zastupane po punomoćniku B. B., odvjetniku iz Odvjetničkog društva Š. & partneri iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8342/19-27 od 26. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 10. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8342/19-27 od 26. listopada 2021.

 

II Prihvaća se žalba tužitelja kao osnovana te se preinačava odluka o troškovima postupka iz točke III izreke navedene presude u dijelu u kojem tužitelju nisu dosuđeni troškovi, te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju daljnje troškove postupka u iznosu od 83,00 Eur[1]/625,00 kn, kao i troškove žalbe u iznosu od 41,50 Eur/312,50 kn, sve sa zakonskim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od dana donošenja ove presude do isplate, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:

 

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl. 2. st.1. Ugovora o kreditu br. …, sklopljenog dana 02.05.2005. godine između tužitelja i tuženika, potvrđen dana 04.05.2004. godine po javnom bilježniku M. Č. iz S. pod brojem OU-373/2005, u dijelu odredbe koji glasi:

“…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.”

 

- iz čl. 7. st.1. Ugovora o kreditu br. …, sklopljenog dana 02.05.2005. godine između tužitelja i tuženika, potvrđen dana 04.05.2004. godine po javnom bilježniku M. Č. iz S. pod brojem OU-373/2005, u dijelu odredbe koji glasi:

„…po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...”

 

II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužitelju iznos od 16.233,41 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

 

godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB.

 

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.290,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 26. listopada 2021. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženiku dosude troškovi postupka.

 

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv dijela odluke o troškovima parnice iz točke III izreke navedene presude, kojim mu nije dosuđen daljnji trošak od 625,00 kn, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se odluka o troškovima preinači te da mu se dosude daljnji troškovi parnice sa zakonskim zateznim kamatama, te troškovi žalbenog postupka.

 

4. Na žalbe nije podnesen odgovor.

 

5. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

 

6. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2.  toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti ona iz čl. 354. st. 2 t. 11. ZPP na koju se ukazuje u žalbi tuženika. Presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a kako će nastavno biti obrazloženo.

 

7. U točki I. presude utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu, kojom je određena promjenjivost redovne kamatne stope, a točkom II. presude odredbe čl. 7. st. 1. Ugovora, kojim je određena valutna klauzula u CHF, pa nisu osnovani suprotni žalbeni navodi, niti postoje nejasnoće u izreci koja je u skladu s odredbama Ugovora o kreditu.

 

8. Nije počinjena niti bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 221. ZPP jer je pravilo o teretu dokazivanja pravilno primijenjeno, a u odnosu na primjenjivost presude Visokog trgovačkog suda na konkretni slučaj, kao niti ona u vezi čl. 8. ZPP, budući da su dokazi pravilno ocijenjeni. Time, što nije izveo sve dokaze koje je predložio tuženik, sud nije počinio bitnu povredu odredaba ZPP jer sud odlučuje, prema čl. 220. st. 2. ZPP, koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica.

 

9. U predmetnom postupku tužitelj traži isplatu preplaćenih iznosa po kreditu sklopljenom sa tuženikom, a radi ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o promjenjivim kamatama i valutnoj klauzuli u CHF.

 

10. Među strankama nije sporno da je između tuženika kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita, dana 2. svibnja 2005. sklopljen Ugovor o kreditu broj …, solemniziran 4. 5. 2005. po javnom bilježniku, na iznos od 26.961,30 CHF u kunskoj protuvrijednosti u kunama s rokom otplate od 84 mjeseca u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, te da je člankom 2. tog Ugovora, ugovorena početna ugovorna kamatna stopa od 5,65% te je određeno da je redovna kamata tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru promjenjiva.

 

11. Tužitelj se pozvao na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 20133. donesenu u postupku protiv ovdje tuženika a po tužbi Potrošača – saveza, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te koja je kao takva ništava.

 

12. Navedena je presuda potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojom je odbio revizije tuženika, između ostalih i R. d.d., kao neosnovane.

 

13. Iz citirane odluke Vrhovnog suda proizlazi da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu sklapanim u spornom razdoblju koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive jer je na temelju ugovornih odredbi tužitelj kao potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok nije mogao procijeniti kolika će kamata biti u budućem kreditnom razdoblju radi čega je ista stopa bila neodređena i neodrediva.

 

14. Radi navedenoga je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena i time ništava u smislu čl. 103. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, dalje: ZOO/91) koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18,  dalje: ZOO/05).

 

15. Neosnovano tuženik prigovara, da nije utvrđeno jesu li iste presude primjenjive u konkretnom slučaju budući da prvostupanjski sud obrazlaže da je ovdje tuženica u tom predmetu također tuženik te je istom presudom, i u odnosu na tuženika, utvrđeno da su kamatne stope mijenjane bez ugovorenih parametara jednostranom Odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita, što je imalo a posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost određene ugovorne odredbe, te je u tim presudama utvrđeno da je upravo ovdje tuženica u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 93/03) i to čl. 81., 82. i 90 tog Zakona, u razdoblju od 1.1.2004. do 6.8.2007., te suprotno odredbama ZOO u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., koja povreda traje i nadalje.

 

16. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-7129713 navodi se da se pojedini potrošači u postupku individualne pravne zaštite mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, a što je u skladu s odredbom čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07 i dr., dalje: ZZP) te odluka u tom postupku u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u individualnim postupcima potrošača radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika koje je predmet postupka povodom kolektivne tužbe. Pri tom činjenica, da se tužitelj nije pozvao na naknadu štete, u situaciji kada traži isplatu iznosa koji je tuženica od njega neosnovano naplatila, te time umanjila njegovu imovinu, nije odlučna za primjenu navedenih odredaba niti utječe na pravilnost postupanja prvostupanjskog suda.

 

17. Iz dokumentacije u spisu proizlazi, da je početna kamatna stopa bila 5,65%, da bi porasla na 6,45% godišnje, te potom iznosila 6,75% godišnje, 7,75% godišnje,   7,50%  godišnje te u posljednjem periodu otplate 6,75% godišnje

 

18. U postupku je provedeno vještačenje po vještaku financijske struke, te je vještak utvrdio:

- da ukupna razlika anuiteta iznosi 16.233,41 kn, da razlika po promjenjivoj kamatnoj stopi iznosi 3.492,81 kn a razlika više plaćenog iznosa na temelju tečajne razlike iznosi 12.740,60 kn.

 

19. Iz očitovanja sudskog vještaka Z. R. proizlazi da je njegov zadatak bio očitovati se o iznosima preplata u pojedinim anuitetima u onim mjesecima u kojima je preplata bilo, po jednoj ili drugoj utuženoj osnovi, dok tuženik nije predložio sačiniti izračune negativnih tečajnih razlika (već samo primjenom kamatne stope u visini prosječne kamatne stope banaka na kunske kredite).

 

20. Radi toga tuženik ne može osnovano, na temelju čl. 352. st. 1. ZPP, prigovarati nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju u parnici, jer nije predložio provođenje vještačenja u smislu uračunavanja i onih razdoblja i rata kredita kada je tečaj CHF bio niži od početnog.

 

21. Na temelju istoga sud je zaključio, da tužitelju pripada na ime razlike više plaćenih redovnih kamata i tečajne razlike ukupno 16.233,41 kn.

 

22. Razlog ništavosti ugovornih odredaba u konkretnom slučaju jest što se prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, tako da tužitelj u trenutku sklapanja ugovora, nije mogao niti približno ocijeniti zašto niti u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa.

 

23. Nadalje, u odnosu na prigovore tuženika u vezi činjeničnih utvrđenja, odnosno da nije saslušana službenica banke niti tužitelj radi dokazivanja spornih činjenica, valja reći da je tuženik u odgovoru na tužbu predložio isključivo saslušanje javnog bilježnika koji je ugovor solemnizirao, a u podnesku od 3. lipnja 2020. saslušanje tužitelja na okolnost tijeka i sadržaja pregovaranja, te pruženih informacija, da bi na ročištu na kojem je raspravljanje zaključeno, ustrajao kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, ali ne i kod tog dokaznog prijedloga (za saslušanje tužitelja) od kojeg je tužitelj odustao.

 

24. Pri tom valja naglasiti i da je dana 1. prosinca 2022. Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP) objavio odluku o nedopuštenosti zahtjeva u predmetu po zahtjevu broj 38541/21 od 28. srpnja 2021. OTP banka i drugi protiv Hrvatske, u kojem je tuženik također bio jedan od tužitelja (po zahtjevu broj 39015/21 od 2. kolovoza 2021.), koju je donio 8. studenog 2022. Banke podnositelji zahtjeva prigovarale su na temelju čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda da nisu imali pošteno suđenje u predmetima u kojima su bili tuženici, a u kojima su domaći sudovi odlučivali u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava korisnika kredita koji su kredite podigli u navedenim bankama u CHF valuti (švicarskim francima).

 

25. U pogledu prigovora banaka da im tijekom domaćeg postupka nije bilo poštivano pravo na jednakost stranaka u postupku, konkretno, da nisu saslušani djelatnici banke koji su bili predloženi kao svjedoci u postupku, Europski sud je utvrdio kako je isti neosnovan. Naime, iz odluka nadležnih domaćih sudova, prije svega Vrhovnog i Ustavnog suda RH, vidljivo je da su sudovi razmotrili sve prigovore stranaka i o njima dali detaljne i obrazložene odluke. Prijedlog da se saslušaju djelatnici banke kao svjedoci odbijen je uz obrazloženje da bi njihova svjedočenja bila irelevantna, s obzirom da je u spisu predmeta postojala pisana dokumentacija (u konkretnom slučaju ugovor o kreditu, obročni otplatni plan s naznačenim promjenama kamatne stope) koja se upravo odnosila na okolnost na koju je predloženo svjedočenje tih svjedoka, te da njihova svjedočenja ne bi donijela ništa novo u postupku. Pri tom u predmetnom postupku tuženik nije niti predložio saslušanje službenika banke, već javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor o kreditu, iako u odgovoru na tužbu navodi da je zaposlenik tuženika tužitelju prilikom sklapanja Ugovor o kreditu priopćio moguće rizike ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom u CHF.

 

26. ESLJP je smatrao da su navedeni detaljni razlozi dostatni za odbijanje ovog dokaznog prijedloga te da se stoga ne može tvrditi da je bankama povrijeđeno pravo na pošteno suđenje.

 

27. Neosnovano se nadalje u žalbi prigovara, da bi sud na opisani način postupao suprotno volji ugovornih strana iz Ugovora o kreditu na način da je ugovorena fiksna kamatna stopa umjesto promjenjive. Sud nije mijenjao volju stranaka nego je utvrdio da je ugovor sadržavao ništavu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ta odredba već po samom zakonu od početka ne proizvodi pravne učinke, odnosno ne čini valjani sastavni dio ugovora niti proizvodi pravne učinke prema ugovornim stranama.

Pobijanom presudom sud je primijenio jasnu odredbu čl. 105. ZOO/91 prema kojoj ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, pri čemu će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost  ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.

 

28. U presudi Suda EU - presude broj: C-26/13 od 30. travnja 2014. u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ istaknuo je, da se ta odredba Direktive 93/13/EEZ ne smije tumačiti u smislu njezine gramatičke razumljivosti, već tako da potrošaču moraju biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja kako bi on na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Sud EU polazio je od svog ustaljenog stajališta da je potrošač uvijek u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banke) kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poduzetnik (banka) prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

 

29. Pravilan je zato zaključak prvostupanjskog suda, da u situaciji, kada su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od banke, o kojima se s tuženikom nije pojedinačno pregovaralo niti je on mogao utjecati na njihov sadržaj, a niti sagledati svoju obvezu kao cjelinu, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima.

 

30. Tužitelju nije na valjan način objašnjena niti posljedica i doseg ugovorne odredbe uz primjenu valutne klauzule u CHF, dok su banke kao trgovci bile svjesne rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja kredita uz primjenu takve valutne klauzule. Tim je povrijeđeno načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 12. ZOO/91.

 

31. Neosnovano tuženik prigovara i zastari, odnosno ističe da kolektivna tužba ne bi prekidala zastarne rokove za tražbine pojedinačnih potrošača.

 

32. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda od 1. ožujka 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

 

33. Radi toga pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva, kao što je predmetni, počinje teći ispočetka tek od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13. lipnja 2014.) radi čega zastara u konkretnom sporu, pokrenutom 12. lipnja 2019. godine, nije nastupila.

 

34. Radi navedenog je na činjenično stanje utvrđeno u postupku pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženik obvezan na isplatu kako je prethodno citirano, a o istom je sud dao i valjane razloge.

 

35. Odluka o troškovima pravilno je donesena, na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12), osim u dijelu kojem tužitelj prigovara, a odnosi se na troškove pristupa ročištu za objavu presude. Punomoćnik tužitelja pristupio je navedenom ročištu, za koje mu trošak pripada na temelju Tbr. 9/3 OT, u iznosu od 50 bodova, a kako je i zatraženo troškovnikom, što uvećano za PDV od 25% iznosi 625,00 kn/83,00 Eur. Radi toga je tužitelju dosuđen daljnji trošak u tom iznosu, sa zatraženim kamatama po čl. 29. st. 2. ZOO, te trošak sastava žalbe, na temelju čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP.             

 

36. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

             

U Zagrebu, 10. siječnja 2023.

 

                                                                                                 

                                                                                                                    Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.